REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-17/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja FL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. VL, [adresa], protiv tuženice ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Heidi Santini, odvjetnica u Zagrebu, Vlaška 62/VI, radi opoziva darovanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. Travnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja odvjetnika Domagoja Vlašića, punomoćnice tuženika i tuženice osobno, s danom objave 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je opozvan ugovor o darovanju od 8. srpnja 2019. sklopljen između tužitelja FL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao darovatelja i tuženice ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao daroprimateljice, ovjeren kod javnog bilježnika Krešimira Copića, Dugo Selo, Dragutina Domjanića 1, pod brojem OV-8551/2023.

2. Nalaže se tuženici ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] predaja u posjed primljenih nekretnina tužitelju FL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa].

3. Pogrešna je i bez pravnog učinka uknjižba prava vlasništva ŠL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kat. čest. [katastarska čestica], u naravi [adresa], dvorište površine 1179 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa] površine 691 m2, ukupne površine 1870 m2 upisane od Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo i to suvlasničkih dijelova nekretnine označenih kao:

- 21. Suvlasnički dio: 528/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) četverosobni stambeni dvoetažni prostor na II./III. katu (zatvorenih i otvorenih dijelova) oznake S- 16 i pripadajući sporedni dijelovi-parking mjesto u dvorištu oznake PM-16 i spremišno mjesto u podrumu oznake SPR 001, ukupne netto korisne vrijednosti površina 176,87 m2

- 39. Suvlasnički dio: 19/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34) garažno parking mjesto u podrumu oznake GPM-013, ukupne netto korisne vrijednosti površina 6,37 m2

- 40. Suvlasnički dio: 19/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-35) garažno parking mjesto u podrumu oznake GPM-014, ukupne netto korisne vrijednosti površina 6,41 m2

- 41. Suvlasnički dio: 19/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-36) garažno parking mjesto u podrumu oznake GPM-015, ukupne netto korisne vrijednosti površina 6,23 m2

zajedno sa pripadajućim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, povezanih temeljem odredbe 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sa predmetnim posebnim dijelovima nekretnine

B.

Nekretnine upisane od Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišno-knjižni odjel Dugo Selo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] u naravi VINOGRAD ULICA IZABELE, površine 914 m2.“

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.062,50 eur zajedno sa zateznom kamatom od 13. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 292,90 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 5. siječnja 2024. ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi kako su tužitelj i tuženica 8. srpnja 2029. sklopili ugovor o darovanju, ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Krešimira Copića, iz [adresa], pod brojem OV- 8551/2023. Ističe, kako je u čl. 1. tog ugovora utvrđeno da je tužitelj vlasnik sljedećih nekretnina, koje čine predmet darovanja:

„A.

posebnih suvlasničkih dijelova nekretnine i to stana i garažnih parking mjesta koji se nalaze na nekretnini sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica], u naravi [adresa], dvorište površine 1179 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, [adresa] površine 691 m2, ukupne površine 1870 m2 upisane od Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Dugo Selo u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to suvlasničkih dijelova nekretnine koji su predmetom ovog darovanja označeni kao:

-21. Suvlasnički dio: 528/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) četverosobni stambeni dvoetažni prostor na II./III. katu (zatvorenih i otvorenih dijelova) oznake S- 16 i pripadajući sporedni dijelovi-parking mjesto u dvorištu oznake PM-16 i spremišno mjesto u podrumu oznake SPR 001, ukupne netto korisne vrijednosti površina 176,87 m2

-39. Suvlasnički dio: 19/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-34) garažno parking mjesto u podrumu oznake GPM-013, ukupne netto korisne vrijednosti površina 6,37 m2

-40. Suvlasnički dio: 19/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-35) garažno parking mjesto u podrumu oznake GPM-014, ukupne netto korisne vrijednosti površina 6,41 m2

-41. Suvlasnički dio: 19/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-36) garažno parking mjesto u podrumu oznake GPM-015, ukupne netto korisne vrijednosti površina 6,23 m2

zajedno sa pripadajućim dijelom zemljišta i zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, povezanih temeljem odredbe 68., 69. i 370. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, sa predmetnim posebnim dijelovima nekretnine B.

Nekretnine upisane od Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišno-knjižni odjel Dugo Selo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] u naravi VINOGRAD

ULICA IZABELE, površine 914 m2.“

Nadalje, navodi kako je u čl. 2. Ugovora određeno da tužitelj na prethodno opisanim nekretninama tuženici daruje svoje pravo vlasništva, dok ju je u čl. 3. ovlastio da na svoje ime i za svoju korist u zemljišnim knjigama nadležnog suda i drugim javnim očevidnicima, izvrši prijenos prava vlasništva na tim nekretninama. Ističe, da premda su stranke ugovor o darovanju sklopili u svojstvu bračnih drugova, isti više nisu u braku, već su se sporazumno razveli u travnju 2021. Navodi, kako su nakon sporazumnog razvoda braka, međuljudski odnosi stranaka još neko vrijeme bili stabilni, zbog čega je tužitelj i nastavio sporazumno stanovanje u darovanoj nekretnini. Ipak, takve su se okolnosti promijenile, a stabilnost odnosa ozbiljno je narušena u trenutku kada je tuženica svojim postupanjem ozbiljno ugrozila zdravlje, dostojanstvo i ostala temeljna ljudska prava tužitelja te kada su njeni postupci prestali odražavati potrebnu zahvalnost za učinjeno darovanje. Naime, tužitelj je prebolio dva srčana udara i nalazi se u teškom zdravstvenom stanju. 12. studenog 2023. je zbog drugog srčanog udara hospitaliziran, a nakon što je 17. studenog 2023. otpušten iz bolnice, pokušao je ući u svoj dom, stan u kojemu je dosad stanovao. Ipak, tuženica ga je u tom pokušaju spriječila, a sljedećeg dana i izbacila sve tužiteljeve osobne stvari izvan stana. Kada se pokušao vratiti kako bi samo preuzeo najnužniju dokumentaciju, tuženica mu nije dopustila ulazak u stan te isto u potpunosti onemogućila promijenivši bravu na ulaznim vratima. Tužitelj smatra kako su takvim ponašanjem tuženice nedvojbeno ostvareni uvjeti za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti iz čl. 494. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 145/2023; dalje: ZOO). Napominje, kako je u čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14; dalje: Ustav) predviđeno pravo na nepovredivost doma, dok je u čl. 70. Ustava predviđeno pravo svakoga na zdrav život. Također, odredbom čl. 48. Ustava zajamčeno je pravo vlasništva. U ovom je predmetu tuženica svojim postupanjem prema tužitelju, koji je izrazito narušenog zdravstvenog stanja i koji je preživio drugi srčani udar, a za kojega je nekretnina čije je posjed neprekidno i nesmetano uživao predstavljala dom, povrijedila i njegova temeljna ljudska prava, kako ih jamče Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“, broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.). U odredbi čl. 494. st 2. ZOO-a propisano je kako „gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji“. Ukazuje na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u odluci poslovni broj Rev 1260/93-2 od 26. siječnja 1995. naveo da je u svakom konkretnom slučaju potrebno ocijeniti težinu i posljedicu na odnose među strankama, okolnostima pod kojima je počinjeno, kako bi se moglo ocijeniti je li razumno to ponašanje uzeti kao takav stupanj neharnosti koji opravdava raskid odnosno utvrđenje da je opozvan ugovor o darovanju. Nadalje, navodi kako je u odluci poslovni broj Rev 631/08-2 od 28. siječnja 2009. Vrhovni sud Republike Hrvatske smatrao da su dovoljan stupanj neharnosti predstavljale upućene riječi kao što su „kuja“ i „luđak kojeg će odvesti u ludnicu“. Kao otegotnu okolnost u tom je predmetu sud u obzir uzeo činjenicu da je riječ o teško bolesnoj osobi. U odluci poslovni broj Rev 760/1991-2 od 15. prosinca 1992. Vrhovni sud RH obrazložio je kako je nemoguće svaki verbalni sukob smatrati grubom nezahvalnošću dostatnom za opoziv, posebice onda kada je isti „rezultat obične svađe ili nesporazuma“. Tužitelj čvrsto drži da je argumentom a contrario njegov predmet moguće razlikovati od citiranog, upravo zato što nije riječ o običnoj svađi ili nesporazumu, već o teškom narušenju ljudskih odnosa, koji su rezultirali njegovim gubitkom zdravlja, doma i vlasništva. Ukazuje i na sudsku praksu Županijskog suda u Bjelovaru, u odluci poslovni broj Gž- 1318/07 od 13. prosinca 2007., koji zaključuje „…radi se o nezahvalnosti i to gruboj kada obdarenik darovateljici, inače bolesnoj od karcinoma, govori „neka crkne“, „rakašica“ itd., koja opravdava opoziv ugovora o darovanju…“ Nadalje, ukazuje i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev 575/09-2 od 4. lipnja 1998., koji ponavlja: „opet sve ovisi okolnostima konkretnog slučaja, pa primjerice izostanak kontakta, posjećivanje i briga o teškom bolesnom darovatelju od strane obdarenika koji nema mogućnosti da se sam o sebi brine, bi u nekom konkretnom slučaju mogao dovesti do ocjene takvog ponašanja kao grubo nezahvalnog, ako je isti obdarenik imao zakonsku obvezu da se stara o darovatelju“. Drugim riječima, tužitelj na temelju citirane sudske prakse i relevantnih zakonskih odredaba zaključuje da je pojam grube nezahvalnosti širok i apstraktan pojam, koji se konkretizira u svakom pojedinačnom predmetu na najrazličitije načine. Premda je predviđen i element kaznenog djela kao uvjet za takva postupanja, iz prakse proizlazi da bi strogo tumačenje tog uvjeta odražavalo pretjerani formalizam, nauštrb prava vlasništva i autonomije volje. Ponavlja kako postupanje tuženice koje je prethodilo podnošenju ove tužbe treba gledati u okolnostima njegove teške bolesti i očaja, a pritom nikako ne zanemariti činjenicu da mu je nekretnina koju je u dobroj vjeri i za vrijeme trajanja dobrih odnosa darovao tuženici predstavljala dom. Navodi, kako je tuženica, dakle, namjerno i nemarno ostavila nemoćnu osobu bez pomoći u prilici koja je opasna za njezin život i zdravlje. Razočaran takvim postupanjem tuženice, tužitelj je izjavom koju je uputio tuženici opozvao darovanje učinjeno ugovorom o darovanju od 8. srpnja 2019., a na izjavi je potpis tužitelja ovjeren od strane javnog bilježnika. U opozivu je tužitelj pozvao tuženicu na postupanje u skladu s odredbom čl. 498. ZOO-a, dok ovim putem od suda želi ishoditi valjanu ispravu za brisanje učinjenog darovanja i svih njegovih učinaka iz zemljišnih knjiga.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 21. veljače 2024. u bitnome ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu radi opoziva darovanja u cijelosti. Navodi kako nisu sporne činjenice navedene u točkama I. - IV. tužbe, ali je netočan ostatak navoda tužbe. Ističe, kako je odlučna činjenica u ovom postupku ta da je već u proljeće 2019. faktično prestala životna i bračna zajednica stranaka na način da je tužitelj iselio iz stana tuženice, a koji stan je predmet ovog postupka, i još od tada ne živi u navedenom stanu niti u zajednici s tuženicom i djecom. Dakle, nema govora o tome da bi tužitelj „nakon što je brak razveden nastavio stanovati“ u predmetnoj nekretnini, već povremeno dolazi uz dopuštenje tuženice. S obzirom na to da je brak razveden 2021., tužitelj već dvije godine prije toga ne stanuje u stanu tuženice, već stanuje u četiri nekretnine koje ima u svojem vlasništvu uključujući i obiteljsku kuću u dvorištu svojih roditelja. Stoga je apsolutno netočno da taj stan predstavljao njegov dom te da bi tuženica povrijedila tužitelju Ustavno pravo na nepovredivost doma. Ističe, kako su 2021. u vrijeme razvod braka, stranke sve svoje imovinskopravne odnose riješile Ugovorom o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i diobi bračne stečevine u kojem je tužitelj u čl. 2. Ugovora izrijekom priznao da „nekretnina ŠL na adresi [adresa] predstavlja njenu vlastitu imovinu koja nije bračna stečevina“ te joj priznao pravo vlasništva na predmetnom stanu, kao i njen isključivi posjed i utvrdio da nema nad predmetnim stanom nikakva obveznopravna ili stvarnopravna potraživanja (čl. 2., 3. i 7. Ugovora). Stoga je prilikom boravka u stanu tuženik bio tek gost te pomoćnik u posjedovanju i to je pravo mogao izvršavati do opoziva tuženice. Nadalje, navodi kako se tuženica nikada nije ponašala neprimjereno ili nezahvalno prema tužitelju čak i usprkos neprimjerenom ponašanju tužitelja prema tuženici, a niti je to tužitelj ičime dokazao. Naime, tuženica je, dok su još bili u dobrim odnosima, dopuštala tužitelju da povremeno prespava u njenom stanu radi održavanja osobnih odnosa s djecom i zadražavanja djeci osjećaj prisutnosti oca u njihovom životu. Tako je tužitelj boravio u stanu tuženice samo preko noći, i to samo povremeno u tjednu, nikad vikendima, što je sve tuženica svaki put ponaosob dopustila u najboljem interesu djece. No, zbog ponašanja tužitelja, a koje je će u nastavku detaljno opisati, a koje je jedno vrijeme tuženica trpjela zbog djece i zbog vlastitog straha od tužitelja, tuženica je konačno krajem 2023. povukla svoje dopuštenje i opozvala mogućnost boravka tužitelju, što se nikako ne može smatrati grubom nezahvalnošću. Dakle, netočno je da je „stabilnost odnosa ozbiljno narušena kada je tužiteljica svojim postupanjem ozbiljno ugrozila zdravlje, dostojanstvo i ostala ljudska prava“ jer je stabilnost odnosa bila narušena davno prije, i to baš tužiteljevim postupanjem, odnosno radi njegovog preljuba za koji je tuženica saznala još 2019., radi kojeg su se stranke konačno i rastale 2021. te istovremeno riješile sve svoje imovinskopravne odnose. Ponašanje tužiteljice je samo pokušaj zaštite od takvog ponašanja tužitelja i ne može se smatrati ugrozom zdravlja jer je tuženica cijelo vrijeme hospitalizacije i nakon iste ljubazno i s pažnjom postupala prema tužitelju. Ističe, kako je tužiteljevo neprimjereno ponašanje koje je ugrozilo stabilnost njihova odnosa počelo s njegovim neprimjerenim, nasilnim i ljutitim dolascima u stan i to nenajavljeno i u neprimjereno vrijeme, odnosno kasne večernje sate, kada su tuženica i djeca već najčešće bili u krevetu, u vidno alkoholiziranom stanju, te je uvijek prijetio tuženici i vrijeđao ju da je loša majka, da loše vodi domaćinstvo, da je debela, ružna i neugledna i sl. Za tuženicu i djecu su takve večeri i noći uvijek bile šokantne. Stariji sin je u posljednjih godinu dana nekoliko puta predlagao majci da pozove policiju zbog agresivnog ponašanja tužitelja, no tuženica to nije htjela učiniti jer je strahovala da bi tada tužitelj mogao fizički nasrnuti na starijeg sina. Stoga je tuženica u više navrata mirnim putem pokušala s tužiteljem iskomunicirati kada planira dolaziti u stan kako bi ona i djece mogla organizirati svoje svakodnevne obaveze te ga uvijek iznova molila da bude tih kada dolazi u stan, no tužitelj je odbijao svaku suradnju, a naposljetku je tuženici i zabranio da ga to ispituje. Tuženica je već tada željela opozvati tužitelju dopuštenje da dolazi, što bi i učinila da ga se nije bojala pa ga je zbog straha tek u nekoliko navrata zamolila da više ne dolazi u njen stan jer ju uvijek izloži verbalnom i psihološkom zlostavljanju, na što joj je tužitelj odgovorio da će dolaziti zbog djece, iako se djecom ne bavi, a pogotovo ne na ovaj način kada dođe u stan dok djeca spavaju i ode prije no što se djeca probude. Osim toga odnosi tužitelja i djece s vremenom su postajali sve gori, štoviše, stariji sin ga rijetko viđa i imaju lošu komunikaciju. Ističe, kako su novi problemi i nove vrste strahova nastali nakon tužiteljeve hospitalizacije, a koji su prouzročeni zlostavljanjem tuženice od strane tužiteljevih bliskih ljudi po nalogu tužitelja. Nakon što je tužitelj izašao iz bolnice, a promjene u njegovom ponašanju ni ponašanju njemu bliskih ljudi nije bilo, tuženica skupila hrabrosti opozvala dopuštenje da tužitelj dolazi i promijenila bravu. Navodi, kako tužitelj barem dva, ali i više dana prije infarkta nije bio u stanu tuženice, već je s tuženicom ostvario samo telefonski kontakt kada ga je ona nazvala kako bi pitala želi li ručati s djecom što je on odbio. Dapače, tuženica i djeca su posljednji od obitelji i prijatelja koji su saznali da je tužitelj imao infarkt. Tuženica je o tome saznala od tužiteljevih roditelja koji su joj rekli da je bio sam u obiteljskoj kući, koju jedini od obitelji koristi, kada je zatražio hitnu medicinsku skrb. Tuženica je nazvala tužitelja nakon operacije, a razgovor je, na njenu iznenađenost, prvi puta u nekoliko godina protekao u ugodnom pa čak i emotivnom tonu. Tužitelj joj je tada rekao da se sam dovezao do zgrade i ostavio auto na njenom parkirnom mjestu u garaži i pješice otišao na hitnu. Tuženica ga je pitala treba li mu što na što joj je on odgovorio da ne treba jer da ima sve potrebno, da su mu donijeli stvari koje mu trebaju, npr. pidžamu. Nakon razgovora s tužiteljem, tuženica je nazvala njegov bolnički odjel da razgovara s njegovim liječnikom, no on joj nije želio dati informacije jer je iste već dao „članovima obitelji“, odnosno šogorici, kako se predstavila tužiteljeva djevojka. Kada su tužiteljevi roditelji odlazili u posjet u bolnicu, tuženica im je ponudila da za tužitelja ponesu neke osnovne higijenske potrepštine i brijači aparat koji koristi stariji sin te papuče. Sljedeći dan je tuženica, uz prethodnu najavu, posjetila tužitelja. Tada ga je također pitala treba li što, a on je odgovorio da mu ne treba ništa. Razgovor uživo nije nipošto bio pristojan kao telefonski, već je nalikovao na svaki raniji razgovor koji je tužitelj vodio s tuženicom. Tužitelj je odmah počeo vrijeđati tuženicu, a osim toga je nju i starijeg sina okrivio za svoj srčani udar. Tuženica se prilikom posjete rasplakala, što od potresenosti zbog ružnih riječi, što od straha da se tužitelju nešto stvarno moglo dogoditi pa bi njena djeca ostala bez oca. Zato ga je tuženica molila da pripazi na sebe, svoje zdravlje i promijeni svoj neuredan stil života. Da je upravo tužitelj sam i njegov neuredan stil života kriv za tužiteljevo zdravstveno stanje, a ne druge osobe, dokazuje i otpusno pismo koje je tužitelj dostavio uz tužbu gdje je sam tužitelj izjavio da je dan ranije popio litru vina i da je njegova navika piti alkohol. Dodatno, tužitelj je imao prvi srčani udar prije 6 godine te je neredovito uzimao propisanu terapiju. Ističe, kako je na izlasku iz bolnice tuženica susrela tužiteljevu djevojku koja ju je od tog dana počela uhoditi na način da ista čeka tuženicu ispred ulaznih vrata zgrade kada tuženica dolazi sa posla, njen automobil je stalno bio parkiran ispred zgrade u kojoj tuženica radi, a ista je čak i dolazila u ured tuženice, a kod predmetne nekretnine znala se parkirati sa stražnje strane tuženičinog automobila tako da bi ju zablokirala. Tuženica je cijelo to vrijeme bila u strahu od tužiteljeve djevojke, a tada se još nadala da će isto prestati kad tužitelj izađe iz bolnice. Kako o terminu tužiteljevog izlaska iz bolnice nije imala saznanja pitala je o tome roditelje tužitelja i molila ih da je zaštite. Bivši svekar i svekrva, s kojim je u dobrim odnosima, su tuženici pružili podršku i molili da brine o djeci i ne dozvoli da ju njihov sin i njegova djevojka zastraše. Otac tužitelja izrazio je svoju zabrinutost vezano uz ponašanje tužitelja i rekao tuženici „da ga ni slučajno nisi više pustila u stan bez mog prisustva“, a sve zbog njegove opravdane sumnje u moguće eskalacije. Nadalje, navodi kako se tužitelj 17. studenog 2023. pojavio na vratima tuženičinog stana. Zvonio je iako je tada još imao dopuštenje da dolazi i mogao ući sam jer je imao ključ i jer tada brava još nije bila promijenjena. Dakle, tužitelj se već u tom trenutku počeo ponašati kao da mu je tuženica opozvala pravo na ulazak i boravak u stanu. Tuženica se iznenadila kad ga je zatekla pred vratima jer nije ni znala da je izašao iz bolnice. Tuženica mu je rekla da ju je strah da ona i stariji sin borave s njim u stanu sami bez prisustva neke treće odrasle osobe, stoga je nazvala tužiteljevog oca da bude u stanu s njima troje. Ističe, kako se tužitelj na to uvrijedio i rekao „Što bi ja nekoga čekao?! Nemam ja vremena nikoga čekati!“ pa se okrenuo i otišao. Dakle, netočno je da je tuženica tužitelja spriječila da uđe u stan, već ga je molila da uđe za par trenutaka, kada dođe njegov otac, a što on nije htio. Tuženica je ponovno ostala iznenađena kako je brzo otišao pa ga je nazvala i pitala zašto je dolazio i treba li mu išta, a on je rekao da mu ništa ne treba i poklopio slušalicu. Tjedan dana nakon tog događaja tužitelj, koji se trebao odmarati i mirovati nakon operacije, odlazi na more. Navodi, kako po povratku s mora djevojka tužitelja i dalje uhodi tuženicu. Osim zlostavljanja od strane tužitelja i njegove djevojke, tuženicu je počeo zlostavljati i njihov prijatelj koji je većinski vlasnik stanova u zgradi gdje je predmetni stan, a koji šalje službene mailove na posao tuženice i izjavljuje svoju sumnju da je tuženica pogodovala s ne plaćanjima režija za sve stanove [adresa], a zbog toga je zvao i tuženičinog direktora oko iste problematike te se i sastao s njime, na što je direktor objasnio da ovo radno mjesto nije prostor za privatne obračune i ignorirao je razgovor na tu temu. Ističe, kako je tek nakon takvih pritisaka, ucjena, prijetnji i uhođenja, zbog straha, tuženica promijenila bravu. Tužitelj je zatim 12. prosinca 2023. ponovno zvonio na vrata, a tamo je stajao i mlađi sin koji se istovremeno vratio iz škole. Kako je tuženica vjerovala da pred mlađim sinom tužitelj sigurno neće eskalirati sukob, tuženica je čak pozvala tužitelja da uđe u stan, no on je rekao da više ne želi u isti ulaziti. Navodi, kako činjenicu mijenjanja brave tužitelj nikada nije komentirao, nikada nije pitao zašto je brava promijenjena, niti je zatražio nove ključeve, a izričito je rekao da u stan više ne želi uopće ulaziti, iz čega proizlazi jedini logični zaključak – da je tužitelju zapravo svejedno je li tuženica promijenila bravu ili nije. Dakle, ne postoji nikakva uzročno posljedična veza između čina za koji tužitelj tvrdi da predstavlja grubu nezahvalnosti tuženice i psihološkog stanja tužitelja. Jedini drugi iole razuman zaključak je da je cijelo ovo ponašanje tužitelja manipulacija kojom on pokušava sijati stres i strah u život tuženice, osobito jer je jednom na pitanje tuženice zašto tužitelj uopće dolazi prespavati u njen stan, jer je tuženici bilo čudno što to čini, a ima dugogodišnju djevojku, odgovorio „dolazit ću dok te ne izludim“. Ističe, kako dokaz tuženičinog straha od tužitelja i da sve što tuženica želi je samo izbjegavati sukobe s tužiteljem koji uvijek završe na način da su joj servirane razne uvrede jer i činjenica da iako je promjena brava stana, tuženica nije promijenila bravu spremišta, a koji je sastavni dio nekretnine, te ga tužitelj i dalje nesmetano koristi cijelo ovo vrijeme, kao i tuženičina parkirna mjesta zbog čega ih tuženica ne može koristiti. Navodi, kako je netočan navod tužitelja u tužbi da je tužiteljica „izbacila sve tužiteljeve osobne stvari iz stana“. Kako tužitelj u predmetnom stanu nije stanovao, niti je ikada duže boravio, tužitelj u stanu tuženice nije imao svoje osobne stvari, izuzev par nužnih higijenskih potrepština i nešto odjeće koje je tamo katkad ostavio pa ponio sa sobom drugi put kad bi došao. Pojašnjava, kako je tužitelj tu odjeću ostavljao u košari za prljavo rublje, a tuženica, iako to nije njena obveza već isključivo dobra volja, bi tu odjeću oprala. Sve ostale stvari tužitelja nalaze se u njegovim nekretninama i automobilu. Navodi, kako je tužitelj vlasnik dva stana u istoj zgradi na adresa [adresa], a vlasnik je stana i u zgradi na adresi [adresa] gdje mu je prijavljeno prebivalište. Sva tri stana tužitelj koristi. Tužitelj posjeduje i obiteljsku kuću u dvorištu svojih roditelja koju koristi samo on. Navodi, kako Tuženica nije priječila tužitelju da nekolicinu stvari koje su ostale u stanu tužitelj uzme, ali tužitelj za njih nikada nije pitao, izuzev što je tražio da mu vrati jednu majicu zbog čega je tuženica pretražila cijeli stan, posebno vadeći iz ormara svu odjeću da nije stariji sin zabunom uzeo očevu majicu ili slično, ali navedenu majicu nije našla. Dok je ona tražila, tužitelj je stajao u predvorju. Tuženica nije ništa bacila. Pokušaj preuzimanja „samo najnužnije dokumentacije“ koji se spominje u tužbi tuženici je posve nejasan jer tužitelj niti ima dokumentaciju u njenom stanu, niti je ikada tražio da bi mu ona eventualno vratila bilo kakve dokumente. Nadalje, navodi kako je tuženica promijenila bravu tek kada više nije mogla izdržati strah od tužitelja iako je to mogla i ranije jer ju je i ranije maltretirao, no sada je počeo to činiti perfidnije i učestalije, a uključio je u navedeno i druge osobe, naime svoju djevojku, čije uhođenje nije prestalo s izlaskom tužitelja iz bolnice kako je tuženica mislila da bude, i većinskog suvlasnika zgrade. Kako se tužitelj koristi metodama zastrašivanja preko svoje djevojke i investitora zgrade [adresa], investitor i djevojka tužitelja tuženicu i dalje uznemiravaju na radnom mjestu, dolaze osobno, traže tuženicu, pišu mailove njoj i na službeni info mail, traže sastanak s njenim direktorom želeći mu iznositi privatne i neistinite stvari o tuženici i slično. Prije promjene brave tužitelj sam u nekoliko navrata nije želio samostalno ući u stan koristeći zvono, iz čega se razumno zaključuje da je opoziv prihvatio, a nakon promjene brave iz ponašanja tužitelja ništa nije dalo naslutiti da je činjenica promjene brave na njega ikako utjecala. Ističe, kako tuženica nije povrijedila nijedno pravo tužitelja, pogotovo ne temeljna ili Ustavna prava, već je štoviše cijelo vrijeme hospitalizacije i nakon bila pristupačna tužitelju, zvala ga na telefon, kao i kontaktirala s bolnicom te mu nudila svoju pomoć, a koju je tužitelj uvijek nanovo odbio, a uopće je uostalom ni nije informirao o svom stanju. Sve navedeno tuženica je činila usprkos ponašanju tužitelja koje je u najmanju ruku bilo neprimjereno, vrijeđajuće i nasilno. Tuženica je pokazala i više suosjećanja i pružila više pomoći tužitelju no što je ikada dobila od strane tužitelja, a na što joj je tužitelj vratio s nizom uvreda i prijetnjama. Ističe, kako je neosnovano smatrati da bi se tuženica teže ogriješila prema darovatelju na način da mu povuče pravo boravka u stanu, pored činjenice razvoda braka i rješavanja svih imovinskopravnih pitanja Ugovorom kojim tužitelj nije zadržao nikakva prava na stanu. Neosnovano je, ali i neživotno i nelogično smatrati da je tuženica kao dokaz zahvalnosti iz davnog darovanja dužna nakon razvoda braka i rješavanja ugovorom svih imovinskopravnih odnosa, dopuštati bivšem suprugu boravak u darovanom stanu i to supruga koji je konfliktan i nasilan, često pod utjecajem alkohola, uznemirava nju i djecu te i danas u vezi s osobom s kojom je stupio u vezu tijekom braka i bračne zajednice stranaka. Navodi, kako tužitelj pogrešno tumači primjere iz sudske prakse. Ističe, kako u predmetnom slučaju tuženica nije poduzela nikakve radnje koje bi niti približno imale obilježja bilo kojeg kaznenog djela. Dodatno, u konkretnom slučaju ne samo da nije točno da su stranke jednako skrivile loše odnose, već je tome kriv isključivo tužitelj. No, čak i ako zanemarimo element kaznenog djela i dalje ostaje da se daroprimac, da bi se njegovo ponašanje smatralo grubom nepažnjom, mora ogriješiti u neku zakonom utvrđenu dužnosti koju ima prema darovatelju ili članu njegove obitelji. Tuženica nema nikakvu zakonsku, niti bilo kakvu drugu dužnost prema tužitelju. Tužitelj i tuženica nisu ni u kakvom pravnom odnosu, niti u obiteljsko pravnom jer su bivši bračni drugovi, niti u stvarnopravnom jer tužitelj nije posjednik tuženičinog stana (već samo pomoćnik u posjedovanju), a niti u bilo kojem drugom pravnom odnosu. Stoga tuženica nije ni mogla biti „grubo nezahvalna“ prema tužitelju. Ukazuje kako su slične okolnosti slučaja kao u ovom predmetu bile u predmetu Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž 523/2020-2 od 18. kolovoza 2021., u kojem je tužitelj tražio predaju u posjed i iseljenje tuženice jer mu je onemogućila ostvarivanje prava doživotnog uživanja na darovanim nekretninama i jer mu je priječila svako korištenje nekretnine, a što je sve smatrao grubom nezahvalnošću. No, sud je utvrdio kako navedeno ponašanje nije gruba nezahvalnost, a za dodatnu iznesenu činjenicu da ga je tuženica prijavila zbog počinjenja kaznenog djela sud je objasnio da se ista „ne može nikako staviti na teret tuženici jer je upravo tužitelj svojim ponašanjem isprovocirao tuženicu da traži zaštitu policije“. U predmetnom slučaju ne samo da tužitelj nije ima pravo posjeda, niti neko drugo stvarno pravo kao u citiranom slučaju, pa je stoga slučaj tuženice snažniji, već sve i da nije tako, a da mu tuženica ne omogućava korištenje nekretnine, to se ne smatra grubom nezahvalnošću ako je takvo ponašanje isprovocirao sam tužitelj, a tuženica je to učinila zbog zaštite. Argumente vezane uz tobože bespomoćnost i potrebitost tužitelja i njegovu bolest, tuženica odbacuje prvenstveno kao netočne, a zatim se poziva na predmet poslovni broj: Gž-6364/18-2 od 15. siječnja 2019. godine u kojem je Županijski sud u Zagrebu odlučio da se ne radi o gruboj nezahvalnosti tuženice, iako se ista od tužitelja odselila, usprkos tome što je tužitelj pretrpio moždani udar jer se dobro oporavio i imao osigurane stambene uvjete te se usprkos zdravstvenim tegobama sam bio u stanju brinuti o svojim svakodnevnim potrebama, u čemu su mu eventualno pomoć spremne bile pružiti i njegove kćerke, a i nova partnerica koju je imao već četiri godine. Dakle, radi se o predmetu gotovo identičnih činjenica kao u ovom slučaju. Tužitelj u ovom predmetu je također (i više nego) stambeno zbrinut, sposoban brinuti se o sebi, a može računati i na pomoć drugi svojih srodnika ili nove partnerice. Dakle, sudovi visoko cijene koji udio u odgovornosti za ponašanje daroprimca imaju darovatelji. Tužitelj je u ovom slučaju u potpunosti uzrok tuženičinog ponašanja, odnosno povlačenja dozvole za boravak i promjene brave. Netočno je stoga da bi tuženica teško narušila ljudske odnose između stranaka, već je to učinio tužitelj, isto kao što je i netočno da bi ti narušeni odnosi rezultirati gubitkom zdravlja, doma i vlasništva tužitelja jer je zdravlje tužitelja narušeno od prije i tuženica nije na isto imala nikakav utjecaj i jer tuženičin stan nije dom tužitelja niti vlasništvo tužitelja, oboje od 2019. Netočno je i pretjerano da bi se ova situacija trebala „gledati u okolnosti tužiteljeve teške bolesti i očaja“ jer za to nema nikakvih objektivnih razloga. S obzirom na sve izneseno jasno je da je netočno da bi tuženica „namjerno i nemarno ostavila nemoćnu osobu bez pomoći u prilici koja je opasna za njen život i zdravlje“ jer tužitelj uopće nije nemoćan, niti bez pomoći, niti su nakon operacije njegov život ili zdravlje bili u opasnosti. Sukladno svemu navedenom nije ispunjen nijedan uvjet da bi se navedeno ponašanje tuženice smatralo grubom nezahvalnošću, a takvo stajalište podupire i sudska praksa, stoga tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pregledao Izjavu o opozivu darovanja od 11. prosinca 2023. sa ovjerom potpisa po javnom bilježniku Andriji Vugeru iz Sesveta, broj ovjere OV-6528/2023 od 12. prosinca 2023. (str. 10 – 12 spisa), dopis tužitelja od 13. prosinca 2023. (str. 13 spisa), preslike povratnica (str. 14 – 16 spisa), e-mail punomoćnice tužitelja od 13. prosinca 2023. (str. 17 spisa), Otpusno pismo tužitelja (str. 18 – 20 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj R1 Ob-444/2021-2 od 11. studenog 2021 (str. 21 i 22 spisa; str. 82 i 83 spisa), Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (str. 23 – 30 spisa; 84 – 91 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 32 – 60 spisa), Sporazumni prijedlog razvoda braka (str. 80 i 81 spisa), Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i diobi bračne stečevine od 12. travnja 2021. (str. 93 – 97 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-7910/2019 od 11. srpnja 2019. (str. 98 i 99 spisa), e-mail prepisku (str. 100 – 105 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 106 i 107 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 108 – 110 spisa), e-mail prepisku (str. 124 i 125 spisa), prepisku stranaka (str. 126 – 181 spisa), prepisku stranaka (str. 191 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. kolovoza 2019. (str. 195 – 198 spisa), Ugovor o kupnji stana od 28. listopada 2010. (str. 199 – 201 spisa), Potvrdu o provedenom nalogu za uplatu (str. 202 spisa), Izvadak br. 8 Zagrebačke banke d.d. (str. 203 spisa), ponudu 12-17/01/01 od 22. kolovoza 2017. društva Falačec d.o.o. (str. 204 spisa), Ugovor o kupnji stana (str. 210 – 213 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja FL (str. 216 – 221 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tuženice ŠL (str. 221 – 229 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka PL (str. 236 -238), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje IL (str. 239 – 241 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje RL (str. 241 i 242 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje AL (str. 242 – 244 spisa), zapisnik sa pripremnog ročišta u predmetu ovog suda poslovni broj Psp-32/2023 od 3. lipnja 2024. (str. 276 – 285 spisa), zapisnik sa ročišta za glavnu raspravu u predmetu ovog suda poslovni broj Psp-32/2023 od 23. listopada 2024. (str. 286 – 301 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka KL (str. 313 – 315 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TL (str. 316 – 318 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje NL (str. 318 – 321 spisa) i izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje HL (str. 321 i 322 spisa).

4. Na ročištu za glavnu raspravu 3. travnja 2025. tužitelj je odustao od daljnjih dokaznih prijedloga saslušanjem svjedoka pa u ovoj pravnoj stvari nisu izvođeni daljnji dokazi saslušanjem.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio kako je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari tužbeni je zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje kako je zbog nezahvalnosti opozvan Ugovor o darovanju od 8. srpnja 2019. kojeg je on u svojstvu darovatelja sklopio sa tuženicom u svojstvu obdarenice, a predmet kojeg ugovora su nekretnine na adresi u [adresa].

7. Između stranaka nije sporno da su sklopile predmetni Ugovor o darovanju od 8. srpnja 2019. Nadalje, nije sporno da su predmet tog ugovora nekretnine na adresi u [adresa], a koje su u istome pobliže opisane. Nije sporno niti da je tim Ugovorom tužitelj darovao tuženici te nekretnine i ovlastio ju da na temelju tog Ugovora izvrši upis prava vlasništva u svoju korist. Nije sporno niti da su stranke taj Ugovor sklopile dok su bile u braku i da su se u međuvremenu 2021. razvele. Nije sporno niti da je tužitelj Izjavom od 11. prosinca 2023. opozvao predmetni Ugovor o darovanju od 8. srpnja 2019.

8. Ovdje treba najprije definirati što čini predmet raspravljanja, odnosno što je odlučno pitanje za donošenje odluke u ovom predmetu. Radi određivanja predmeta raspravljanja u ovoj pravnoj stvari najprije je potrebno ukazati na odredbu čl. 494. st. 1. ZOO-a kojom je propisano kako darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika. Potom, je u odredbi čl. 494. st. 2. ZOO-a propisano kako gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

9. Dakle, odredbom čl. 494. st. 2. ZOO-a precizno je određeno kada se radi o gruboj nezahvalnosti obdarednika koja predstavlja valjani razlog za opoziv darovanja od strane darovatelja.

10. Na isto je ovdje bilo potrebno ukazati, budući da su stranke tijekom cijelog postupka širile predmet raspravljanja iznošenjem niza okolnosti koje po ocjeni ovog suda nisu relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

11. Naime, u ovoj pravnoj stvari treba isključivo ispitati predstavlja li postupanje tuženice valjani razlog za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti nje kao obdarenice po predmetnom Ugovoru o darovanju.

12. Međutim, stranke su tijekom postupka iscrpno iznosile navode o postupanju tužitelja prema tuženici, tužiteljeve nove partnerice prema tuženici, tužiteljevih roditelja prema tuženici, drugih osoba prema tuženici, što po ocjeni ovog suda ni na koji način nije relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

13. Posljedično, ovaj sud će se prilikom donošenja odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu isključivo koncentrirati na odlučno pitanje da li eventualno postupanje tuženice prema tužitelju predstavlja valjani razlog za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenika, a kao što je isti definiran u odredbi čl. 494. st. 2. ZOO-a. Naime, tom zakonskom odredbom jasno je propisano što se podrazumijeva pod nezahvalnosti obdarenika kao valjanim razlogom za opoziv darovanja.

14. U tom smislu ovdje je najprije potrebno ispitati da li u postupanju tuženice prema tuženiku postoje elementi djela koje je kažnjivo po kaznenim propisima.

15. Iz činjeničnih navoda predmetne tužbe proizlazi kako tužitelj navodi da ga nakon što je on zbog drugog srčanog udara hospitaliziran 12. studenog 2023., tuženica po izlasku iz bolnice 17. studenog 2023. nije pustila u stan. Nadalje, ističe kako je tužitelj bio izrazito narušenog zdravstvenog stanja zbog drugog srčanog udara kojeg je prebolio.

16. Po ocjeni ovog suda iz prethodno navedenih činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tužitelj smatra da bi ponašanje tuženice imalo obilježja kaznenog djela nepružanja pomoći iz odredbe čl. 123. st. 1. Kazneno zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; dalje: KZ) u kojoj je propisano da tko ne pruži pomoć osobi u životnoj opasnosti, iako je to mogao učiniti bez veće opasnosti za sebe ili drugoga kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine. Naime, iz činjeničnog opisa događaja iz predmetne tužbe za ovaj sud proizlazi kako bi se eventualno moglo raditi o tom kaznenom djelu, dok ti činjenični navodi ne upućuju na niti jedno drugo ponašanje koje je kažnjivo po kaznenim propisima.

17. Potrebno je istaknuti kako tužitelj u tužbi citira primjere iz sudske prakse gdje je kazneno djelo uvrede ocijenjeno kao valjani razlog za opoziv darovanja. Međutim, tužitelj u predmetnom slučaju tijekom cijelog postupka niti u jednom trenutku nije navodio da ga je tuženica na bilo koji način vrijeđala pa je nerazumljivo zašto se poziva na te primjere iz sudske prakse.

18. U odnosu na kazneno djelo nepružanja pomoći, ovaj sud ocjenjuje kako već iz samih činjeničnih navoda tužbe proizlazi da u ponašanju tuženice kako ga opisuje sam tužitelj nema elemenata tog kaznenog djela. Naime, sam tužitelj navodi da ga tuženica nije pustila u stan neposredno nakon što je 17. studenog 2023. otpušten iz bolnice. Potpuno je životno nelogično da bi tužitelja otpustili iz bolnice u stanju opasnosti po život, tako da navodni čin tuženice koji se sastoji u tome da nije pustila tužitelja u predmetni stan neposredno nakon što je otpušten iz bolnice po ocjeni ovog suda nema obilježja kaznenog djela nepružanja pomoći, tako da ovaj sud ocjenjuje da već iz samih činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako tuženica nije na štetu tužitelja počinila djelo koje bi bilo kažnjivo po kaznenim propisima. Posljedično, taj zakonski razlog za valjani opoziv darovanja u predmetnom slučaju nije ispunjen.

19. Drugu zakonsku osnovu za valjani opoziv darovanja predstavlja slučaj kada se obdarenik ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju. Ovaj sud ocjenjuje kako iz samih činjeničnih navoda tužbe proizlazi da niti taj razlog nije ispunjen u predmetnom slučaju. Naime, između stranaka nije sporno da su se iste razvele još 2021., a to dokazuje i rješenje ovog suda, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj R1 Ob-444/2021-2 od 11. studenog 2021., kojim je razveden brak stranaka. Posljedično, 17. studenog 2023. kada tuženica prema činjeničnim navodima tužbe nije pustila tužitelja u predmetni stan, stranke su već preko dvije godine bile formalno pravno razvedene, pa je potpuno nerazumljivo koje bi to tuženica imala zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju, ovdje tužitelju.

20. Pored prethodno opisanog ovdje treba ukazati i na Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i diobi bračne stečevine kojeg su stranke sklopile 12. travnja 2021. (str. 93 -97 spisa), a kojeg tužitelj nije osporio tijekom postupka. Naime, u čl. 2. st. 3. tog Ugovora stranke posebno ugovaraju kako nekretnine tuženice na adresi u [adresa] predstavljaju njenu vlastitu imovinu koja nije bračna stečevina. Nadalje, u st. 4. istog članka stranke suglasno dogovaraju da sva imovina koja glasi na pojedinog bračnog druga a koju ugovorne strane neće pojedinačno navoditi, pripada u vlasništvo i posjed tog bračnog druga te predstavljaju vlastitu imovinu one strane na koju glasi ta imovina u trenutku sklapanja ovog ugovora te drugi bračni drug s tog osnova nema nikakvih obveznopravnih, niti stvarnopravnih međusobnih potraživanja.

21. Dakle, tužitelj se izričito odrekao bilo kakvih prava na predmetnom stanu. Posljedično, ako ga tuženica i nije pustila u taj stan nakon što su se razveli, isto predstavlja zakonsko pravo tuženice kao samostalne vlasnice tog stana. Drugo je pitanje da li isto eventualno predstavlja čin smetanja posjeda tužitelja, o čemu se između istih stranaka pred ovim sudom vodi posjedovna parnica pod poslovnim brojem Psp-32/2023. Međutim, konzumiranje vlasničkih ovlaštenja od strane tuženice na stanu na kojem tužitelj po vlastitom očitovanju volje nema nikakva ovlaštenja po ocjeni ovog suda ne može predstavljati valjani razlog za opoziv darovanja.

22. Dakle, iz samih činjeničnih navoda tužbe ne proizlazi da bi ponašanje tuženice predstavljalo valjani razlog za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju. Međutim, radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja, odnosno ispitivanja postoje li neke druge okolnosti koje bi eventualno predstavljale valjani razlog za opoziv darovanja i omogućavanja dokazivanja, izveden je dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka PL, oca tužitelja, IL, majke tužitelja, DL, AL, KL, TL, NL i HL.

23. Tužitelj FL je u svom iskazu na ročištu za glavnu raspravu 18. listopada 2024. u bitnome istaknuo kako je od 12. studenog 2023. do 17. studenog 2023. bio u bolnici zbog srčanog infarkta zbog kojeg je dobio jedan stent. Kada je završio u bolnici u jednom trenutku su ga i oživljavali prije nego što je završio na operaciji i to je bilo u nedjelju ujutro. U tom razdoblju dok je bio na bolničkom liječenju tuženica mu je samo jedanput bila u posjeti i to u utorak ili srijedu. Razgovarali su jedno pola sata otprilike, s njegove strane nije bilo nikakvog vrijeđanja, već je tuženica pričala a on samo slušao. Nakon toga je otišla i ponovno se vratila nakon 10, 15 minuta ali ne znam iz kojeg razloga. Tuženica je plakala dok je bila kod njega u sobi i prije i nakon što se vratila u sobu. Međutim ja on nije reagirao na te njezine suze, jer su to bile lažne suze. S obzirom da oni 3-4 godine nisu u bračnoj zajednici njemu to nije ništa značilo. Nakon što je otpušten iz bolnice nazvao je kolegu da ga odveze kući, to je bio KL i on ga je ostavio pred zgradom. Popeo se liftom gore, pokušao otključati ulazna vrata stana međutim nije ih mogao otključati jer je vjerojatno ključ bio s unutarnje strane brave. Pozvonio je i tuženica je otvorila vrata, ali na način da nije mogao ući u stan jer postoji osigurač na vratima koji onemogućava ulaz. Pitao je tuženicu zašto ga ne pušta u stan a ona je odgovorila da ćem razgovarati kada dođe neka starija osoba, a mislila je na njegovog oca. Kazao joj je da ne može stajati na stepenicama budući da je bolestan i mora se hitno leći jer prima tešku terapiju, a imao je giht na nozi. Pitao je tuženicu o čemu želi razgovarati a ona mu je kazala da pričekamo njegovog oca, a on nije znao o čemu misli razgovarati. Došao je u svoj dom u kojem je živio, bio je u šoku i nije znao na koji način reagirati. Taj osjećaj ne može opisati jer isto ne bi poželio niti najgorem neprijatelju. Tako jadno se nikada ranije u životu nije osjećao budući da je bio bolestan a nihe mogao ući u svoj dom. Još jedanput je zatražio da ga tuženica pusti u stan, što nije htjela napraviti pa on nije imao izbora, te je otišao u obiteljsku kuću u [adresa]. Drugi dan je zatražio da mu dovezu sina i kada je njegov otac otišao po sina tuženica je poslala sve njegove osobne stvari, kako bi uopće imao što obući budući da je došao iz bolnice. Nakon 3-4 dana otišao je provjeriti do stana da li može sa svojim ključem ući u stan kako bi provjerio o čemu se radi, a za to ima i snimljenu snimku, međutim brava na ulaznim vratima stana je već bila promijenjena. U tom trenutku shvatio je što mu se dogodilo, te je odmah kontaktirao odvjetnicu i pokrenuo predmetni postupak. U međuvremenu je tuženici poslao poruku da se pokušaju dogovoriti međutim ona na isto nije reagirala. Dan danas ne vidi razlog zbog kojeg je izbačen iz svog doma a u kojem stanu su živjeli od 2020. do studenog 2023. te je sada već skoro godinu dana podstanar. Kada je tuženica 2017. dok su još bili u braku saznala za njegovu vezu, a to je bilo u lipnju 2017. ona je zbog svoje sigurnosti tražila da sklope Ugovor o darovanju nekretnine i isti su sklopili 2019. Nakon toga prodali su stan u [adresa] u [adresa] i preselili su se u [adresa] u njegovu obiteljsku kuću u kojoj su živjeli godinu dana, dok nisu uredili odnosno dok nije uredio stan u [adresa] u [adresa], a to je predmetni stan. Kada je kupio stan u [adresa] u [adresa] još sam bio u braku sa tuženicom.

24. Prethodno citirani uvodni dio iskaza tužitelja, također ne upućuje na to da bi na strani tuženice kao obdarenice postojala gruba nezahvalnost kao valjani zakonom propisani razlog za opoziv darovanja.

25. Naime, očigledno je da je tužitelj bio povrijeđen time što ga tuženica nakon izlaska iz bolnice nije pustila u stan. Međutim, on niti ne osporava da je darovao taj stan tuženici i da su on i tuženica već duže vremena razvedeni. Posljedično, potpuno je nerazumljivo kako bi konzumiranje vlasničkih ovlaštenja tuženice, kao isključive vlasnice predmetnog stana na adresi [adresa] moglo predstavljati valjani razlog za opoziv Ugovora o darovanju tog stana, posebno opet uzevši u obzir da je tužitelj još dodatno u Ugovoru o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i diobi bračne stečevine izjavio kako nema nikakva prava upravo na predmetnom stanu. Dakle, nakon razvoda braka stranaka stvar dobre volje tuženice, bilo je hoće li pustiti tužitelja da boravi u predmetnom stanu. O pitanju eventualnog oduzimanja posjeda vodi se pred ovim sudom između istih stranaka parnica zbog smetanja posjeda, ali činjenica je da je tuženica isključiva vlasnica predmetnog stana i da su stranke u vrijeme otpuštanja tužitelja iz bolnice već bile službeno razvedene, tako da konzumiranje vlasničkih ovlaštenja tuženice na predmetnom stanu ne može predstavljati valjani razlog za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju.

26. Na poseban upit koji su bili motivi sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju i kakav je postojao dogovor između njega i tuženice, tužitelj je naveo da je dogovor između njega i tuženice bio da se na nju prenese stan u [adresa] u [adresa], jedno zemljište u [adresa] i jedan lokal u Sesvetama. Dogovor između njega i tuženice bio je da žive zajedno u stanu u [adresa] u [adresa] i da funkcioniraju kao normalna obitelj neovisno o svemu što se prije dogodilo. Sve je dobro funkcioniralo do studenog 2023. a za što postoje dokazi da su živjeli zajedno i svjedoci koji to mogu potvrditi. Ne zna koji je točno razlog bio da ja nisam mogao ući u san 17. studenog 2023.

27. Ovaj sud ocjenjuje ako su točni navodi tužitelja da je između njega i tuženice postojao dogovor da zajedno žive u predmetnom stanu, unatoč tome što je isti u isključivom vlasništvu tuženice, kako se radi o neformalnom dogovoru i kako eventualni odustanak tuženice od takvog dogovora ne može predstavljati razlog za opoziv ugovora o darovanju. Naime, s pravnog stajališta nakon razvoda braka stranaka isključivo je stvar dobre volje tuženice hoće li dopustiti tužitelju da boravi u predmetnom stanu i eventualno odustajanje tuženice od dogovora da dopusti tužitelju boravak u predmetnom stanu ni u kojem slučaju ne može predstavljati valjani razlog za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju u smislu odredbe čl. 494. st. 2. ZOO-a.

28. Na poseban upit zbog čega je pokrenuo predmetni postupak tužitelj je odgovorio zbog toga što je doživio grubu nezahvalnost tuženice unatoč tome što joj je sve darovao. Platio je tuženici i djeci putovanje u Pariz, koje nije bilo jeftino, te režije u stanu i podmirivao je svakodnevne troškove života, uključujući točenje goriva u auto tuženice i obavljanje servisa na tom vozilu, jer je smatrao da je to ispravno s obzirom da funkcioniraju na takav način.

29. Prethodno citirani odgovor tužitelja potvrđuje prethodnu ocjenu ovog suda kako je isti bio osobno povrijeđen što ga tuženica nije pustila u predmetni stan, ali iz istog također proizlazi kako ne postoje valjani razlozi za opoziv predmetnog ugovora o darovanju. Naime, činjenica da je tužitelj podmirivao određene troškove za tuženicu bila je njegova odluka i na temelju toga on ne može kasnije samo zato što se osjetio povrijeđenim valjano zahtijevati opoziv Ugovora o darovanju kojeg je nesporno sklopio sa tuženicom.

30. Naime, kada bi se tako proizvoljno zbog svake osobne povrijeđenosti moglo opozvati darovanje, to bi zapravo značilo da darovatelj može stalno na određeni način ucjenjivati obdarenika učinjenim darovanjem, a to je protivno samom institutu darovanja te su iz tog razloga ZOO-om propisani strogi zakonski uvjeti što predstavlja valjani razlog za opoziv darovanja.

31. Prethodno navedeno treba povezati sa navodima tužitelja iz podneska od 19. travnja 2024., kojim se očitovao na odgovor na tužbu, gdje je u odnosu na Ugovor o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i diobi bračne stečevine od 12. travnja 2021. izjavio kako je isti sklopljen dok su odnosi između stranaka bili stabilni te da tužitelj nije imao nikakav razlog ne izjaviti da je riječ o vlastitoj imovini tuženice, odnosno imovini koja ne predstavlja bračnu stečevinu.

32. Iz prethodno citiranog upravo proizlazi kako tužitelj pokušava ucjenjivati tuženicu učinjenim darovanjem. Naime, ako je isti pri punoj svijesti potpisao Ugovor u kojem izjavljuje kako predmetni stan predstavlja vlastitu imovinu tuženice, to obvezuje tužitelja i on ne može negirati svoju obvezu time da je sa tuženicom tada bio u dobrim odnosima. Naime, nešto je ili nije nečija vlastita imovina i isto se ne može proizvoljno osporavati ovisno o tome u kakvim je tužitelj u tom trenutku odnosima sa tuženicom.

33. Tužitelj je nadalje na poseban upit zbog čega njemu problem predstavlja što ga tuženica nije pustila u stan kada su ovako i onako podijelili bračnu stečevinu uključujući i četiri stana, novce, zemljišta, odgovorio kako je vjerovao tuženici da će do kraja života zajedno živjeti kako žive i da je zbog sigurnosti tuženice pristao na podjelu imovine. Ističe, kako predmetni stan predstavlja njegov dom i to je bio isključivo njegov dom koji je krvavo stekao i naravno da mu problem predstavlja kada ga se izbaci iz doma. Da je znao da može doći do ovako nečega zasigurno ne bi pristao na ovakvu podjelu, već bi to pravno riješio na drugačiji način.

34. Prethodno citirani odgovor tužitelja na najbolji način potvrđuje kako je isti bio povrijeđen što ga tuženica nije pustila u stan. Međutim, to što on sada u novim okolnostima više ne bi na jednak način riješio podjelu imovine bivših bračnih drugova nema utjecaja na činjenicu da je predmetni stan isključivo vlasništvo tuženice i da stranke više nisu u braku te da činjenica kako je tuženica konzumirala vlasnička ovlaštenja na predmetnom stanu ne može predstavljati valjani zakonski razlog za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju.

35. Na istom ročištu tuženica ŠL u bitnome je iskazala kako nikada nije bila neljubazna prema tužitelju, uvijek je bila prijateljski nastrojena i raspoložena, bez obzira na sve nesuglasice i emotivne povrede koje su joj nanesene. Bila je spremna na mirno rješenje zbog njihove dvoje djece. Smatra da nema nikakve zakonske niti bilo kakve druge obveze prema tužitelju zato jer oni nemaju nikakav obiteljsko pravni odnos. Tužitelja je uvijek upozoravala na njegovo zdravstveno stanje i molila sam ga da ide kod doktora i da uzima propisanu terapiju. U jednom trenutku 2023. saznala je da tužitelj nema obvezno zdravstveno osiguranje, a što se može provjeriti na HZZO-u, ona sa stopostotnom sigurnošću tvrdim kako tužitelj nije uzimao propisanu terapiju. Ne zna zašto tužitelj dovodi u uzročno posljedičnu vezu svoju bolest i njenu promjenu brave na vratima stana koja se nije desila u trenutku tužiteljevog izlaska iz bolnice. Ona nije znala da je tužitelj hospitaliziran niti gdje se on nalazi. Ona je njega 11. studenog 2023. zvala na telefon da mu kaže kako ga je mlađi sin opet natjerao da ga vodi u neki američki dućan na drugom dijelu grada. Onaje na glasu tužitelja primijetila da nešto nije u redu s njime, da je govor čudan, otežano diše, pitala sam ga što je i gdje je. Rekao je da je bio u Caffe baru Mirni kutić u [adresa] nije mu dobro i sjeo je u auto i sjedi u autu u dvorištu jednog zajedničkog prijatelja. Njoj je to bilo jako čudno i pitala ga je, hej ona je još tu na izlazu iz [adresa], može se vratiti, da li ti treba kakva pomoć. On se odupirao i rekao je da sve OK i da ode kuda je krenula. Nije imala mira, kroz jedno 40 minuta ponovno sam ga je nazvala i pitala gdje je, rekao joj je da se nalazi u [adresa]. Pitala je da li mu treba pomoć, čini joj se loše. Nije mogla procijeniti da li zbog Martinja toliko popio, a osjetila je drugačiji glas nego kad inače pije. Bilo joj je čudno, otišla je s djetetom u Zagreb, na drugi dio grada i obavila što je trebalo. U glavi ju je i dalje to proganjalo. Zvala je tužitelja na telefon, nije joj se više javljao. Probala je opet, nije joj se javljao, ne zna točno koliko puta ga je zvala. Prepala se. Nazvala je njegovu majku ni majka joj se nije javila na telefon. Zvala je tužiteljevog oca, rekla mu je da se čula s tužiteljem i da joj se on ne čini dobro, da misli, a znajući da ne pije propisanu terapiju, jer je to saznala 2023. da nije imao obvezno zdravstveno osiguranje i ona je sve to u glavi povezala, da bi kombinacija ne uzimanja terapija i konzumacija alkohola za njega mogla biti kobna. Dobila je tužiteljevog oca na telefon, ne zna koje je to doba noći bilo. Javio joj se veselo i shvatila je da je on s obzirom na pozadinske zvukove na nekoj zabavi. Rekla mu je da traži tužitelja jer joj se čini da se s njime nešto dešava. Čovjek joj je rekao da je tužitelj s njime, a ona mu je kazala da joj se čini da mu nije dobro i zamolila da ga odveze kući, na što ju je deda razuvjerio, da je sve u redu da je tužitelj tu sa njim i da se ništa ne brine i da je tužitelj samo malo više popio. Iza toga je otišla na počinak sa svojom djecom. Tek drugi dan 12. studenog 2023. ne znam koga je prvog zvala, tužiteljevu majku je zvala a nije joj se javila na telefon, onda je nazvala tužiteljevog oca, on se javio bio je muk, a u pozadini se čula majka koja je plakala i to jako. Čula je u pozadini majku kako urliče, a otac je šutio na telefon. Prvo mi je pao na pamet tužitelj. Otac tužitelja je bio u šoku ali ne kao majka koja je ridala. Ona je samo počela histerično na telefon vikati, da li je tužitelj živ, na što joj otac ne odgovara, ona ponavlja da li je živ, i otac je kazao je živ je ništa se ne brini sve je u redu. Onda joj je otac rekao da je tužitelj hospitaliziran. U tom trenutku koliko je bila van sebe počela je galamiti na tužiteljevog oca sa riječima: "Jesam li ja vas sinoć zvala i upozoravala vas i molila vas da čovjeka vozite doma" na to je otac isto na nju reagirao i kazao je što ti hoćeš reći da je on kriv što se to njemu dogodilo.

36. Iz uvodnog dijela iskaza tuženice, kojeg ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnim na uvjerljiv način proizlazi koliko je tuženica bila zabrinuta zbog zdravstvenog stanja tužitelja, pa je posljedično potpuno životno nelogično da bi tužiteljica svojim postupcima izravno išla ugroziti tužiteljevo zdravlje.

37. Tuženica po ocjeni ovog suda pravilno u iskazu navodi kako ona nije u nikakvoj zakonskoj obvezi prema tužitelju, budući da oni nisu obitelj. Naime, nije sporno da su stranke u vrijeme na koje se odnosi predmet spora već dulje vremena bile službeno razvedene, tako da se tuženica nije mogla ogriješiti o zakonom utvrđene dužnosti prema tužitelju, kada ona nema nikakve zakonske obveze prema tužitelju.

38. Nadalje, je tuženica nastavila svoj iskaz. U bitnome je izjavila kako je 17. studenog 2023. tužitelj pozvonio na vrata, stajao je obučen bez ikakvih stvari u ruci, ona nije znala otkuda se taj čovjek stvorio. On je rekao da je došao vidjeti svoju djecu, tužitelj i ona zajedno su stajali na samim vratima i ona njega nije ostavila niti je zatvorila vrata. Uzela je telefon i rekla mu je da će zvati njegovog oca da dođe, na što se tužitelj našao uvrijeđenim, okrenuo se i otišao je. Pitao je zašto zove njegovog oca, a ona mu je kazala da se boji biti sa njime sama u stanu bez da je prisutna druga starija osoba. Ona je čekala nekoliko dana i tužitelj joj se nije javio te je krajem studenog izvršila promjenu brave na ulaznim vratima stana. Ona promjenom brave nije imala svijest da oduzima tužitelju dom i posjed, već je tim činom štitila sebe i svoju djecu.

39. Prethodno navedeno, također potvrđuje da ponašanje tuženice ni na koji način ne predstavlja valjani razlog za opoziv darovanja. Ona je naime konzumirala svoja vlasnička ovlaštenja, isključive vlasnice predmetnog stana i promijenila je bravu na istome, a o pitanju eventualnog smetanja posjeda tužitelja odlučuje se u drugom parničnom postupku koji se između istih stranaka vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Psp-32/2023. Međutim, sam čin tuženice kada je promijenila bravu na ulaznim vratima predmetnog stana i kada tužitelja nije pustila u stan ne predstavlja radnju koja bi mogla biti valjani razlog za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju.

40. Naime, te radnje nemaju obilježje niti jednog kaznenog djela, niti je tuženica u to vrijeme bila u bilo kakvoj zakonskoj obvezi prema tužitelju, budući da su oni već duže vrijeme bili službeno razvedeni.

41. Na ročištu za glavnu raspravu 8. studenog 2024. nastavljen je detaljni iskaz tuženice, međutim, ovaj sud ocjenjuje kako isti nije vezan uz sam predmet ovog spora te da je već opisano sve što je relevantno u iskazu tuženice za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

42. Naime, stranke su tijekom cijelog postupka nepotrebno opterećivale ovaj sudski postupak sa cijelim nizom navoda o njihovim odnosima koji ni na koji način nisu relevantni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, gdje je predmet spora precizno zakonski definiran.

43. Dakle, iz iskaza stranaka za ovaj sud ne proizlazi postojanje bilo kakvih okolnosti koje bi ukazivale na to da je tuženica počinila radnju koja bi predstavljala u smislu odredbe čl. 494. st. 2. ZOO- valjani razlog za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju.

44. Na ročištu za glavnu raspravu svjedok PL, otac tužitelja u bitnome je izjavio kako je saznao za postojanje predmetnog ugovora o darovanju negdje početkom 2024. Sve je počelo kada je tuženica istjerala tužitelja iz stana a onda mu je sin rekao da je imovinu dvije godine ranije prepisao na tuženicu. Nije upoznat sa pravim razlozima zbog čega je došlo do sklapanja predmetnog ugovora o darovanju. Sin mu je rekao da tuženica ne želi vratiti nikakvu imovinu pa da će morati podnijeti tužbu. Ranije nisam imao saznanja da je sklopljen predmetni ugovor o darovanju, isto kao što nisam znao da su tužitelj i tuženica razvedeni.

45. Iz uvodnog dijela iskaza svjedoka PL proizlazi kako je tužitelj izjavio da mu tuženica ne želi vratiti imovinu koju joj je ranije darovao te da će morati podnijeti tužbu. Isto potvrđuje raniji zaključak ovog suda kako je tužitelj očigledno bio povrijeđen da ga tuženica nije pustila u stan te da se uslijed toga odlučio podnijeti predmetnu tužbu. Međutim, sama povrijeđenost tužitelja ne znači kako postoji valjani razlog za opoziv darovanja. Naime, upravo zato da se darovatelj ne bi mogao u svakom trenutku zbog neke osobne povrijeđenosti predomisliti i odustati od učinjenog darovanja propisani su strogi zakonski uvjeti zbog kojih se može opozvati učinjeno darovanje.

46. Ovdje je potrebno istaknuti kako veći dio iskaza svjedoka PL nema veze sa predmetom spora, odnosno stranke su postavljale pitanja koja nisu relevantna za predmet spora.

47. Na pitanje da li je tuženica brinula o zdravstvenom stanju tužitelja svjedok PL odgovorio je da mu zasigurno nije štetila, a znala se raspitati o njegovom zdravstvenom stanju i govorila mu je da tužitelj treba paziti na zdravlje.

48. Dakle, otac tužitelja PL iskazuje kako je tuženica brinula o zdravlju tužitelja, tako da je potpuno životno nelogično da bi ona svojim postupcima ugrozila zdravlje tužitelja.

49. Naime, ona ga nije pustila u stan nakon izlaska iz bolnice, ali nije sporno da se tužitelj nakon toga sam odvezao do kuće svojih roditelja u [adresa], tako da isti svakako nije bio u toliko teškom stanju da bi činjenica da ga tužiteljica nije pustila u stan imala obilježje kaznenog djela nepružanja pomoći, a posebno uzevši u obzir da ga ne bi niti neposredno prije toga otpustili iz bolnice da mu je život bio ugrožen.

50. U svom iskazu svjedok PL izjavio je kako postoje još dva stana na adresi u [adresa] koji su u vlasništvu tužitelja i koji po njemu nisu uopće bračna stečevina stranaka. Taj navodi bitan je, jer iz istog proizlazi kako tužitelj ima u vlasništvu svoje vlastite nekretnine u kojima može živjeti pa mu time što ga tužiteljica nije pustila u predmetni stan ni na koji način ne može biti narušeno ustavom zajamčeno pravo na dom.

51. Pored toga ovaj sud ocjenjuje kako samo pozivanje tužitelja na pravo na dom u ovom predmetu nije niti osnovano i to iz razloga što je tužitelj sam darovao tuženici predmetni stan i kasnije je izričito u Ugovoru o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i diobi bračne stečevine izjavio kako on nema nikakva prava na tom stanu. Dakle, u predmetnom slučaju sam tužitelj se odrekao bilo kakvog prava na predmetnom stanu pa je potpuno apsurdno da se sada poziva da mu je taj stan jedini dom.

52. Svjedokinja IL, majka tužitelja u svom iskazu sa ročišta 28. siječnja 2025. u bitnome je iskazala kako je prije možda godinu dana saznala za postojanje predmetnog ugovora o darovanju, a tužitelj joj je to rekao kada se sve počelo događati, a prije toga je znala da je tužitelj darovao tuženici poslovni prostor u Sesvetama a to je bilo prije nekoliko godina. Sin joj nije govorio o tome da namjerava pobijati taj ugovor o darovanju već je ona saznala za to kada je tužitelj izbačen iz predmetnog stana. Kada je tužitelj završio u bolnici suprug i ona su bili u stanu kod tuženice a tuženica je tom prilikom spomenula da neće pustiti tužitelja u stan ali oni su smatrali da je to uslijed rastresenosti i da ne misli to ozbiljno. Nije konkretno rekla zašto ga ne bi pustila u stan ali ja ona nije imala saznanja do oni tako žive kako žive. Odnosno nije imala saznanja o tome da oni žive zajedno ali da nisu više u bračnoj zajednici, a to da su razvedeni saznala je također kada se sve to događalo. Kada sagleda cijelu situaciju čini joj se da joj je sin bio prisiljen prepisati imovinu na tuženicu, zadužio se samo da bude dobro njegovoj obitelji i misli da je na određeni način bio ucijenjen to napraviti. Radio je po cijele dane i spavao je sa mlađim sinom u krevetu, a čini mi se da je uslijed svega toga došlo i do zdravstvenih problema tužitelja.

53. Iz uvodnog dijela iskaza svjedokinje IL, također proizlazi kako ne postoje zakonom propisani valjani razlozi za opoziv predmetnog Ugovora o darovanju zbog nezahvalnosti obdarene, ovdje tuženice. Naime, svjedokinja govori o tome kako je tužitelj bio prisiljen darovati svoju imovinu tuženici, dakle govori o nekim okolnostima koje pobliže ne pojašnjava, koje su postojale u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju u srpnju 2019. Međutim, isto nema veze sa predmetom spora u ovoj pravnoj stvari, gdje predmet spora čini pitanje je li ponašanje tuženice u studenome 2023. ima obilježja koja bi predstavljala valjani razlog za opoziv predmetnog darovanja.

54. Ovdje je potrebno pojasniti kako po ocjeni ovog suda tužitelj postupa na način kao da se kod pobijanog darovanja radi o darovanju s nametom iz odredaba čl. 484. – 487. ZOO-a, gdje je tuženici kao obdarenici postavljen neki namet kojeg ona mora izvršiti. Međutim, u predmetnom slučaju između stranaka nije sklopljen ugovor o darovanju s nametom, već klasični ugovor o darovanju bez ikakvog nameta za obdarenika.

55. Na pitanje da li je njoj razumljivo nakon svega što se dogodilo da je tuženica izbacila tužitelja iz stana, svjedokinja IL izjavila je kako joj nije razumljivo da je tuženica u tom trenutku tako postupila kada je već sve to ranije trpjela, ona ju sa ljudske strane razumije, ali je ona to trebala ranije napraviti a ne kada je tužitelj bio u takvom zdravstvenom i psihičkom stanju.

56. Prethodno citirani dio iskaza majke tužitelja jasno govori u prilog zaključku ovog suda kako u ponašanju tuženice ne postoje bilo kakvi elementi koji predstavljaju valjani razlog za opoziv učinjenog darovanja. Naime, sama majka tužitelja svjedoči o tome kako razumije tuženicu kada je izbacila tužitelja iz stana, samo da ne razumije da je to baš tada učinila, već da je to trebala ranije učiniti.

57. Svjedokinja DL je na ročištu za glavnu raspravu 28. siječnja 2025. u bitnome iskazala kako nema saznanja o detaljima predmetnog ugovora o darovanju. Zna da ju je tuženica zamolila da bude svjedok u ovom postupku jer ju bivši suprug tuži i da samo iskreno odgovori na postavljena pitanja. Zna da su se tužitelj i tuženica razveli ali ne zna detalje oko podjele imovine. Zna da je tužitelj završio u bolnici, to joj je rekla tuženica a poznato joj je da je on i ranije već hospitaliziran. Tužitelj nije živio u predmetnom stanu ali detalje događaj nakon njegovog izlaska iz bolnice ne zna. Saznala je da su se stranke rastale a dolazila je u predmetni stan na kavu u pravilu jednom tjedno obično subotom a nekada i preko radnog tjedna i tim prilikama nije nikada viđala tužitelja u predmetnom stanu. Nije vidjela niti neke njegove stvari. Ne znam do kada je tužitelj živio u predmetnom stanu.

58. Iz uvodnog dijela iskaza svjedokinje DL proizlazi kako ista nema relevantnih saznanja o predmetu ovog spora. Naime, pitanje o kojem ona svjedoči da li je tužitelj prije izbacivanja iz predmetnog stana od strane tuženice uopće živio u istom relevantno je za postupak smetanja posjeda koji se vodi između istih stranaka, ali nije relevantan za pitanje da li je tuženica učinila nešto što bi moglo predstavljati valjani zakonom propisani razlog za opoziv darovanja.

59. Slijedom navedenog, ovaj sud ocjenjuje kako nije relevantno ocjenjivati nastavak iskaza svjedokinje DL gdje je odgovarala na postavljena pitanja, budući da ista evidentno nema relevantnih saznanja o predmetu ovog spora.

60. Ovdje je potrebno ponoviti kako su stranke nepotrebno opteretile ovaj sudski postupak sa cijelim nizom informacija koje ni na koji način nisu relevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

61. Na istom ročištu izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje AL. Svjedokinja je u bitnome iskazala kako nema saznanja o postojanju predmetnog ugovora o darovanju niti ima saznanja o podjeli imovine između stranaka. Tuženica živi u stanu u [adresa] sa djecom a ona dolazi često u predmetni stan budući da se druže a druže im se i djeca. Otkada dolazi a otkada tuženica tamo živi sa djecom nije tamo nikada viđala tužitelja niti je vidjela bilo kakve njegove stvari. O promjeni brave na ulaznim vratima stana nema saznanja. A to da je tužitelj hospitaliziran to joj je rekla tuženica. Rekla je da je tužitelj imao infarkt i tuženica je bila zbog toga u dosta lošem stanju dakle brinula je o zdravlju tužitelja budući da je bila zabrinuta.

62. Ovaj sud i u odnosu na uvodni dio iskaza svjedokinje AL ocjenjuje kako ista nema relevantnih saznanja za predmet spora u ovoj pravnoj stvari. Naime, u ovom postupku utvrđeno je da tužiteljica nije tužitelja nakon izlaska iz bolnice pustila u predmetni stan, međutim, pitanje je li tužitelj ranije živio u predmetnom stanu uopće nije relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, u to vrijeme u studenome 2023. stranke su već duže vrijeme bile razvedene i tužiteljica je bila isključiva vlasnica predmetnog stana i ona je imala pravo konzumirati svoja vlasnička ovlaštenja na predmetnom stanu i činjenica konzumiranja istih ne može predstavljati valjani razlog za opoziv učinjenog darovanja.

63. U odnosu na postavljena pitanja svjedokinji AL, ovaj sud ocjenjuje kako ista nisu relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da svjedokinja nema konkretnih saznanja o predmetu ovog spora.

64. Na ročištu za glavnu raspravu 3. travnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka KL, koji je u bitnome izjavio kako mu je poznato da je tužitelj 2019. darovao tuženici svu svoju imovinu budući da je tužitelj tada imao problema sa Poreznom upravom pa je zajednički dogovor stranaka bio da prenese imovinu na tuženicu odnosno svoju suprugu tada. Tužitelj i on prethodno su o tome razgovarali i on mu je rekao da je svejedno na koga glasi imovina budući da je to bračna stečevina i da je sve po pola u suvlasništvu. Onda mu je tužitelj rekao da je prijedlog tuženice bio da se ta imovina u cijelosti prepiše na nju kako bi on bio bezbrižan u odnosu na probleme sa Poreznom upravom. Tužitelj je odlučio opozvati to darovanje kada ga je on dovezao iz bolnice a imao je drugi srčani udar i ugradili su mu stent. Stranke su živjele u [adresa] u [adresa] i on ga je dovezao do podzemne garaže u zgradi i tužitelj je liftom otišao do stana. On nije bio prisutan ali po kazivanju tužitelja on nije mogao ući u stan jer je tuženica promijenila bravu. Onda se to sve počelo komplicirati i saznalo se da su se stranke u međuvremenu i rastale. Njemu je tužitelj nakon toga rekao da su se razveli a on to prije toga nije niti znao. Tu su karte izašle na stol budući da je prvo sve darovao supruzi a potom se od nje razveo. Tužitelj je kada nije mogao ući u vlastiti stan otišao kod svojih roditelja u [adresa]. On je rekao tužitelju da je lud što je to tako napravio i on to ne bi nikada tako napravio i kazao mu je da si uzme pravnu zaštitu.

65. Iz uvodnog dijela iskaza svjedoka KL, vjerodostojno proizlazi kako je motivacija tužitelja prilikom darovanja predmetne nekretnine bila da bude bezbrižan u odnosu na Poreznu upravu prema kojoj je očigledno imao dugovanje. Međutim, isto nije relevantno za predmet ovog spora. Naime, u predmetnom postupku tužitelj tvrdi da ponašanje tuženice u studenom 2023. predstavlja zakonom propisani razlog za opoziv darovanja. Dakle, za ovaj postupak nije relevantno iz kojeg razloga je tužitelj 8. srpnja 2019. darovao tuženici predmetnu nekretninu, već je predmet ovog postupka pitanje da li na strani tuženice postoji ponašanje koje bi predstavljalo zakonitu osnovu za opoziv darovanja. Posebno ovdje treba uzeti u obzir kako je tužitelj kasnijim Ugovorom o uređenju imovinskih odnosa bračnih drugova i diobi bračne stečevine od 12. travnja 2021. izjavio kako predmetni stan predstavlja vlastitu imovinu tuženice i da on na istome nema nikakva prava.

66. Svjedok KL je na pitanje u kakvom stanju je bio tužitelj kada ga je on dovezao iz bolnice odgovorio kako je bio u lošem stanju, budući da su njega oživljavali i ugradili su mu stent. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan iskaz svjedoka KL da je tužitelj bio u lošem stanju kada je 17. studenog 2023. otpušten iz bolnice, budući da je nekoliko dana prije doživio drugi srčani udar. Međutim, njega svakako ne bi otpustili iz bolnice da je bio životno ugrožen, tako da u postupanju tuženice kao što je to već ranije opisano nije bilo elemenata kaznenog djela nepružanja pomoći.

67. Ostala pitanja postavljena svjedoku KL odnosila su se na to kakav je ranije, prije predmetnog događaja bio odnos između stranaka i ista po ocjeni ovog suda nisu relevantna za donošenje odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu.

68. Tu je još jednom potrebno ponoviti kako su stranke kontinuirano tijekom cijelog postupka nepotrebno širile predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari. Međutim, u ovom postupku iz same zakonske odredbe čl. 494. ZOO-a na nedvosmislen način proizlazi o čemu treba odlučiti kada se odlučuje o tužbenom zahtjevu radi opoziva darovanja zbog nezahvalnosti obdarednika.

69. Tužitelj je tijekom postupka isticao kako sukladno odredbi čl. 394. st. 5. ZOO-a odricanje od prava na opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti obdarenika nema pravni učinak, odnosno isticao je kako mu svakako pripada to pravo. Ovaj sud ocjenjuje kako su točni navodi tužitelja da su zakonske odredbe o opozivu darovanja zbog nezahvalnosti kogentne pravne naravi. Međutim, upravo iz tog razloga je precizno odredbom čl. 494. st. 2. ZOO-a određeno što predstavlja valjani zakonski razlog za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenika.

70. Na istom ročištu izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TL. Svjedok je u bitnome iskazao kako poznaje stranke otprilike 25 godina a upoznao nas je tužiteljev vjenčani kum. Prije godinu i pol tužitelj mu je rekao da je darovao imovinu tuženici a to je saznao kada je došao posjetiti tužitelja nakon što je izašao iz bolnice. Tada je saznao da tužitelj nije mogao ući u svoj stan odnosno zajednički stan stranaka u kojem su živjeli. On mu je rekao da ga dođe posjetiti u [adresa] što mu je odmah bilo čudno jer ga je mislio posjetiti u [adresa] u stanu u kojem su zajedno živjeli on, tuženica i djeca. Došao je kod tužitelja zajedno sa njegovim vjenčanim kumom, ležao je na trosjedu, kuća je bila hladna znam da tu kuću koriste povremeno vikendom a radi se o kući koja je pola u vlasništvu tužitelja a pola njegovog brata a tužiteljevi roditelji su u kući do. Njemu nije bilo jasno zašto je tamo sam u hladnoj kući nakon što je izašao iz bolnice i tužitelj mu je rekao što se dogodilo, rekao je da je došao iz bolnice i da je došao do stana i da ga tuženica nije pustila u stan. Tog dana je saznao da su stranke rastavljene neko vrijeme. On je dolazio u stan u [adresa] dok se taj stan uređivao odnosno dok još nisu živjeli u tom stanu odnosno tada su živjeli u [adresa]. Kasnije je jednom došao u taj stan ali misli da je tuženica tada bila na moru a u više navrata nalazio se ispred zgrade sa tužiteljem. Tužitelj, on i još nekoliko prijatelja jednom ili dva puta mjesečno idu zajedno na ručak pa smo se tim prilikama nalazili ispred zgrade. U cijelom tom razdoblju prije nego što tužitelj nije mogao ući u stan nakon izlaska iz bolnice tužitelj je živio u tom stanu. Pretpostavlja da je tužitelj prenio imovinu na tuženicu zato što je bio u vezi sa drugom ženom pa da zaštiti nju i djecu. Kada ga je posjetio nakon izlaska iz bolnice tužitelj nije mogao puno niti govoriti kratko su mu i bili u posjetu i samo je rekao ovo što je već opisao. Tužitelj je ležao kada su mu došli u posjetu kuća je bila hladna, a ta kuća u [adresa] nije se koristila dok su stranke živjele u [adresa]. U posjetu tužitelju bio je istog dana kada je on izašao iz bolnice, bio je petak.

71. Prethodno navedeni uvodni dio iskaza svjedoka TL, kojeg ovaj sud ocjenjuje vjerodostojnim potvrđuje da tuženica 17. studenog 2023. nakon što je izašao iz bolnice nije tužitelja pustila u predmetni stan na adresi [adresa]. Dakle, iskaz svjedoka potvrđuje zaključak ovog suda da u predmetnom slučaju ne postoje valjani zakonski razlozi iz odredbe čl. 494. st. 2. ZOO-a za opoziv predmetnog darovanja zbog nezahvalnosti obdarenice, ovdje tuženice. Naime, nije sporno da su stranke kada tuženica tužitelja 17. studenog 2023. nije pustila u stan već duže vrijeme bile službeno razvedene. Nadalje, iz iskaza proizlazi da je tuženik nakon što ga tuženica nije pustila u stan otišao u [adresa] gdje mu žive roditelji i to u odvojenu kuću, koju tuženik tamo posjeduje zajedno sa svojim bratom. Posljedično, iskaz svjedoka TL potvrđuje kako tuženica nije počinila prema tužitelju djelo kažnjivo po kaznenim propisima, budući da tužitelj u trenutku kada ga nije pustila u stan nije bio životno ugrožen. Naime, neposredno prije toga otpušten je iz bolnice, a zasigurno ga ne bi otpustili iz bolnice u stanju životne ugroženosti, a pored toga nakon što ga nije pustila u stan sam se iz [adresa] odvezao u [adresa] što potvrđuje kako definitivno nije bio u toliko lošem zdravstvenom stanju da bi bio životno ugrožen. Pored toga iskaz svjedoka TL potvrđuje kako su stranke u to vrijeme već bile razvedene pa se tuženica ne puštanjem tužitelja u stan nije niti mogla ogriješiti u neku zakonom utvrđenu obvezu prema tužitelju, budući da ona u to vrijeme nije niti bila u bilo kakvoj zakonskoj obvezi prema tužitelju.

72. Daljnja pitanja upućena svjedoku TL po ocjeni ovog suda nisu relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer se odnose na odnose stranaka prije predmetnog događaja, a odlučno u ovoj pravnoj stvari je predstavlja li ponašanje tuženice studenome 2023. prema tužitelju valjanju zakonsku osnovu za opoziv predmetnog darovanja zbog nezahvalnosti obdarenika.

73. Na istom ročištu 3. travnja 2025. izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje NL, koja je u bitnome iskazala kako je od 2017. sa tužiteljem u vezi, a tuženica je za naš odnos saznala nakon nekoliko mjeseci. Nakon toga tužitelj je učestalo imao drame sa tuženicom kada bi dolazio doma. Nakon toga tuženica je htjela imati sigurnost da tužitelj neće napustiti nju i djecu i tražila je da tužitelj potpiše predmetni darovni ugovor a to je bilo 2019. Te 2019. tuženica nije se mogla nositi sa time da je njen brak sa tužiteljem formalan i da je on u vezi sa mnom pila je po 2 Xanaxa dnevno međutim niti to joj više nije bilo dovoljno išla je i kod psihijatra iz tog razloga zato što tuženica nije bila u dobrom psihičkom stanju i trebala joj je sigurnost tužitelj joj je potpisao predmetni ugovor o darovanju i tužitelj mi je to rekao i bila sam upoznata sa time što se događa stranke su i nakon toga ostale zajedno živjeti. Nakon što je tužitelj zadobio infarkt tuženica ga bolesnog nije željela pustiti u stan. Zato što je tuženica sve te godine vrijeđala tužitelja pred drugim osobama i pred djecom tužitelj se tek nakon što ga tuženica nije pustila u stan nakon izlaska iz bolnice odlučio pokrenuti predmetni postupak. Prvog dana kada je izašao iz bolnice tužitelj je bio u totalnom šoku da ga tuženica ne želi pustiti u stan. Došao je u obiteljsku kuću u [adresa] plakao se jer je jedina stvar bila da želi vidjeti svoje sinove nakon izlaska iz bolnice. Idućeg dana zajedno sa svojim ocem organizirao je da pokupe mlađeg sina i da ga doveze do sebe i tom prilikom tužitelj je na video poziv nazvao mlađeg sina da mu donese trenirku jer su mu sve stvari bile doma i tada je preko video poziva vidio da nema njegovih stvari u ormaru. Međutim kako je tužiteljev otac već krenuo po te stvar i njega su te stvari dočekale spakirane. Još mi je tužitelj poslao poruku da ne može vjerovati da mu je tuženica spakirala sve stvari. Nakon nekoliko dana tužitelj je došao i shvatio je da je tuženica promijenila bravu na stanu i isto tako mu je mlađi sin rekao da on više nema ključ od stana i da je tuženica promijenila bravu. Nakon svih tih događaja tužitelj je odlučio pokrenuti predmetni postupak.

74. Iz uvodnog dijela iskaza svjedokinje NL, proizlazi kako ista u znatnom dijelu svog iskaza govori o razlozima zašto je tužitelj 2019. sa tuženicom sklopio predmetni Ugovor o darovanju. U tom dijelu iskaz nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da je predmet postupka u ovoj pravnoj stvari pitanje predstavlja li ponašanje tuženice prema tužitelju u studenom 2023. valjani zakonom propisani razlog za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenoga. U dijelu u kojem govori kako je tuženica učestalo vrijeđala tužitelja, ovaj sud ocjenjuje kako iskaz svjedokinje nije vjerodostojan, budući da sam tužitelj u činjeničnom supstratu tužbe niti u svom iskazu to ne spominje, odnosno ne poziva se na isto kao eventualni razlog za opoziv predmetnog darovanja.

75. Iz iskaza svjedokinje NL, koja je kao partnerica tužitelja očito i zainteresirana za ishod predmetnog postupka, ne proizlaze okolnosti koje bi upućivale na to da ponašanje tuženice prema tužitelju, nakon izlaska tužitelja iz bolnice 17. studenog 2023. predstavlja valjani zakonom propisani razlog za opoziv predmetnog darovanja.

76. Potrebno je još jednom ponoviti kako u ponašanju tuženice nema elemenata bilo kakvog kažnjivog djela, a ista nije niti bila u bilo kakvoj zakonskoj obvezi prema tužitelju u studenome 2023., budući da su stranke tada već duže vrijeme bile razvedene.

77. Na ovome mjestu potrebno je istaknuti kako je tužitelj kontinuirano tijekom postupka pokušao predmet raspravljanje usmjeriti na način da se raspravlja iz kojeg razloga je darovao tuženici predmetnu nekretninu 2019. Međutim, isto nije relevantno u ovoj pravnoj stvari, budući da nije sporno da je on tuženici darovao predmetnu nekretninu, a kasnije je još i drugim ugovorom izjavio kako nema nikakva prava na predmetnoj nekretnini, već je odlučno pitanje u ovoj pravnoj stvari samo predstavlja li ponašanje tuženice prema tužitelju u vrijeme izlaska tužitelja iz bolnice u studenome 2023. valjani zakonom propisani razlog za opoziv učinjenog darovanja zbog nezahvalnosti obdarenoga.

78. Na istom ročištu 3. travnja 2025. izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje HL. Svjedokinja je u bitnome iskazala kako je ona kolegica tuženice na poslu i prijateljica tako da bolje poznaje tuženicu a tužitelja poznaje iz viđenja. Ona radi u Dugoselskom komunalnom i poduzetničkom centru na obradi računa i zna da je stan u [adresa] oduvijek otkada je u sustavu u vlasništvu tuženice. Nema saznanja o tome da su stranke sklopile ugovor o darovanju niti da je tužitelj kasnije izjavio opoziv tog darovanja. Tuženica joj je rekla da je tužitelj završio u bolnici i da je imao srčani udar. Bila je zabrinuta za zdravlje tužitelja požalila joj se da je tužitelj u bolnici i da bi trebao pripaziti na svoje zdravlje. Ranije nisu pričale o zdravlju tužitelja. Od kolegice s posla saznala je da su stranke razvedene a to je bilo prije tri do 4 godine. Nije ništa znala o tome da bi tužitelj bio u vezi sa NL. Tuženica mi nije pričala o tome što se događalo nakon što je tužitelj izašao iz bolnice. Ona redovito dolazi u predmetni stan u [adresa] kod tuženice i to otpočetka kada je ona uredila taj stan i nikada tamo prilikom tih dolazaka nije vidjela tužitelja niti njegove stvari. Tužitelja je znala viđati kada bi došao na kavu kod tuženice na posao i to po dva puta tjedno a to je bilo prije 2020. a kasnije ga je rijetko viđala možda na ulici. Ona stvarno nikada tužitelja nije vidjela u predmetnom stanu kada sam tamo dolazila.

79. Iz uvodnog dijela iskaza svjedokinje HL, vezano uz predmet spora u ovoj pravnoj stvari proizlazi kako je tuženica bila zabrinuta za tužiteljevo zdravlje. Isto je relevantno, jer je očito kako tuženica ne bi učinila ništa čime bi ugrozila život i zdravlje tužitelja, odnosno isto potvrđuje zaključak ovog suda kako tuženica kada nije pustila tužitelja u predmetni stan nakon njegovog izlaska iz bolnice nije time počinila bilo kakvo djelo koje bi bilo kažnjivo.

80. U dijelu u kojem svjedokinja HL govori o tome da je učestalo dolazila kod tuženice u predmetni stan na adresi [adresa] iskaz nije relevantan za ovaj postupak. Naime, paralelno se između istih stranaka vodi parnični postupak zbog smetanja posjeda i u tom postupku je odlučno pitanje je li tužitelj bio u posjedu predmetnog stana. Međutim, isto nije predmet ovog postupka radi opoziva darovanja zbog nezahvalnosti obdarenoga.

81. Pitanja upućena svjedokinji HL također nisu relevantna za predmet ovog postupka, budući da se ista odnose na odnose na ranije odnose između stranaka, a ne na odlučne okolnosti u ovoj pravnoj stvari.

82. Slijedom navedenoga, na temelju provedenog dokaznog postupka za ovaj sud nepobitno proizlazi kako ponašanje tuženice prema tužitelju nakon izlaska tužitelja iz bolnice u studenome 2023. ne predstavlja valjani zakonom propisani razlog za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenoga iz odredbe čl. 494. st. 2. ZOO-a.

83. Očigledna osobna povrijeđenost tužitelja zbog toga što ga tuženica nakon njegovog izlaska iz bolnice nije pustila u stan nije valjani razlog za opoziv učinjenog darovanja zbog nezahvalnosti obdarenoga, ovdje tuženice. Naime, ponašanje tuženice nema elemenata bilo kakvog kažnjivog ponašanja, niti je tuženica u studenome 2023. bila u bilo kakvoj zakonskoj obvezi prema tužitelju, budući da su stranke tada već duže vremena bile službeno razvedene.

84. Eventualno postojanje nekog neformalnog dogovora između stranaka, koji se sastoji u tome da tuženica pusti tužitelja da živi u predmetnom stanu ne predstavlja bilo kakvu zakonsku obvezu tuženice. Naime, predmetni stan u [adresa] predstavlja vlastitu imovinu tuženice i njeno konzumiranje vlasničkih ovlaštenja na način da ne pusti tužitelja u stan ne može ni u kojem slučaju predstavljati valjani razlog za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenoga. Isto tako niti promjena brave na ulaznim vratima stana ne predstavlja valjani razlog za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenog.

85. Naime, taj institutu opoziva darovanja strogo je zakonski definiran i to upravo iz razloga kako se darovatelj ne bi mogao u bilo kojem trenutku predomisliti i odustati, odnosno opozvati učinjeno darovanje.

86. Učinjeno darovanje obvezuje darovatelja i nužno je strogo zakonski ograničiti slučajeve kada se isto na valjani način može opozvati, jer bi u suprotnom darovatelj mogao na određeni način stalno ucjenjivati obdarenoga da će opozvati učinjeno darovanje, što je u izravnoj suprotnosti sa samim pranim institutom darovanja.

87. Slijedom sveta navedenoga, na temelju provedenog postupka ovaj sud ocjenjuje kako je u cijelosti neosnovan predmetni tužbeni zahtjev za opoziv darovanja (točka I. izreke presude).

88. S obzirom na činjenicu kako je u cijelosti odbijen predmetni tužbeni zahtjev, tuženica sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a i ima pravo na naknadu troška sastava odgovora na tužbu od 21. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), sastava ostalih podnesaka od 8. svibnja 2025. u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8. t. 4. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT- a), zastupanja na pripremnom ročištu 10. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 1. kolovoza 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 18. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 8. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 28. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 3. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eur pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% tuženica ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 2.062,50 eur (točka II. izreke presude).

89. Sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženica ima pravo na zateznu kamatu na dosuđene troškove parničnog postupka od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja je u odredbi čl. 29. st. 2. ZPP-a propisana za ostale odnose.

90. Naprotiv, tuženica nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 146,45 eur, budući da se sudska pristojba na odgovor na tužbu plaća po pravomoćnom okončanju spora, razmjerno uspjehu u sporu i tuženica nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 146,45 eur, budući da je obveznik plaćanja sudske pristojbe na presudu tužitelj. Dakle, tuženica nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 292,90 eur (točka III. izreke presude).

91. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da je tuženica u cijelosti uspjela u ovom sporu pa je isti bespredmetan.

U Sesvetama 13. svibnja 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetnici Sidoniji Grbavac uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 146,46 eur

- tuženici po odvjetnici Heidi Santini