Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2044/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri iz Zagreba, Zvonarnička 3, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3123/19-50 od 24. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje točka I izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3123/19-50 od 24. siječnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama.

II Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3123/19-50 od 24. siječnja 2023. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 1.645,30 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 1.645,30 eura sa zateznim kamatama.

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje točka II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3123/19-50 od 24. siječnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.879,82 sa zateznim kamatama.

IV Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3123/19-50 od 24. siječnja 2023. u točki II izreke u dijelu kojim je prihvaćen zajhtjev tužitelja za naknadu troška postupka za iznos od 1.030,19 eura i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 1.030,19 eura sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.Izreka prvostupanjske presude glasi:

“I. Nalaže se tuženiku Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 isplatiti tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.645,29 EUR / 35.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 20.12.2019. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305 da tužitelju IM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.909,94 EUR / 21.925,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te sve u roku od 15 dana.”

2. Protiv ove presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti kao nit one koje tuženik ističe u žalbi. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali je dijelom pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

5. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik na portalu HRT- vijesti u elektroničkom izdanju od 17. listopada 2019. objavio tekst pod naslovom „Od gospodara rata do obiteljskih nasilnika“.

Tužitelj tvrdi da su u tekstu tog članka, čiji autor je TRHRT, koji uz osvrt na sudski postupak kod Županijskog suda u Zadru, povodom prijedloga za određivanje istražnog zatvora petorici osumnjičenika prijavljenih za seksualno zlostavljanje maloljetnice, prenosi sadržaj pisanog teksta sociologa TR, iznesene uvrede i nepotpune informacije koje su nanijele štetu osobnom i poslovnom ugledu tužitelja.

U tekstu se uvodno navodi: “Nasilje je ozbiljan društveni problem, a javnost je šokirana odlukom suca istrage u Zadru da petoricu mladića, osumnjičenih za grupno silovanje maloljetnice, pusti da se brane sa slobode. Je li riječ o opravdanom gnjevu javnosti…“. Iako se izravno ne spominje ime suca o kojemu se u tekstu piše, potpuno je jasno da se objavljeni tekst odnosi na tužitelja kao suca istrage koji je odlučivao u navedenom predmetu, a posebice i iz razloga jer je tuženik izvješćivao javnost o odluci koju je donio tužitelj kao sudac istrage Županijskog suda u Zadru, kao npr. u tekstu: “Javnost šokirana odlukom suda o seksualnom zlostavljanju“, zatim u TV prilogu: „Tema dana“:

5.1. Tužitelj ističe kako je netočna informacija da je grupa mladića osumnjičena za višestruko grupno silovanje maloljetne djevojke. Točno je to da su tužitelju kao sucu istrage privedena petorica mladića od kojih je jedan osumnjičen za silovanje, a ostala četvorica za druga, blaža kaznena djela protiv spolne slobode, što je u priopćenju za javnost navelo i Državno odvjetništvo i time potvrdilo da nije bilo grupnog silovanja.

5.2. Tužitelj je kao sudac istrage rješenjem odredio mjere opreza osumnjičenicima zbog opasnosti utjecaja na žrtvu kao svjedoka, koje je dužna izvršavati i nadzirati policija, uz pridržaj istražnog zatvora u slučaju kršenja mjera opreza, dok je izvan raspravno vijeće Županijskog suda u Zadru, odlučujući naknadno o žalbama, odmah odredilo istražni zatvor. Izvan raspravno vijeće je ujedno potvrdilo prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odbijen prijedlog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

5.3. Međutim, nevezano za kasnije rješidbe u istom predmetu povodom pravnih lijekova, posebno se ističe da je tužitelj svoju odluku donio nakon brižljive ocjene svih priloženih dokaza, u zakonito provedenom postupku, na temelju svojih ovlasti i nadležnosti. Odlukom Ustavnog suda broj U-III-4424/2019 od 13. studenog 2019. povodom ustavne tužbe jednog od osumnjičenika, utvrđeno da je izvan raspravno vijeće Županijskog suda u Zadru, koje je po žalbi izmijenilo rješenje tužitelja kao suca istrage, nezakonito odredilo istražni zatvor i svojom odlukom povrijedilo pravo na slobodu osumnjičenika. Odluka je imala deklaratoran značaj jer je istražni zatvor osumnjičenicima u međuvremenu ukinut. Time je odlukom Ustavnog suda RH u cijelosti potvrđeno i osnaženo rješenje kojeg je donio tužitelj kao sudac istrage.

5.4.U tekstu se dalje navodi: "Preuzimanju i prijenosu takvog nasilnog modela ostvarivanja osobnih ili grupnih ciljeva posebno su otvoreni, u socijalizacijskom smislu najosjetljiviji, mlađi članovi društva. Oni gledaju, sudjeluju, promišljaju svoje mjesto u društvenoj stvarnosti te donose zaključke o društvu, koje dopušta da pojedinačno nasilje i devijantnost ostane nekažnjena, ili se kazneni progon namjerno izbjegava s obzirom na veze i poznanstva počinitelja ili u ime nekih viših ciljeva ... " .

5.5. Tužitelj smatra da je objavom navedenih informacija javnost dovedena u zabludu na način da se može shvatiti da u predmetu u kojem je odlučivao tužitelj: ..."društvo .... dopušta da pojedinačno nasilje i devijantnost ostane nekažnjena ...." Tužitelj ističe kako je ova informacija potpuno netočna.

U konkretnom slučaju se uopće nije radilo o suđenju, jer isto nije ni započelo, niti se odlučivalo o krivnji, kažnjavanju ili nekažnjavanju prijavljenih sudionika. U toj fazi nije bio proveden ni jedan dokaz, što nije bilo ni moguće, jer se dokazi izvode isključivo po prijedlog državnog odvjetnika, koji do tada nije bio podnesen.

5.6. Nadalje, tužitelj ističe kako je netočno je također da se "...kazneni progon namjerno izbjegava s obzirom na veze i poznanstva počinitelja ili u ime nekih viših ciljeva ... " Ova informacija u odnosu na tužitelja ima uvredljiv klevetnički karakter. Suprotno tome, točno je da kazneni progon nije izbjegnut, nego je neometano započeo podnošenjem kaznene prijave i prijedlogom Državnog odvjetnika, o kojemu su u zakonito provedenom postanku, svatko u okviru svoje nadležnosti, odlučivali tužitelj i izvan raspravno vijeće Županijskog suda.

5.7. Slijedom navedenog, objavom nepotpunih i netočnih informacija u javnosti je stvoren pogrešan dojam o pristranosti tužitelja kao osobi koja štiti nasilnike i silovatelje. 5.8. Zbog objavljenih informacija tužitelj je izoliran od okoline, izložen je prijetnjama smrću kao i ovi njegove obitelji, kamenovan na ulici od strane prolaznika, te je bio pod posebnom zaštitom policije te mu je ograničena i sloboda. Kod tužitelja su uslijedile i vanjske manifestacije takve povrede, s obzirom da je pod izrazitim stresom i u strahu kako za svoj život tako i za život članova svoje obitelji. Nakon objave predmetnog članka tužitelj je primao prijetnje, s tim da tužitelj živi u manjoj sredini, u gradu Benkovcu, a i da grad Zadar također predstavlja okruženje koje se može smatrati relativno manjim.

U takvim okolnostima, gdje mnogi sugrađani prepoznaju ili poznaju ovdje tužitelja, neposredne posljedice utjecaja ovakvog članka na javno mnijenje, imaju vrlo drastične posljedice na tužitelja, pa i njegovu obitelj.

Posljedice se očituju kroz prijezir okoline, imajući pritom naročito na umu da se radi o sucu, jer je percepcija javnosti prema cijelom pravosudnom sustavu nepovoljna, pa se cijela frustracija prema sustavu u nekom intervalu vremena usmjerava prema tužitelju. 5.9. Netočne i nepotpune informacije u predmetnom članku dobile su dodatno negativan odjek u masovnim prosvjedima diljem Hrvatske održanim 19. listopada 2019. koji su održani u 15-tak hrvatskih gradova, među kojima u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zadru, Puli, Šibeniku, Varaždinu i si. Samo u Zagrebu na Trgu Kralja Tomislava okupilo se oko 7000 građana koji su nosili transparente "Dosta mi je ličkog rukovanja i dalmatinskog milovanja"; "grupno silovanje ..."; "Institucije koje štite zlostavljače su zlostavljačke". Na prosvjedima su isticani daljnji transparenti "krivosuđe, a ne pravosuđe"; "nekažnjavanje zločina je zločin"; "žene i djevojčice žrtve HR pravosuđa"; "korupcija"; "Nisi kriva!"... Na navedenim prosvjedima pored ostalog isticani su zahtjevi da se "hitno premjesti sudski postupak sa zadarskog Županijskog suda na drugi županijski sud, kako bi se spriječili mogući utjecaji interesnih skupina na sudski postupak, na štetu žrtve", kao i da se "pokrene stegovni postupak protiv suca M pred Državnim sudbenim vijećem zbog neprofesionalnog i nemarnog postupanja koje dovodi u opasnost sigurnost i dostojanstvo žrtve".

5.10. Zbog objave predmetnog članka s netočnim i nepotpunim informacijama tužitelj i njegova obitelj primili su prijetnje smrću, ugrožena je osobna sigurnost tužitelja, koji je čak bio primoran koristiti posebnu zaštitu policije, što je sve dodatno utjecalo na intenzitet povrede prava osobnosti tužitelja.

5.11. Tužitelj se dana 15. studenoga 2019. obratio tuženiku s zahtjevima za ispravkom, međutim, tuženik nije objavio predmetni zahtjev.

6. Imajući u vidu prethodno navedeno i rezultate dokaznog postupka pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete primjenom čl. 21 st. 1. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04) kojom je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi izuzev u slučajevima propisanim tim zakonom dok je st. 2 istog članaka propisano da je šteta umanjenja nečije imovine ili sprečavanje njezina povećanja (materijalna šteta), te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).

6.1. Uvjerljiv je navod tužitelja da su objavom predmetnog članka svi znali o kojem se sucu istrage radi, dakle, o tužitelju osobno, a posebno u manjoj sredini kakva je Biograd na moru ili Zadar.

Internet portal tuženika je portal koji je opće poznat na nacionalnoj razini, a raniji članci često su bili objavljivani u lokalnim medijima sa šireg područja Zadra i Dalmacije, pa je pravilan zaključak suda prvog stupnja da se tekst tuženika obraćao puno većem broju osoba od ranijih članaka te da je time i postignuta opća obaviještenost stanovnika na području Republike Hrvatske o nemilom događaju i odluci istražnog suca.

6.2. U predmetnom članku se navodi da se radilo o grupnom silovanju oštećene, iako se nije radilo o takvom kaznenom djelu. Dakle, tuženik nije objavio istinu, a prije objave članka nije kontaktirao tužitelja da utvrdi točnost podataka.

6.3. Kako je zbog onoga što se stvarno dogodilo tužitelj odredio mjere opreza, a ne određivanje istražnog zatora za osumnjičene, a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske o ustavnosti određivanja tog istražnog zatvora U-III-4424/2019 ocijenjeno je da je određivanje istražnog zatora nezakonita odluka, nije bilo opravdano odrediti istražni zatvor kako je to odlučio i tužitelj, a nakon čega je bio u medijima napadnut 6.3. Navedeni slučaj inicirao je značajnu pozornost javnog mijenja te da su u nekim mjestima održane i manje demonstracije i prosvjedi u kojima se izražavalo negodovanje, odnosno protivljenje počiniteljima kaznenih djela protiv spolne slobode, a čuli su se i različiti oblici izražavanja negodovanja i prema pravosuđu u smislu da progone takvih djela i njihove počinitelje ne provodi dovoljno uspješno te da isti počinitelji za takva djela nisu adekvatno kažnjeni.

6.4. Iz navoda "...kazneni progon namjerno izbjegava s obzirom na veze i poznanstva počinitelja ili u ime nekih viših ciljeva ... " proizlazi insinuacija da neke od osoba koje su uključene u kazneni progon počinitelja takvih djela zapravo to opstruiraju s ciljem oslobađanja počinitelja tih djela obzirom da isti počinitelji, odnosno njihovi roditelji imaju poznanstva i utjecaj na osobe u pravosuđu koji im to omogućuju.

6.5. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da tuženik u ovom postupku nije dokazao postojanje ekskulpacijskog razloga za ovaj dio svojih navoda u smislu da je dokazao istinitost navoda na način da bi dokazao da je netko utjecao na tužitelja kao istražnog suca, da zbog osobnih ili imovinskih razloga donese onakvu odluku kakvu je i donio.

7. Imajući u vidu navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelj nije dokazao nastanak štete. Tužitelj je u svom iskazu naveo kakve je sve neugodnosti imao, pri čemu nije odlučno u kojem trenutku je tužitelj dobio policijsku zaštitu i kada su počeli zdravstveni problemi uzrokovani medijskim izvještavanjem o istražnom zatvoru zbog kojega je tužitelj prozivan u medijima. Već sama objava predmetnog članka u sadržaju kako je prikazan opravdava dosudu naknade štete s obzirom da je tuženik objavio neistinit podatak da je bila riječ o grupnom silovanju, dok intonacija predmetnog članka ukazuje da tužitelj kao sudac dopušta da pojedinačno nasilje i devijantnost ostane nekažnjena i da se kazneni progon namjerno izbjegava s obzirom na veze i poznanstva počinitelja ili u ime nekih viših ciljeva, pa je logično i uvjerljivo da je i ovaj članak doprinio neugodnostima i zdravstvenim poteškoćama koje je tužitelj imao u vrijeme nakon objave spornog članka na način da opravdava dosuđivanje naknade štete.

8. Nadalje se u odnosu na žalbene navode tuženika ističe da nije riječ samo o vrijednosnom sudu iznesenom u predmetnom članku već i o navođenju činjenica koje nisu točne, a koje su doprinijele dojmu javnosti o nepravilnom radu tužitelja kao suca.

9. Okolnost da je tužitelj ostvario pravo na naknadu štete i u drugim postupcima vezano uz izvještavanje o predmetnom kaznenom postupku ne znači da tužitelj nema pravo na naknadu štete i u ovom postupku, s tim da to jest okolnost koja utječe na visinu naknade štete.

10. Naime, uvažavajući činjenicu da u spornom članku nije izričito navedeno tužiteljevo ime, da su i drugi mediji prenijeli istovjetne informacije te da se u drugim medijima spominje tužiteljevo ime, kao i da je tužitelj vezano uz novinarske članke povezane uz kazneni predmet u kojemu je tužitelj bio sudac istrage koji je odlučivao o istražnom zatvoru, kao i da je tužitelj u drugom sporovima temeljem navoda u tim člancima već ostvario pravo na naknadu štete u iznosima od 50.000,00 kn i 10.000,00 kn, ovaj sud je mišljenja da je primjereni iznos naknade štete iznos od 3.000,00 eura.

11. Slijedom navedenoga je prvostupanjska presuda djelomično preinačena u dijelu pod točkom I izreke na način kako je navedeno u točkama I i iI izreke ove drugostupanjske presude.

12. S obzirom na izmijenjeni omjer uspjeha u sporu, odnosno da je tužitelj u odnosu na osnovu zahtjeva i njegovu visinu uspio u sporu u omjeru od 82,3 %, to mu pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 64,6 % (tužiteljev omjer uspjeha od 82,3 % umanjeno za tuženikov omjer uspjeha od 17,7 %), tako da tužitelju primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na 1.879,82 eura koji iznos predstavlja 64,6 % troška postupka priznatog prvostupanjskom presudom.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević