Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-664/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Karlu Novoselu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Pn-19/2020-47 od 30. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj Pn-19/2020-47 od 30. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tuženik i to ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uslijed štetnog događaja od dana 15. 04. 2019. godine, dužan naknaditi štetu tužitelju, i to ČF iz [adresa] br. OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Nalaže se tuženiku, i to ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, i to ČF iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 30.000,00 HRK (slovima: tridesettisuća kuna), i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od dana podnošenja tužbe pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku, i to ŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, i to ČF iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.000,00 HRK (slovima: šest tisuća kuna), i to zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a koja kamata teče od dana 12.05.2019.godine pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženiku podmiriti tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, na svaki od dužnih iznosa, a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog dužnog iznosa, pa sve do isplate, i to sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Odlukom o trošku naloženo je tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 1.100,00 eura.
3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja protiveći se svim žalbenim navodima i s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud ne nalazi da bi u njenom donošenju bila počinjena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge koji su jasni i nema proturječja, zbog čega se ona u svemu može ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete. Tužitelj, naime, tvrdi da ga je tuženik 15. travnja 2019. najprije vrijeđao i prijetio mu da će ga ubiti, a potom fizički napao i tjelesno ozlijedio, dok s druge strane tuženik negira da bi tužitelju prijetio ubojstvom i da bi ga fizički napao i tjelesno ozlijedio.
8. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je provedenom neurokirurškom ekspertizom utvrđeno kako nema dovoljno podataka koji bi opisivali natučenje mekog oglavka ili lica tužitelja,
- da je naime dijagnoza contusio capitis postavljena temeljem anamnestičkog kazivanja tužitelja o zadobivenom udarcu, dok rezultati kliničkoga pregleda na dan štetnog događaja to ne potvrđuje (po kirurgu glava izvana b.o. (bez osobitosti), bez vidljivih kontuzijskih otisaka),
- da također nema ama baš nikakvih podataka da bi tužitelj u štetnom događaju zadobio potres mozga (jer je komocijski sindrom negativan), dok RTG donje čeljusti nije pokazao da bi došlo do bilo kakvih prijeloma,
- da konačno kliničkim neurokirurškim pregledom tužitelja nisu pronađeni nikakvi pokazatelji eventualne tjelesne ozljede iz štetnog događaja, ili njezinih posljedica, pri čemu je upadljivo proturječno iskazivanje samoga tužitelja o vrsti tjelesne ozljede koju da je zadobio u štetnom događaju, jer je najprije tijekom primarnog zbrinjavanja u Zavodu za hitnu medicinsku pomoć na dan događaja tako naveo da je dobio udarac šakom u bradu, na ročištu glavne rasprave 4. rujna 2023. da je dobio udarac u zatiljni dio glave, a tijekom njegova neurokirurškog pregleda da je dobio udarac u sljepoočni dio glave lijevo,
- da obzirom da su ova tri dijela glave (donja čeljust, zatiljni dio glave i temporalni dio glave) anatomski vrlo različiti dijelovi glave smješteni na različitim i dovoljno međusobno udaljenim mjestima, nije ih bilo moguće istodobno zahvatiti jednim udarcem šakom, što tvrdnje tužitelja o pretrpljenim tjelesnim ozljedama čini nelogičnim i životno posve neuvjerljivim,
- da tjelesne ozljede temeljem anamnestičkog kazivanja tužitelja o zadobivenom udarcu od strane tuženika nisu u medicinskoj dokumentaciji objektivizirane kliničkim pregledom, niti su pak klinički opisane u smislu vidljivih rana, ogrebotina, hematoma, modrica, krvarenja, crvenila i sl., a prema mišljenju liječnika vještaka, medicinski nije vjerojatno da tužitelj ne bi imao barem nekih minimalnih znakova ozljeđivanja, a to je kontuzijski areal u području glave i lica, a da istodobno ima simptome koje ističe i da ima posve uredan neurološki status zjenica i vida,
- da utoliko nema nikakvih objektivnih medicinskih pokazatelja da je tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu, a da i jest, takva tjelesna ozljeda, bez objektivnih medicinskih pokazatelja, po mišljenju liječnika vještaka, nije od nikakvog sudskomedicinskog značaja,
- da nema svjedoka-očevidaca štetnog događaja odnosno nitko nije osobno vidio bilo kakav fizički napad tuženika na tužitelja, niti je čuo da bi mu bila upućena prijetnja sadržaja "kunem se ubit ću te, rođene mi djece“, a koja tek u utvrđenim okolnostima da je doista bila izrečena je mogla izazvati poremećaj duševne ravnoteže kod tužitelja,
- da je i sam tužitelj u prekršajnom spisu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: Pp J-718/2019 izjavio kako mu je tuženik (samo) prijetio da će ga fizički napasti, a ne i da će ga ubiti,
- da pomoćni sudac Patrik Krmar koji se vozio s tužiteljem odmah nakon utakmice također iskazuje kako tada na glavi tužitelja nije vidio nikakve ozljede,
- da tužitelj nije ničim dokazao ni navode o izgubljenoj zaradi zbog nemogućnosti suđenja, a u uzočnoposljedičnoj vezi s radnjama koje pripisuje tuženiku.
9. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja ispravno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.
10. Tuženik bi za utuženu štetu mogao odgovarati samo uz pretpostavke iz odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), tj. prema općoj odredbi za štetu iz članka 1045. stavak 1. ZOO-a.
11. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
12. Pritom valja imati na umu i osnove odštetne odgovornosti: da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti i to štetna radnja i protupravnost štetne radnje (uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročnu vezu između štetne radnje i štete).
13. Pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj ne može na utvrđenim činjenicama s uspjehom temeljiti odgovornost tuženika za utuženu štetu u okolnostima konkretnog slučaja.
14. Naime, nije ispunjena prva od istaknutih općih pretpostavki (postojanje protupravne štetne radnje) koje se traže da bi postojala odgovornost tuženika za štetu.
15. Stoga, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je ispravno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise, te je njegova odluka obrazložena i zasnovana na zakonu, a u primjeni i tumačenju mjerodavnog prava nije utvrđena arbitrarnost ili samovoljnost, kako to ističe žalitelj.
16. Kroz izvođenje dokaza vještačenjem stranke u postupku su imale mogućnost na izloženi stručni nalaz i mišljene dati svoje obrazložene primjedbe o kojima je onda sud prvog stupnja dao svoj konačni sud. Odlučne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio kako ocjenom pisanoga nalaza i mišljenja vještaka, tako i njihovim usmenim saslušanjem na raspravi na koju su pozvane i parnične stranke s obzirom na iznijete prigovore na pisani nalaz i mišljenje vještaka, tako da ne stoje žalbeni navodi o onemogućavanju stranci da raspravlja pred sudom.
17. Tako je prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Srećka Vuletića i dr. ĐF prvostupanjski sud utvrdio da su cjelokupni nalazi dati stručno, argumentirano i obrazloženo, te da je odgovoreno na sve primjedbe dane u tijeku postupka, pa nema osnova za provođenje novog medicinskog vještačenja u smislu odredbe članka 261. stavak 3. ZPP-a, prema kojoj odredbi tek ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.
18. Kako u predmetnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 261. stavak 3. ZPP-a, to je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog tužitelja za provođenje novog vještačenja.
19. Zbog navedenog nije ostvaren ni žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 261. stavak 3. ZPP-a.
20. Inače, tužitelj u žalbi niti ne navodi u čemu bi se sastojala pogrešna primjena materijalnog prava, već osporava ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu i iznosi svoje stavove o ocjeni tih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja s tim u vezi (budući prema njegovom shvaćanju sud nije pravilno ocijenio provedene dokaze).
21. Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je međutim, za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
22. Isto tako, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja nije onemogućio tužitelja u raspravljanju i počinio bitnu postupovnu povredu iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, jer činjenice koje je uzeo odlučnima za odluku o predmetu spora i na kojima je temeljio svoju odluku je utvrdio i iz isprava koje je tužitelju učinio dostupnim i to način da mu je uvid bio omogućen, te ih je mogao preispitati i podvrći razmatranju ili prigovorima.
23. Glede preostalih žalbenih navoda za istaći je kako sve i da objava prvostupanjske presude nije uslijedila na ročištu zakazanom u tu svrhu, radilo bi se o relativno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s odredbom članka 335. stavak 3. ZPP-a, koja u konkretnom slučaju nije bila od utjecaja na zakonitost presude.
24. Za spomenuti je i kako prekršajna odgovornost ne veže sud u parničnom postupku, pa nema zapreke da se, u parničnom postupku utvrdi drukčije činjenično stanje i pitanje odgovornosti za štetu riješi drukčije nego što je to utvrđeno u prekršajnom postupku.
25. Odluka o parničnom trošku je ispravno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. i 155. ZPP-a.
26. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
27. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s odredbom članka 154. stavak 1.
ZPP-a nije uspio sa svojom žalbom.
U Splitu 13. svibnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Ivan Tironi
