REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Poslovni broj: Pn-413/2019-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sutkinji Irmi Dujić u pravnoj stvari tužitelja IT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku odvjetnici Jelena Mandarić i odvjetnicima u odvjetničkom društvu Lubina i Čutura u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Zagreb , 10000 Zagreb zastupanog po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu Split, Građansko – upravni odjel Split , radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 01. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VT, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom društvu Lubina i Čutura u Splitu i punomoćnice i zakonske zastupnice TT, na ročištu za objavu i uručenje presude 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 10.000,00 kn (sada 1.327,23 eura) sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a koja teče od 16. veljače 2016. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do namirenja.“

II. Nalaže se tužitelju da, u roku 15 dana, naknaditi tuženici parnični trošak ovog postupka u iznosu od 600,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. svibnja 2025. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopušten prijedlog tužitelja za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 01. srpnja 2019. podnio tužbu protiv tuženice, radi naknade štete. U tužbi se navodi da je tužitelj po zanimanju odvjetnik te da je protiv njega vođen kazneni postupak pred Županijskim sudom u Splitu pod brojem K. 16/2001. U navedenom postupku da je, u odnosu na njega, donesena osuđujuća presuda, koja je ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je optužbu protiv tužitelja odbio. Nadalje, sudac Županijskog suda u Splitu koji je vodio kazneni postupak da je Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK) podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja nakon čega je HOK 8. rujna 2014. donio rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu broj K. 16/01. Međutim, nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske to rješenje je ukinuto 5.srpnja 2017. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete, čime da je pretrpio štetu. U predmetu Općinskog suda u Splitu broj Pst-1092/2014 ( kasniji broj spisa je P-3370/2018) da je zastupao tužitelja HT, a zbog navedenoga nije mogao zastupati tu stranku kao punomoćnik dana 16. veljače 2016. čime mu je nastupila šteta u iznosu od 10.000,00 kuna prema Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelj navodi da se tuženiku obratio u mirnom postupku, ali je tuženik odbio zahtjev tužitelja. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 10.000,00 kuna (sada 1.327,23 eura) sa zateznim kamatama, sve na način kako je to specificirano u točki I. izreke presude te naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je zatražila odbačaj predmetne tužbe navodeći da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje iste, jer da zahtjev za mirno rješenje spora ne odgovora sadržaju tužbe. Tuženica je osporila tužbu i tužbeni zahtjev u osnovu i visini te je istaknuto da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada pravosudnih tijela u svezi vođenja kaznenog postupka. Tuženica je istakla prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz obrazloženje kako je tužitelj u vrijeme u kojem mu je odlukom Hrvatske odvjetničke komore obustavljeno obavljane odvjetničke djelatnosti bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu koje obavlja odvjetničke poslove pa bi zapravo sve radnje obavljao u ime i za račun tog trgovačkog društva pa da bi i eventualna šteta o kojoj tužitelj govori eventualno bila šteta tom trgovačkom društvu, a ne tužitelju. Nadalje se ističe da tuženica nije pasivno legitimirana.

3. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz čitanjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora od 25. listopada 2018., dopisa N- Do-529/18, od 3. prosinca 2018., dopisa HOK-a na P-DO-396/2019 od 1. veljače 2020., spisa HOK broj 7070/2014, spisa Pn-207/20 u kojemu se nalazi iskaz tužitelja od 27. svibnja 2024. koji je korišten u ovome postupku, spisa P-325/2019, spisa P-3370/2018, te je putem eSpisa izvršen uvid u spis K-16/2001 ( prvostupanjska i drugostupanjska odluka nalaze se u spisu HOK-a).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama je sporna osnova i visina potraživanja.

6. U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO), Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, dalje: ZOD), Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, dalje: ZS), Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje: ZKP) i Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/1 7. U odnosu na prigovor tuženice da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186. a) st. 1. ZPP-a za podnošenje predmetne tužbe za navesti je slijedeće.

Prema odredbi čl. 186. a) st. 1. ZPP-a osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna se prije podnošenja tužbe obratili se nadležnom Državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

Spisu priliježe tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, a zaprimljen je po adresatu 25. listopada 2018. u kojem tužitelj navodi kako je u predmetu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-16/01 presudom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Kž- 646/11 odbijena optužba te da je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170.000,00 kuna (sada 2.013.405,00 eura) pa je predložena isplata tog iznosa.

Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da se ima smatrati da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora jer njegov podnesak, koji je tako nazvao, nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba te je nakon podnošenja jednog općenitog zahtjeva za mimo rješenje spora tužitelj pred ovim sudom podnio više desetaka tužbi, što nije sporno. Međutim, obzirom je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo broj kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Splitu vodio protiv njega i koji je završio na povoljan način za njega te da je pretrpio štetu u iznosu koji je veći od iznosa koji traži u ovom postupku, ovaj sud smatra da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva kao i određen novčani iznos te je time, i bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku, slijedom čega je o njegovom zahtjevu valjalo meritorno odlučiti.

8. U dokaznom postupku sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je presudom Županijskog suda u Splitu br. K-16/01 od 27. lipnja 2014. tužitelj je bio nepravomoćno osuđen u kaznenom postupku za 2 kaznena djela - zlouporaba položaja i ovlasti i kazneno djelo zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju,

- da je navedena presuda, prema dostavnoj naredbi, dostavljena Hrvatskoj odvjetničkoj komori (dalje: HOK) koja je dostavljenu presudu ocijenila kao prijavu kako je navedeno u dopisu od 8. rujna 2014.,

- da je istog dana, zbog pokretanja disciplinskog postupka protiv tužitelja, njemu rješenjem Izvršnog odbora HOK-a obustavljeno pravo na obavljanje odvjetništva,

- da je rješenjem Upravnog odbora HOK-a od 19. prosinca 2014. odbijena tužiteljeva žalba protiv rješenja Izvršnog odbora HOK-a od 8. rujna 2014.,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom br. Ur-1/15 od 15. srpnja 2015. odbio tužiteljev priziv protiv rješenja Upravnog odbora HOK-a od 19. prosinca 2014.,

- da je s obzirom na činjenicu da je presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-646/14 od 23. svibnja 2017. u kaznenom postupku odbijena optužba protiv tužitelja, na prijedlog tužitelja od 3. srpnja 2017. rješenjem HOK-a od 5. srpnja 2017. tužitelju ukinuta mjera obustave prava na obavljanje odvjetništva,

- da nije sporno da je odvjetnik IT osnivač i član Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. Tužitelj je bio jedan od članova-osnivača odvjetničkog društva Lubina i dr. u likvidaciji iz Splita (ranije Lubina i dr. j.t.d., odnosno Lubina i Petričić odvjetničko društvo),

- da se pred Općinskim sudom u Splitu P-3370/2018 ( ranije Pst-1092/2014) vodio postupak po tužbi tužitelja HT protiv tuženika DT, a radi utvrđenja prava vlasništva, diobe i predaje. U tom postupku tužitelj je opunomoćio odvjetnika IT da ga zastupa u svim njegovim pravnim stvarima te pristaje da ga zamjenjuju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. (I, Mandarić, V, T), a punomoć se nalazi na listu 12 spisa ( pisana rukom). Na ročištu od 16. veljače 2016. tužitelja je zastupala odvjetnička vježbenica u OD Lubina i Čutura j.t.d. UT ( listovi 30-32 spisa), a na popisu troška ( list 33 spisa) popisan je i trošak zastupanja na ovome ročištu u iznosu od 1000 bodova uvećano za pdv.

- da je u to vrijeme tužitelj bio zaposlen u Odvjetničkog društvu Lubina i Čutura j.t.d. pa stoga trgovačko društvo ispostavlja račun za pruženu odvjetničku uslugu koju pruži njegov zaposlenik, ,

- da je odvjetnička nagrada u tom predmetu, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.000.000,00 kn iznosila 10.000,00 kuna ( 1000 bodova), a prema tada važećoj Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).

9. Odredbe glave XXX. ZKP-a, koje su temeljem čl. 573.st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, dalje: ZKP/08) još uvijek u primjeni budući da nije donesen posebni zakon, ne sadrže odredbu po kojoj bi naknada štete pripadala osobi protiv koje se vodio kazneni postupak (a na kraju je pravomoćno oslobođena) samo zbog činjenice da je protiv nje kazneni postupak vođen. Uvjet za dosudu naknade štete jest da je tužitelj bio pravomoćno osuđen (čl.476.ZKP/97) ili da mu je bila oduzeta sloboda (čl.480.ZKP). Stoga dakle, pa prema odredbama ovog zakona ne bi bio osnovan tužbeni zahtjev.

10. Iz odredbe članka 74. ZOD proizlazi da se disciplinski postupak protiv odvjetnika pokreće od strane disciplinskog tijela HOK-a po službenoj dužnosti ili na zahtjev tijela HOK-a određenog statutom ili na zahtjev ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Iz navedeno se zaključuje kako sudac ne može pokrenuti disciplinski postupak protiv odvjetnika već može kao i svaki drugi građanin ili pravni subjekt eventualno obavijestiti HOK o određenoj činjenici koja bi mogla dovesti do pokretanja disciplinskog postupka što je u konkretnom slučaju i učinjeno. Međutim, HOK je autonoman u odlučivanju hoće li pokrenuti disciplinski postupak protiv odvjetnika i kakvu će mjeru odrediti ili sankciju izreći.

11. Stoga se može zaključiti da u tome što je sudac Županijskog suda u Splitu dostavio nepravomoćnu presudu HOK-u nema elemenata protupravnosti (štoviše, postupio je zakonito i to po odredbi čl. 59. ZOD), a niti je taj događaj uzročno povezan s obustavom obavljanja odvjetništva, jer je HOK mogao donijeti i drugačiju odluku budući da po odredbi čl. 53. st. 2. ZOD (koji glasi: „Odvjetniku se može…“) ne postoji obvezatna obustava obavljanja odvjetništva.

12. Samim time što je sudac Županijskog suda u Splitu donio presudu koja je povodom žalbe bila preinačena i naposljetku tužitelj bio oslobođen optužbe, na strani tuženika nije nastala odgovornost po odredbi čl.105. st. 1. ZS-a za štetu koja je eventualno nastala tužitelju, jer donošenjem nepravomoćne kaznene presude nije automatizmom tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva već je takvu odluku donio HOK koji je, kako je gore navedeno, autonoman u odlučivanju. Dakle, nema uzročnosti između donošenja nepravomoćne osuđujuće presude i obustave obavljanja odvjetništva.

13. Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu je veza između štetne radnje kao uzroka i nastanka štete kao posljedice. U nizu pojava i događaja treba među mnogobrojnim uzrocima i posljedicama pronaći jedan događaj koji je pravno relevantan i koji se u pravu uzima kao uzrok određene posljedice.

14. Vezano za odgovornost tuženika po odredbi čl. 105. st. 1. ZS-a, treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetima br. Rev-2831/13 i Rev-2075/12 definirao nepravilan ili nezakoniti rad te je u svezi s tim istaknuto da nije nezakoniti rad kad sudac primjenjuje materijalno pravo i iznosi svoje pravno mišljenje ili pravno stajalište u postupku. Da bi se radilo o nezakonitom radu mora se raditi o izuzetno teškim povredama zakona koje su posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. Tužitelj smatra da je nezakonito i nepravilno postupanje suca Županijskog suda u Splitu u predmetu br. K-16/01 dovelo do nastanka štete. Ovaj sud ne nalazi da postoji takvo postupanje suca Županijskog suda u Splitu koji sudac je pogrešno primijenio odredbe o zastari kaznenog progona te neosnovano i nekritički prihvatio izmjene činjeničnog i pravnog opisa te pravnu kvalifikaciju kaznenih djela, kako proizlazi iz obrazloženja drugostupanjske kaznene presude. Kad bi se prihvatilo stajalište tužitelja, onda se nijedan sudac ne bi usudio tumačiti zakonske odredbe i donositi presude jer bi postojala vjerojatnost da pogrešno protumači propise i donese pogrešnu odluku pa da u konačnici možda regresno odgovara državi, a jednako tako se ni odvjetnici, zbog bojazni od regresne odgovornosti, ne bi usuđivali davati pravna mišljenja o tumačenju propisa.

15. Dakle, u konkretnom slučaju nema odgovornosti tuženika za štetu tužitelju. Međutim, treba reći kako tužitelj nije dokazao ni da mu je nastala šteta u vidu izgubljene zarade.

16. Tužitelj je od 7. travnja 2014. odvjetništvo obavljao u sklopu Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. (čl. 4. st. 1. i 2. ZOD) pa je stoga on morao biti u radnom odnosu s tim društvom (čl. 24. ZOD) i to znači da njemu ne može pripasti cjelokupni iznos nagrade za zastupanje već se taj iznos stječe za račun društva jer prema čl. 3. st. 1., 3. i 6. ZTD javna trgovačka društva postoje da bi stjecala dobit. Prema čl. 86. st. 1. ZTD-a dobit se utvrđuje krajem svake poslovne godine. Kako je tužitelj jedan od osnivača spomenutog društva (što je vidljivo iz javno dostupnog sudskog registra), njemu bi zapravo izmakla korist bio iznos za koji mu je dobit smanjena zbog toga što Odvjetničko društvo Lubina i Čutura j.t.d. da nitko od zaposlenika trgovačkog društva nije uprihodilo iznos od utuženih 10.000,00 kn. Međutim, kako je na ročištu od 16. veljače 2016. tužitelja HT zastupala odvjetnička vježbenica u OD Lubina i Čutura j.t.d. UT, to je ovaj sud stava da tužitelju nije nastupila šteta jer je na ročištu bio prisutan zaposlenik društva pa tužitelju nije nastala ni šteta u vidu izmakle zarade.

17. Slijedom svega naprijed navedenoga, nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze, a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 163. i 164. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.).Tuženici je obistinjen trošak zastupanja po punomoćniku: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova, zastupanje na 2 ročišta (09.04.2024. i 01.04.2025.) na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi po 100 bodova, što ukupno iznosi 300 bodova ili 600,00 eur. Na dosuđeni iznos troškova tuženici pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 112. st. 2. ZPP-a. Stopa zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. Zbog navedenog sud je odlučio je kao u točki II. izreke presude.

19. U tužbi je tužitelj podnio i prijedlog za oslobođenjem od plaćanja sudskih pristojbi pozivajući se na odredbu članka 14. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske ( „ Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) prema kojoj su svi pred Zakonom jednaki te navodeći kako je tuženik odredbom članka 11. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ( „ Narodne novine“ broj 118/18, dalje ZSP) oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi.

Prijedlog nije dopušten.

Naime, prema odredbama članka 16. i 17. u vezi s člankom 12. stavkom 2. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" broj 143/13, dalje: ZBPP) odlučivanje o prijedlogu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi je u nadležnosti upravnog tijela – ureda državne uprave. Stoga je odgovarajućom primjenom članka 16. stavka 2. i 172. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 13. svibnja 2025.

Sudac

Irma Dujić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. ODO Split, Građansko-upravni odjel