REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-4475/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Divna Ivančev u pravnoj stvari tužitelja: CĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Damir Đapić, odvjetnik u OD Santica i Đapić j.t.d. iz Splita, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Margita Kiš Kapetanović, odvjetnik u Zagrebu, radi: Obvezno - isplata, nakon zaključene glavne rasprave od 31. ožujka 2025.godine a objavljene na ročištu dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 7103009457 od 14.02.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 87.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan iznos kredita od 87.000,00 CHF platiti u anuitetima i sa redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 436,17 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

2.Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 7103009457 od 14.02.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate.

3.Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 13.533,82 EUR, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi od 15% do 15.05.2006.g., od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dano polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022. god. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj na referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. do 31.12.2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se odreduje, za svako svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

0,52 € od 15.05.2006.

22,11 € od 15.11.2007.

21,73 € od 15.12.2007.

22,39 € od 15.01.2008.

22,28 € od 15.02.2008.

43,56 € od 15.03.2008.

43,31 € od 15.04.2008.

41,89 € od 15.05.2008.

42,43 € od 15.06.2008.

42,01 € od 15.07.2008.

41,92 € od 15.08.2008.

41,90 € od 15.09.2008.

43,51 € od 15.10.2008.

46,63 € od 15.11.2008.

43,10 € od 15.12.2008.

63,47 € od 15.01.2009.

63,75 € od 15.02.2009.

54,76 € od 15.03.2009.

56,83 € od 15.04.2009.

57,24 € od 15.05.2009.

53,69 € od 15.06.2009.

54,31 € od 15.07.2009.

67,71 € od 15.08.2009.

71,67 € od 15.09.2009.

67,27 € od 15.10.2009.

70,11 € od 15.11.2009.

69,66 € od 15.12.2009.

77,32 € od 15.01.2010.

82,24 € od 15.02.2010.

81,18 € od 15.03.2010.

86,07 € od 15.04.2010.

95,03 € od 17.05.2010.

88,20 € od 15.06.2010.

98,48 € od 15.07.2010.

98,13 € od 15.08.2010.

119,44 € od 15.09.2010.

107,03 € od 15.10.2010.

109,90 € od 15.11.2010.

102,93 € od 15.12.2010.

104,06 € od 15.01.2011.

99,52 € od 15.02.2011.

102,27 € od 15.03.2011.

102,41 € od 15.04.2011.

110,82 € od 15.05.2011.

128,67 € od 15.06.2011.

148,99 € od 15.07.2011.

160,58 € od 15.08.2011.

126,40 € od 15.09.2011.

114,90 € od 15.10.2011.

115,67 € od 15.11.2011.

117,25 € od 15.12.2011.

127,17 € od 15.01.2012.

130,16 € od 15.02.2012.

126,91 € od 15.03.2012.

126,42 € od 16.04.2012.

128,07 € od 15.05.2012.

130,93 € od 15.06.2012.

127,36 € od 16.07.2012.

126,37 € od 16.08.2012.

117,61 € od 17.09.2012.

125,16 € od 15.10.2012.

128,68 € od 15.11.2012.

126,34 € od 15.12.2012.

123,54 € od 15.01.2013.

122,57 € od 15.02.2013.

121,58 € od 15.03.2013.

123,19 € od 15.04.2013.

116,89 € od 21.05.2013.

116,61 € od 17.06.2013.

118,97 € od 07.08.2013

120,68 € od 28.08.2013.

125,78 € od 30.09.2013.

122,75 € od 15.10.2013.

125,32 € od 27.11.2013.

126,63 € od 23.12.2013.

123,89 € od 15.01.2014.

82,88 € od 17.02.2014.

85,72 € od 15.03.2014.

83,82 € od 15.04.2014.

81,10 € od 15.05.2014.

81,68 € od 16.06.2014.

83,63 € od 15.07.2014.

85,18 € od 15.08.2014.

85,58 € od 15.09.2014.

87,25 € od 15.10.2014.

89,64 € od 15.11.2014.

90,09 € od 15.12.2014.

90,44 € od 15.01.2015.

90,26 € od 15.02.2015.

90,26 € od 15.03.2015.

90,26 € od 15.04.2015.

90,26 € od 15.05.2015.

90,26 € od 15.06.2015.

90,26 € od 15.07.2015.

90,26 € od 15.08.2015.

90,26 € od 15.09.2015.

90,26 € od 15.10.2015.

90,26 € od 15.11.2015.

90,26 € od 15.12.2015.

90,26 € od 15.01.2016.

4.466,86 € od 06.02.2016.

4. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.664,95 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 14.02.2006.g. s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o namjenskom kreditu ( dalje Ugovor ) broj 7103009457 , temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 87.000,00 CHF isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB-a te je 05.02.2016.g. zaključen dodatak Ugovora o kreditu. Tuženik je u gore navedenom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl. 1 Ugovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak , otplatu kredita u čl. 7 Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2 naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,5 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke ( "odlukom o kamatnim stopama Kreditora") bez navođenja egzaktnih , jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ( dalje ZZP ) , Zakonom o obveznim odnosima ( dalje ZOO ) , na čelu savjesnosti i poštenja kao na temeljnom načelu obveznog prava, te , protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenog u ZZP prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki Trgovački sud RH je dana 13.06.2014.g. odlučujući po žalbi tuženika presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 u točci II potvrdio Presudu TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik Raiffeisen bank Austrija d.d. ( kao četvoro tuženik u tom postupku ) u razdoblju od 10.09.2003.g. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita , a time i interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim Ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke , o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim broj Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018.g. potvrdio presudu Ps u Trogiru poslovni broj P-1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik Raiffeisen bank Austrija d.d. ( kao četverotuženik u tom postupku ) u razdoblju od 01.01.2004.g. - 31.12.2008.g. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita a time i interes i prava ovdje tužitelja zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene Ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupao sukladno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 96/13 ) i to čl. 81, 82, 90, a od 07. Kolovoza 2007.g. do 31 prosinca 2008.g. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. broj 79/09, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96 i 97 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

2.Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi financijsko knjigovodstveni izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostavno promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik mjesečno neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita iznosi 65.517,24 kn. Slijedom navedenog činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetno od samog početka odnosno od kada su ugovorene tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak odnosno temeljem čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača , čl. 502 C ZPP-a te čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi Ugovora.

3.U podnesku tužitelja od 13.04.2021.g., odnosno, 18.02.2025.godine.uređen je tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Ines Lozić točno onako kao što stoji u izreci.

4.Tužena u odgovoru na tužbu od 16.07.2019.g. se protivila istoj kao neosnovanoj kako u pogledu pravne osnove, visine kao i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu ističući prigovor zastare u odnosu na sve dospjele iznose prije 03 lipnja 2014.g. navodeći da tužitelj svoje zahtjeve temelji na odlukama u kolektivnom sporu te navodi da su odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetni. Tužiteljev deklatorni zahtjev usmjeren je na utvrđenje ništetnosti gotovo cijelog članka 1, 2, 7 Ugovora o namjenskom kreditu od 14 veljače 2006.g. ( onako kako glasi u tužbi i kako tuženik razumije ) u stvari je usmjeren i ka utvrđenju ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu. Radi se o bitnim sastojcima kredita čije bi utvrđenje za posljedicu imalo ništetnost cijelog Ugovora a koji zahtjevi nisu osnovani u proturječju su sa navodima iz tužbe te predlaže odbiti tako postavljen deklatorni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Sudska praksa na koju se tužitelj poziva u odnosu na CHF kredite uključujući i sam Visoki Trgovački sud u obrazloženju presude poslovni broj Pž- 6632/2017 ne podkrijepljuje stav tužitelja o ništetnosti cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni koje ujedno sadrže i tužiteljevu obvezu da uopće vrati kredit i plati kamatu. Takav zahtjev je neosnovan te u suprotnosti s odlukama iz kolektivnog spora na koji i sam tužitelj upire. Tuženik ističe kako je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( N.N. 102/2015 u nastavku ZPK/15 ) obzirom da su tužitelj i tuženik sklopili 05 veljače 2016.g. aneks ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita iz CHF u kredit u EUR-u.

5.Ukoliko se izvrši uvid u promete po kreditu vidljivo kako je tužitelj 15 rujna 2009.g. uplatio banci anuitet u iznosu od 532,92 CHF odnosno anuitet po povećanoj kamati od 6,30% ( u kunskoj protuvrijednosti 2.582,40 kn ) . Uvidom u izračun konverzije koja je sastavni dio dodatka ugovora o kreditu je vidljivo kako je banka u rujnu 2009.g. u izračun konverzije uvrstila uplatu izvršenu 15 rujna 2009.g. u iznosu od 532,92 CHF odnosno 2.582,40 kn odnosno uplatu po povećanoj kamati od 6,30% i tečaju na dan uplate a koji princip je vidljiv kod svake tužiteljeve daljnje otplate. Ukazao je i na sažetak izračuna strana 9 izračuna iz kojeg je vidljivo kako je glavnica isplaćenog kredita preračunata u EUR po srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita iznosi 55.794,26 EUR-a. Nedospjela ( neotplaćena ) glavnica na dan 30.09.2015.g. po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u EUR iznosi 47.677,98 Eur-a. Potrebne uplate po usporednom kreditu s valutnom klauzulom u Eur iznos 39.607,06 Eur-a odnosno ukupno uplaćeno po kreditu s valutnom klauzulom u CHF preračunato u EUR iznosi 39.465,78 EUR-a, odnosno pojednostavljeno da je tužitelj 14.02.2006.g. uzeo kredit u EUR taj iznos kredita bio bi 55.794,26 EUR-a. Od dana sklapanja kredita pa do dana 30.09.2015.g. tužitelj bi po takvom EUR kreditu na ime glavnice i kamata banci bio dužan platiti 39.607,06 EUR-a pri čemu bi na dan 30.09.2015.g. njegova neotplaćena glavnica bila 47.677,98 EUR-a. Preračunom svih tužiteljevih uplata po CHF kreditu u iznose u EUR dolazi se do zbroja ukupnih tužiteljevih uplata od 39.465,78 EUR-a , a odnosno tužiteljeve su uplate za 141,28 EUR ( 1078,26 kn manje od uplata potrebnih za otplatu EUR kredita te su neosnovani navodi tužitelja da bi isti bio u pretplati, odnosno ključno je dakle uočiti od kakvih iznosa je namiren tužiteljev dug po EUR kreditu od 39.607,06 EUR-a odnosno njegove obveze po Eur kreditu od dana sklapanja Ugovora do 30.09.2015.g. odgovor na navedeno pitanje proizlazi iz naprijed spomenutih stranica 3-8 izračuna konverzije iz kojih je vidljivo kako su sve tužiteljeve uplate pa i uplate po povećanoj CHF kamati i povećanom CHF tečaju uvrštene u izračun konverzije i iskorištene za namirenje duga od 39.607,06 EUR-a po EUR kreditu. Naime, na stranici 8 izračuna vidljivo je kako je tužitelj ukupno uplatio 293.129,24 kn odnosno preračunato u EUR 39.465,78 EUR. Dakle, tužiteljeva kreditna obveza po EUR kreditu je namirena i iznosima koje tužitelj potražuje u ovom postupku. Zahtjev koji tužitelj postavlja u tužbenom zahtjevu protivan je odnosno suprotan izričito propisanim pravilima konverzije. Tužitelj polazi od pretpostavke da mu je trebao prilikom konverzije biti priznat iznos po pojedinom anuitetu iz fiksnog otplatnog plana u CHF s početnom kamatnom stopom od 4,50% godišnje za cijelo vrijeme razdoblja otplate kredita do trenutka konverzije. Međutim, kada bi se prihvatio takav stav negirali bi se mandatorni principi konverzije naloženi čl. 19.C st. 1 točka 2 i 3 ZPP/15 koji izričito navode kako je banka prilikom obračuna konverzije umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denomiranog u CHF bila dužna izmijeniti kamatnu stopu jednaku kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR pri čemu se konverzijom mijenja valuta CHF u EUR odnosno konverzija kredita podrazumijeva promjenu valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran a koja se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR ( čl. 19. b. ZID ZPK /15 ) . Sklapanjem dodatka Ugovoru tužitelj je stavljen u položaj kao da je za cijelo vrijeme koristio kredit denominiran u EUR te su sve tužiteljeve uplate ( i po povećanoj kamati i po tečaju na dan uplate ) uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene za namirenje usporednog EUR kredita. Tužitelj je i pravilnost izračuna konverzije potvrdio potpisom samog aneksa gdje su ugovoreni iznosi preostale glavnice, sporazum o pretplati, kamate za ubuduće i ostali zakonom propisani dijelovi sporazuma o konverziji, temeljeni na izračunu konverzije. Tuženik je odnosno banka sukladno čl. 19 .d. ZID ZPK /15 prije objave kalkulatora konverzije bila ovlaštena pribaviti mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka da je kalkulator izrađen u skladu s načinom izračuna propisanim čl. 19 .c. ZID ZPK /15 te tako mišljenje objaviti na svojim mrežnim stranicama. Odnosno ako bi bilo tko trebao dokazivati da svi plaćeni iznosi nisu u konverziji to jedino može biti tužitelj jer na strani banke postoji zakonska presumcija da je izračun izvršen u skladu s zakonom obzirom da je to upravo potvrdio sudski vještak odnosno u konkretnom slučaju neovisni revizor odnosno ukoliko je navedeno sporno predlaže sudu odrediti vještačenje sa zadatkom vještaku da utvrdi dali su svi iznosi koje tužitelj potražuje u ovom postupku uvršteni u izračun konverzije sukladno odredbama ZID ZKP/15. Nadalje iz odluke VS RH Rev-1172/2018 od 19 ožujka 2019.g proizlazi jasno shvaćanje VS RH koje eliminira bilo kakve zahtjev po osnovi razlike i kamata ili tečajnih razlika u slučaju konverzije i kredita. Nadalje tuženik je ukazao da je tužitelj imao mogućnost izbora te je mogao izabrati , prihvatiti ili ne izračun konverzije kredita odnosno sklopiti ili ne sklopiti s vjerovnikom sporazum iz čl. 19 c.st.1 točka 6 ZID ZPK /15 jer je konverzija bila na dispoziciji tuženika te svih ostalih potrošača na koje se spomenuti zakon primjenjivao. Tuženik ukoliko nije htio konvertirati zadržao je pravo iz originalnog Ugovora ako pak jest originalni Ugovor je abinitio zamijenjen drugim. Odnosno prema izričitoj odredbi čl. 19 . e st. 6 ZID ZPK/15 ako potrošač nije prihvatio izračun konverzije kredita ili nije sklopio s vjerovnikom sporazum iz čl. 19 c st. 1 točke 6 ovog Zakona otplata kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti , a iz istog razloga protivio se i uređenom tužbenom zahtjevu.

6.U tijeku dokaznog postupka ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103009457 od 14.02.2006.g. solemiziran od strane javnog bilježnika Petar Žanko u Trogiru OU-43/06 od 17.02.2006.g. , pregledao dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( N.N. 102/2015 ) konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od 05.02.2016.g. solemiziran od strane javnog bilježnika Petra Žanko u Trogiru broj OV-1203/16 od 10.02.2016.g., pregledana obavijest o izračunu efekata konverzije od 15.02.2016.g. , pregledan otplatni plan od 20.02.2019.g., pregledao promet po kreditu, pregledao obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, pregledao informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30.09.2015.g. , pregledane otvorene stavke po kreditu od 30.09.2015.g., proveo financijsko vještačenje po vještaku financijske struke Ines Lozić iz Splita od 09.03.2021.g. , saslušan tužitelj kao stranka.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli a određene Ugovorom o kreditu koji su sklopili 14.02.2006.g. tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor a koji preplaćeni iznosi nisu obuhvaćeni dodatkom Ugovora od 05.02.2016.g.

8.Naime, nesporno je da je tužitelj s tuženikom kreditorom dana 14.02.2006.g. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu broj 7103009457 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 87.000,00 CHF uplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB a kako je to određeno čl. 1 Ugovora a koji se iznos tužitelj obvezao vratiti za 30 godina u 360 mjesečnih anuiteta dok je čl. 2 Ugovora određeno da je redovna kamata 4,50% godišnje promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koji kredit je namijenjen za kupnju stana ( čl. 6 ).

9.Nesporno je i da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik u više navrata mijenjao kamatne stope i o tome obavještavao tužitelja a što je utvrđeno uvidom u obavijesti koje priliježu spisu kao i iz otplatnog plana iz 2006.g.

10.Sporno je dali je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku više isplaćenih kamata za utuženo razdoblje jer je tuženik sa tužiteljem temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju izvršio konverziju predmetnog kredita u CHF u kredit u EUR kojim je regulirano pitanje promjene valute, promjene kamatne stope , utvrđenje preostalog iznosa, neotplaćene glavnice kredita u EUR te sporazum o raspolaganju pretplatom tj. da su sve tužiteljeve uplate po CHF kreditu iskorištene za namirenje EUR kredita zbog čega tužitelj nema pravo potraživati utužene iznose.

11.Nesporno je da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa , predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo: odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redova kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je Presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. i presudom Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim odlukama banke a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik ako trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa a sve na štetu potrošača čime da je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN-96/03 ) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 06. kolovoza 2007. g. i to čl. 81., 82. i 90. a od 07. kolovoza 2007. g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( NN.79/07, 125 /07 i dr. ) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Dakle, i tuženik je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita prilikom zaključenja predmetnih ugovora o kreditu.

12.Temeljem odredbe čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava da se određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Sud je dakle vezan pravnim utvrđenjem u smislu naprijed navedene citirane odredbe iz presude donesen u sporu po kolektivnoj tužbi pod uvjetom da se stranke pozovu na takvo utvrđenje.

13.U ovom postupku tužiteljica se pozvala na utvrđenja iz parnice povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa okončane u odnosu na utvrđenja o ugovorenim promjenjivim kamatnim stopama presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. koja je u tom dijelu potvrđena presudom Vrhovnog suda RH Rev-249/14 od 09. travnja 2015. g. stoga nije bilo potrebe provoditi opširni dokazni postupak na raspravljanje o osnovanosti tužbe, osim što je proveden dokaz saslušanjem tužitelja na okolnost sklapanja Ugovora o kreditu a iz čijeg iskaza je utvrđeno da se radilo o unaprijed tipiziranim ugovorima, gdje se nije pojedinačno raspravljalo o nijednoj odredbi ugovora o kreditu već je tužitelj potpisao odnosno ovjerio Ugovor kod Javnog Bilježnika da bi nakon toga zbog promjene kamata koja je vezana uz valutu koja se mijenjala, mjesečni anuiteti povećavali i da u trenutku zaključenja tog ugovora nije bio vlasnik obrta ni slično već je isti digao radi rješenja stambenog pitanja, budući da je u to vrijeme živio sa roditeljima. Kako su se mjesečni anuiteti povećavali a u to vrijeme radio u Brodogradilištu, žena bila student, a 2012.godine izgubio posao to je bio prinuđen ovaj stan u kojem je živio sa ženom i djetetom iznajmljivati a od 2013.godine kada je otvorio Taxi [obrt] redovno je isplaćivao rate i ovaj stan, kupljen sredstvima predmetnog kredita, nema veze sa njegovim obrtom osim što je kao sjedište obrta stavljena adresa predmetnog stana. Upravo je iz iskaza saslušanog tužitelja utvrđeno da je tužitelj kao fizička osoba,koja je sklopila s bankom Ugovor o kreditu, imala status potrošača, a koji status je pretpostavka zaštite prema mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, a temeljem kojih odredbi i svog statusa potrošača tužitelj se ima pravo pozivati na pravomoćne odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

14.Neosnovano tuženik smatra da se utvrđenja iz navedenih presuda u kolektivnim sporovima ne mogu primijeniti na konkretan kredit jer se povreda kolektivnih prava i interesa navedenih u tim odlukama odnosi na sve kredite bez obzira na valutu a ne samo na kredite u kojima je glavnica bila vezana uz švicarski franak. To slijedi i iz Odluke Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. g. u kojoj stoji da je pravilan stav prvostupanjskog suda da se ovaj postupak vodi radi zaštite kolektivnih interesa svih potrošača a ne samo onih koji su sklopili ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima…Odredba prema kojoj je ugovorna kamata promjenjiva prema odluci banke već je utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom i to u svim ugovorima o potrošačkom kreditiranju a ne samo u ugovorima s valutnom klauzulom u švicarskim francima." Tuženik je jedan oda banaka –tuženika u kolektivnom postupku a ugovor o kreditu je sklopljen u vremenskom periodu navedenom u izreci presude. ( od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. ). Pravo na pokretanje parnice odnosno valjanost procesnih radnji prosuđuje se prema procesnim pravilima koja vrijede u trenutku poduzimanja procesne radnje a ne onih koja su vrijedila u trenutku sklapanja ugovora.

15.Slijedom gore iznesenog utvrđeno je da su ništave ugovorne odredbe o promijenjenoj kamatnoj stopi iz čl. 2 Ugovora o nenamjenskom kreditu koji je tuženik jednostrano mijenjao kamatnu stopu bez jasno ugovorenih parametara za izračun promjene kamatne stope pa je takva odredba iz Ugovora o kreditu ništetna, a što proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-3142/2018 -2 od 19 ožujka 2019.g. u kojoj je jasno izraženo pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništavosti odredbi Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati dali su sporne odredbe Ugovora o kreditu ništetne obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502 c ZPP-a , a isto tako čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 41/14, 110/15 dalje ZPP/14 ) vezano za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106 st. 1 ZZP /14 a slijedom toga i obveze promjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu a to sve zato što ne može postojati utvrđena ništetnosti i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog kredita u kolektivnom sporu a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

16.Sukladno čl. 323 st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti Ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog Ugovora a ako to nije moguće ili se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako Zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno čl. 323 st. 2 ZOO-a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog Ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju tuženik je na temelju ništetnih Ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO-a.

17.Za utvrditi visinu tužbenog zahtjeva odnosno koliko je tužitelj pretplatio temeljem promjene kamatne stope i valutne klauzule te dali su u dodatku ugovora o konverziji obuhvaćeni iznosi koje tužitelj ovom tužbom potražuje to je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Ines Lozić.

18.Ista je u svom nalazu i mišljenju od 09.03.2021.g. iskazala da je dana 14.02.2006.g. tuženik s tužiteljem sklopio ugovor o kreditu broj 46/06 kreditna partija 7103009457 te dana 22.02 kredit isplaćen u iznosu od 87.000,00 CHF, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je iznosila 4,50% godišnje i koja otplata se odvija u jednakim mjesečnim anuitetima na rok otplate od 360 mjeseci. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu je bilo 01.04.2006.g. u iznosu od 436,17 CHF što je na dana isplate kredita iznosilo 2.042,44 kn te sljedećih anuiteta svakog prvog dana u mjesecu. Tužitelj je i u razdoblju nakon 30.09.2015.g. pa do sklapanja Dodatka plaćao temeljem ugovora o kreditu vezanim uz valutu CHF te je tuženik uplate izvršene do sklapanja dodatka iskazao kao podmirenje vezano uz valutu CHF . Dana 05.02.2016.g. sklopljen je Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.09.2015.g. u iznosu 47.677,98 EUR-a što preračunato primjenjivim tečajem iznosi 363.882,06 kn ( primjena tečaja 7,632078 kn za 1 EUR ) istog dana sačinjena je obavijest o izračunu efekata konverzije ( list 31 spisa ) u kojem je iskazana razlika u uplatama , manje plaćeno u iznosu 437,43 EUR –a što primjenjivim tečajem iznosi 3.345,84 kune. S obzirom na izračun konverzije od 30.09.2015.g. iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik zaključno s uplatom tužitelja u siječnju 2016.g. vršio obračun po kreditu u CHF te je dana 05.02.2016.g. izradio dokument Obavijest o izračunu efekata konverzije kojim je iskazana glavnica po kreditu u CHF na dan stvarne provedbe konverzije, izvršen je iskaz konvertirane glavnice u kunama kao i razliku u uplatama tužitelja izvršenim u kreditu u CHF u odnosu na simulirani kredit u EUR-ima navodeći da ne raspolaže informacijama jeli tuženik u vrijeme kada je odobren kredit tužitelju imao u ponudi kredit u EUR a koji bi se točno primijenio na tužitelja te bili došlo do sklapanja Ugovora o kreditu u EUR a ne CHF. Prema dokumentaciji u spisu proizlazi da je tuženik u skladu s čl. 19 c izvršio izračune na način da je uplate tužitelja , izvršene po kreditu u CHF a realiziran u kunama preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR te je za izvršene uplate u kune od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u kune na dan provedbe konverzije te sve iznose i glavnice sukladno otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za simulirani EUR kredit. Prilikom izrade Simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju CHF na dan isplate kredita čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita. Na kunski iznos je primjenom tečaja za EUR koji je vrijedio na dan isplate kredita izračunata simulirana početno odobrena glavnica kredita u EUR. Početna kamatna stopa za simulirani kredit u EUR u simuliranom otplatnom planu, kao da je inicijalno kredit bio u EUR, je bila veća od početne kamatne stope za kredit u CHF te su u simuliranom otplatnom planu za simulirani kredit u EUR primijenjene promjenjive kamatne stope koje su više od kamatnih stopa koje su vrijedile za kredit u CHF. Usporedbe radi, prilikom odobrenja kredita, anuitet za kredit u CHF je preračunato u kn po tečaju na dan isplate kredita iznosio 2.042,44 kn dok bi prema simuliranom otplatnom planu kao da je kredit odobren u EUR početni anuitet iznosio 2.376,55 kn (325,48 EUR po tečaju za EUR 7,301674) odnosno 16,36% više. Prilikom izračuna konverzije je korišten promjenjivi tečaj EUR kao i promjenjiva kamatna stopa koja bi se moguće odnosila na tužitelja da je moguće imao kredit u EUR. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je inicijalno bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom od 5,90 % (za kredit u CHF je bila 4,50%) te je iskazao ukupnu manje plaćeni iznos tužitelja na dan provedene konverzije u iznosu 3.345,84 kn (list 31 spisa). Dodatkom ugovora je predviđeno da se za manje uplaćeni iznos, u visini manje uplaćenog iznosa po izračunu konverzije, uveća glavnica kredita u EUR te da se tako novoformirana glavnica kredita u EUR otplaćuje uz redovnu kamatnu stopu i na preostali rok otplate kredita (članka 7. Dodatka ugovoru o kreditu). Bez isticanja posebnog mišljenja vještak upućuje i da su kamatne stope koje su primijenjene na simulirani otplatni plan kao da je kredit bio odobren u EUR veće od kamatnih stopa koje je tužitelj imao po kreditu u CHF te su iznosile od 5,90% inicijalno do 7,00% kao najviši iznos kamatne stope, te je u konačnici iznosila 5,59%, dok su kamatne stope tužitelja po kreditu u CHF bile 4,50%, rasle su do 6,30% te je u konačnici iznosila 3,23%.Izračun efekata konverzije iskazuje da je tuženik konverzijom glavnicu na dan konverzije za kredit u CHF obračunao u iznosu 482.162,85 kn. Nadalje, tuženik je izračunom konverzije izvršio umanjenje dijela obračunatog iznosa glavnice te je konverzijom ista utvrđena u iznosu 47.153,42 EUR što je preračunato iznosilo 360.669,91 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu na štetu tužitelja (početni otplatni plan) preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan stvarne provedbe konverzije bi iznosila 69.835,10 CHF što primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 327.014,10 kn. Slijedom navedenog razlika u glavnici na dan konverzije primjenom inicijalnog otplatnog plana i tečaja na dan isplate kredita u odnosu na glavnicu iskazanu provedenom konverzijom iznosi 33.655,81 kn. Temeljem ovakvog izračuna vještak je zaključio da je konverzija provedena sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju u čl.19. c. Na način da je kredit preračunat kao da je inicijalno bio u EUR, a ne u CHF, te predmet izračuna konverzije nisu bile preplate po anuitetima na način kako se to traži tužbenim zahtjevom već su uzeta u obzir sva plaćanja ali kao da su izvršena po kreditu u EUR koji u stvarnosti nije bio realiziran. Zaključno utvrđenja njenog nalaza iznosi pretplate koji su predmet potraživanja tužitelja (kao i posljedično razlika u obračunatoj glavnici po konverziji) polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn koje je koristio i tuženik prilikom obračuna konverzije temeljem simuliranog EUR kredita, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi odnosno zaključno ista iznosi mišljenje da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja korištenja kredita vezanog uz valutu CHF tužitelj nisu mogle mijenjati kamatna stopa na više u odnosu na kamatnu stopu koja se navodi u ugovoru kao ni tečaj nije mogao rasti u odnosu na tečaj na dan isplate kredita zaključuje da po osnovu rasta kamatne stope iznad one koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora o kreditu, tužitelj je preplatio iznos od 24.910,36 kn. Zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovu rasta kamatne stope obračunate do dana sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu 05.02.2016. ukupno iznose 15.717,71kn. Stoga, odnosno ukupan iznos preplate po osnovu rasta kamatne stope uvećano za zatezne kamate, do dana 05.02.2016., iznosi 40.628,07 kn. Po osnovu rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita, tužitelj je preplatio iznos od 43.409,38 kn. Zatezne kamate na preplaćene iznose po osnovu rasta tečaja obračunate do dana sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu 05. 02 2016. ukupno iznose 13.887,24 kn. Stoga, ukupan iznos preplate po osnovu rasta tečaja iznad tečaja za CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita uvećano za zatezne kamate, do dana 05.02.2016., iznosi 57.296,62 kn Sveukupno je tužitelj preplatio, po osnovu rasta kamatne stope u odnosu na ugovorenu i povećanje tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznos od 68.319,74 kn što uvećano za zatezne kamate od 29.604,99 kn, obračunate do dana sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, iznosi 97.924,73 kn. Dana 05.02.2016.g. sklopljen je Dodatak ugovoru o kreditu i sačinjena Obavijest o izračunu efekata konverzije u kojoj se navodi da stanje nedospjele glavnice na dan 05.02.2016.g. iznosi 360.669,91 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, preostala neotplaćena glavnica na dan konverzije bi iznosila 69.835,10 CHF te bi ista pod pretpostavkom da se nije mogao mijenjati ni tečaj za CHF na štetu tužitelja, primjenom početnog tečaja, iznosila 327.014,10 kn odnosno konverzijom je utvrđen veći iznos neotplaćene glavnice za iznos 33.655,81 kn .Prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl.19. c. Prilikom izračuna konverzije su uzete sve uplate tužitelja te primijenjene na simulirani otplatni plan kao da je kredit početno odobren u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom koja je iznosila početno 5,90% (za kredit u CHF je iznosila 4,50%) i promjenjivim tečajem EUR. Dana 05.02.2016.g. sklopljen je Dodatak kojim je provedena konverzija te je navedeno da je tužitelju na dan 05.02.2016.g. utvrđeno manje uplaćeno sredstava u iznosu 3.345,84 kn.

19.Kako na ovakav nalaz i mišljenje punomoćnik tužitelja nije imao primjedbi jer je sukladno istom konačno uredio tužbeni zahtjev a tuženik prigovarao nalazu i mišljenju kao pogrešnom jer nije pravno i matematički ispravno ovaj sud je prihvatio kao stručno budući da je vještak u svom nalazu i mišljenju iskazao da bi upravo na dan konverzije 05.02.2016.g. istom s osnova pretplate zbog ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zaračunat iznos od 24.910,36 kn s osnova kamata obračunatih od dana dospijeća ( neosnovane naplate do dana 05.02.2016.g. ) na iznose preplaćene zbog ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi 15.717,71 kn , 43.409,38 kn s osnova pretplate zbog ništetnih i nepoštenih odredbi o valuti švicarski franak te iznos od 13.887,24 kn s osnova kamata obračunatih od dana dospijeća do dana sačinjavanja dodatka Ugovora te iznosa od 33.655,81 kn većeg od strane tuženika pogrešno utvrđenog iznosa neotplaćene glavnice te kamate od sačinjavanja 05.02.2016.g. do danas.

20.Predmet ovog postupka je isplata razlike koja je nastala zbog primjene ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj CHF i to za razdoblje od 15.05.2006.g. do 06.02.2016.g. a koji iznos nisu obuhvaćeni dodatkom o konverziji 05.02.2016.g. Naime, anuitete koje je tužiteljica plaćala tuženoj kao naknadu za korištenje kredita se sastoji od glavnice i kamate, s tim što se u početku plaća veći iznos kamate, a manji iznos glavnice, te se ovaj omjer između kamate i glavnice u anuitetu s vremenom mijenja (smanjuje se iznos kamate, a povećava iznos glavnice).

21.U konkretnom slučaju zbog primjene veće, ništetne kamate stope i valutne klauzule vezane uz tečaj CHF do dana konverzije tužiteljica je pretplatila a prema vještvu Ines Lozić iznos od ukupno 101.970,55 kn odnosno 13.533,82 eura, a sukladno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podnesak od 18.02.2025.godine, budući da je Euro postala služben valuta Republike Hrvatske.

22.Provedenom konverzijom preostala kreditna obveza tužitelja nije umanjena za iznose koji se potražuju u ovom postupku, već je kreditna obveza umanjena uslijed konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR te kako tužiteljica provedenom konverzijom nije namirena s naslova utuženih iznosa ovaj sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev i to primjenom odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne Novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, 132/06,41/08, 125/11, 25/13, 78/15 ) st. 1 a koji propisuje da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili Zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi a st.3 istog čl. da obveza vraćanja odnosno nadoknade nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Kako je presudom Visokog trgovačkog suda RH utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba ništetna ima se uzeti da se osnova nikada nije ostvarila budući da za ono što je ništetno uzima se da nije ni nastalo. Ništetnost nastaje ex tunc ,od samog zaključenja posla.

23.Nadalje čl. 1115 ZOO-a propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24.Obzirom da je u postupku zaštite kolektivnih Ugovora potrošača utvrđeno nesavjesno i nepošteno postupanje tužene sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a tužena je kao nesavjesna Ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe dužna isplatiti tužiteljici pripadajuće kamate na preplaćene iznose i to od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do konačne isplate.

25.Što se tiče prigovora zastare isti nije osnovan budući da u konkretnom slučaju tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih anuiteta na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Zahtjev za isplatu pretplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, zastara počima teći donošenjem odluke Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13 od 13.lipnja 2014, a nastupa 14.lipnja 2019 dok za isplatu pretplaćenih iznosa na temelju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli počima teći donošenjem odluke Visokog Trgovačkog suda RH, posl.br.Pž-6632/17 od 14.lipnja2018., a nastupa 15.lipnja 2023. Kako je predmetna tužba podnesena 03.06.2019., a Zakon tog instituta stjecanja bez osnova, ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl.225 ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarjevaju za pet godina, ako Zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako je presuda Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13 donesena 13.lipnja2014., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku od 5 godina (zastara počima teći od 13.lipnja 2019., a tužba je podnesena 03.lipnja 2019.g.), uslijed čega se istaknuti prigovor ima u cijelo smatrati neosnovanim. Inače isti prigovor zastare, isto nije osnovan, budući da je o pitanju zastare Vrhovni sud RH zauzeo pravno shvaćanje na Sjednici Građanskog odjela VS RH od 30 siječnja 2020.g. da zastarni rok kod restitucije počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost a koje glasi: "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su Ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog Ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05 ( čl. 104 st. 1 ZOO/91 ) kao posljedice utvrđenja ništetnosti Ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." , a ovo u bitnom znači da pravilnom primjenom materijalnog prava konkretno odredbe čl. 323 st. 1 ZOO-a zastara restitucijskog zahtjeva u ovom predmetu može početi teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke u ovom predmetu a kojom se utvrđuje nepoštenim i ništetnim Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ugovorne odredbe t.2 i t.7.

26.Odluka o trošku donesena je sukladno čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 96/08, 57/11, 148/11, 25/13) i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad ( „Narodne Novine“ broj: 87/93, 16/94, 111/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/10, 142/12 ),a odnosi se na trošak punomoćnika tužitelja i to sastav tužbe 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 21.04.2021.g, 24.06.2021.g, 20.09.2021., 21.01.2025.g,07.03.2025.g 31.03.2025.g, svako po 500,00 eura , zastupanje na ročištu od 18.12.2020.g 200,00 eura, sastav 2 podneska od 31.01.2020.g. i 13.04.2021.g. svaki po 200,00 eura te sastav dva podneska od 13.04.2021.g i 18.02.2025.g svako po 500,00 eura daje trošak punomoćnika tužitelja od 4.800,00 eura ,uvećano za iznos PDV-a od 1.200,00 eura daje trošak punomoćnika tužitelja od 6.000,00 eura. Kada se ovim troškovima pridoda pristojba tužbe u iznosu od 133,39 eura,pristojba presude od 133,39 eura te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura onda je sveukupni trošak tužitelja 6.664,95 eura koliko je i dosuđeno u točci 4 .izreke presude.

U Trogiru, 13. svibnja 2025.

Sudac

Divna Ivančev

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na nadležni Županijski sud pisanim podneskom u 3 primjerka.

DNA:

1. pun.tužitelja

2. ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, Trg bana Josipa Jelačića 10, [adresa] Zagreb

3. u spis