Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-475/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Galiću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženice ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Požegi, od 22. veljače 2024. poslovni broj: P-126/2023-6, dana 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi, od 22. veljače 2024. poslovni broj: P-126/2023-6.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

2. Pravodobnom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija navedeno rješenje iz svih zakonskih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje o prigovoru ili isto preinačiti sukladno žalbenim navodima.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka zbog kojih prigovor nenadležnosti Općinskog suda u Požegi ocjenjuje neosnovanim te dostavlja sudsku praksu i predlaže ovome sudu da žalbu tuženika odbije kao neosnovanu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje, prvostupanjski sud polazi od činjenice da je tužitelj protiv tuženice podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu kojeg je sa tuženicom sklopio 21. ožujka 2005. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) i Anexa br. 1 tom ugovoru, u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i radi isplate preplaćenog iznosa. Navodi da je tuženica u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi pozivajući se na odredbu čl. 14. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena nadležnost mjesta sjedišta tuženice – Općinskog suda u Rijeci, ali i tvrdeći da se osim toga na ovaj slučaj primjenjuju pravila o općoj mjesnoj nadležnosti iz čl. 46. i čl. 48. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), temeljem kojih je sud u Rijeci također mjesno nadležan. Prilikom odlučivanja o prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi, prvostupanjski sud je izvršio uvid u stanje spisa i utvrdio da odredba o mjesnoj nadležnosti sadržana Ugovoru o kreditu predstavlja odredbu unaprijed formuliranog ugovora, o kojoj stranke ugovora nisu pregovarale, zbog čega tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj te da ista uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, jer bi tužitelj koji ima prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Rijeci bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, pa prvostupanjski sud zaključuje da je za rješavanje spora u vezi s ugovorom o kreditu u smislu odredbe čl.19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju mjesno nadležan sud prebivališta potrošača, radi čega prigovor tuženice ocjenjuje neosnovanim.

6. Tuženica u bitnom, nakon reprodukcije činjeničnih utvrđenja sadržanih u pobijanom rješenju, kao i materijalno-pravne osnove odlučivanja te iznošenja pravnih stajališta više sudova u Republici Hrvatskoj, ističe da ispitivanje (ne)poštenosti neke ugovorne odredbe može biti predmet isključivo kontradiktornog postupka u kojem će sud provoditi dokaze na tu okolnost, između ostalog i ponajprije, saslušanje stranaka, a koje stajalište smatra da je potvrđeno i presudom Suda Europske Unije broj C-472/11 od 21. veljače 2013. donesene u predmetu Banif Plus Bank Zrt protiv DZ i ZZ, u kojoj je istaknuto da nacionalni sud ne može po vlastitom nahođenju donijeti odluku o tome da je neka od odredaba sadržanih u potrošačkom ugovoru nepoštena, nego, najprije, treba provesti kontradiktorni postupak, a sve sa svrhom da se ne povrijedi načelo saslušanja stranaka. Smatra i da je prvostupanjski sud trebao obavijestiti stranke u postupku o postojanju namjere za odlučivanjem o nepoštenosti odredbe o prorogaciji nadležnosti te je u tom smislu trebao provesti kontradiktorni postupak na temelju kojeg bi mogao sagledati sve okolnosti slučaja i utvrditi da li je uistinu predmetna odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača, a ne izvoditi paušalne zaključke. Suprotnim postupanjem da je ostvario bitnu povredu odredaba parničnog postupka i to iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Pored toga, tuženica ističe i da je prvostupanjski sud propustio sagledati da bi i u slučaju da nije ugovorena nadležnost Općinskog suda u Rijeci, taj sud bio nadležan temeljem čl. 46. i čl. 48. ZPP, pa kako o navedenoj tezi tuženice prvostupanjski sud nije iznio nikakve razloge, to i u tome nalazi ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP.

7. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima valja istaknuti da je ovaj sud utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 6. i 11. ZPP, na koje žalbom ukazuje tuženica, a niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, a to iz razloga što je u odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti strankama dana mogućnost raspravljanja pred sudom putem podnesaka i na ročištu održanom dana 26. siječnja 2024., na koji način je osigurana kontradiktornost postupka u pogledu istaknutog prigovora. Osim toga, navedena odluka nema nikakvih manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, a razlozi o odlučnim činjenicama su određeni i bez proturječja sa stanjem spisa.

8. U odnosu na žalbu tuženice, valja posebno istaknuti da su stranke putem podnesaka dostavljenih prvostupanjskom sudu imale mogućnost iznijeti svoja stajališta i uvjerenja u odnosu na odredbu Ugovora o kreditu kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda sjedišta tuženice te da je tužitelj u podnesku od 14. kolovoza 2023. naveo da se ovdje radi o sporu koji je nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice banke pa je mjesno nadležan sud u mjestu poslovne jedinice banke. Pored toga obje stranke bile su pozvane na sud prije donošenja odluke o mjesnoj nadležnosti i imale su priliku očitovati se na ročištu održanom 26. siječnja 2024. na koje su pristupili i punomoćnik tužitelja i zamjenik punomoćnika tuženice. Stoga, prema ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju ukazuje tuženica.

9. Prvostupanjski je sud međutim prema ocjeni ovoga suda pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o prigovoru mjesne nadležnosti odlučio na temelju odredbi čl.19. Zakona o potrošačkom kreditiranju, budući je trebalo primijeniti odredbi čl. 59. ZPP-a u vezi s čl.11. st. 2. Zakona o sudovima (Narodne novine 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22. i 60/22. dalje ZS) međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je odlučiti jednako. Naime, kada je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti u mjestu sjedišta tuženice nepoštena i ništetna, tada se nadležnost za suđenje procjenjuje prema pravilima Zakona o parničnom postupku i to čl. 46., 48. i 59. ZPP. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZPP ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost kojega drugog suda, za suđenje je nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, a prema odredbi čl. 48. st. 1. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno je nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište. Nadalje, prema odredbi čl. 59. ZPP za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

10. Iz dokumentacije dostavljene u spis i to Ugovora o kreditu od 21. ožujka 2005., Aneksa br.1 Ugovora o kreditu od 11. prosinca 2015. proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen u Požegi, gdje se nalazi Filijala tuženice.

11. Prema tome, u konkretnom slučaju primjenom naprijed citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, za suđenje u ovom postupku mjesno nadležan može biti ili Općinski sud u Rijeci kao sud u mjestu sjedišta tuženice kao pravne osobe, odnosno Općinski sud u Požegi kao sud u sjedištu poslovne jedinice (filijale) tuženice u odnosu na koji je nastao spor koji se vodi u ovom postupku.

12. Kako se u ovom parničnom postupku radi o sporu koji je nastao upravo u povodu predmetnog Ugovora o kreditu (jer tužitelj smatra da je zbog ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu preplatio kredit pa zahtjeva povrat iznosa koji smatra da je preplaćen) to treba uzeti da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice u kojoj je Ugovor i Anex tog ugovora sklopljen, pa kako je tužitelj podnošenjem tužbe prvostupanjskom sudu izabrao da o sporu stranaka odlučuje sud na čijem se području nalazi navedena poslovna jedinica, a ista se nalazi na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Požegi, to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, slijedom čega je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 368. st. 2. i čl. 381. ZPP-a. odbijanjem žalbe tuženice valjalo potvrditi pobijano rješenje.

13. Tuženica nije uspjela sa žalbom, posljedično čemu je istu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova iz žalbenog stadija ovog postupka.

14. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio nužan za odlučivanju u žalbenom postupku

U Varaždinu 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Bojana Skenderović