Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1338/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krunoslav Gloković, odvjetnik u Županji, protiv 1. tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Slavonskom Brodu te 2. tuženika UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji, poslovni broj P-86/2023-87 od 8. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice BV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima Stalna služba u Županji, poslovni broj P-86/2023-87 od 8. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom kojim traži da se u cijelosti proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji, poslovni broj Ovr-1611/17-3 od 7. lipnja 2017. time da se posljedično tome temeljem presude u zemljišno-knjižnom odjelu toga suda u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica u [adresa], površine 991 m2 ima uspostaviti stanje kako je postojalo prije donošenja navedenog rješenja na način da će se zabilježba ovrhe upisana rješenjem Z-7585/2017 od 8. lipnja 2017., a određena temeljem rješenja Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji, poslovni broj Ovr-1611/17-3 od 7. lipnja 2017. na navedenoj nekretnini u cijelosti brisati, kao i sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka (stavak I. izreke) te se nalaže tužiteljici na ime parničnog troška naknaditi 1.tuženoj Privrednoj banci Zagreb d.d. iznos od 2.250, 00 EUR-a, dok se 1.tužena odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 3.000,00 EUR-a (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenom ovrhe na opisanoj nekretnini, određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji poslovni broj Ovr-1611/17-3 od 7. lipnja 2017.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužiteljica jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama zbog čega se ista može ispitati.

6. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je utvrdio:

- da je 1. tužena Privredna banka Zagreb d.d. s 2. tuženikom ČV kao korisnikom kredita 28. rujna 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 9011976678, solemniziran kod Javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OU-1992/06 29. rujna 2006;

- da je tužiteljica navedeni Ugovor potpisala kao založna dužnica, time da je predmet zaloga nekretnina označena kao kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica u [adresa] površine 991 m2, upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je između 1. tužene Privredne banke Zagreb d.d. i 2. tuženika UV sklopljen 31. ožujka 2016. Dodatak navedenom Ugovoru o kreditu, solemniziran kod Javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova pod brojem OV-37/16-BEL;

- da je temeljem navedenog Ugovora o kreditu i njegovog Dodatka kao ovršnih isprava 1. tužena Privredna banka Zagreb d.d. protiv tužiteljice i 2. tuženika podnijela 31. svibnja 2017. prijedlog za ovrhu, temeljem kojeg je Općinski sud u Vukovaru Stalna služba u Županji 7. lipnja 2017. donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-1611/17-3 na opisanoj nekretnini tužiteljice te na računima 2. tuženika;

- da je protiv navedenog rješenja o ovrsi tužiteljica kao ovršenica podnijela žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe;

- da je Općinski sud u Vukovaru Stalna služba u Županji rješenjem poslovni broj Ovr- 1611/2017-8 od 12. srpnja 2017., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž Ovr-403/2017-2 od 26. ožujka 2018., uputio tužiteljicu da u roku od 15 dana od pravomoćnosti istoga pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe na predmetnoj nekretnini nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st.1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16, dalje u tekstu: OZ);

- da je tužiteljica žalbu protiv rješenja o ovrsi temeljila na tvrdnjama: da su predmetni Ugovor o kreditu i njegov Dodatak ništetni jer 1. tužena Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor prije podnošenja prijedloga za ovrhu nije pokušala namirenje tražbine na ostalim sredstvima osiguranja, da 2. tuženik kao korisnik kredita u vrijeme njegovog sklapanja nije bio kreditno sposoban te je bio u „kriminalnoj sprezi“ s djelatnicom 1. tužene LV, zbog čega je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupano protupravno, da je Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine radi čije je kupnje 2. tuženik podigao kredit simulirani pravni posao pa je samim time i ovršna isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ništetna, te da je tužiteljica osporila visinu tražbine 1. tužene;

- da se istim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru Stalna služba u Županji, poslovni broj Ovr-1611/2017-8 od 12. srpnja 2017. u drugom odlomku izreke odgađa provedba ovrhe na predmetnoj nekretnini tužiteljice do pravomoćnog okončanja parnice za proglašenje ovrhe nedopuštenom, koji prijedlog za ovrhu je tužiteljica temeljila na tvrdnji da u predmetnoj nekretnini živi sa svojom maloljetnom djecom pa bi u slučaju njezine prodaje prije okončanja ovoga postupka bila prisiljena iseliti čime bi pretrpjela štetu;

- da je 1. tužena Privredna banka Zagreb d.d. prije pokretanja ovršnog postupka protiv tužiteljice pokušala namiriti svoje potraživanje sa dvije trasirane mjenice potpisane od strane 2. tuženika, putem FIN-e koje su uvrštene u redoslijed naplate, te da je 2. tuženik potpisao izjavu o zapljeni novčanih sredstava 29. rujna 2016. koju je 1. tužena

26. travnja 2017. dostavila HZMO Osijek;

- da platna nesposobnost 2. tuženika kao podnositelja zahtjeva za odobrenjem kredita nije sam po sebi razlog za ništetnost Ugovora u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), već da procjena kreditne sposobnosti predstavlja poslovni rizik davatelja kredita;

- da tužiteljica nije dokazala postojanje bilo kakve „kriminalne sprege“ djelatnice 1. tužene Jasmine Krolo i 2. tuženika, odnosno, da je na ime sklapanja Ugovora o krediti dobila „proviziju“, te da ih tužiteljica radi njihovog postupanja nije prijavila nadležnim institucijama;

- da iz iskaza 2. tuženika proizlazi da je kredit podigao za potrebe supruga tužiteljice NV koji je bio u financijskim teškoćama i koji mu je zauzvrat obećao kuću tužiteljice kao i da će upravo on vraćati kredit;

- da je 2. tuženik s tužiteljicom sklopio kupoprodajni ugovor za predmetnu nekretninu 29. rujna 2006., time da je istu platio novcem dobivenim temeljem Ugovora o kreditu koji novac je tužiteljica predala svojem suprugu;

- da su tužiteljici i 2. tuženiku bile poznate sve okolnosti sklapanja Ugovora o kreditu, na koje su pristali;

- da tužiteljica ničim nije dokazala da su 1. tuženoj bile poznate okolnosti zbog kojih je Ugovor o kreditu bio sklopljen odnosno da joj iste nisu mogle ostati nepoznate;

- da to što su tužiteljica i 2. tuženik sklopili fiktivni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine predstavlja sporedni pravni posao čija pravna valjanost nije od utjecaja na glavni pravni posao-Ugovor o kreditu;

- da je neosnovan prigovor tužiteljice o povredi njezinog prava na dom budući da je ona dobrovoljno zasnovala založno pravo na navedenoj nekretnini, a koje stajalište je izraženo i u odluci Europskog suda za ljudska prava od 20. rujna 2016. o nedopuštenosti zahtjeva br. 2545/2014 u predmetu B protiv Republike Hrvatske, kao i u rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2551/2015 od 7. srpnja 2015.;

- da tužiteljica koja je osporavala i visinu tražbine 1. tužene tijekom postupka nije dokazala visinu iste (jer nije predujmila predujam za provođenje financijskog vještačenja zbog čega je sud prvoga stupnja odustao od izvođenja toga dokaza).

9. Temeljem takvih činjeničnih utvrđenja sud prvoga stupnja odlučuje kao u izreci pobijane presude.

10. Takva činjenična utvrđenja i odluku suda prvoga stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

11. U odnosu na žalbeni navod tužiteljice da ona kao založna dužnica nije potpisala Dodatak Ugovora o kreditu sklopljen 31. ožujka 2016. između 1. tužene Privredna banka Zagreb d.d. s 2. tuženikom ČV, pa se stoga ovrha ne može provoditi na temelju ugovornih odnosa u kojima nije sudjelovala niti bila potpisnik istoga valja istaći da je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio da je tužiteljica taj prigovor istaknula prvi puta tek u ovom parničnom postupku.

12. Kako je odredbom čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje u tekstu: OZ) propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen u parnicu, pa kako tužiteljica taj prigovor nije istaknula u žalbi u povodu koje je upućena u parnicu, to takav žalbeni navod sud prvoga stupnja pravilno nije niti razmatrao, pa o njemu ne može odlučivati niti ovaj drugostupanjski sud.

13. Pri tome valja istaći da se odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev -3436/2019 od 30. studenog 2022. ne može primijeniti na konkretan slučaj jer se u tome predmetu radi o potpuno drugačijem činjeničnom stanju.

14. Naime, kako je to pravilno utvrdio sud prvoga stupnja u smislu gore citirane odredbe OZ, rješenje o ovrsi može se u ovršnom postupku pobijati samo pravnim lijekovima predviđenim tim zakonom - pa se i tužba kojom se pokreće parnica na koju je ovršenik upućen može utemeljiti samo na razlozima koje je ovršenik istaknuo u pravnome lijeku u povodu kojeg je upućen na parnicu - te na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u tome pravnom lijeku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci, poslovni broj Rev 433/17-2 od 16. svibnja 2017.).

15. Što se tiče žalbenih navoda prema kojem bi se provođenjem ovrhe na temelju toga Dodatka Ugovora kojem tužiteljica nije bila potpisnica povrijedilo njezino pravo na dom iste je valjalo otkloniti iz identičnih razloga.

16. U odnosu na žalbene navode glede tereta dokazivanja visine tražbine 1. tužene valja istaći da je 1. tužena na temelju dokumentacije priložene u spis dokazala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, dok tužiteljica nije navela razloge zbog kojih pobija iznos tražbine odnosno konkretne činjenice i dokaze na tu okolnost (nije uplatila predujam za provođenje financijskog vještačenja), a što je bila dužna na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP, slijedom čega su suprotni žalbeni navodi tužiteljice neosnovani.

17. Tužiteljica u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu suda prvoga stupnja.

U Velikoj Gorici 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka