REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
P-253/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužiteljice EI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Kristini Vuljak, odvjetnici Odvjetničkog društva Vuljak & Vuljak d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika DI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, dana 13. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica EI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], samovlasnica nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] Šikara Brezik sa 515 čhv.
II.Tužena DI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] je dužna tužiteljici EI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], platiti u roku od 15 dana iznos od 214,05 Eura, na ime naknade parničnih troškova i to zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2025. godine, pa sve do isplate i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a referentna stopa je stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se predložilo da tužena DI OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], prizna tužiteljici pravo vlasništva na navedenoj nekretnini, ali i da joj izda valjanu tabularnu ispravu u roku od 15 dana od presuđenja, a koju bi u suprotnom zamijenila ova presuda.
Obrazloženje
1. U tužbi koja je dana 20. ožujka 2025. godine, dostavljena sudu, tužiteljica je predložila da se utvrdi da je vlasnica nekretnine navedene u izreci ove presude.
2. Tužiteljica je tužbu obrazložila navodeći da je izvanknjižna vlasnica i posjednica predmetne nekretnine koja je u naravi šuma, te da je tužena pogrešno upisana u zemljišnoj knjizi i kod katastra kao vlasnica i posjednica te nekretnine, ističući da tu nekretninu tužiteljica mirno posjeduje zajedno sa svojim prednicima već više od punih 80 godina, te joj nitko nije osporavao njezino izvanknjižno pravo vlasništva na toj nekretnini, niti pravo na posjed. Kako je tužiteljica sa svojom obitelji rušila drva za ogrjev koja drva su se nalazila na predmetnoj nekretnini (a to su činili i prednici tužiteljice), pri čemu joj nitko nikada nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo na toj nekretnini, iako je bilo bezuspješan pokušaj da se izvansudski dogovori između stranaka rješenje ovoga spra, tužiteljica je predložila da ju se utvrdi vlasnicom predmetne nekretnine, ali i da joj tužena prizna pravo vlasništva i izda tabularnu ispravu u roku od 15 dana, koju bi zamijenila ova presuda.
3. Tužena je dopisom od 24. ožujka 2025. godine, od strane suda pozvana u ovom predmetu, dostaviti pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, no tužena nije u tom roku dostavila svoj odgovor na tužbu, iako je poziv za davanje odgovora na tužbu, zajedno sa tužbom tužiteljice zaprimila dana 10. travnja 2025. godine (što je vidljivo na vraćenoj povratnici koja se nalazi u spisu), te premda je u tom pozivu za davanje odgovora na tužbu, bila upozorena da će se u tom slučaju donijeti presuda zbog ogluhe, zbog čega je udovoljeno vlasničkom zahtjevu tužiteljice.
4. Naime, nepoznavanje činjenice da se dosjelošću pravo vlasništva stječe po ispunjenju zakonskih uvjeta za stjecanje prava vlasništva na nekretnini, te da tužena nema što u tom slučaju priznavati tužiteljici pravo vlasništva (jer je tužiteljica vlasništvo već stekla na predmetnoj nekretnini u ovoj pravnoj situaciji, neovisno o tome priznaje li to tužena ili ne) ili izdavati tužiteljici tabularnu ispravu potrebnu za upis uknjižbe prava vlasništva tužiteljice u zemljišnoj knjizi na navedenoj nekretnini (ta isprava bi bila potrebna da ne postoji ova predmetna sudska presuda kojom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine), odnosno da upis prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnoj knjizi ima samo deklaratorni značaj, a ne i konstitutivni značaj, ne dovodi do potrebe da se odbije cijeli predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice, već samo onaj suvišni i neosnovani dio, kojim je tužiteljica posredstvom svoje odvjetnice potpuno nepotrebno i neosnovano predložila da tužena nešto priznaje tužiteljici u vezi utvrđenja prava vlasništva ili da joj čak izdaje tabularnu ispravu za upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime tužiteljice, a koja isprava ili izjava uopće nije potrebna u ovom slučaju.
5. Stoga je udovoljeno ovom odlukom, samo dijelu vlasničkog zahtijeva tužiteljice, a kao neosnovan je odbijen preostali dio glavnog zahtjeva tužiteljice.
6. Naime, sud smatra da je u ovom slučaju bio ispunjen uvjet za donošenje presude zbog ogluhe iz čl. 331.b Zakona o parničnom postupku u pogledu vlasničkog zahtjeva tužiteljice, obzirom da osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva proizlazi iz bitnih činjenica navedenih u tužbi, da je tužba upućena tuženoj sa pozivom za davanje odgovora na tužbu, uredno dostavljena tuženoj, te obzirom da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa materijalnim dokazima koje je tužiteljica dostavila uz tužbu i predložila da se izvedu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženu spriječio neki opravdani razlog da podnese odgovor na tužbu pravovremeno, time da je posve realno i izvjesno kako se tužena nije niti htjela upuštati u raspravljanje da sama sebi na taj način minimalizira parnične troškove.
7. Naime, kako je tužiteljica potraživala naknadu parničnih troškova, prema troškovniku odvjetnice tužiteljice istaknutom u tužbi, valjalo je u smislu čl. 154.st.5. Zakona o parničnom postupku, obvezati tuženu da nadoknadi sve opravdane parnične troškove tužiteljici, koja odluka o trošku je donesena obzirom na vrijednost predmeta spora i odredbe važeće Odvjetničke tarife.
8. Shodno tome, tužiteljici je za sastav tužbe priznat iznos od 150,00 Eura, po osnovi pripadajućeg poreza na taj trošak joj je priznat iznos od 37,50 Eura, kao i svota od 26,55 Eura, sukladno zahtjevu tužiteljice u vezi dijela plaćene sudske pristojbe na tužbu, pa je tužena obvezana da plati tužiteljici ukupan iznos od 214,05 Eura.
U Bjelovaru, 13. svibnja 2025. godine.
S u d a c
Sanjin Milošević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda zbog ogluhe se ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U Bjelovaru, dana 13. svibnja 2025. godine
Sudac:
