Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-329/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ZMU, zbog kaznenog djela iz čl. 281. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11 i 144/12 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem K-17/2020 od 18. listopada 2024., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenice ZMU kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Pazinu, pod točkom I., temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), stavio je izvan snage kazneni nalog tog suda broj K-17/2020 od 25. veljače 2020., a potom je, pod točkom II., proglasio krivom okrivljenicu ZMU, zbog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11, te ju je, temeljem istog članka, osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, nakon čega joj je, temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu time da se kazna zatvora na koju je okrivljenica osuđena neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenica ZMU je obvezana naknaditi trošak kaznenog postupka i to paušal u iznosu od 80,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. točka 6. ZKP/08) te trošak za svjedokinju ZM u iznosu od 174,54 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. točka 1. ZKP/08), odnosno sveukupno 254,54 eura, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica ZMU, po braniteljici Metki Hrga, odvjetnici u Poreču, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenicu oslobodi od optužbe.
4. Odgovor na žalbu okrivljenika podnijela je ZM, po opunomoćenici Ireni Pikija, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mihalić i Pikija iz Zagreba, ali kako ona nije stranka u postupku to se njezin odgovor na žalbu nije razmatrao.
5. Spis je, u suglasju s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
6. Žalba okrivljenice ZMU je neosnovana.
7. Obzirom da okrivljenica pobija predmetnu presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ne navodeći pri tome u čemu bi se sastojale te povrede, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenice, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ali nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu okrivljenica niti kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.1. U svojoj žalbi okrivljenica na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je okrivljenica rodni list ZM vidjela tek šest ili sedam godina poslije smrti KM i to u parničnom postupku koji je pokrenula ZM, da je znala da ZM postoji, ali da joj je njezin sada pokojni suprug rekao da ona nije njegova kćerka budući da ju je njezina majka začela u vrijeme kada je ista boravila u [adresa], a KM da je tada bio u Njemačkoj, te da je ujedno to bio razlog raspada braka između majke ZM i pokojnog KM. Ističe se i kako prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navode svjedokinje KMU da se ni ona ne bi sjetila ZM u ostavinskom postupku da je bila prisutna na ostavinskoj raspravi te da ZM nije kćerka pokojnog KM. U žalbi se navodi kako okrivljenica nikada nije provjeravala istinitost navoda njezinog sada pokojnog supruga, budući da nikada nije imala razloga za to.
8.2. U žalbi se ističe kako je okrivljenica, koja je osoba starije životne dobi od 83 godine, samo jednom u životu vidjela ZM i to prije 20 godina, te da je tijekom ostavinskog postupka navela svoja saznanja, a to je da je njezin pokojni suprug KM imao dvoje djece, a da se ZM nije sjetila, budući da ju je vidjela samo jednom u životu, prije 20 godina, a i pokojni suprug joj je tada rekao da ona nije njegova kći. U žalbi se navodi i kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je okrivljenica znala da je ZM kćerka sada pokojnog KM, iako da je u postupku samo utvrđeno da ZM postoji, a kako ju je okrivljenica vidjela samo jednom u životu i pokojni suprug joj je rekao da ona nije njegova kćerka, što je potvrdila i druga kćerka KMU, dok je ni UM nije naveo kao zakonskog nasljednika, to da je razvidno da okrivljenica nije imala nikakav opravdani razlog da ZM navede kao zakonskog nasljednika, samim time i što nikakva vrijedna imovina nije ostala iza pokojnog KM.
8.3. Na koncu se ističe kako iz svih izvedenih dokaza ne proizlazi, izvan svake sumnje, da je okrivljenica znala da je ZM kćerka pokojnog KM, pa time i njegov zakonski nasljednik, zbog čega da je prvostupanjski sud trebao, temeljem osnovnog postulata „in dubio pro reo“, osloboditi okrivljenicu krivnje za predmetno kazneno djelo i donijeti oslobađajuću presudu.
8.4. Sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje, davši valjane razloge koje, kao ispravne, jer imaju potporu u stanju u spisu, prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.5. Sud prvog stupnja opravdano drži da je neuvjerljiva obrana okrivljenice ZMU kojom poriče počinjenje kaznenog djela. Naime, sud prvog stupnja je savjesnom i svestranom ocjenom obrane okrivljenice i svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci presude i na isto ispravno primijenio kazneni zakon, zaključivši da je okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo.
8.6. Prema tome, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je okrivljenica ZMU, inkriminirane prigode, u uredu javnog bilježnika Tanje Ferenc, na ročištu održanom u ostavinskom postupku iza pokojnog KM, dovođenjem u zabludu tog nadležnog tijela učinila da ono u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu, čime je počinila predmetno kazneno djelo.
8.7. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz provedenog dokaznog postupka, a posebno iz uvjerljive, detaljne i logične obrane okrivljenice prilikom prvog ispitivanja kada je izričito kazala da joj je pokojni KM, kada je ZM s obitelji došla kod njih u Poreč gdje je ostala tri dana, rekao da je ZM njegova kćer, kao i da je pokojni KM slao novce ZM i to 500,00 do 600,00 kuna. Sve to potvrdila je u svom uvjerljivom i logičnom iskazu i svjedokinja ZM navodeći i da je pokušala ostati u kontaktu sa svojim ocem, ali da su vremenom izgubili kontakt. Sud prvog stupnja je pravilno prihvatio vjerodostojnom prvu obranu okrivljenice ZMU, kao i iskaz svjedokinje ZM, jer su ti iskazi bili uvjerljivi, logični i detaljni, a naknadne tvrdnje okrivljenice da nije znala da je ZM kći sada pokojnog KM, odnosno da je tijekom ostavinskog postupka potpuno zaboravila na nju, sud prvog stupnja ispravno nije prihvatio vjerodostojnima jer su takve tvrdnje nelogične i neuvjerljive.
8.8. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja kada navodi da nije životno i logično da bi okrivljenica i pokojni KM ugostili u svojoj kući na više dana ZM i njezinu obitelj, da pokojni KM nju nije držao za svoju kćer, a sa druge strane, ZM zasigurno ne bi ustrajala u kontaktima sa sada pokojnim KM da ga nije držala za oca.
8.9. Imajući u vidu navedeno, nije utemeljena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koju u žalbi ističe okrivljenica ZMU.
9. Kako žalba okrivljenice ZMU, iako se to u žalbi posebno ne ističe, sukladno čl. 478. ZKP/08, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, trebalo je, u skladu s tom odredbom, ispitati i odluku o kaznenoj sankciji.
9.1. Sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, pravilno prosudio težinu inkriminirane radnje okrivljenice te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njezinoj strani pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njoj primijenio adekvatnu kaznenu sankciju.
9.2. Sud prvog stupnja je okrivljenici cijenio, kao olakotne okolnosti, dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi, dok joj nekih posebnih otegotnih okolnosti nije našao.
9.3. Stoga je ispravno sud prvog stupnja okrivljenicu ZMU za predmetno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom joj izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja od jedne godine, koja uvjetna osuda se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenog kaznenog djela i stupnju krivnje okrivljenice, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
10. Neosnovano se okrivljenica žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, ne navodeći pritom razloge zbog čega se žali po toj osnovi. Međutim, sud prvog stupnja je, uzevši u obzir imovno stanje okrivljenice te složenost i trajanje postupka, pravilno, sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08, odmjerio visinu troškova kaznenog postupka koje je okrivljenica dužna te u mogućnosti platiti.
11. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenice ZMU valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.
Split, 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
