Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-336/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika PV, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K- 1994/2020-30, od 20. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu je stavio izvan snage kazneni nalog tog suda poslovnog broja K-1994/2020, od 15. siječnja 2021., nakon čega je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08), oslobodio optužbe okrivljenika PV da bi počinio kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, iz članka 235. stavka 1. KZ/11.

2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i "vrati na ponovno suđenje".

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je, po obavljenom uvidu, vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu je neosnovana.

7. Žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka državni odvjetnik je u žalbi pravno označio kao povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, navodeći kako se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude proturječna razlozima presude. Obrazlažući na koji način bi, po mišljenju žalitelja, bila počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, državni odvjetnik ističe da je u presudi navedeno kako sud nije našao dokazanim da bi okrivljeni počinio kazneno djelo za koje ga se tereti optužnicom, a u nastavku presude da ističe kako sud nije našao dokazanim da bi okrivljeni ostvario bitna obilježja kaznenog djela za koje se tereti i to niti subjektivna, da je postupao s namjerom oštećenja tuđe stvari, niti objektivna, da je šteta doista i nastupila. Iz navedenog da je zapravo nejasno smatra li sud da je okrivljeni udario nogom u vrata automobila oštećenika, ali nije imao namjeru ih oštetiti ili nije dokazano da je uopće udario ili pak ovo djelo nije kazneno djelo jer nisu ostvarena obilježja istog. Zaključno se navodi da je vidljivo kako je okrivljeni oslobođen jer sud drži da nije dokazano da je on počinio kazneno djelo za koje se optužuje, ali iz razloga presude da proizlazi kako prvostupanjski sud obrazlaže razloge za oslobođenje i na temelju članka 453. točke 1. i 2. ZKP/08.

8. Međutim, suprotno žalbenim navodima, na opisani način prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, na koju se neutemeljeno ukazuje u žalbi državnog odvjetnika jer je sasvim jasno da prvostupanjski sud smatra kako u postupku nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti optužnicom te je potpuno ispravno kao osnovu za donošenje oslobađajuće presude naveo odredbu članka 453. točke 3. ZKP/08. Naime, u točkama 14. i 15. presude prvostupanjski sud je vrlo određeno naveo kako iskaz oštećenika da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje je predmet ovog postupka, nije potvrđen dokazima koji su tijekom postupka izvedeni, u sklopu čega je dao ocjenu tih dokaza koja je potpuno jasna i razumljiva te je potom u točki 16. sumarno zaključio kako sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik ostvario bitna obilježja djela za koje se tereti, da nije dokazano ni da je okrivljenik postupao s namjerom oštećenja tuđe stvari i konačno da nije dokazano da je oštećeniku nastupila šteta opisana u činjeničnom opisu optužnice. Iz navedenog sasvim jasno proizlazi da se radi o osnovi za donošenje oslobađajuće presude iz članka 453. točke 3. ZKP/08 te da se u prvostupanjskoj presudi ne miješaju suprotstavljene osnove za donošenje oslobađajuće presude iz članka 453. ZKP/08, kako to neutemeljeno sugerira državni odvjetnik u svojoj žalbi. Stoga se državni odvjetnik neosnovano žali zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8.1. Osim u pravcu žalbenih navoda, prvostupanjsku presudu je ovaj drugostupanjski sud ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08), međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

9. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik u žalbi ističe kako sud nije trebao vjerovati svjedoku očevicu UV jer se radi o pristranom svjedoku, a osim toga da je okrivljenik sam priznao da je vozilo oštećenog udario nogom te je stoga nesporno u najmanju ruku pristao nanijeti štetu vozilu oštećenika. U ovom djelu državni odvjetnik u stvari ukazuje samo na voljni element krivnje u postupanju okrivljenika, međutim pri tome potpuno gubi iz vida kako tijekom postupka nije dokazano da bi na vozilu oštećenika uopće nastupila šteta, kako je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud, ističući kako štetu na vozilu nisu zabilježili djelatnici policije koji su izašli na mjesto događaja po dojavi oštećenika, koji uopće i nije dojavio da je netko oštetio njegovo vozilo, već samo da je fizički napadnut i konačno da oštećenje vozila prijavljuje tek 5 dana po samom inkriminiranom događaju, što da nije životno ni logično, tim više što je policiju pozvao istog dana kada je ovaj događaj navodno i nastao. Isto tako, potpuno ispravno prvostupanjski sud ukazuje na to da oštećeni nije prijavio štetu osiguravajućem društvu i sačinio izvid štete, već se u spisu nalazi samo fotokopija fotografija vrata vozila, iz kojih se ne može utvrditi niti o kojem je vozilu riječ, a koje su loše kvalitete radi čega uopće nije moguće utvrditi postoje li kakva oštećenja vozila i u kojem opsegu, a što je potvrđeno i vještačenjem sudskog vještaka Zvonka Ivašića. U konačnici niti iz ponude koja je dostavljena kao dokaz o visini štete da nije razvidno kakva bi bila točno oštećenja na vratima suvozača vozila oštećenika jer oštećenja u ovoj ponudi uopće nisu opisana, već se samo govori o visini cijene prednjih desnih vrata te visini cijene limarskih i lakirerskih radova.

10. Dakle, svojim žalbenim navodima državni odvjetnik uopće nije osporio ova utvrđenja prvostupanjskog suda, već se samo referira na navodni udarac okrivljenika u vrata vozila oštećenog, pri čemu u potpunosti zanemaruje činjenicu kako u postupku nije na nedvojben i pouzdan način utvrđeno da bi kao posljedica tog navodnog udarca u vozilo oštećenika doista nastupila šteta.

11. Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe kako je prvostupanjski sud bio dužan ispitati policijske službenike HV i FV, koji su po pozivu oštećenika pristigli na mjesto događaja jer da iz izvješća o postupanju tih policijskih službenika proizlazi kako su tom prigodom uputili oštećenika da može podnijeti prijedlog za progon zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 2. KZ/11, na način da pristupi u službene prostorije IV PP PU Zagrebačke pa da je sud bio dužan "ukoliko nije na drugi način mogao utvrditi štetu… ispitati ove policijske službenike kao svjedoke na okolnost nastalih udubljenja na vratima suvozača na vozilu oštećenog".

12. Međutim, državni odvjetnik i ovdje gubi iz vida činjenicu kako policijski službenici u svom izvješću uopće nisu naveli da bi utvrdili nastanak štete na vozilu oštećenika, nisu napravili ni očevid na vozilu te nisu fotografirali navodno oštećenje, što bi bilo logično da su učinili u situaciji da su doista utvrdili postojanje štete na vozilu oštećenika, radi čega je ispravno prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedlog za ispitivanjem navedenih svjedoka. Kod ovoga je za naglasiti i to kako tijekom postupka ispitivanje policijskih službenika državno odvjetništvo nije ni predložilo, a u žalbi se ignorira činjenica da je prema članku 3. stavku 2. ZKP/08 teret dokaza u postupku utvrđivanja krivnje okrivljenika na tužitelju pa iako sud može donijeti odluku o izvođenju dokaza koje same stranke nisu predložile, ipak je prvenstveno zadaća državnog odvjetnika podnijeti dokaze o tome da je okrivljenik počinio kazneno djelo za kojega se tereti optužnicom.

13. U takvoj situaciji potpuno ispravno je prvostupanjski sud zaključio da u ovom postupku nije bilo dokaza koji bi na potpuno izvjestan i nedvojben način utvrdili da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti pa je potpuno pravilno okrivljenika, na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP/08, oslobodio optužbe, što svojim žalbenim navodima državni odvjetnik nije doveo u pitanje.

14. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08, valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Split, 13. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maria Majić