Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-307/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika MF, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika MF protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-695/2019, od 10. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba okrivljenika MF odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim okrivljenika MF zbog počinjenja produljenog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11, u vezi članka 52. KZ/11 te mu je, na temelju članka 228. stavka 1. KZ/11, izrekao (pravilno bi bilo da je okrivljenika osudio) kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenica JF je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u novčanom iznosu od 3.000,00 kuna / 398,17 eura upućena u parnicu.

3. Na temelju odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11, od okrivljenika su oduzeti željezna kliješta, metalna poluga, 6 kanistara zapremnine 20 litara, od kojih su 3 djelomično ispunjena gorivom i gumeno crijevo duljine 2 metra, koji su privremeno oduzeti od okrivljenika na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovačke

– PP Slunj serijski broj: [serijski broj], od 3. srpnja 2018.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze podmirenja troškova kaznenog postupka.

5. Protiv ove presude žalbu je podnio okrivljeni MF po svom branitelju Tomislavu Gambiraži, odvjetniku u Zadru, zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji", s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet "vrati istom sudu radi ponovnog suđenja".

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

8. Žalba okrivljenika MF je neosnovana.

9. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka okrivljenik je u svojoj žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako se obrazloženje pobijane presude odnosi samo na iznošenje postupovnog materijala bez ikakvih ocjena, zaključaka i stajališta suda koji bi bili utemeljeni na nedvojbeno utvrđenim pravno relevantnim činjenicama, radi čega da nije na zakonu osnovana i ne temelji se na okolnostima koje su podložne kontradiktornoj provjeri. Pobijana presuda da nema valjano pravno relevantno obrazloženje u kojemu bi na jasan način bili argumentirani razlozi činjeničnih utvrđenja suda, štoviše da takvi razlozi u obrazloženju nedostaju, radi čega se pobijana presuda ne može niti ispitati.

9.1. Dakle, okrivljenik u žalbi ukazuje na to da pobijana presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, međutim, suprotno žalbenim navodima, o svim relevantnim činjenicama prvostupanjski sud je dao valjane i dostatno obrazložene razloge te je potpuno jasno da je prvostupanjski sud osuđujuću presudu utemeljio na obrani okrivljenika koju je dao prilikom ispitivanja u PU Zadarskoj, PP Biograd, kada je u potpunosti priznao učin radnji kaznenog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom, pri čemu sud pravilno obrazlaže da je to njegovo priznanje dano slobodno i bez ikakvog pritiska, a samo priznanje da je potvrđeno i dokazima koji su tijekom rasprave izvedeni. Isto tako prvostupanjski sud je obrazložio zbog čega nije prihvatio obranu okrivljenika koji je dao na raspravi pa su stoga neutemeljeni žalbeni navodi u kojima se iznosi da prvostupanjski sud u presudi nije dao razloge o odlučnim činjenicama.

10. U nastavku žalbe okrivljenik ističe kako se prvostupanjska presuda temelji na nezakonitom dokazu pa premda te žalbene navode nije izrekom podveo pod neku od žalbenih osnova, sadržajno se radi o žalbenim razlozima u sklopu bitne povrede odredaba kaznenog postupka 468. stavka 2. ZKP/08, odnosno da se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

10.1. Naime, u žalbi se ističe kako bi zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU Karlovac, PP Slunj, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i, kao ploda otrovne voćke, zapisnika o ispitivanju okrivljenika pred Policijskom postajom Biograd i pred Općinskim državnim odvjetnikom bili nezakoniti dokazi, iz razloga što tom prigodom policija nije samo privremeno oduzela sporne bicikle koje su se nalazile u teretnom vozilu kojim je upravljao MF, a u kojem je suvozač bio GF, već su tom prigodom policijski službenici obavili i pretragu tog teretnog vozila, bez da su za to imali valjani pisani i obrazloženi nalog suca istrage nadležnog županijskog suda.

11. Međutim, ne mogu se prihvatiti istaknuti žalbeni navodi okrivljenika, budući da je prvostupanjski sud u svojoj presudi na stranicama 7. i 8. iznio valjane i uvjerljive razloge zbog čega drži da u konkretnom slučaju nije obavljena nikakva pretraga vozila, kako se to sugerira u žalbi okrivljenika, nego da se u konkretnom slučaju radilo o hitnoj istražnoj radnji oduzimanja predmeta na koju su policajci ovlašteni, a kojom prigodom su od okrivljenika oduzeti 3 bicikle, prethodno pribavljene kaznenim djelom krađe na štetu oštećenika 3. srpnja 2018. u Biogradu na Moru. Potpuno ispravno prvostupanjski sud ističe da je u konkretnom slučaju okrivljenik dragovoljno otvorio vrata tovarnog prostora sanduka vozila te da su policijski službenici izvršili samo pregled tog dijela vozila uporabom osjetila vida, radi čega da se ne bi radilo o kršenju odredbe članka 10. ZKP/08, koja se odnosi na nezakonite dokaze.

11.1. Člankom 13. stavkom 1. točkom 18. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima, propisano je da među policijske ovlasti spada i pregled osoba, predmeta i prometnih sredstava. Pregled je neformalna radnja usmjerenog opažanja svim osjetilima i pomagalima tih osjetila u cilju otkrivanja tragova kaznenog djela te predmeta važnih za postupak. Pregledom se ne prikupljaju dokazi niti utvrđuju činjenice, nego se samo otkrivaju okolnosti koje kasnije mogu biti predmetom istražnih radnji, primjerice pretrage ili privremenog oduzimanja predmeta. U konkretnom slučaju okrivljenik je dobrovoljno otvorio vrata prtljažnog prostora teretnog vozila na koji način je on svojom voljom i pristao na ograničenje njegovih osobnih prava, što je policijskim službenicima dalo ovlaštenje za obavljanje vizualnog pregleda vozila, premda se radilo o zatvorenom prostoru, koji inače nije bio dostupan na prvi pogled. U tovarnom prostoru koji je vlasnik dragovoljno otvorio, policajci su osjetom vida zamijetili bicikle koje su prethodno tog istog dana bile otuđene u Biogradu na Moru te su na temelju tog pregleda bili ovlašteni, nakon provjere, navedene bicikle oduzeti od okrivljenika za što su izdali potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta te se stoga nikako ne može prihvatiti navod iz žalbe da bi u konkretnom slučaju bila obavljena pretraga vozila, bez pisanog i obrazloženog naloga suca istrage. Dakle, ne radi se o nezakonitoj radnji te sukladno tome i nezakonitom dokazu pa ni oni dokazi koji su nakon toga prikupljeni, za koje se također tražilo izdvajanje, nisu mogli biti nezakoniti dokazi jer nisu proistekli iz dokaza koji je pribavljen na nezakonit način. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

12. Ostali žalbeni navodi uglavnom se odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, gdje okrivljenik polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda u pogledu toga da bi u ovom postupku bilo na potpuno izvjestan i neupitan način dokazano da je on počinio kazneno djelo krađe predmetnih bicikla, pri čemu posebno ističe kako njegovo priznanje počinjenja djela nije dano jasno i okolnosno te da isto nije potkrijepljeno ostalim dokazima. Uz to se ukazuje na iskaz ispitanog svjedoka GF, iz kojeg bi proizlazilo da je okrivljeni MF kupio ove bicikle, a da nije osobno počinio kazneno djelo krađe.

12.1. Međutim, svojim žalbenim navodima okrivljenik nije s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda u tom pravcu, koji je o svim svojim zaključcima dao jasne, uvjerljive i logične razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, okrivljenik je, kako to pravilno naglašava prvostupanjski sud, prilikom ispitivanja u policiji, koje je obavljeno prema članku 208.a ZKP/08, u potpunosti priznao počinjenje ovog kaznenog djela, otuđeni bicikli su pronađeni u tovarnom prostoru vozila kojim je on upravljao, u kojem su pronađeni i predmeti koji su prikladni da bi se pomoću njih prekinuli zaštitna sajla ili lanac kojim su otuđeni bicikli bili osigurani, što potpuno jasno upućuje na okrivljenika kao počinitelja ovog kaznenog djela. Pri tome je za navesti da su svi bicikli otuđeni 3. srpnja 2018. u popodnevnim i večernjim satima, a da je okrivljenik zatečen u posjedu otuđenih bicikla već istog dana, u blizini Slunja oko 23:35 sati pa, kada se ima u vidu da je od Biograda na Moru do Slunja potrebno nekoliko sati vožnje, tada je opravdano za zaključiti da je upravo okrivljenik počinitelj ovog kaznenog djela jer naprosto nije bilo dovoljno vremena da on ove bicikle kupi od nekog drugog, koji bi mogao biti počinitelj kaznenog djela krađe.

13. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud otklonio kao neuvjerljiv iskaz svjedoka GF koji je naveo kako je okrivljenik kupio neke bicikle za što da je od njega pozajmio oko 500,00 eura te da mu je obećao vratiti dug nakon što ove bicikle preproda. Kako je već navedeno, nije bilo vremena od trenutka počinjenja kaznenog djela do trenutka kada je okrivljenik zatečen u posjedu ukradenih bicikli da njega netko obavijesti o tome kako ima bicikle na prodaju, da on pozajmi od GF 500,00 eura i da s tim biciklima u kombiju, već istu večer nakon krađe, budu zatečeni kod Slunja. Pored toga, taj svjedok je naveo kako on nije znao da se u kombiju nalaze bicikle, ali prije toga da mu je poznato da je MF kupio neke bicikle jer mu je on još ranije pozajmio 500,00 eura, budući da mu je okrivljenik rekao da će kupiti bicikle, preprodati ih i njemu vratiti dug. Ovakav iskaz, kako je to navedeno, jednostavno se ne uklapa u vremenski slijed događanja od počinjenja kaznenog djela do zaticanja okrivljenika s oduzetim biciklima pa je stoga je očito da je iskaz ovog svjedoka usmjeren na otklanjanje krivnje od okrivljenika koji mu je prijatelj te ga prvostupanjski sud, potpuno ispravno nije prihvatio. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. U žalbi se također ističe kako je prvostupanjski sud "na pogrešan način primijenio i odredbe materijalnog prava" te se ističe kako je u ovom postupku bilo nužno primijeniti procesno pravilo "in dubio pro reo" jer iz utvrđenog činjeničnog stanja da definitivno proizlazi sumnja u postojanje odlučnih činjenica. Međutim, kako je već navedeno, u situaciji kada je okrivljenik priznao počinjenje kaznenog djela, koje priznanje je potkrijepljeno i drugim dokazima, tada se ne mogu prihvatiti navodi iz žalbe da postoji sumnja u odlučne činjenice, radi čega ni primjena procesnog pravila na koje se poziva u žalbi nije dolazila u obzir.

15. Što se tiče žalbene osnove odluke o kazni, u žalbi se ističe kako prvostupanjski sud nije vodio računa o svim okolnostima koje utječu na to da kazna u konkretnom slučaju bude manja te da je kaznu odmjerio potpuno proizvoljno, s obzirom na to da u postupku nije utvrđen stupanj krivnje, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno kao ni "ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju kaznenog djela".

15.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno ispravno utvrdio sve otegotne i olakotne okolnosti na strani okrivljenika, a isto tako utvrdio je potpuno pravilno oblik krivnje kojim je okrivljenik postupao, kao i cilj njegovog postupanja. Tako je kao olakotne okolnosti okrivljeniku osnovano ocijenio iskreno priznanje prilikom davanja obrane kod policije, okolnost da je otac dvoje malodobne djece o kojima brinu njegovi roditelji te činjenicu da su oštećenicima otuđene bicikle vraćene. S druge strane, potpuno ispravno je kao otegotnu okolnost okrivljeniku cijenio njegovu dosadašnju višestruku kaznenu osuđivanost zbog istih i istovrsnih kaznenih djela protiv imovine, upornost u počinjenju odvojenih radnji koje ulaze u sklop instituta produljenog kaznenog djela, kada je okrivljenik u razmaku od svega nekoliko sati počinio tri odvojene radnje na štetu tri oštećenika.

15.2. U takvoj situaciji potpuno ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 može uspješno ostvariti samo izricanjem zatvorske kazne i to u trajanju od 6 mjeseci, koja kazna je potpuno primjerena stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovog kaznenog djela te osobnim i obiteljskim prilikama okrivljenika pa je za očekivati da će se upravo ovakvom kaznenopravnom sankcijom uspješno ostvariti odvraćajući učinak na okrivljenika te da će se on ubuduće suzdržati od činjenja novih kaznenih djela. U situaciji kada je okrivljenik do sada pravomoćno osuđivan u dvadeset navrata zbog istih i istovrsnih kaznenih djela protiv imovine te kada se ima u vidu i činjenicu da je od 2011. kontinuirano osuđivan, tada je potpuno ispravan zaključak prvostupanjskog suda da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nikakva blaža kaznenopravna sankcija ne bi bila prilagođena ni svrsishodna. Stoga se okrivljenik neosnovano žali zbog žalbene osnove odluke o kazni.

16. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjenje povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476 stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12

- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), to je žalbu okrivljenika, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 13. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić