Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-218/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Tajani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovoda i kanalizacije d.o.o. Split, OIB: 56826138353, Hercegovačka ulica 8, protiv tužene TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sonji Kolovrat, odvjetnici u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 4392/2023-6 od 22. siječnja 2025., 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4392/2023-6 od 22. siječnja 2025. u dijelu pod točkom I.

II. Djelomično se uvažava žalba tužene, pa se odluka o troškovima postupka iz točke III. preinačava i u tom dijelu sudi se:

"Nalaže se tužitelju da tuženoj isplati parnični trošak u iznosu od 86,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 13. svibnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi žalbeni trošak u iznosu od 75,00 eura, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Dužna je tužena TĆ, OIB: u roku od 15 dana isplatiti tuženiku Vodovodu i kanalizaciji, OIB: ukupan iznos od 56,72 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. travnja 2024. g. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 302,40 EUR s pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

2. Protiv navedene presude pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu kao osnovanu i preinači presudu, odnosno istu ukine i vrati na ponovno odlučivanje, uz obvezu tužitelja da tuženoj naknadi troškove postupka.

3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

4. Žalba tužene je djelomično osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju tužitelj i tuženik, a ovo iz razloga jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni.

9. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja konačno specificiran u podnesku od 5. travnja 2024. za isplatu troškova za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom u iznosu 359,12 eura.

10. Tužena je u odgovoru na tužbu navela da je svoje obveze u utuženom periodu u cijelosti podmirila direktnim uplatama tužitelju te je priložila dokaze o uplatama.

11. Nakon izvršenog uvida u dokaze o uplatama sud prvog stupnja je ocijenio da je tužena dokazala navode iz odgovora na tužbu, odnosno da je dugovanje djelomično podmirila. Budući je utvrdio da je ostao neplaćen dio duga za sporno razdoblje u visini od 56,72 EUR, za taj iznos je tužbeni zahtjev sud ocijenio osnovanim, dok je u preostalom dijelu u kojim je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 302,40 eura, s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

12. Prema odredbi članka 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Odredbom članka 65. stavak 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik ju je dužan u cijelosti ispuniti. Slijedom navedenog pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je tuženoj TĆ, naložio da tužitelju isplati ukupan iznos od 56,72 eura, sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 5. travnja 2024.

13. Međutim osnovano tužena ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kod odluke o troškovima.

14. Sud prvog stupnja je odluku o troškovima donio temeljem odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a jer je uspjeh stranaka u sporu ocijenio podjednakim radi čega je zaključio da postoji osnova za donošenje odluke da svaka stranka snosi svoje troškove.

15. Naime, stanja prvostupanjskog spisa je razvidno da je tužitelj u podnesku od 5. travnja 2024. konačno precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 359,12 EUR s pripadajućim kamatama. Nakon provedenog dokaznog postupka sud utvrdio da je tužena dokazala da je dugovanje podmirila za iznos od 302,40 EUR, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, odnosno sud je utvrdio da je ostao neplaćen dio duga u visini od 56,72 EUR, za koji je iznos tužbeni zahtjev sud ocijenio osnovanim.

16. Slijedom navedenog, ne može se smatrati da su stranke podjednako uspjele u sporu, jer je u konkretnom slučaju tužitelj je uspio sa 6 % , dok je tužena uspjela sa 94 %. Dakle, osnovano tužena u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 154 st.4. ZPP-a koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

17. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja i to prvenstveno činjenicu da je tužena svoj dug u iznosu od 302,40 EUR podmirila i prije podnošenja tužbe, a na što je ukazala i u odgovoru tužbu, dok je i nakon toga tužitelj i dalje ustrajao u tužbenom zahtjevu u cijelosti, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, o troškovima je trebalo odlučiti sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a, sukladno omjeru uspjeha stranaka u parnici.

18. Tužitelj je uspio sa 6 %, dok je tužena uspjela sa 94 %. Kad se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela proizlazi da je tužitelj dužan tuženoj isplatiti 86% parničnog troška. Obzirom su tuženoj temeljem članka 155. ZPP-a, u vezi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23) kao potrebni priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to trošak sastava odgovora na tužbu po T br. 7. Tarife od 50 bodova, što iznosi 100 eura, srazmjerno uspjehu u sporu tužitelj joj je dužan naknaditi parnične troškove u visini od 86,00 eura.

19. Kako žalbeni navodi tužene nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u odnosu na točku I. to je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, trebalo odlučiti kao u izreci presude

20. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku u troškovima postupka pobijane odluke, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, djelomično je uvažena žalba tužene i preinačena je odluka o troškovima postupka na način da je tužitelju naloženo da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 86,00 eura.

21. O žalbenom trošku je odlučeno temeljem članka 166. stavak 2. ZPP-a. Budući je tužena zatražila na ime troška sastava žalbe iznos od 150,00 eura, a kako uspjela sa žalbom u odnosu na odluku u dijelu u kojem je odlučeno o trošku, dok nije uspjela u odnosu na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, valjalo joj je razmjerno dosuti i žalbeni trošak u visini od 75,00 eura.

U Gospiću, 13. svibnja 2025.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić