Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-161/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Canjugi, odvjetniku u Sesvetama, protiv ovršenika E (nominative: H) Fadiga, OIB: [osobni identifikacijski broj], HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], i svi zastupani po punomoćniku Franji Šebijanu, odvjetniku u Varaždinu, odlučujući o žalbi ovršenika izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-233/2025-4 od 20. veljače 2025., 13. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-233/2025-4 od 20. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem, radi prisilnog ispunjenja novčane tražbine ovrhovoditelja na zakonsko uzdržavanje djeteta određene pravomoćnom i ovršnom presudom prvostupanjskog suda, određena ovrha na suvlasničkim dijelovima od po 1/18 dijela svakog ovršenika (ukupno 1/6) nekretnine zk.č.br. 217/16, kuća i dva dvorište u [adresa] u [adresa] od 340 m[2] , k. o. [katastarska općina].
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobijaju ovršenici tvrdeći u žalbi da su ostvareni razlozi iz članka 50. stavka 1. točke 6., 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ). Tvrde da je tražbina radi koje je određena ovrha podmirena te da je obveza zakonskog uzdržavanja djeteta strogo osobna, a da ovršenici nisu obveznici uzdržavanja ovrhovoditelja. Osim toga, tvrde da je nekretnina koja je predmet ovrhe jedina nekretnina u njihovom vlasništvu te da služi kao njihov dom pa da je prilikom donošenja pobijanog rješenja o ovrsi trebao provesti test razmjernosti miješanja u njihovo pravo na poštivanje doma. Predlažu ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Ovrhovoditelj je u očitovanju na žalbu osporio žalbene navode da bi njegova tražbina bila podmirena. Ostale žalbene navode smatra paušalnim i neosnovanim i predlaže nastaviti ovršni postupak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik može podnijeti žalbu iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. OZ-a i zbog povrede pravila o stvarnoj i mjesnoj nadležnosti (članak 50. stavak 4. OZ-a). U skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a, u povodu žalbe iz članka 50. stavka 1. toga Zakona sud pazi po službenoj dužnosti na razloge iz stavka 1. točaka 1., 3. i 5. članka 50. OZ-a te na okolnost da je u slučaju iz stavka 1. točke 6. tog članka ovrha određena na predmetima iz članka 4. stavaka 4. i 5. OZ-a. Sud pazi po službenoj dužnosti i na pogrešnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP).
5.1. U skladu s člankom 52. stavkom 1. OZ-a, ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
5.2. Imajući na umu da su ovršenici u žalbi određeno naznačili da je podnose iz razloga navedenih u članku 50. stavku 1. točkama 7., 9.,10. i 11. OZ-a , a ovrhovoditelj je u očitovanju na žalbu osporio postojanje tih razloga, za odlučivanje o postojanju tih žalbenih razloga nije mjerodavan drugostupanjski sud nego je sud prvog stupnja dužan u odnosu na te žalbene razloge postupiti u skladu s člankom 52. stavkom 3. OZ-a.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je radi ispunjenja novčane tražbine ovrhovoditelja koja se odnosi na zakonsko uzdržavanje djeteta, rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-67/2014-2 od 18. ožujka 2014. određena ovrha na mirovini ovršenika, sada pokojnog DĐ, i na suvlasničkom dijelu od 1/6 dijela tog ovršenika na zk.č.br. 217/16 k. o. [katastarska općina] od 340 m[2] . Nadalje, proizlazi da je pravomoćnim rješenjem o obustavi ovrhe poslovni broj Ovr-67/2014-17 od 19. listopada 2015., radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja od 25.900,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos od 700,00 kn teku od dospijeća tih pojedinih iznosa do isplate kao i radi osiguranja troškova ovršnog postupka od 820,00 kn u skladu s člankom 102. stavkom 6. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013., i 93/2014.) na prijedlog ovrhovoditelja u njegovu korist na suvlasničkom dijelu ovršenika na predmetnoj nekretnini zasnovano založno pravo radi osiguranja tražbine radi čije je naplate ovrha određena. Pritom je naloženo brisanje zabilježbe te ovrhe. Suvlasnički dio 1/6 dijela nekretnine ovršenika DĐ na kojem postoji založno pravo u korist ovrhovoditelja stekli su predlagatelji na ravne dijelove (svaki u 1/18 dijela) na temelju pravomoćne sudske odluke o razvrgnuću suvlasništva isplatom pokojnog ovršenika koju je sud prvog stupnja donio 27. svibnja 2022. pod poslovnim brojem R1-33/2019-30 od 27. svibnja 2019. te su uknjižbu svog prava vlasništva na založenom suvlasničkom omjeru DĐ na temelju te sudske odluke izvršili 29. kolovoza 2022. Zbog toga se pobijano rješenje temelji na pravilnoj primjeni članka 83. OZ-a koja u situaciji promjene osobe koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu upisao založno pravo, ovlašćuje ovrhovoditelja na temelju ovršne isprave protiv ranijeg ovršenika GĐ zatražiti ovrhu izravno protiv ovršenika kao novih (su)vlasnika radi naplate osigurane tražbine neovisno o tome što ovršenici nisu obveznici zakonskog uzdržavanja ovrhovoditelja.
7. Imajući na umu da se odredbe o posebnim uvjetima za određivanje ovrhe na nekretnini (članak 80.b OZ-a) koje propisuju obvezu testiranja pravične ravnoteže između interesa stranaka ne primjenjuju u situaciji kada je prijedlog za ovrhu podnesen radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine radi zakonskog uzdržavanja, neosnovano ovršenici u žalbi tvrde da je ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a.
8. Neosnovano se ovršenici u osporavanju zakonitosti pobijanog rješenja o ovrsi pozivaju na zaštitu ustavnog i konvencijskog prava na poštivanje doma. To stoga što je ovrhovoditeljevo potraživanje koje se temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi dovoljno utemeljeno da se može smatrati njegovim vlasništvom odnosno imovinom koja je zaštićena istim ustavnim i konvencijskim okvirom. Prilikom vaganja suprotstavljenih privatnih interesa stranaka, odnosno prilikom ocjenjivanja razmjernosti i nužnosti predložene ovrhe na nekretnini koja je dom ovršenika, čak i pod pretpostavkom da bi ovršenici koji bi i u slučaju prodaje 1/6 dijela predmetne nekretnine dobili nalog za njihovo iseljenje, što nije pravno ni stvarno izgledno jer će ostati njezini suvlasnici u preostalih 5/6 dijela, ovaj je sud posebno imao na umu osobite okolnosti ovog predmeta iz kojih proizlazi, s jedne strane, da je imovinu ovrhovoditelja predstavlja ovršno potraživanje zakonskog uzdržavanja djeteta i s, druge strane, činjenica da su ovršenici stekli sporni suvlasnički dio u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice svjesni da je tim suvlasničkim dijelom osigurana ovrhovoditeljeva tražbina. Zbog toga je ocjena ovog suda, čak i da su točni žalbeni navodi da je prodaja 1/6 njihovog suvlasničkog dijela nekretnine može dovesti do naloga za iseljenje iz njihova doma, da postoji neodgodiva društvena potreba koja čini opravdanim ostvarenje legitimnog cilja zaštite pojedinačnog imovinskog prava ovrhovoditelja koje u ovom predmetu preteže nad pravom ovršenika na poštivanje doma. Drugim riječima, miješanje u pravo ovršenika na poštivanje doma je razmjerno legitimnom cilju koji se njime nastoji ostvariti.
9. Slijedom navedenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje pobija, a ni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s člankom 50. stavkom 5. OZ-a, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, odbijena je žalba ovršenika te je potvrđeno pobijano rješenje o ovrsi.
10. U nastavku postupka sud prvog stupnja će postupiti u skladu s člankom 52. stavkom 3. OZ-a.
U Varaždinu 13. svibnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić
