Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2661/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marinko Brajko, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 29743547503, Zagreb, A. Heinzla 4, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-32/2022-11 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-32/2022-11 od 13. travnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke i u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužiteljici naloženo da naknadi parnični trošak tuženiku u iznosu od 2.596,93 eura sa zateznom kamatom od 13. travnja 2023. do isplate.

II. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke na način da se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnoga troška u iznosu od 167,50 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Tužiteljica se odbija s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: OIB: 29743547503 da tužiteljici PC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 29.285,00 kn za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana nastanka štete po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske odluke po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje a sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.764,43 eura1/20.828,60 kuna sa zateznim kamatama od 13. travnja 2023. godine po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužiteljica zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva podredno za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio njenu osnovanost i predložio odbijanje.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Osnovan je žalbeni navod kojim žaliteljica ukazuje na proturječnost odluka suda prvoga stupnja koji je tuženiku naložio dostavu police osiguranja i općih uvjeta osiguranja a kod utvrđenja odlučnih činjenica ih nije uzeo u obzir jer je njihova dostava tuženiku naložena na prijedlog tužiteljice nakon zaključenja prethodnog postupka. Međutim, sadržaj priložene police i općih uvjeta ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica i primjenu materijalnoga prava, zbog razloga navedenih u daljnjem obrazloženju ove presude. Ujedno nije ostvaren niti žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 377. st. 2. ZPP jer su dostatno raspravljena sporna pitanja koja su odlučna u ovoj pravnoj stvari, sukladno rješenju ovoga suda od 14. srpnja 2022.

6. Odlučne činjenice su pravilno utvrđene, dijelom ih je ovaj sud utvrdio primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. t. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao vlasnice obiteljske kuće u [adresa], u kojoj je 12. lipnja 2017. došlo do izljeva vode uslijed pucanja crijeva ispod bojlera, za naknadu nastale imovinske štete u kućanstvu. Odgovornost tuženika, kako navodi, proizlazi iz ugovora o osiguranju od odgovornosti koji je s njim sklopio vlasnik obrta [obrt], koji je neispravno ugradio bojler.

8. Nesporno je da je tužiteljica imala sklopljenu policu osiguranja imovine s Croatia osiguranjem d.d. koje joj je isplatilo iznos od 24.156,67 kn, u ovom postupku od tuženika traži isplatu daljnjeg iznosa jer je iznos štete veći. Tuženik je tijekom postupka osporio osnov i iznos tužbenog zahtjeva.

9. Iz priložene police osiguranja (list 169.spisa) proizlazi, što tuženik niti nije jasno i određeno osporio,da je s vlasnikom obrta [obrt] ČC, koji je izvodio radove ugradnje bojlera, sklopio 16. studenoga 2016. policu osiguranja od odgovornosti važeću do 16. studenoga 2017., dakle i u vrijeme nastanka predmetne štete. Kao predmet osiguranja je ugovorena odgovornost osiguranika prema trećim osobama i njihovim stvarima iz registrirane djelatnosti.

10. Nije sporno da je djelatnik tuženika bio prisutan kod procjene štete zajedno sa procjeniteljem Croatia osiguranja d.d. Međutim, iz sadržaja zapisnika ne proizlazi ikakvo očitovanje o odgovornosti izvođača radova niti je preuzeta obveza isplate od strane tuženika već je samo opisana i procijenjena šteta.

11. Iz odredbe čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05) proizlazi da je obveza osiguratelja iz ugovora o osiguranju isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, dok je prema odredbi čl. 922. st. 1. toga Zakona osigurani slučaj događaj prouzročen osiguranim rizikom.

12. Prema odredbi čl. 965. st. 1. ZOO u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.

13. Iz citirane odredbe proizlazi da pravo oštećene osobe iz ugovora o osiguranju od odgovornosti ovisi o tome da li je šteta nastala kao posljedica događaja odnosno u ovom slučaju nepravilnog izvođenja radova za koji odgovara osiguranik tuženika. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da njegov osiguranik, vlasnik obrta koji je izvršio ugradnju bojlera, nije odgovoran za ikakav propust koji bi uzrokovao izljev vode.

14. Tužiteljica nije predložila ikakve dokaze na okolnost pravilnosti izvođenja radova ugradnje bojlera kao i uzročne veze s nastalom štetom. Točno je da je na pripremnom ročištu predložila "po potrebi" provesti građevinsko vještačenje, bez obrazloženja na koju okolnost no sud očito nije prihvatio taj dokazni prijedlog odnosno nije rješenjem odlučio da će se on provesti a tužiteljica se nije protivila i ustrajala u prijedlogu, njeni ostali dokazni prijedlozi su se odnosili na opis oštećenja na objektu, izvođenje radova na otklanjanju štete i troškove istih.

15. Slijedom izloženog, kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da je osiguranik tuženika nepravilno izvodio radove na ugradnji bojlera i da je zbog toga došlo do pucanja vodovodne cijevi i izlijevanja vode u kući tužiteljice, nije ostvarena pretpostavka odgovornosti tuženika koja proizlazi iz citirane odredbe čl. 965.st.1. ZOO te nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

16. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava u dijelu odluke o naknadi parničnoga troška kojim su tuženiku priznati troškovi zastupanja na ročištu 14. studenoga 2022. primjenom Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) jer se na tom ročištu stvarno raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Stoga nagrada za tu procesnu radnju prema odredbi Tbr. 9. t. 2. Tarife iznosi 99,54 eura umjesto 199,08 eura. Također nije osnovan zahtjev za naknadu troškova pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 43,08 eura jer ju tuženik uopće nije platio i jer ta obveza prema odredbi čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka. Stoga je pravilnom primjenom materijalnoga prava odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 167,50 eura. U odnosu na preostali dio odluke kojom je dosuđen trošak od 2.596,93 eura žaliteljica ne ističe konkretne razloge a nisu ostvareni niti oni na koje ovaj sud prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

17. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 373.a. st. 1. t. 2. i st. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

18. Budući da tužiteljica u žalbenom postupku nije uspjela sa glavnim zahtjevom (čl. 35. ZPP) neosnovan je njen zahtjev za naknadu troškova toga postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP). Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić