REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-578/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Maji Čelan, u pravnoj stvari tužitelja OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, OIB: 03861060066, Stjepana Radića 83, Šibenik, kojeg zastupa zastupnica po zakonu UĐ i punomoćnik Domagoj Truhar, odvjetnik u OD Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika IMEX BANKA d.d., OIB: 99326633206, [adresa], kojeg zastupaju zastupnici po zakonu LĐ i Igor Unković te punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivana Tomulića, odvjetnika u OD Hanžeković i partneri d.o.o., Zagreb i zamjenika punomoćnika Filipa Ivana Žure, odvjetnika u Splitu, na ročištu za objavu presude 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku IMEX BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 99326633206 da u roku od osam dana isplati tužitelju OPĆA BOLNICA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE, OIB 03861060066, Šibenik, Stjepana Radića 83, zakonske zatezne kamate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2 Zakona o obveznima odnosima koje na iznos od 396.728,93 EUR teku od 27. veljače 2016. pa do dana isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje po u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a za period od 30.12.2023. pa sve do isplate, po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Utvrđuje se da je bila osnovana tužiteljeva tražbina prema tuženiku na ime zakonskih zateznih kamata po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. Zakona o obveznima odnosima koje na iznos od 396.728,93 EUR teku od 26. veljače 2016. do 5. svibnja 2021. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotna poena, utvrđuje se da je ostvarenjem (naplatom) tužiteljeve tražbine na novčanim sredstvima tuženika u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom dana 05.05.2021. prestala tražbina tužitelja i obveza prema tužitelju temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu P-451/2016, pravomoćne 08.10.2020. i ovršne 16.02.2021; te se ujedno utvrđuje da nije ni nastao pa da stoga i ne postoji obvezno-pravni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojeg bi tužitelj trebao vratiti zakonske zatezne kamate preko iznosa zakonskih zateznih kamata po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznima odnosima koje na iznos od 396.728,93 EUR teku od 26. veljače 2016. do 05.05.2021.,

osim u dijelu u kojem je zakonska zatezna kamata, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekuća na iznos od 396.728,93 EUR za period od 25.12.2015. do 25.02.2016.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim zahtjeva da mu tuženik plati zakonske zatezne kamate na iznos od 396.728,93 EUR za razdoblje od 25. prosinca 2015. do 25. veljače 2016.

II. Dopušta se preinaka tužbe od 10. siječnja 2025.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju 500,00 EUR na ime parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od 13. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena do isplate, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužbom u ovoj pravnoj stvari tužitelj je tražio isplatu iznosa od 2.989.154,10 kn sa za zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. prosinca 2015. po stopi propisanoj za trgovačke odnose, koji iznos predstavlja glavnicu isplaćenu tuženoj u ovršnom postupku na temelju ovršne isprave – drugostupanjske presude, a koju odluku je u povodu revizije ukinuo Vrhovni sud Republike Hrvatske (odlukom broj Revt- 100/15 od 14. listopada 2015).

2. U prvostupanjskom postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem P- 451/2016 je utvrđeno:

- da je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu dana 14.travnja 2015.godine, temeljem ovršne sudske odluke;

- da je tuženik protiv tužitelja podnio tužbu sa zahtjevom za izdavanje platnog naloga;

- da je Trgovački sud u Zadru, Stalna služba u Šibeniku izdao platni nalog br. Pl-15/10 od 19.travnja 2010. godine;

- da je presudom Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj P- 38/11 od 10.veljače 2011.godine odbijen tužbeni zahtjev, te ukinut platni nalog tog suda broj Pl-15/10 od 19.travnja 2010. godine;

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2801/11 od 4.studenog 2014.godine taj sud uvažio žalbu tužitelja i preinačio presudu Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku br. P-38/11 od 10.veljače 2011.godine, te održao na snazi platni nalog tog suda broj Pl-15/10 od 19.travnja 2010. godine i naložio tuženiku da tužitelju isplati trošak u iznosu od 210.653,12 kn;

- da je proveden zahtjev za izravnu naplatu na način da je sa računa tužitelja na račun tuženika prenijet novčani iznos od 2.989.154,10 kn;

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-100/15 od 14.listopada 2015. godine uvažio reviziju tuženika, ovdje tužitelja, ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske 94 Pž-2801/11 od 4.studenog 2014.godine, i predmet vratio na ponovni postupak;

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojom presudom br. Pž- 1048/16 od 25.siječnja 2017.godine potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zadru broj P-38/11 od 10.veljače 2011.godine;

- da je između parničnih stranaka i društva Hiron d.o.o. dana 14.ožujka 2008.godine zaključen Ugovor o cesiji;

- da je protiv presude Visokog trgovačkog suda RH 94 Pž-2801/11 od 4.studenog 2014.godine,izjavljena revizija.

3. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž- 1006/2018-4 od 8. listopada 2020. ispravljenom rješenjem istog suda broj Pž- 1006/2017-7 od 2. veljače 2021. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja P-451/2016 od 7. prosinca 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.989.154,10 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. prosinca 2015. do isplate po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavka 2. ZOO-a za trgovačke odnose.

4. Protiv citirane drugostupanjske odluke tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revd-2331/2021-2 od 27. travnja 2022. dopuštena revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-1006/2018-4 od 8. listopada 2020. ispravljene rješenjem istog suda broj Pž-1006/2017-7 od 2. veljače 2021. zbog pravnog pitanja: "ima li tužitelj pravo na zateznu kamatu od dana stjecanja ili od dana podnošenja tužbe radi povrata stečenog bez osnove, tj. pada li savjesni stjecatelj (koji je sredstva stekao na temelju pravomoćne sudske presude) u zakašnjenje s povratom i odgovara li za povrat stečenog bez osnove (u pogledu zahtjeva za plaćanje zatezne kamate) od trenutka stjecanja nopvčanih sredstava ili od trenutka podnošenja tužbe za povrat stečenog bez osnove?"

5. Tuženik je nakon toga pravovremeno podnio reviziju, a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Rev-651/2023-2 od 21. svibnja 2024. ispravljenog rješenjem tog suda poslovnog broja Rev-651/2023-6 od 28. siječnja 2025. ukinute su presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1006/2018-4 od 8. listopada 2020., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pž- 1006/2018-7 od 22. veljače 2021. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 451/16 od 7. prosinca 2017. u dijelu u kojem je tuženoj naloženo plaćanje zakonske zatezne kamate na iznos od 1.989.154,10 kuna i u tom dijelu je predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

6. Iz obrazloženja revizijske odluke proizlazi da su nižestupanjski sudovi na dosuđeni iznos stečenog bez osnove tužitelju priznali i zakonsku zateznu kamatu od prvog dana nakon stjecanja bez osnove - 15. prosinca 2015., a što da je suprotno odredbi čl. 1115. i 1117., stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Naime, da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i da je dužan vratiti primljeno na osnovi koja je ostala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten, a da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili kada je tuženik primio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-100/15 donesenoj 14. listopada 2015.

7. U ovom ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 10. siječnja 2025. naveo da sukladno odluci revizijskog suda ispravlja tužbeni zahtjev i postavio ga na način kako isti glasi u točki I. izreke presude. Naveo je kako je nesporno među strankama da su obe 26. veljače 2016. zaprimile revizijsku odluku broj Revt-100/15. Također, da je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 306/17-2 od 05.07.2017. odbijena revizija tuženika kojem da je tužitelj predložio mirno rješenje ovog spora izvansudskom ili sudskom nagodom isplatom tužitelju nepripadajućih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 25. prosinca 2015. do 25. veljače 2016. (za koje se namirio od tužanika putem izravne naplate 5. svibnja 2021. kao i za preostale dosuđene kamate i glavnicu iz ovog postupka) sukladno odluci revizijskog suda od 21. svibnja 2024. poslovni broj: Rev-651/2023, na koji prijedlog da se tuženik oglušio. S tim u vezi, da tužitelj ima pravni interes za deklaratornom zaštitom u odnosu na pripadajući iznos zatezne kamate jer da je prijelaz imovine tuženika u imovinu tužitelja imao osnova ne samo u sudskim odlukama i temeljem zakona u postupku prisilne naplate, nego i na temelju pravnog posla, jer su svi sudovi pravomoćno utvrdili da se radi o cesiji radi ispunjenja, zbog čega je tužitelj i bio ovlašten ispuniti obvezu starom i novom vjerovniku po vlastitom izboru te nakon izvršene isplate starom vjerovniku, tužitelj ništa više nije dugovao tuženiku. Radi navedenog, tužitelj je istakao eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi kako je navedeno u točki II. izreke presude.

8. Tuženik je podnesak tužitelja od 10. siječnja 2025., kojim je tužitelj tužbu u dijelu povukao, a u dijelu preinačio zaprimio 15. siječnja 2025. te se na isto nije očitovao, dok je na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. travnja 2025. ostao kao tužbe i tužbenog zahtjeva te istaknuo kako pošteni stjecatelj treba vratiti stečeno sa zakonskim kamatama od dana podnošenja zahtjeva odnosno tužbe. Tužitelj je na tom ročištu ostao kod tužbe i tužbenih zahtjeva kako su uređeni podneskom od 10. siječnja 2025.

9. Tužitelj je postavljanjem glavnog tužbenog zahtjeva smanjio tužbeni zahtjev u pogledu zakonskih zateznih kamata na iznos od 396.728,93 EUR za razdoblje od 25. prosinca 2015. do 25. veljače 2016. Pravno shvaćanje da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe zauzeto je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. Tuženik se povlačenju nije protivio, pa se smatra sukladno odredbi članka 193. ZPP-a da je na isto pristao.

10. Slijedom navedenog, trebalo je utvrditi da je tužitelj povukao tužbu u dijelu kojim zahtjeva da mu tuženik plati zakonske zatezne kamate tekuće po stopi propisanoj člankom 29., stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima na iznos od 396.728,93 EUR za razdoblje od 25. prosinca 2015. do 25. veljače 2016. te je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.

11. Nadalje, tužitelj je u podnesku od 10. siječnja 2025. pored glavnog istaknuo i podredni tužbeni zahtjev. Radi se o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu propisanom odredbom članka 188., stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), odnosno o preinaci tužbe u smislu odredbe članka 191., stavka 1. ZPP-a, budući je uz prvopostavljeni - glavni tužbeni zahtjev tužitelj istakao i drugopostavljeni - eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

12. Odredbom članka 190., stavka 2. propisano je da tužitelj iznimno može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, stavkom 3. propisano je da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, dok je odredbom stavka 4. propisano da će se smatrat da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci.

13. Budući se tuženik nije protivio preinaci te se na raspravi održanoj 9. travnja 2025. upustio u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, te s obzirom na to da tužitelj bez svoje krivnje istu nije mogao preinačiti ranije, uzimajući u obzir odluku i pravno shvaćanje zauzeto u revizijskoj odluci broj Rev-651/2023-2 od 21. svibnja 2024., kao i činjenicu da tuženik nije osporio navode tužitelja kako je tuženiku predložio mirno rješenje ovog spora isplatom tužitelju nepripadajućih zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 25. prosinca 2015. do 25. veljače 2016., ovaj sud našao je opravdanim dopustiti preinaku smatrajući to svrsishodnim za konačno rješenje odnosa među strankama, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

14. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem isprava i pregledom dokumentacije sadržane u spisu.

15. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da glavni tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je osnovan eventualni kumulirani tužbeni zahtjev.

16. Ovaj ponovljeni postupak vodi se radi donošenja odluke o kamati na iznos od 2.989.154,10 kn (396.728,93 EUR) koji je pravomoćno dosuđen tužitelju povodom njegova zahtjeva za povrat stečenog bez osnove.

17. Nižestupanjski su sudovi na dosuđeni iznos stečenog bez osnove tužitelju priznali i zakonsku zateznu kamatu od 15. prosinca 2015., odnosno od prvog dana nakon stjecanja bez osnove. Revizijski sud, držeći takvo shvaćanje pogrešnim, ukinuo je odluke tih sudova u dijelu u kojem je odlučeno o kamatama te dao odgovor na postavljeno pitanje: "Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove na temelju odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka stjecatelj je dužan vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten, a to je trenutak kada mu je dostavljena odluka o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka.".

18. Iz povratnice broja 142193334357 i dostavnice (list 20. spisa) razvidno je da je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Revt-100/15-3 od 14. listopada 2015. dostavljena tuženiku 26. veljače 2016.

19. Slijedom navedenog, a sukladno shvaćanju revizijskog suda u odluci Rev- 651/2023-2 od 21. svibnja 2024., tuženik je dužan vratiti kamate na iznos primljen po osnovi koja je otpala od trenutka kada je postao nepošten, a to je od 26. veljače 2016. kada mu je dostavljena odluka o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka.

20. Međutim, tužitelj u svom podnesku od 10. siječnja 2025. navodi kako se namirio od tuženika putem izravne naplate 5. svibnja 2021. za iznos glavnice i zakonske zatezne kamate po pripadajućoj stopi iz članka 29., stavka 2. ZOO-a.

21. Iz navedenog je razvidno da je tužitelj u cijelosti namiren u pogledu svojih potraživanja po glavnom tužbenom zahtjevu što ima značaj prestanka obveze ispunjenjem u smislu odredbe članka 160. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine, broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021) radi čega je glavni tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

22. Eventualnim kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtijeva da sud donese odluku kojom se utvrđuje da je bila osnovana tužiteljeva tražbina prema tuženiku na ime zakonskih zateznih kamata po stopi koju određuje članak 29. stavak 2. ZOO-a koje na iznos od 396.728,93 EUR teku od 26. veljače 2016. do 5. svibnja 2021. po stopi propisanoj za trgovačke odnose, da je ostvarenjem (naplatom) tužiteljeve tražbine na novčanim sredstvima tuženika u postupku izravne naplate pred Financijskom Agencijom 5. svibnja 2021. prestala tražbina tužitelja i obveza prema tužitelju temeljem presude Trgovačkog suda u Splitu P-451/2016, da nije ni nastao pa da stoga i ne postoji obvezno-pravni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojeg bi tužitelj trebao vratiti zakonske zatezne kamate preko iznosa zakonskih zateznih kamata po stopi koju određuje članak 29., stavak 2. Zakona o obveznima odnosima koje na iznos od 396.728,93 EUR teku od 26. veljače 2016. do 5. svibnja 2021., osim u dijelu u kojem je zakonska zatezna kamata, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, tekuća na iznos od 396.728,93 EUR za period od 25.12.2015. do 25. veljače 2016.

23. Prema shvaćanju ovog suda, drugopostavljeni tužbeni zahtjev je osnovan.

24. Odredbom članka 187. stavka 1. ZPP-a propisano je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a stavko 2. da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

25. Tužiteljeva tražbina u pogledu glavnice u ovom je postupku tužitelju pravomoćno priznata primjenom odredbe članka 1111. ZOO-a ("Narodne novine", broj 35/05. i 41/08., 125/11 i 78/15, dalje ZOO/15) budući nije bilo sporno da je tuženik podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja temeljem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2801/2011 od 4. studenog 2014., da je u korist tužene temeljem navedene presude izvršen prijenos sredstava s računa tužitelja u iznosu od 2.989.154,10 kn, radi čega je tužitelj osnovano tražio da mu tuženik vrati sredstva koja su plaćena temeljem osnove koja je kasnije otpala jer je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-100/2015 od 14. listopada 2015. ukinuta navedena presuda poslovni broj Pž-2801/2011 od 4. studenog 2014.

26. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, dok se prema odredbi članka 1117., stavka 2. ZOO stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od kad je postao nepošten.

27. Sukladno citiranim odredbama, a prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske te sukladno utvrđenjima u ovom postupku, tužitelj ima pravo na isplatu pripadajućih zakonskih kamata za razdoblje od 26. veljače 2016., odnosno od dana zaprimanja revizijske odluke poslovnog broja Revt-100/15-3 do 5. svibnja 2021., odnosno do dana kada se namirio od tuženika putem izravne naplate.

28. U situaciji kada je revizijski sud ukinuo dio odluke koji se odnosi na plaćanje zatezne kamate u cijelosti i predmet vratio na ponovno odlučivanje, a tuženik u međuvremenu podmirio glavnicu i kamate u cijelosti, dakle u iznosu većem od onog koji proizlazi iz revizijske odluke Rev-651/2023, uzimajući u obzir da tuženik nije osporio tužiteljeve navode o tuženikovu odbijanju mirnog rješenja ovog spora, prema shvaćanju ovog suda tužitelj, u skladu s odredbom članka 187., stavka 2. ZPP-a ima pravni interes za deklaratornim zahtjevom da je njegova tražbina na ime pripadajućih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos (396.728,93 EUR) za razdoblje 26. veljače 2016. - 5. svibnja 2021. bila osnovana, da je naplatom 5. svibnja 2021. ista prestala pa da ne postoji obvezno-pravni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojeg bi tužitelj trebao vratiti uplaćene iznose na ime zakonske zatezne kamate, osim u dijelu za razdoblje od 25.12.2015. do 25. veljače 2016.

29. Bez ovakvog utvrđenja, budući su odluke nižestupanjskih sudova u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata ukinute, ne bi postojala pravna osnova za naplatu predmetnih kamata u onom dijelu u kojem je tražbina tužitelja osnovana, a to je za razdoblje 26. veljače 2016. - 5. svibnja 2021. te bi tuženik po osnovi instituta stjecanja bez osnove mogao tražiti povrat iznosa naplaćenih od tužitelja na ime zateznih kamata.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

31. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s podrednim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevom, dok glede odbijenog prvog tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe članka 154., stavka 1. ZPP-a.

32. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa), konačnu vrijednost predmeta spora (7.091,17 EUR) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (str. 376. spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za: sastav obrazloženog podneska od 10. siječnja 2025. po Tbr. 8./1. (100 bodova) i zastupanje na ročištu 9. travnja 2025. po Tbr.9./1. Tarife (100 bodova), što sukladno Tbr.54. Tarife iznosi 400 EUR, a uvećano za 25 % PDV (Tbr.46. Tarife) iznosi 500,00 EUR.

33. Sukladno odredbi članka 151., stavka 3. ZPP-a, na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zatražena zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29., stavkom 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 13. svibnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke rješenja.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske u točki II. izreke svog rješenja poslovnog broja Rev-651/2023-2 od 21. svibnja 2024. odluku o troškovima revizijskog postupka ostavio je za konačnu odluku u ovom sporu. Međutim, kako tuženik trošak revizijskog postupka u ovom postupku nije zatražio, to ovaj sud o istom, sukladno odredbi članka 164. ZPP-a koja propisuje da sud o naknadi troškova odlučuje na određen zahtjev stranke, nije mogao odlučiti.

U Splitu, 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Maja Čelan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis