REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2973/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

i

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja MOČAN j.d.o.o., OIB: 01711819506, Zagreb, Našička 63, kojeg zastupa punomoćnik Željko Županić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAPREŠIĆ d.o.o., OIB: 29113541841, Zaprešić, Zelengaj 15, radi utvrđenja, zaključio je glavnu raspravu 31. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika Željka Županića i tuženikovog punomoćnika FĆI, te donio i objavio rješenje i presudu 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva da se platni nalog ukida u cijelosti, u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj zahtijeva da se tuženiku naloži isplatiti iznos od 905,08 kn korisniku FĆ i u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj zahtjeva utvrđenje da tužitelj nije u obvezno pravnom odnosu s tuženikom.

II. Dopušta se objektivna preinaka tužbe iz tužiteljevog podneska od 19. siječnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju vrati izjavu o solidarnom namirenju broj OV- 3282/16 od 31.03.2016., zaprimljenu 1.04.2016. godine.

II. Zabranjuje se tuženiku koristiti izjavu o namirenju broj OV-3282/16 u bilo koje svrhe, pa makar i u kopiji."

Obrazloženje

1. U postupku koji je pred ovim sudom vođen prvobitno pod poslovnim brojem Povrv-168/2018, a nakon toga pod poslovnim brojem Povrv-1251/2019, između VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAPREŠIĆ d.o.o., [adresa], OIB: 29113541841, kao tužitelja i MOČAN j.d.o.o., Zagreb, Našička 63, OIB: 01711819506, kao tuženika, radi isplate iznosa od 757,29 kn, MOČAN j.d.o.o. je podnio protutužbu od 10. prosinca 2018. koja je izdvojena iz navedenog predmeta te je formiran ovaj predmet pod novim poslovnim brojem P-2973/2018, pa navedena protutužba sada predstavlja samostalnu tužbu (dalje: tužba).

2. Pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Povrv-1251/2019 od 15. listopada 2019. je, u točki I. izreke, održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivana Adžije iz [adresa], poslovni broj Ovrv-2314/17 od 27. studenoga 2017. u dijelu kojim je tužitelju iz ovog postupka kao tuženiku naloženo platiti tuženiku iz ovog postupka kao tužitelju iznos od 757,29 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te nadoknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 118,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim zateznim kamatama. Uvidom u navedenu presudu je utvrđeno da je tužitelj iz ovog postupka obvezan na isplatu navedenog iznosa po osnovi naknade za vodne usluge za stambeni prostor u [adresa], matični broj korisnika: 2673034, za siječanj, veljaču i ožujak 2017.

3. U ovom postupku tužitelj je u tužbi od 10. prosinca 2018. zatražio da se u cijelosti ukine platni nalog, da se tuženiku naloži vratiti tužitelju izjavu o solidarnom namirenju duga i da se tuženiku naloži isplatiti iznos od 905,08 kn korisniku FĆ. Tužitelj u bitnome navodi da je tuženik istovremeno pokrenuo postupak radi naplate od tužitelja i korisnika, tj. potrošača i u tome uspio te u tom postupku prouzročio štetu korisniku. Nadalje navodi da je od 1. veljače 2017. korisnik stana S11 FĆ pa je samim time i obveznik plaćanja komunalnih usluga, dok je tužitelj najmodavac korisniku stana FĆ. Ističe da su sve te činjenice bile poznate tuženiku u trenutku pokretanja postupka te da je evidentno da tuženik manipulira tužiteljevom izjavom kojom se obvezuje namiriti eventualno dugovanje jer je tu izjavu tužitelj dao radi potpisivanja ugovora o vodnoj usluzi iz kojeg bi bile vidljive obveze i prava i jedne i druge strane, te cijene usluga, kao i posljedice za nepridržavanje obveza bilo jedne bilo druge strane. Unatoč činjenici što dug potražuje i od tužitelja, tuženik je korisniku stana skinuo vodomjer te naplatio 905,08 kn za njegovu demontažu i montažu te je tuženikovo ponašanje nedvojbeno s prijevarnom namjerom jer istovremeno naplaćuje svoju uslugu od dvije osobe, a da za to niti jedna niti druga ne znaju. Tuženik nije vlasnik vodomjera dok god nema sklopljen ugovor o korištenju vodnih usluga kojim se prihvaćaju opći uvjeti poslovanja kojima vodomjer prelazi u tuženikovo vlasništvo. Tužitelj traži od tuženika da prestane s uznemiravanjem tužitelja dostavom računa za svoje usluge, pokretanjem ovršnih postupaka dok god nema ugovora o korištenju tuženikovih usluga.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnome je naveo da je tuženik javni isporučitelj usluga javne vodoopskrbe i javne odvodnje, pod koju uslugu spada i pročišćavanje, da se na temelju članka 2. Odluke o cijeni vodnih usluga Urbroj: 823/15 od 19. ožujka 2015., u vodoopskrbnom području tužitelja nalazi i Grad Zaprešić, Tužitelj je u tužbenom razdoblju bio evidentirani korisnik vodnih usluga na potrošačkom mjestu ZAPREŠIĆ, M. ŠESTANJA 5, koje potrošačko mjesto se nalazi na području Grada Zaprešića, pod matičnim brojem korisnika/šifrom partnera: 2673034, da je za obavljene vodne usluge tuženik tužitelju ispostavio račune na koje račune tuženik nije prigovorio niti ih je platio, da je iz računa vidljiv opis usluge, podaci o korisniku, adresa potrošačkog mjesta, broj vodomjera, stanje vodomjera, jedinična cijena i pripadajući porez, da je tuženikov pravni prednik s investitorom stambeno-poslovnog objekta RO IZGRADNJA d.o.o., u kojem objektu se nalazi predmetna nekretnina, sklopio sljedeće Ugovore na temelju kojih ugovora nije bilo prigovora glede kvalitete ili količine izvršenih radova: Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka broj 1867 od 15. lipnja 2011. i Ugovor o postavi korisničkih vodomjera broj [broj vodomjera] od 16. lipnja 2011., da je tužitelju na temelju navedenih ugovora, putem postavljenog vodomjera, omogućeno korištenje vodnih usluga, da je uvidom u račune pod stupcem "količina" vidljivo da je bilo potrošnje vode, dakle evidentirani korisnik je koristio vodne usluge, da je imenovani investitor tuženikovom pravnom predniku dostavio popis posebnih dijelova nekretnine s pripadajućim brojem vodomjera, na temelju kojeg popisa i zemljišno-knjižnog izvatka je tuženikov pravni prednik evidentirao korisnike vodnih usluga kod ZAPREŠIĆ d.o.o. do 31. prosinca 2013., a od 1. siječnja 2014. tuženik je evidentirao korisnike kod VODOOPSKRBA I ODVODNJA ZAPREŠIĆ d.o.o., da je predmetno potrošačko mjesto označeno je kao S11, šifra korisnika 2673016, broj vodomjera [broj vodomjera], da su vlasnici predmetnog stana IĆ i PĆ, a oznaka stana je trosobni stan S11 na drugom katu koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, kupaonice i dvije sobe ukupne korisne površine 55,65 m2 s pripadcima: loggiom površine 2,60 m2, loggiom površine 8,00 m2 i garažnim parkirališnim mjestom GPM19 u podrumu površine 11,50 m2 – ukupne korisne površine 77,75 m2 (u etažnom nacrtu označeno narančastom kosom šrafaturom), suvlasnički dio: 368/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11), k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], da je prethodni korisnik na predmetnom potrošačkom mjestu bila GĆ, na temelju Ugovora o najmu stana sklopljenog između PĆ i IĆ kao vlasnika te tužitelja kao ortaka, u svojstvu najmodavca i GĆ kao najmoprimca, da je najmoprimac potpisao prijavnicu i preuzeo predmetni vodomjer, da je tužitelj 1. travnja 2016. podnio tuženiku dopis u prilogu kojeg je dostavio navedenu prijavnicu i ugovor o najmu stana te tablicu vlasništva stanova i korisnika stanova na kojoj se legitimira kao ortak za stan S11 te izjavu o prihvatu i solidarnom podmirivanju novčanih obveza, da je tom prigodom tužitelj dostavio tuženiku i izjavu kojom pristaje primati i plaćati račune za vodne usluge na predmetnom potrošačkom mjestu za stan S11, da je tužitelj 9. siječnja 2017. dostavio tuženiku Sporazum o raskidu ugovora o najmu stana nakon čega je tužitelj evidentiran kao korisnik vodnih usluga, da je na predmetnom potrošačkom mjestu promijenjena šifra korisnika sa 2673016 na 2673034, a sa 2673034 na 2673043, da je navedene isprave tužitelj dostavio u postupku prijave odnosno promjene korisnika i te isprave se nalaze u pismohrani tuženika kao dokaz o prijavi odnosno promjeni korisnika te ih tuženik nije ovlašten vraćati tužitelju, da tužitelj nije tražio izvanredno ispitivanje vodomjera na temelju članka 35. Zakona o mjeriteljstvu ("narodne novine" broj broj 74/14), radi čega se smatra da je vodomjer ispravan, da se na temelju članka 9. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga Ur. broj: 925/2014 od 17. travnja 2014. tužitelj smatra korisnikom vodnih usluga, da nije sporno tuženik nema sklopljen poseban ugovor s tužiteljem, ali da se na temelju navedenih Općih i tehničkih uvjeta …tuženika, a posebno odredaba članaka 3., 5., 9., 13., 20., 24., 27., 28., 30., 31., 32., 34., 35., 48., 51., 55., 56., i 59., smatra da su tuženik i tužitelj u ugovornom odnosu odnosno korisnici usluga koji nemaju sklopljene takve ugovore izjednačeni su s korisnicima koji ih imaju sklopljene, da se uplate koje spominje tužitelj odnose se na korisnika FILIP GLAS i na potrošačko mjesto pod šifrom partnera 2673043 i na drugo razdoblje, da je na temelju članka 2. stavak 4. te članka 20. stavak 14. navedenih Općih i tehničkih uvjeta... vodomjer osnovno sredstvo tuženika, da je na temelju članka 61. navedenih Općih i tehničkih uvjeta..., tuženik ovlašten obustaviti isporuku usluge te naplatiti demontiranje i ponovno montiranje vodomjera, da je korisnik FILIP GLAS evidentiran pod šifrom partnera 2673043, a to je šifra različita od šifre u ovom predmetu i to za razdoblje od 1. travnja 2017. nadalje te je prvi račun pod navedenom šifrom ispostavljen za mjesec travanj 2017. godine, da tužitelj nije pravovremeno dostavio tuženiku ugovor o najmu stana s navedenim korisnikom te je navedeni evidentiran kao korisnik nakon prijave i dostave ugovora o najmu stana, te da je kod navedenog korisnika proveden postupak obustave vodnih usluga i njihove ponovne uspostave.

5. U nastavku postupka tužitelj je na ročištu 15. studenoga 2019. povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva da se u cijelosti ukine platni nalog i da se tuženiku naloži isplatiti iznos od 905,08 kn korisniku FĆ. Budući da se tuženik nije protivio navedenom djelomičnom povlačenju tužbe, sud je, na temelju odredaba članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

Na navedenom ročištu tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva za vraćanje izjave o solidarnom namirenju duga od 31. ožujka 2016., broj OV-3282/16, te je, u skladu s odredbom članku 191. stavka 1. ZPP-a, uz taj zahtjev istaknuo i zahtjev za utvrđenje da tužitelj nije u obvezno pravnom odnosu s tuženikom.

U podnesku od 19. siječnja 2022. (str. 171. spisa) tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva za vraćanje izjave o solidarnom namirenju duga od 31. ožujka 2016., broj OV- 3282/16, ali ne i kod tužbenog zahtjeva za utvrđenje da tužitelj nije u obvezno pravnom odnosu s tuženikom. Takva procesna dispozicija tužitelja ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe u navedenom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da tužitelj nije u obvezno pravnom odnosu s tuženikom. Budući da se tuženik nije protivio niti tom djelomičnom povlačenju tužbe, sud je, na temelju odredaba članka 193. stavka 2. ZPP-a, odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

U podnesku od 19. siječnja 2022. tužitelj je uz zahtjev za vraćanje izjave o solidarnom namirenju duga od 31. ožujka 2016., broj OV-3282/16, u skladu s odredbom članku 191. stavka 1. ZPP-a, istaknuo i tužbeni zahtjev kojim zahtijeva da se tuženiku zabrani korištenje navedene izjave u bilo koje svrhe, pa makar i kopiji. Time je tužitelj, u skladu s odredbom članka 191. stavka 1. ZPP-a objektivno preinačio tužbu isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći. Budući da se tuženik nije protivio navedenoj objektivnoj preinaci tužbe, sud je, u točki II. izreke rješenja, na temelju odredbe članka 190. stavka 3. ZPP-a, dopustio takvu objektivnu preinaku tužbe. To i iz razloga što je sud smatra da je navedena objektivna preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

6. U nastavku postupka tužitelj je u bitnome ostao kod tvrdnje da je predmetnu izjavu o prihvatu i solidarnom namirenju tužitelj dostavio isključivo u svrhu potpisivanja korisničkih ugovora, za točno određene stanove, odnosno isključivo radi sklapanja ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom koji nikada nije sklopljen, te kod tvrdnje da tuženik nije sklopio korisničke ugovore s tužiteljem zbog čega nema pravo koristiti navedenu suglasnost.

7. U nastavku postupka tuženik je u bitnome ostao kod tvrdnji iz odgovora na tužbu.

8. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: Odluke o cijeni vodnih usluga Urbroj: 823/15 od 19. ožujka 2015. s dopunom (str. 19. – 21. spisa), tehničke kartice prodajnog mjesta (str. 22. spisa), računa (str. 23. – 25. spisa), Ugovora o izvedbi vodovodnog priključka od 15. lipnja 2011. (str. 26. – 27. spis), troškovnika o izvedbi vodovodnog priključka (str. 28. – 29. spisa), Ugovora o postavi korisničkih vodomjera od 16. lipnja 2011. (str. 30. – 31. spisa), troškovnika postave korisničkih vodomjera (str. 32. spisa), dopisa od 23. rujna 2011. (str. 33. spisa), tablice očitanja brojila (voda) str. 34. spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (str. 35. – 38. spisa), tužiteljevog dopisa zaprimljenog pod brojem 363-3, 1. travnja 2016. (str. 39. spisa), tablice vlasništva stanova i korisnika stanova (str. 40. spisa), tužiteljeve izjave o prihvatu i solidarnom podmirivanju novčanih obveza, ovjerene od strane javnog bilježnika Ivana Parlova, pod brojem OV-3282/16, 31. ožujka 2016. (str. 41. spisa), prijavnice za pravne i fizičke osobe od 11. svibnja 2016. (str. 42. – 43. spisa), Ugovora o najmu stana od 1. veljače 2016. (str. 44. spisa), saldakonti kartice pod šifrom partnera 2673034 za 2017. (str. 45. spisa), prijavnice za pravne i fizičke osobe od 9. siječnja 2017.(str. 46. spisa), Sporazuma o raskidu ugovora od 27. veljače 2016. (str. 47. spisa), saldakonti kartice (str. 48. – 51. spisa), Odluke o cijeni posebnih komunalnih usluga od 31. prosinca 2013. (str. 52. – 53. spisa), opomene pred ukidanje isporuke vodnih usluga (str. 54. spisa), obavijesti o demontaži vodomjera (str. 55. spisa), obavijesti o montaži vodomjera (str. 56. spisa), prijavnice za pravne i fizičke osobe od 14. travnja 2017. (str. 57. spisa), Ugovora o najmu stana od 1. veljače 2017. (str. 58. spisa), stanja stana i očitanja brojila od 1. veljače 2017. (str. 59. spisa), tehničke kartice prodajnog mjesta (str. 60. -67. spisa), pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj Povrv-1251/2019 od 15. listopada 2019. (str. 71. – 73. spisa).

9. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Nakon objektivne preinake tužbe, predmet spora je objektivno kumulirani tužbeni zahtjev za vraćanje izjave o solidarnom namirenju broj OV-3282/16 od 31. ožujka 2016. i zabranu korištenja izjave o namirenju broj OV-3282/16 u bilo koje svrhe, pa makar i u kopiji.

11. U parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, te predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju (članak 7. stavka 1. i članak 219. stavak 1. ZPP-a). Shodno tome, tužitelj je prvenstveno dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, a nakon toga i dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev. Ako tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti.

12. Uvidom u presliku tužiteljeve izjave o prihvatu i solidarnom podmirivanju novčanih obveza, ovjerenu od strane javnog bilježnika Ivana Parlova, pod brojem OV- 3282/16, 31. ožujka 2016. (str. 41. spisa; dalje: Izjava) utvrđeno je kako tom izjavom tužitelj izjavljuje da prihvaća i preuzima sva prava i obveze iz ugovora o najmu od 1. veljače 2016. sklopljenih između vlasnika, suvlasnika stanova i ortaka, s jedne strane i najmoprimca s druge strane, na adresi [adresa], upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] etaža (stan) 2., 4., 5., 7., 8., 10., 11., 16. i 17., kao i prava i obveze iz ortačkih ugovora sklopljenih između tužitelja kao ortaka i suvlasnika s sjedne strane te vlasnika i suvlasnika stanova na adresi [adresa] s druge strane, kao vlasnici i suvlasnici ortaci. Nadalje je utvrđeno da tom izjavom tužitelj također potvrđuje da će sva eventualna dugovanja svih pojedinačnih primatelja usluge, najmoprimca, krajnjeg korisnika, odnosno potrošača, na gore navedenim potrošnim mjestima, podmiriti o svom trošku, nastala temeljem ugovora o najmu i to počevši već od 1. veljače 2016. Konačno je utvrđeno da tom izjavom tužitelj izričito izjavljuje da je opskrbljivaču javne usluge dobrovoljno stavio na raspolaganje svoje podatke, te da daje privolu da se opskrbljivač javne usluge koristi tim podacima u svrhu koju kao korisnik usluga opskrbljivača javne usluge, ostvaruje, a sve u skladu sa zakonskim propisima. Iz Izjave ne proizlazi da je tu izjavu tužitelj dostavio isključivo u svrhu potpisivanja korisničkih ugovora, odnosno isključivo radi sklapanja ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom, kao što to neosnovano ističe tužitelj.

13. Uvidom u tužiteljev dopis zaprimljen pod brojem 363-3, 1. travnja 2016. (str. 39. spisa ;dalje: dopis od 1. travnja 2016.) utvrđeno je da u tom dopisu tužitelj u bitnome navodi da "kao novi vlasnici i korisnici" poziva tuženika na sklapanje Ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom odnosno javni sustav odvodnje, kategorija kućanstvo, te da u tu svrhu, a sukladno dopisu ur. br. 363-2/15 od 19. veljače 2016., dostavlja podatke o brojilima i vlasništvu, te o korisnicima stambenih jedinica, te stanju brojila na dan promjene, na adresi [adresa], upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] etaža (stan S) 1., 2., 4., 5., 7., 8., 10., 11., 16. i 17., kao i P5 etaža 24, te da između ostalih isprava, dostavlja i Izjavu. Iz navedenog dopisa proizlazi da sam tužitelj poziva tuženika na sklapanje Ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom odnosno javni sustav odvodnje, kategorija kućanstvo te da sam tužitelj navodi kako u tu svrhu, dakle, u svrhu sklapanja navedenih ugovora dostavlja, između ostalih, i Izjavu. Međutim, radi se o tužiteljevom dopisu, dakle, o ispravi koju je sastavio i potpisao sam tužitelj, ali ne i tuženik, tako da se radi o jednostranoj tužiteljevoj ispravi zbog čega samo navedeni dopis, odnosno samo tužiteljeva tvrdnja kako se Izjava dostavlja u svrhu sklapanja ugovora, bez tuženikovog potpisa odnosno potvrde od strane tuženika, te u nedostatku drugih dokaza, sam za sebe ne dokazuje da je Izjavu tužitelj dostavio isključivo u svrhu potpisivanja korisničkih ugovora, odnosno isključivo radi sklapanja ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom, kao što to neosnovano ističe tužitelj. To tim više što, kao što je prethodno obrazloženo, navedeno ne proizlazi niti iz Izjave, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, predložio niti predočio druge dokaze na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost tužiteljeve tvrdnje da je Izjavu tužitelj dostavio isključivo u svrhu potpisivanja korisničkih ugovora, odnosno isključivo radi sklapanja ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom (članak 221.a ZPP). Zbog toga je, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a u vezi s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, sud utvrdio da Izjavu tužitelj nije dostavio isključivo u svrhu potpisivanja korisničkih ugovora, odnosno isključivo radi sklapanja ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom.

14. Osim toga, odredbom članka 1. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13 i 14/14; dalje: ZV) propisano je da se njime, između ostalog, uređuje djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje. Odredbom članka 205. stavka 1. ZV-a propisano je da se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge. Odredbom članka 205. stavka 2. ZV-a propisano je da je cijena vodnih usluga prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Odredbom članka 206. stavka 1. ZV-a propisano je da visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodne usluge, uz suglasnost jedinice lokalne samouprave.

15. U konkretnom slučaju nije sporna činjenica da je tuženik isporučitelj vodne usluge javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području Grada Zaprešića, a ta činjenica proizlazi i iz Odluke o cijeni vodnih usluga Urbroj: 823/15 od 19. ožujka 2015. s dopunom (str. 19. – 21. spisa).

Nije sporna niti činjenica da između parničnih stranaka nisu sklopljeni ugovor o priključenju na sustav vodoopskrbe niti ugovor o priključenju na sustav javne odvodnje, ali ta činjenica nije niti odlučna za odluku suda u ovoj pravnoj stvari.

16. Naime, uvidom u Ugovor o izvedbi vodovodnog priključka broj 1876 od 15. lipnja 2011. (str. 26. – 27. spisa) utvrđeno je da je sklopljen između tuženikovog pravnog prednika ZAPREŠIĆ d.o.o. kao izvoditelja i društva RO IZGRADNJA d.o.o. kao naručitelja, te da je tuženikov pravni prednik preuzeo izvedbu vodovodnog priključka za stambeni objekt na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u [adresa], na adresi F, koji prostor je bio u vlasništvu društva RO IZGRADNJA d.o.o. Uvidom u Ugovor o postavi korisničkih vodomjera od 16. lipnja 2011. (str. 30. – 31. spisa) utvrđeno je da je sklopljen između tuženikovog pravnog prednika ZAPREŠIĆ d.o.o. kao izvoditelja i društva RO IZGRADNJA d.o.o. kao naručitelja, te da je društvo RO IZGRADNJA d.o.o. naručio, a tuženikov pravni prednik preuzeo postavu 25 korisničkih vodomjera u navedenoj stambenoj zgradi.

17. Uvidom u dopis od 23. rujna 2011. (str. 33. spisa) utvrđeno je da je društvo RO IZGRADNJA d.o.o. dostavilo tuženikovom pravnom predniku zemljišno-knjižni izvadak i popis brojila te je zatražilo da ga se evidentira kao potrošača na navedenim brojilima. Dopisom od 1. travnja 2016. tužitelj je, kao novi vlasnik i korisnik, dostavio tuženiku podatke o brojilima i vlasništvu, o korisnicima stambenih jedinica i stanju brojila na dan promjene, na adresi [adresa], upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] etaža (stan S) 1., 2., 4., 5., 7., 8., 10., 11., 16. i 17., kao i P5 etaža 24, te je, uz Izjavu, dostavio i original vlasničkog lista skupno, izvadak vlasničkih listova sa interneta, uz svaki ugovor pojedinačno (11 komada), original Ugovora o najmu stanova s korisnicima (8 komada), prijavnice (11 komada), te izjavu kao nositelj plaćanja ručana (10 komada). Iz navedenog proizlazi da je dopisom od 1. travnja 2016. sam tužitelj obavijestio tuženika da je novi vlasnik i korisnik te je tuženiku dostavio podatke o brojilima, vlasništvu i korisnicima stambenih jedinica te o stanju brojila. Dakle, tužitelj je novi korisnik usluga tuženika u smislu Općih i tehničkih uvjeta za opskrbu vodom i uslugama odvodnje otpadnih voda prema kojima, u skladu s odredbom članka 34., nakon izvedbe vodoopskrbnog priključka i ugradnje vodomjera vlasnik postaje korisnik u sustavu vodoopskrbe isporučitelja. Osim toga, uz taj dopis tužitelj je dostavio tuženiku i Izjavu kojom, kao što je prethodno obrazloženo, prihvaća i preuzima sva prava i obveze iz ugovora o najmu od 1. veljače 2016. sklopljenih između vlasnika, suvlasnika stanova i ortaka, s jedne strane i najmoprimca s druge strane, na adresi [adresa], upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] etaža (stan) 2., 4., 5., 7., 8., 10., 11., 16. i 17., kao i prava i obveze iz ortačkih ugovora sklopljenih između tužitelja kao ortaka i suvlasnika s sjedne strane te vlasnika i suvlasnika stanova na adresi [adresa] s druge strane, kao vlasnici i suvlasnici ortaci, potvrđuje da će sva eventualna dugovanja svih pojedinačnih primatelja usluge, najmoprimca, krajnjeg korisnika, odnosno potrošača, na gore navedenim potrošnim mjestima, podmiriti o svom trošku, nastala temeljem ugovora o najmu i to počevši već od 1. veljače 2016., te potvrđuje da je opskrbljivaču javne usluge dobrovoljno stavio na raspolaganje svoje podatke i dao privolu da se opskrbljivač javne usluge koristi tim podacima u svrhu koju kao korisnik usluga opskrbljivača javne usluge, ostvaruje, a sve u skladu sa zakonskim propisima, za koju Izjavu, kao što je prethodno obrazloženo, tužitelj nije dokazao da je dana isključivo u svrhu potpisivanja korisničkih ugovora, odnosno isključivo radi sklapanja ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom.

18. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir i sadržaj Izjave kojom je, kao što je prethodno obrazloženo, tužitelj prihvatio i preuzeo sva prava i obveze iz ugovora o najmu od 1. veljače 2016. sklopljenih između vlasnika, suvlasnika stanova i ortaka, s jedne strane i najmoprimca s druge strane, na adresi [adresa], upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba Zaprešić, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica] etaža (stan) 2., 4., 5., 7., 8., 10., 11., 16. i 17., kao i prava i obveze iz ortačkih ugovora sklopljenih između tužitelja kao ortaka i suvlasnika s sjedne strane te vlasnika i suvlasnika stanova na adresi [adresa] s druge strane, kao vlasnici i suvlasnici ortaci, te potvrdio da će sva eventualna dugovanja svih pojedinačnih primatelja usluge, najmoprimca, krajnjeg korisnika, odnosno potrošača, na gore navedenim potrošnim mjestima, podmiriti o svom trošku, nastala temeljem ugovora o najmu i to počevši već od 1. veljače 2016., kao i činjenicu da tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da više ne postoji svrha radi koje je Izjava dana, niti je dokazao da je Izjava dana isključivo u svrhu potpisivanja korisničkih ugovora, odnosno isključivo radi sklapanja ugovora o priključenju na javni sustav opskrbe pitkom vodom, sud je utvrdio da ne postoji osnova na temelju koje bi sud naložio tuženiku vraćanje Izjave i zabranu njezinog korištenja, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a dokazao suprotno.

19. Sud nije prihvatio tuženikov prijedlog da se od Ministarstva financija, Porezne uprave pribavi podatak o tome je li tužitelj koristio pravo na odbitak pretporeza po računima jer, s obzirom na predmet spora i sadržaj tužbenog zahtjeva, izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica

Sud nije prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka OĆ jer je izvođenje tog dokaza tužitelj predložio tek na ročištu 31. ožujka 2025. na kojem je zaključena glavna rasprava, dakle, nakon zaključenja prethodnog postupka na ročištu održanom 19. svibnja 2021. što je protivno odredbama članka 299. ZPP-a budući da tužitelj nije tvrdio niti dokazao da se radi o novom dokazu kojeg tužitelj bez svoje krivnje nije mogao predložiti do zaključenja prethodnoga postupka, dok, prema stajalištu suda, to konkretno nije slučaj.

20. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim zbog čega je odlučio kao u izreci presude.

21. Nakon što je strankama omogućeno da se očituju o vrijednosti predmeta spora u skladu s odredbama članka 40. ZPP-a, tuženik je na ročištu održanom 31. ožujka 2025. naveo kako se ne protivi vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj označio u podnesku od 18. lipnja 2024. u iznosu od 1.500,00 EUR. Zbog toga je, a s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva, sud rješenjem od 31. ožujka 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.500,00 EUR u skladu s odredbama članka 40. ZPP-a.

22. Budući da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan, proizlazi da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu zbog čega bi tuženik imao pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Međutim, na ročištu održanom 31. ožujka 2025. na kojem je glavna rasprava zaključena tuženik je naveo kako ne zahtijeva naknadu troškova. S obzirom na to da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP), dok tuženik nije do zaključenja glavne rasprave postavio određen zahtjev za naknadu troškova u skladu s odredbama članka 164. stavcima 1. – 3. ZPP-a, to sud nije niti je mogao odlučivati o eventualnim tuženikovim troškovima.

Zagreb, 13. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.