Poslovni broj: Pr-2/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu Ivi Đuratoviću, u pravnoj stvari tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 28.03.2025., dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju CP isplati iznos 1.680,31 EUR neto sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos 41,13 EUR od 15.03.2012. do isplate;

- na iznos 12,02 EUR od 15.04.2012. do isplate;

- na iznos 69,04 EUR od 15.06.2012. do isplate;

- na iznos 88,77 EUR od 15.07.2012. do isplate;

- na iznos 49,32 EUR od 15.08.2012. do isplate;

- na iznos 78,91 EUR od 15.09.2012. do isplate;

- na iznos 207,13 EUR od 15.10.2012. do isplate;

- na iznos 69,04 EUR od 15.11.2012. do isplate;

- na iznos 123,99 EUR od 15.12.2012. do isplate;

- na iznos 45,68 EUR od 15.01.2013. do isplate;

- na iznos 102,08 EUR od 15.02.2013. do isplate;

- na iznos 49,90 EUR od 15.03.2013. do isplate;

- na iznos 35,65 EUR od 15.04.2013. do isplate;

- na iznos 95,05 EUR od 15.05.2013. do isplate;

- na iznos 31,51 EUR od 15.06.2013. do isplate;

- na iznos 78,79 EUR od 15.07.2013. do isplate;

- na iznos 86,79 EUR od 15.08.2013. do isplate;

- na iznos 74,86 EUR od 15.09.2013. do isplate;

- na iznos 95,05 EUR od 15.10.2013. do isplate;

- na iznos 72,12 EUR od 15.11.2013. do isplate;

- na iznos 74,86 EUR od 15.12.2013. do isplate;

- na iznos 74,86 EUR od 15.01.2014. do isplate;

- na iznos 23,76 EUR od 15.02.2014. do isplate,

i to do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju CP naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu 4.605,33 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13.05.2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbom od 12.05.2017. (str. 1-2 spisa), koja je zaprimljena pod posl. br. Pr- 99/2017, tužitelj ŽP zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane naložilo da mu isplati razliku naknade za prijevoz u iznosu od 19.200,00 HRK sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužbom od 03.04.2017. (str. 110-111 spisa), koja je zaprimljena pod posl. br. Pr-226/2017, tužitelj ŽP zatražio je donošenje presude kojom bi se tuženici Republici Hrvatskoj – Ministarstvo obrane naložilo da mu isplati razliku plaće po osnovi rada subotom, nedjeljom i blagdanom.

3. Tuženica Republika Hrvatska je u odgovorima na tužbu (str. 18, 129) osporila osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Raspravnim rješenjem od 21.03.2018. (str. 108 spis) sud je u skladu sa čl. 313. ZPP spojio postupke po navedenim tužbama radi zajedničkog raspravljanja.

5. U provedenom postupku pročitane su isprave u spisu, i to dopis od 02.02.2017. (str. 4 spisa), rješenja o rasporedu (str. 5-7 spisa), rješenje od 23.04.2012. (str. 8 spisa), potvrda od 29.12.2016. (st. 9 spisa), potvrda od 29.11.2013. (str. 10 spisa), Dnevne evidencije radnog vremena (str. 37-50 spisa), Kartice djelatnika (str. 53-62 spisa), provedeno je financijsko vještačenje (str. 297-300, 569-574 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 255 spisa).

6. U ranijem tijeku postupka ovaj sud je presudom posl. br. Pr-99/2017-52 od 10.06.2022. (str. 322-332 spisa), koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-2932/2022-2 od 08.11.2022. (str. 404-410 spisa), u cijelosti prihvatio tužbene zahtjeve tužitelja na način da je tuženici naloženo plaćanje 1.513,50 HRK na ime razlike plaće te 15.964,13 HRK na ime razlike naknade za prijevoz. Međutim povodom revizije tuženice navedene presude su rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-760/2023-2 od 28.11.2023. (str. 544-549 spisa) ukinute u dijelu u kojem je tuženici naloženo plaćanje razlike naknade za prijevoz u iznosu 15.964,13 HRK, uz vraćanje predmeta na ponovni prvostupanjski postupak.

6.1. Stoga se u ponovljenom prvostupanjskom postupku odlučuje samo u isplati razlike naknade za prijevoz (dok je o isplati razlike plaće pravomoćno odlučeno).

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. U ovoj fazi postupka, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 14.01.2025. (str. 583-584 spisa), predmet parnice je tužiteljev zahtjev za isplatu razlike naknade za prijevoz.

9. Utužena razlika naknade za prijevoz odnosi se na razdoblje od veljače 2012. do siječnja 2014.

10. Na strani tuženika u ovom postupku nalazi se Republika Hrvatska, a iz dopisa od 02.02.2017. (str. 4 spisa) proizlazi da se tužitelj prije pokretanja parnice obratio nadležnom općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186.a ZPP za vođenje ove parnice.

11. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba u Oružanim snagama RH, na dužnosti vođe skupine.

12. Nije sporno ni to da je tužitelj u utuženom razdoblju živio u [adresa], dok mu je mjesto službe bilo u Karlovcu.

13. Sporno je da li mu je tuženica pravilno obračunavala i isplaćivala naknadu za prijevoz.

14. Uvidom u rješenje klasa UP/I-121-05/12-01/366 urbroj 3522-0502-12-2 od 23.04.2012. (str. 8 spisa) utvrđeno je tužitelju, u upravnom postupku, za razdoblje počevši od 16.02.2012. bilo priznato pravo na novčanu naknadu troškova međumjesnog prijevoza na relaciji [adresa] – [adresa] te [adresa] – [adresa] i obratno u visini cijene najjeftinije mjesečne karte prijevoznika HŽ Putnički prijevoz d.o.o.

15. Navedeno rješenje, iz čijeg sadržaja jasno proizlazi da je doneseno u upravnom postupku, predstavlja pravomoćni upravni akt pa je tužitelj stoga za razdoblje od veljače 2012. pa nadalje imao pravo na naknadu troškova prijevoza na način kako je određeno tim rješenjem – po cijeni najjeftinije mjesečne karte prijevoznika HŽ na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa].

16. Po čl. 2. st. 5. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (Narodne novine br. 141/04, 22/05; dalje: Pravilnik) djelatna vojna osoba nije imala pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, korištenja slobodnih dana i drugih slučajeva kada ne putuje i nema trošak prijevoza na posao i s posla.

17. Prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud RH iznio u rješenju posl. br. Rev- 760/2023 od 28.11.2023. kojim je ukinuo ranije nižestupanjske presude u ovom predmetu, na temelju citirane odredbe – bez obzira na postojanje upravnog akta kojim mu je priznato pravo na naknadu troškova prijevoza – tužitelj nije imao pravo na naknadu troškova prijevoza za vrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, slobodnih dana i drugih slučajeva kada nije putovao na posao i nije imao trošak prijevoza.

18. Pritom se pod „drugim slučajevima“ kada djelatna vojna osoba ne putuje na posao i nema troškove prijevoza podrazumijevaju situacije u kojima djelatna vojna osoba ne putuje na posao iz razloga koji predstavljaju odstupanje od redovnog, uobičajenog obavljanja službe, a ne i na one dane kada djelatna vojna osoba sukladno rasporedu poslodavca obavljala službe dežurstva, straže i terena (Revr-668/2017 od 20.03.2018., Rev-760/2023 od 28.11.2023.).

19. Međutim, ukoliko djelatna vojna osoba unaprijed kupuje mjesečnu voznu kartu, u tom slučaju tuženica nema pravo ni na koji način umanjivati naknadu troška prijevoza (Rev-998/2021 od 18.04.2023.).

20. Iz stranačkog iskaza tužitelja (str. 255 spisa) proizlazi da nije unaprijed kupovao mjesečnu voznu kartu, nego je na posao išao svojim automobilom. Stoga mu je tuženica bila ovlaštena umanjivati naknadu za prijevoz u skladu sa čl. 2. st. 5. Pravilnika za dane bolovanja, godišnjeg odmora, slobodnih dana i sl. kada nije putovao na posao, no ne i za vrijeme dežurstava, straže i terena kako je prethodno obrazloženo.

21. Na okolnost je li tuženica tužitelju na pravilan način obračunavala i isplaćivala naknadu za prijevoz provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o.

22. Financijski vještak je u nalazu i mišljenju od 20.12.2024. (str. 569-575 spisa) obrazložio da je izračun polazeći od visine mjesečne karte, uz primjenu čl. 2. st. 5. Pravilnika, ali bez umanjivanja za one dane kada se tužitelj nalazio na radnom mjestu po rasporedu, odnosno u slučaju rasporeda koji ne predstavlja odstupanje od uobičajenog rasporeda rada, sve na način da se svakih 8 sati redovnog rada tužitelja obračunalo kao 1 dolazak na posao. Po obrazloženju vještaka takav izračun anticipira sve dane kada se tužitelj nalazio na radnom mjestu, a isključuje sve dane koje je proveo na bolovanju, godišnjem odmoru, slobodnim danima i sl. Vještak je tako na temelju dokumentacije u spisu utvrdio broj dana kada se tužitelj po rasporedu nalazio na radnom mjestu te je utvrdio ukupni iznos mjesečne karte HŽ na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], a potom je dobiveni broj dolazaka na posao pomnožio sa cijenom mjesečne karte koja je podijeljena sa brojem radnih dana u mjesecu. Na taj način, a usporedbom sa isplaćenim naknadama za prijevoz, vještak je izračunao da je tuženica u razdoblju od veljače 2012. do siječnja 2014. tužitelju isplatila 1.680,31 EUR neto manje onoga na što je on imao pravo.

22.1. Sud navedeni nalaz vještaka u cijelosti prihvaća kao pravilan, jer je jasan, obrazložen i neproturječan, izrađen je na temelju službene dokumentacije u spisu, a ni stranke nisu imale na njega primjedbi u računskom dijelu.

22.2. Pritom valja istaknuti da iz nalaza vještaka jasno proizlazi da je izračun sačinjen u skladu sa čl. 2 st. 5. Pravilnika, dakle umanjenjem iznosa mjesečne karte HŽ-a za dane kada se tužitelj nalazio na godišnjem odmoru, bolovanju i sl., ali bez umanjena za dane kada se tužitelj po redovnom rasporedu nalazio na poslu (dežurstva, straže, tereni), što znači da je nalaz sačinjen uz uvažanje pravnog shvaćanja koje je Vrhovni sud RH izrazio u rješenju posl. br. Rev-760/2023 od 28.11.2023. kojim je ukinuo ranije nižestupanjske presude u ovom predmetu.

23. Na taj način sud utvrđuje da je tuženica po osnovi naknade za prijevoz ostala dužna isplatiti ukupno 1.680,31 EUR neto.

24. Stoga je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu valjalo prihvatiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

25. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženica na temelju čl. 154. st. 1. ZPP dužna naknaditi troškove postupka, s time da je ovom presudom potrebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka jer je ranija odluka o trošku ukinuta, a potrebno je voditi računa i o tome da se radi o dva spojena postupka. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik, pa su mu u skladu sa čl. 155. ZPP i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023) priznati sljedeći troškovi:

I. prije spajanja postupaka

a) parnica P-99/2017 (VPS 1.680,31 EUR)

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 250,00 EUR (Tbr. 32);

- sastav tužbe – 250,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 29.01.2018., 29.01.2018., 16.02.2018. – po 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podneska od 06.09.2017. – 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištu od 21.03.2018. – 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

b) parnica Pr-226/2017 (VPS 200,88 EUR)

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora – 62,50 EUR (Tbr. 32);

- sastav tužbe – 62,50 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podnesaka od 03.11.2017. – 62,50 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištu od 13.11.2017. – 31,25 EUR (Tbr. 9/2);

II. nakon spajanja postupaka

a) do revizijske odluke (VPS 1.881,19 EUR)

- zastupanje na ročištima od 23.10.2019., 04.05.2022. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

- sastav podneska od 12.10.2018. – 250,00 EUR (Tbr. 8/1);

- sastav podnesaka od 06.06.2019., 18.10.2021. – 125,00 EUR (Tbr. 8/3);

- sastav podnesaka od 09.01.2020., 29.03.2021. – 62,50 EUR (Tbr. 8/4);

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 10.06.2022. – 125,00 EUR (Tbr. 9/3);

- financijsko vještačenje – 199,08 EUR;

b) ponovljeni prvostupanjski postupak (VPS 1.680,31 EUR)

- zastupanje na ročištima od 23.05.2024., 28.03.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 9/1);

- sastav podnesaka od 05.04.2024. i 14.01.2025. – po 250,00 EUR (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 8/6);

- zastupanje na ročištu za objavu presude od 13.05.2025. – 125,00 EUR (Tbr. 9/3);

- financijsko vještačenje – 250,00 EUR;

što sveukupno iznosi 4.605,33 EUR.

25.1. Tužitelju u skladu sa čl. 155. st. 1. ZPP nije priznat trošak sastava podneska od 07.11.2019. jer je njime samo dostavio uplatnicu, niti trošak sastava odgovora na žalbu i odgovora na reviziju jer su zahtjevi za naknadu tog troška pravomoćno odbijeni odlukama drugostupanjskog odnosno revizijskog suda, kao ni trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer nije bio potreban za postupak.

25.2. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Sudac:

Ivo Đuratović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. odvjetnik Anto Pecirep;

2. ODO-GUO.