Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kžzd-5/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HK, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Kzd-43/2018-43 od 16. rujna 2024., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika HK kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj Kzd-43/2018 od 12. veljače 2019., a potom je, pod točkom II., proglasio krivim okrivljenika HK, zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, te ga je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a potom mu je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem čl. 148. u svezi čl. 145. st. 2. točke 1., 6. i 8. ZKP/08 okrivljenik HK je obvezan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.094,22 eura, a koji se odnose na trošak dolaska na raspravu svjedokinje GK u iznosu od 46,72 eura, trošak dolaska na raspravu svjedokinje ZK u iznosu od 35,00 eura, nužne izdatke oštećenice i njezine zakonske zastupnice GK te nužne izdatke punomoćnika oštećenice u iznosu od 2.012,50 eura, kao i paušal u iznosu od 1.000,00 eura, sve u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik HK, po branitelju Bojanu Šupukoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Miličević - Šupuković iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba okrivljenika HK je neosnovana.

7. Nije u pravu okrivljenik HK kada u žalbi navodi da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama te da je presuda nerazumljiva i proturječna sebi i danim razlozima.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati, niti da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Nije u pravu okrivljenik niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U svojoj žalbi okrivljenik daje subjektivnu analizu i detaljnu ocjenu dokaza, koja se razlikuje od ocjene suda prvog stupnja. U žalbi se navodi kako iz iskaza svjedokinje psihologice ZK vrlo jasno i nedvosmisleno proizlazi da ista nije utvrdila nikakve traume kod djeteta te da joj ni majka djevojčice nije spomenula da je dijete gledalo film koji joj je poslao otac te da je djevojčica radi toga bila traumatizirana. Ističe se i kako je potpuno nelogično da nakon proteka šest godina od kada je pogledala film maloljetna oštećenica LK iskazuje kako joj je gledanje filma bilo stresno, a taj iskaz treba promatrati i u kontekstu činjenice da su odnosi između okrivljenika i njegove bivše supruge izuzetno loši te da maloljetna LK uopće nije u kontaktu s ocem, već da je pod očitim utjecajem majke. U žalbi se navodi i kako je iskaz svjedokinje GK, majke maloljetne oštećenice, nevjerodostojan i usmjeren isključivo da u lošem svjetlu prikaže svog bivšeg partnera.

9.2. U okrivljenikovoj žalbi se navodi i kako sama činjenica da je dijete gledalo snimku, koja subjektivno može biti neprimjerena, ne može upućivati da je počinjeno kazneno djelo povrede djetetovih prava te da je notorna činjenica da su djeca putem javne televizije izložena filmovima koji sadrže razne oblike nasilja i često su neprimjerenog sadržaja, ali da ta činjenica ne ukazuje da roditelji te djece čine kazneno djelo povrede djetetovih prava.

9.3. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

9.4. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenika HK kojom poriče počinjenje kaznenog djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenika i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo.

9.5. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenik HK, inkriminirane prigode, zlostavio svoje dijete LK na način kako je opisano u izreci pobijane presude, čime je počinio predmetno kazneno djelo. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljivog, detaljnog i logičnog iskaza maloljetne oštećenice LK koja je izričito kazala da se, gledajući tu snimku, uspaničila, da joj je bilo teško i da više nije htjela gledati tu snimku već da ju je obrisala, da je njezina majka vidjela kako se uspaničila te da prije ovog događaja nije gledala film s takvim scenama. Iskaz maloljetne oštećenice LK, koja nema nikakvog razloga neosnovano teretiti okrivljenika za predmetno kazneno djelo, sud prvog stupnja je pravilno prihvatio vjerodostojnim.

9.6. Iskaz maloljetne oštećenice potvrđen je i iskazom njezine majke svjedokinje GK, koja je na uvjerljiv i detaljan način opisala stanje svoje kćeri nakon gledanja predmetne snimke, navodeći da je maloljetna oštećenica bila jako uplašena i uznemirena, zbog čega da je odmah sutradan otišla u Centar za socijalnu skrb Novska kako bi prijavila taj događaj. Da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo proizlazi i iz izjave koju je sastavio ŠK, djelatnik Centra za socijalnu skrb Novska od 18. siječnja 2018., kao i iz dopisa Centra za socijalnu skrb Novska od 2. kolovoza 2022. iz kojeg je razvidno da je Centar po zaprimanju informacije o tome kako je okrivljenik maloljetnoj kćeri LK putem aplikacije Whatsapp proslijedio videozapis uznemirujućeg sadržaja o tome obavijestio Polikliniku za zaštitu djece i mladih grada Zagreba u čijem tretmanu se dijete tada nalazilo.

9.7. Pravilan je stav suda prvog stupnja kada zaključuje da je sadržaj predmetne snimke bio uznemirujući za maloljetnu oštećenicu jer je film koji se prikazivao bio realističan, prije početka filma nije bilo upozorenja za koju dobnu strukturu gledatelja je film namijenjen, a činjenica da dostupnost raznih filmova na društvenim mrežama, kao i činjenica da su djeca putem javne televizije izložena filmovima koji sadrže razne oblike nasilja i često su neprimjerenog sadržaja i gdje se prikazuju mnogo gore stvari, ne znači da se takvi sadržaji trebaju, putem društvenih mreža, slati djeci, kako je to napravio okrivljenik koji je takvim postupanjem počinio predmetno kazneno djelo.

9.8. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenik HK.

10. Kako žalba okrivljenika HK, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati i odluku o kaznenoj sankciji.

10.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu okrivljenikove inkriminirane radnje te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.

10.2. Sud prvog stupnja je okrivljeniku cijenio, kao otegotnu okolnost, raniju osuđivanost, dok mu nekih posebnih olakotnih okolnosti nije našao.

10.3. Stoga je ispravno sud prvog stupnja okrivljenika HK za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a potom mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od dvije godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika HK valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.

Split, 13. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Maria Majić