Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru,

Stalna služba u Pagu,

Trg kralja Petra Krešimira IV,

Knežev dvor, Pag

Poslovni broj: P – 522/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Delić Ratković, odvjetnici iz Splita, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene 31. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvane tužene, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koja nekretnina je prikazana na geodetskom situacijskom nacrtu – skici- DOPUNA NALAZA Nina Barića, dipl.ing. geod., Zadar, rujan 2024.god., te označena slovima A-B-C-D-A i obojana žutom bojom, ukupne površine 1649 m2, za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj, temeljem ove presude, izvršiti upis prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za cijelo.

2. Utvrđuje se da je tužitelj UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] to baš onog dijela na geodetskom situacijskom nacrtu – skici-Nina Barića, dipl.ing. geod., Zadar, srpanj 2024.g. označenog slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A i obojeno žutom bojom, površine 12204 m2.

3. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude provede parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na način da iz navedene nekretnine odvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio označen i preciziran u točci 2. ove presude i od navedenog dijela formira samostalnu česticu zemlje nove oznake te navedenu parcelaciju provede u katastarskom operatu i zemljišniku za K. O. [katastarska općina].

4. Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude i temeljem prijavnog lista, sa kojim će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] sve prema točci 2. i 3. izreke ove presude, izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom i parcelacijom na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene Republike Hrvatske, za cijelo.“

i

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 3. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 200,00 eura (dvjestoeura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj UP (dalje: tužitelj) u tužbi koja je od strane ovog suda zaprimljena 12. ožujka 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Predmetu nekretninu tužitelj i njegovi pravni prednici da drže u nesmetanom posjedu još od kraja 50-ih godina prošlog stoljeća kada je otac tužitelja, sada pok. VP, predmetu nekretninu ogradio i na njoj sagradio štalu za ovce te posadio smokvu. Nakon smrti oca tužitelja posjed predmetne nekretnine da je prešao na tužitelja koji i dan danas istu drži u posjedu. Nadalje je naveo da je on stvarni vlasnik i posjednik i dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to dijela u površini od 12204 m2, sve prema skici izmjere GEO-PLAZMA d.o.o. Tužitelj da je vlasništvo dijela te nekretnine stekao dugogodišnjim posjedom iste, a koji posjed je uživao i njegov pravni prednik, sada pok. VP. Nadalje je naveo da je njegova obitelj 50-tih godina prošlog stoljeća stupila u posjed dijela predmetne nekretnine, istu ogradila suhozidom te je neometano drži u posjedu i dan danas. U zemljišnim knjigama i katastru, kao vlasnik i posjednik obiju označenih nekretnina da je upisana tužena za cijelo. Budući stvarno stanje ne odgovara stanju u zemljišnim knjigama to se je tužitelj radi mirnog rješenja spora obratio nadležnom Državnom odvjetništvu sa svojim zahtjevom od 14. lipnja 2022., a koji je zaprimljen kod ODO-a Zadar dana 15. lipnja 2022. Iako je tužitelj dopisima od 17. lipnja 2022. i 4. srpnja 2022. udovoljio traženju tužene, tužena da u roku od tri mjeseca nije odgovorila na zahtjev za mirno rješenje spora. Slijedom navedenog tužitelj navodeći da je dosjelošću stekao vlasništvo predmetnih nekretnina predlaže da sud po provedenom postupku donese odluku kojom usvaja tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva predmetnih nekretnina.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu navela da iz dokumentacije koju je tužitelj priložio uz tužbu ne proizlazi da isti polaže bilo kakva prava na predmetnim nekretninama, odnosno da ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da su tužitelj, a i njegovi pravni prednici stekli pravo vlasništva na istima. Tužena je navela da tužitelj ne raspolaže materijalnim dokazima na okolnost posjedovanja predmetnih nekretnina kroz dugi niz godina, da je potrebno utvrditi kvalitetu posjeda tužitelja i njegovih prednika, te je navela da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u skladu s pravilima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima slijedom čega ista predlaže da sud tužbene zahtjeve tužitelja odbije kao neosnovane.

3. Podneskom od 3. veljače 2025. tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju, te skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju uredio tužbeni zahtjev na način da je isti sada ranije utuženu nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] označio kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj je naveo da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva iz razloga što je u međuvremenu provedena parcelacija na dijelu nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] na način da je ranije utuženi dio sada dobio oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

4. U odnosu na podnesak tužitelja od 3. veljače 2025. tužena je navela da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva, podredno i uređenom tužbenom zahtjevu.

5. Sud je u dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6-7), izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 8-9), prijepis posjedovnog lista br. 1344 i 2694 k. o. [katastarska općina] (list spisa 10-12), zahtjev za mirno rješenje spora od 14. lipnja 2022. s potvrdom o primitku pismena (list spisa 13- 15), dopis tužene od 10. listopada 2022. (list spisa 16), podnesak tužitelja od 4. srpnja 2022. i 4. rujna 2023. (list spisa 17-19), skica izmjere (list spisa 20), dopis tužene od 17. lipnja 2022. (list spisa 21), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 39/96 od 11. srpnja 1996. (list spisa 35-37), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list spisa 75-86), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz nazočnost vještaka geodetske struke Ivana Marinovića (list spisa 147-148), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Nina Barića od 29. svibnja 2024. (list spisa 46-48), geodetski situacijski nacrt vještaka Nina Barića iz srpnja 2024. i rujna 2024. (list spisa 52, 58), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka OP (list spisa 71), svjedoka IP (list spisa 71-72), svjedoka ŠP (list spisa 72), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list spisa 73), te je izveden dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka PP (list spisa 95), IP (list spisa 95), ŠP (list spisa 96) i tužitelja (list spisa 96).

5.1. Druge dokaze sud nije provodio budući stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga a i stajalište suda je da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je dosjelošću stekao vlasništvo čest. zem. [katastarska čestica] za cijelo, te realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 12204 m2, sve k. o. [katastarska općina].

8. Sud je utvrdio da je tužitelj podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora tuženoj udovoljio procesnoj pretpostavci za podnošenje predmetne tužbe propisanoj odredbom čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 123/08, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

9. U odnosu na podnesak tužitelja od 3. veljače 2025. sud je utvrdio da se radi o preinaci tužbe. Naime, odredbom čl. 191. ZPP propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Uvidom u predmetnu tužbu utvrđeno je da je ista podnesena 12. ožujka 2024. te je predmet postavljenog tužbenog zahtjeva između ostalog i zahtjev da se utvrdi da je tužitelj vlasnik realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pobliže označenog u skici izrađenoj od GEO-PRIZMA d.o.o. od 19. listopada 2021. Tužitelj podneskom od 3. veljače 2025. traži da se utvrdi da je vlasnik realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 84) utvrđeno je da je rješenjem naslovnog suda posl. broj: Z

– 319/22, a temeljem prijavnog lista od 7. siječnja 2022. izvršeno cijepanje čest. zem. [katastarska čestica] na način da je od iste nastala predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz navedenog proizlazi da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postojala u trenutku podnošenja predmetne tužbe, odnosno da parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije izvršena tijekom predmetnog postupka iz čega ne bi proizlazilo da se radi o uređenju tužbe, odnosno usklađenju tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj podneskom od 3. veljače 2025. promijenio istovjetnost ranije podnesenog zahtjeva i time preinačio tužbu, a navedeno nije vezano za okolnosti nastale tijekom predmetnog postupka. Međutim, neovisno o navedenom sud je sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP dopustio preinaku tužbe smatrajući da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 1649 m2 utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo.

10.1. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 49095 m2 utvrđeno je da je ista upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je kao vlasnik upisana Republika Hrvatska za cijelo, dok je prije toga bio upis Društvenog vlasništva.

11. Uvidom u posjedovni list br. 1344 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 49095 m2 te su kao posjednici upisani Hrvatske šume – Šumarija Pag za udio od 1629/1630 dijela, te ŽP i ZP, svaka za udio od 1/3260 dijela.

11.1. Uvidom u posjedovni list br. 2694 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u istom upisana čest. zem. [katastarska čestica], pašnjak površine 1649 m2 te je kao posjednik upisana Republika Hrvatska za cijelo.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu posl. broj: O – 39/96 od 11. srpnja 1996. utvrđeno je da ostavinsku imovinu ostavitelja VP pok. PP koji je preminuo1996. nisu činile predmetne nekretnine, a njegovim nasljednicima temeljem zakona, međusobnog sporazuma i ustupa proglašeni su sin UP (ovdje tužitelj) i kćerka ĐP rođ. UP. Iz obrazloženja označenog rješenja proizlazi da ostavitelj nije oporučno raspolagao svojom imovinom, da je zakonska nasljednica istoga i FP koja je svoj nasljedni dio na nekretninama u [adresa] ustupila sinu UP, izuzev udjela na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je ustupila kćeri GP, dok je GP prihvatila ustupljeni dio od majke i brata UP na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te svoj udio na svim ostalim nekretninama ostavitelja ustupila bratu, ovdje tužitelju.

13. Na očevidu održanom na licu mjesta 29. svibnja 2024. sud je neposrednim zapažanjem utvrdio da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja pašnjak koji je sa svih strana ograđen suhozidom te da se na istoj nalaze ostaci srušene štale sa vidljivim krovom i stablo smokve. U odnosu na predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sud je utvrdio da je isti sa tri strane ograđen suhozidom, a sa četvrte strane dijelom suhozidom a dijelom žičanom ogradom te da taj dio u naravi predstavlja pašnjak.

14. Iz Geodetskog situacijskog nacrta vještaka geodetske struke Nina Barića iz srpnja 2024. proizlazi da je predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označen slovima A- B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A i ima ukupnu površinu 12240 m2, te da taj dio u potpunosti odgovara skici izmjere izrađenoj od LP, dipl.ing.geod. od 19. listopada 2021. (a koja je sastavni dio prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva).

14.1. Iz preslika plana s prikazom predmetne nekretnine izrađenog od strane vještaka geodetske struke Nina Barića iz rujna 2024. proizlazi da je predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena slovima A-B-C-D-A i ima ukupnu površinu 1649 m2.

15. Iz iskaza svjedoka PP (rođen 1937., nesrodan s tužiteljem) danog na ročištu održanom 12. veljače 2025. i na ročištu održanom 31. ožujka 2025. proizlazi da je njegova obitelj međaš s predmetnim nekretninama te da se sjeća dok je još bio dijete da je predmetne nekretnine koristio pok. VP sa svojom suprugom FP, a VP da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem svoga oca AP, te diobom sa bratom U, a koja dioba je izvršena 60- ih godina prošlog stoljeća. Isti je naveo da su zakonski nasljednici VP tužitelj UP, njegova sestra V te majka FP, da mu nije poznato je li izvršena dioba unutar njihove obitelji, s time da je svjedok naveo da na predmetnim nekretninama viđa isključivo tužitelja. Svjedok je naveo da su se predmetne nekretnine ranije koristile za čuvanje ovaca te da je tužitelj na manjoj nekretnini sagradio betonske zidove za štalu prije 20-ak godina. Svjedok je naveo da mu je poznato da su 1960/70ih godina VP i njegova supruga FP postavili suhozide oko predmetnih nekretnina, te je naveo da obitelji tužitelja nitko nikada nije osporavao posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina.

16. Iz iskaza svjedoka IP (rođen 1957., u srodstvu s tužiteljem) danog na ročištu održanom 12. veljače 2025. i na ročištu održanom 31. ožujka 2025. proizlazi da isti u blizini predmetnih nekretnina ima svoje nekretnine te mu je osobno poznato da je prvotni vlasnik istih bio otac tužitelja VP koji je obje nekretnine ogradio suhozidom u vrijeme dok je svjedok bio dijete. VP da je na predmetnim nekretninama čuvao ovce, a na jednoj od nekretnina da je sagradio i štalu još dok je svjedok bio dijete. VP da je u pogledu predmetnih nekretnina naslijedio tužitelj, odnosno isti je naveo da je tužitelj predmetne nekretnine dobio od oca. Nadalje je naveo da mu je poznato da pok. VP osim tužitelja od nasljednika ima i suprugu FP te kćerku V. Svjedok je naveo da su obje nekretnine u naravi pašnjak, da tužitelj nema ovce te da mu nije poznato da li tužitelj koristi ove nekretnine.

17. Iz iskaza svjedoka ŠP (rođen 1956., nesrodan s tužiteljem) danog na ročištu održanom 12. veljače 2025. i na ročištu održanom 31. ožujka 2025. proizlazi da isti cijeli svoj život stanuje u [adresa] te da mu je poznato da su u posjedu predmetnih nekretnina još dok je on bio dijete bili pok. VP i njegova supruga FP koji su iste ogradili suhozidom i prije 60ak godina na jednoj od nekretnina sagradili štalu. Isti da su predmetne nekretnine koristili za ispašu svojih ovaca. Tužitelj da je ranije predmetne nekretnine koristio za ispašu ovaca, a u posljednje vrijeme da tužitelj daje ovlaštenje drugim osobama da nekretnine koriste za ispašu te je naveo da je tužitelj na takav način i njemu prije 15ak godina dao odobrenje za korištenje jedne od tih nekretnina. Svjedok je naveo da mu nije poznato je li izvršena dioba unutar obitelji, te je naveo da je pok. VP osim tužitelja imao suprugu FP te kćer V i sina koji je preminuo mlad bez potomaka. Isti je naveo da su sukladno mjesnom običaju predmetne nekretnine pripale tužitelju. Nadalje je naveo da sukladno njegovim saznanjima tužitelju, a ranije njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina.

18. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su predmetne nekretnine ranije bile u posjedu pok. VP i FP koji su u posjedu istih bili već 50-60ih godina prošlog stoljeća (svjedok PP koji je rođen 1937. je naveo da je VP bio u posjedu istih dok je on još bio dijete), te da su isti 1960ih godina nekretnine ogradili suhozidom i iste koristili za ispašu ovaca. Iz iskaza svjedoka proizlazi da im nije poznato je li izvršena dioba između nasljednika pok. VP, dok iz iskaza svjedoka ŠP proizlazi da su predmetne nekretnine sukladno mjesnim običajima pripale tužitelju koji je jedno vrijeme iste osobno koristio za ispašu ovaca. Da je tužitelj bio u posjedu istih nakon smrti oca proizlazi i iz iskaza svjedoka IP. Nadalje iz iskaza svjedoka proizlazi da obitelji tužitelja nitko nikada nije osporavao vlasništvo a ni posjed predmetnih nekretnina. Također iz iskaza svjedoka IP i ŠP proizlazi da je VP na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 60ak godina sagradio štalu. Sud je iskaze saslušanih svjedoka u tom dijelu cijenio istinitim i vjerodostojnim uzimajući pritom u obzir da su svjedoci imali neposredna saznanja o relevantnim činjenicama te da su iskazi istih u međusobnom suglasju, a pritom sud ne nalazi da bi iskazi istih bili pristrani budući svjedoci prema utvrđenju suda nisu osobno zainteresirani za ishod predmetnog postupka. Iskaz svjedoka PP u dijelu u kojem je isti iskazivao da bi prednik tužitelja VP vlasništvo predmetnih nekretnina stekao nasljeđivanjem svoga oca AP te diobom sa bratom U sud nije cijenio istinitim i vjerodostojnim budući je iskaz svjedoka u tom dijelu u nesuglasju s iskazom samog tužitelja koji zasigurno ima više saznanja na okolnost stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina od strane svojih prednika.

19. Tužitelj je u svom iskazu danom 12. veljače 2025. i 13. svibnja 2025. naveo da su predmetne nekretnine njegovo vlasništvo, a vlasništvo da je stekao nasljeđivanjem oca VP. Otac da je osim njega imao i kćer V i sina O koji je preminuo u 16oj godini života bez potomaka, te suprugu FP, te je naveo da su se njegova majka i sestra svog nasljednog dijela usmeno odrekle u njegovu korist. Otac da je predmetne nekretnine stekao 1956./57. kada je stupio u posjed tih nekretnina na način da je uzurpirao državno zemljište te potom iste ogradio suhozidom i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagradio štalu. Isti je naveo da je njegov otac na predmetnim nekretninama čuvao ovce a kada više nije bio sposoban za to, on da je nastavio s čuvanjem ovaca i to narednih 20ak godina, a od tada on da predmetne nekretnine daje susjedima za ispašu njihovih ovaca bez naknade. Tužitelj je naveo da njemu i njegovim prednicima nitko nikada nije osporavao vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina.

19.1. Iskaz tužitelj u dijelu u kojem isti navodi da je njegov otac predmetne nekretnine stekao stupanjem u posjed istih krajem 50ih godina prošlog stoljeća na način da je uzurpirao državno vlasništvo (odnosno društveno vlasništvo) i iste ogradio suhozidom, u dijelu u kojem isti navodi da su zakonski nasljednici njegovog oca pored njega i majka FP i sestra V, u dijelu u kojem navodi da su predmetne nekretnine u naravi pašnjak koji se oduvijek koristio za ispašu ovaca kako od strane njegovog oca tako i njega sud je cijenio istinitim i vjerodostojnim te u skladu s ispravama priloženim spisu, te u većem dijelu u suglasju sa iskazima saslušanih svjedoka.

20. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

21. Uzimajući u obzir da je činjenična osnova stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelost to su za razdoblje u kojem je predmetne nekretnine posjedovao prednik tužitelja i tužitelj, za stjecanje prava vlasništva nad nekretninama dosjelošću relevantna pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., zatim odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, te "Narodne novine" broj: 53/91, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i koji se primjenjivao do 1. siječnja 1997., te odredbe ZVDSP.

21.1. Na temelju pravnog pravila iz paragrafa 1460. OGZ propisano je „da se kroz dosjelost stječe nije dovoljno da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paragrafi 309., 316., 320., i 345.)“. Prema pravnom pravilu paragrafa 1463. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je propisano da posjed mora biti pošten, dok je pravnim pravilom paragrafa 1477. OGZ propisano da „tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vrijeme od trideset ili četrdeset godina nije dužan pokazati zakonit naslov stečenja, ali ako bi suprot njemu bilo dokazano nepoštenje posjeda, tada ne biva dosjelost ni istečenjem pomenutog duljeg vremena.

21.2. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je određeno da na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991., pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

21.3. Odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

21.4. Članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i I i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996., bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li do dana stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

22. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravni osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

23. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Stavkom 2. je propisano da je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Stavkom 3. je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošten posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

24. Iz navedenog proizlazi da je u vrijeme važenja OGZ, a koji se primjenjivao do 31. kolovoza 1980., ZOVO koji se primjenjivao od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. i ZVDSP koji je na pravnoj snazi od 1. siječnja 1997. temeljni preduvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću poštenje posjednika. Sukladno odredbi čl. 18. st.3. ZVDSP posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe proizlazi da se istima traži da je samostalan posjed barem savjestan (pošten), a koja pretpostavka u konkretnom slučaju u odnosu na predmetne nekretnine nije ispunjena.

25. Naime, sud je po provedenom postupku utvrdio da je prednik tužitelja VP u posjed predmetnih nekretnina stupio krajem 50ih godina prošlog stoljeća, da se iste od tada nalaze u posjedu obitelji VP, da je VP po stupanju u posjed predmetne nekretnine ogradio suhozidom i na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 60ak godina sagradio štalu. Nadalje je sud utvrdio da je obitelj tužitelja predmetne nekretnine ranije koristila za ispašu stoke te da se tužitelj i njegov prednik u katastarskom operatu ne vode kao posjednici predmetnih nekretnina. Cijeneći iskaz tužitelja koji je naveo da je njegov otac VP predmetne nekretnine stekao na način da je stupio u posjed nekretnina koje su bile državno zemljište, odnosno da je isti uzurpirao državno zemljište te potom iste ogradio suhozidom sud je utvrdio da je prednik tužitelja, odnosno otac tužitelja nesavjestan posjednik predmetnih nekretnina te da isti sukladno citiranim zakonskim odredbama nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću bez obzira na vrijeme trajanja posjeda. Naime, prednik tužitelja je bio svjestan da koristi tuđe nekretnine i time je nepošteni posjednik. Budući tužiteljev otac nije bio pošten posjednik to je poštenim posjednikom mogao postati tek tužitelj koji navodi da je predmetne nekretnine stekao od oca, odnosno nasljeđivanjem istog. Uzimajući u obzir da iz navoda tužitelja proizlazi da mu je bilo poznato da njegov otac nije bio pošten to ni tužitelj nije mogao steći vlasništvo dosjelošću jer ni on nije savjestan, odnosno pošten posjednik. Međutim, čak i da tužitelju nije bilo poznato da mu je otac nepošteni posjednik, odnosno čak i da je tužitelj bio pošten posjednik, uzimajući u obzir da iz spisu priloženog rješenja o nasljeđivanju ne proizlazi da bi predmetne nekretnine predstavljale ostavinsku masu ostavitelja koje bi naslijedio tužitelj to proizlazi da posjed istoga nije zakonit (a ovo posebice ako se uzme u obzir da su nasljednicima pok. VP pored tužitelja proglašena i kćerka ostavitelja), dok tužitelj na kojemu je bio teret dokaza nije dokazao da ima valjani pravni temelj psojedovanja, odnosno da mu je posjed zakonit. Iz navedenog bi proizlazilo da je tužitelju za stjecanje vlasništva dosjelošću potrebno vrijeme od četrdeset godina. Uzimajući u obzir da je tužiteljev otac preminuo 1996. te da je tada na tužitelja prešao posjed predmetnih nekretnina, to do trenutka podnošenja predmetne tužbe nije proteklo razdoblje od 40 godina (isto će nastupiti tek 2036.) slijedom čega je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na predmetne nekretnine jer tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću.

26. Uzimajući u obzir da iz činjeničnih navoda iz tužbe i iskaza samog tužitelja i svjedoka proizlazi da je prednik tužitelja predmetne nekretnine ogradio suhzidom i na jednoj od njih prije 60ak godina sagradio štalu iz čega bi proizlazilo da tužitelj kao osnovu stjecanja prava vlasništva indikretno navodi i građenje, zaključak je suda da tužitelj odnosno njegov prednik ni građenjem nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Prema Paragrafu 418. OGZ-a izgrađena zgrada je pripadala vlasniku zemljišta ako ju je graditelj gradio na zemljištu bez znanja i protiv volje vlasnika, a pošteni graditelj mogao je tražiti naknadu troškova potrebnih i korisnih, dok se s nepoštenim graditeljem postupalo kao s onim koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ali ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio poštenom graditelju ne može on tražiti zemljište nego „općenu“ cijenu. Iz sadržaja navedene odredbe, a koja se primjenjuje u konkretnom slučaju proizlazi da nepošteni graditelj nije mogao steći pravo vlasništva zemljišta na kojem je građevinu izgradio i koje služi redovitoj upotrebi građevine. Prednik tužitelja nije bio savjestan graditelj s obzirom da je znao da gradi na tuđem zemljištu. Slijedom svega navedeno odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja a kako je to odlučeno izrekom presude.

27. Tužitelj i tužena su zatražili naknadu troška postupka.

28. Budući je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu to je isti dužan tuženoj naknaditi trošak postupka u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP. Slijedom navedenog valjalo je primjenom odredbe čl. 154.a ZPP tuženoj priznati pravo na naknadu potraživanog troška sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura sukladno Tbr. 8. toč.1. u svezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), a kako je to odlučeno točkom III. izreke rješenja

29. Budući tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom u predmetnom postupku to isti nema pravo na naknadu troška postupka slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Pagu 13. svibnja 2025.

Sudac:

Marija Knez

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjera za za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu protiv odluke teče od dana dostave pisanog otpravkapresude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćnici,

2. Tuženenoj po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru.