Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-145/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika HŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 149. st. 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnih tužitelja SŠ i ŽŠ podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1007/2021-5 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba privatnih tužitelja SŠ i ŽŠ, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem, pod točkom I., Općinski sud u Splitu je, temeljem čl. 380. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), obustavio kazneni postupak protiv okrivljenika HŠ, zbog kaznenih djela iz čl. 149. st. 2. i čl. 147. st. 2. KZ/11, povodom privatne tužbe privatnih tužitelja SŠ i ŽŠ od 5. rujna 2021., zastupanih po opunomoćeniku Bošku Rebiću, odvjetniku u Imotskom.

1.1. Istim rješenjem, pod točkom II., sud prvog stupnja je, temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08, obvezao privatne tužitelje SŠ i ŽŠ da svaki od njih naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od po 93,63 eura iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužne izdatke okrivljenika i nagradu njegovog branitelja.

2. Protiv navedenog rješenja, ali samo u odnosu na točku II., žalbu su podnijeli privatni tužitelji SŠ i ŽŠ, zastupani po opunomoćeniku Borisu Rebiću, odvjetniku u Imotskom, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje u tom dijelu ukine, odnosno da se „okrivljenik odbije sa zahtjevom za naknadom troškova kaznenog postupka“.

3. Žalba privatnih tužitelja SŠ i ŽŠ je neosnovana.

4. Obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi kako privatni tužitelji pobijaju predmetno rješenje pod točkom II. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći u čemu bi se sastojala ta povreda, ovo vijeće je ispitalo rješenje povodom podnesene žalbe, ali i po službenoj dužnosti u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, te nije našlo da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 jer je sud prvog stupnja dao jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osim toga nije povrijeđen kazneni zakon na štetu okrivljenika i rješenje je donijelo ovlašteno tijelo.

5. Privatni tužitelji u svojoj žalbi na detaljan način analiziraju pobijano rješenje pod točkom II. te izvode zaključak suprotan onome suda prvog stupnja. U žalbi se navodi kako su predmetni troškovi određeni na teret privatnih tužitelja za ročište koje nije niti održano, niti je trebalo biti održano, jer da su privatni tužitelji gotovo mjesec dana prije ročišta od 10. siječnja 2025. povukli privatnu tužbu, a sud prvog stupnja umjesto da odmah, već 19. prosinca 2024., dan nakon odustanka privatnih tužitelja od progona, donese rješenje o obustavi postupka, nonšalantno tek na ročištu dana 10. siječnja 2025. utvrđuje ono što je trebao utvrditi gotovo mjesec dana ranije. U žalbi se ističe da uopće nije bilo mjesta održavanju ročišta, niti da je branitelj okrivljenika uopće trebao pristupiti na to ročište s obzirom na to da je imao saznanja da je privatna tužba povučena, pa da bi se pristup branitelja okrivljenika na ročište mogao smatrati i zlouporabom procesnih ovlaštenja.

6. Ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži kako žalbeni navodi privatnih tužitelja ničim ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, ispravno je sud prvog stupnja, temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08, obvezao privatne tužitelje da nadoknade troškove kaznenog postupka, iako je točno da su ti troškovi mogli biti manji da je rješenje o obustavi kaznenog postupka doneseno prije zakazanog ročišta. Međutim, kako je na zakazano ročište pristupio uredno pozvani branitelj okrivljenika, to je isti s pravom popisao trošak pristupa na to ročište, što mu je sud prvog stupnja pravilno i dosudio. Ovdje treba kazati i kako nije osnovan žalbeni navod privatnih tužitelja kada tvrde da bi se ovdje moglo raditi i o zlouporabi procesnih ovlaštenja od strane branitelja okrivljenika koji je ranije saznao da su privatni tužitelji povukli privatnu tužbu, pa da nije trebao doći na ročište, jer je branitelj okrivljenika postupao zakonito i u skladu sa svojim ovlastima te se odazvao pozivu suda.

7. Stoga je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je naložio privatnim tužiteljima da okrivljeniku naknade trošak kaznenog postupka, kako je to navedeno u izreci pobijanog rješenja pod točkom II.

8. Slijedom svega iznijetog, žalbu privatnih tužitelja SŠ i ŽŠ, temeljem odredbe čl. 494. st. 3. točka 2. ZKP/08, valjalo je odbiti kao neosnovanu, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

Split, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Maria Majić