Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-500/2024-26

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Milenku Vuliću, odvjetniku iz Našica, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, V. Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupan po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi povećanja rente, nakon zaključene glavne i javne rasprave 27. ožujka 2025., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 13. svibnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ALLIANZ ZAGREB d.d. (OIB: 23759810849), Selska cesta 136- 138, 10000 Zagreb, da tužiteljici EH (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], počevši od dana podnošenja tužbe1. listopada 2024. pa ubuduće, umjesto iznosa mjesečne rente na ime izgubljene zarade od 64,46 €, koji je utvrđen presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1462/2018-2 od 20. prosinca 2018., plaća mjesečni iznos rente na ime izgubljene zarade u iznosu od 160,26 €, s tim da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 1. listopada 2024. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom preostalog iznosa mjesečne rente u iznosu od 1,62 €.

III Nalaže se tuženiku ALLIANZ ZAGREB d.d., Selska cesta 136-138, Zagreb, OIB: 23759810849, da tužiteljici EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 2.062,44 €, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 187,50 €.

Obrazloženje

1. Tužiteljica dana 1. listopada 2024. protiv tuženika podnijela tužbu radi povećanja rente, navodeći da je presudom Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž- 1462/2018-2 od 20. prosinca 2018., kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, posl. broj P-517/2016 od 6. travnja 2018., tuženiku naloženo da počevši od mjeseca srpnja 2017. godine, pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tužiteljici plaća mjesečnu rentu u iznosu od 485,64 kn (64,46 €), najkasnije do 10-og u mjesecu za protekli mjesec. Pravo i visina rente utvrđeni su na način opisan na str. 6 - 8 citirane drugostupanjske presude. Visinu rente za ubuduće sudovi su utvrdili na način da su prosječan mjesečni broj sati rada tužiteljice u OPG-u (107,92) pomnožili s cijenom sata rada NKV radnika u poljoprivredi (15,00 kn). Od dobivenog iznosa (1.618,80 kn) odbili su 40% (poslovi koje tužiteljica nije mogla obavljati neovisno o posljedicama ozljede), a dobiveni iznos od 971,28 kn (1.618,80 – 647,52) umanjili su za 50 % doprinosa tužiteljice nastanku vlastite štete te utvrdili mjesečnu rentu u iznos od navedenih 485,64 kn (64,46 €). Tužiteljica predlaže da se cijena sata rada utvrdi na isti način kao u prethodnom predmetu (vještačenjem po poljoprivrednom vještaku). Tužbeni zahtjev tužitelji temelji se na minimalnoj cijeni rada NKV radnika od 6,00 € po satu, s obzirom da cijena sata rada NKV radnika u poljoprivredi sada iznosi 6,00 - 8,00 €. Novi (povećani) mjesečni iznos rente, s obzirom da cijena rada NKV radnika sada iznosi 6,00 € po satu, tužiteljica temelji na izračunu:

107,92 sata x 6,00 € = 647,52 € - 40% (259,00 €) = 388,52 € - 50% (194,26 €) = 194,26 €. Kako su se promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke, tužiteljica traži povećanje mjesečnog iznosa rente za 129,80 € te predlaže da sud temeljem čl. 1096. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) donese presudu kojom će obvezati tuženika na plaćanje umjesto dosadašnjeg mjesečnog iznosa od 485,64 kn (64,46 €), povećani iznos mjesečne rente u iznosu od 194,26 €, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana podnošenja tužbe 1. listopada 2024. do isplate.

2. Nakon provedenog poljoprivrednog vještačenja, tužiteljica je podneskom od 11. ožujka 2025. umanjila tužbeni zahtjev, na način da prihvaćajući vještačenjem utvrđenu cijenu sata rada NKV radnika od 4,95 €, zaokruživši utvrđenu vrijednost na 5,00 €/h, jer da je notorna činjenica da se sati rada u OPG ne plaćaju u centima, temeljem iste činjenične i prave osobne sada potražuje mjesečnu rentu zbog izgubljene zarade u iznosu od 161,88 €, počevši od dana podnošenja tužbe do isplate, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 1. listopada 2024. do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva za povišenjem novčanog iznosa rente na ime izgubljene zarade. Nesporno je kako je tužiteljica svojom krajnjom nepažnjom doprinijela nastupu štete od 50 %. Ovo iz razloga jer tužiteljica u prethodnim postupcima nikakvim materijalnim dokumentima nije dokazala da u obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu posjeduje stoku u vidu 4- 5 bikova, 3 - 4 krmače, 20-ak ovaca, prasce i druge domaće životinje. Stoga se sve zasniva isključivo na iskazu tužiteljice i zainteresiranih osoba članova obitelji. Prijašnji vještak poljoprivredne struke Damir Jelošek sačinio je nalaz i mišljenje isključivo na iskazu svjedoka i tužiteljice, što je apsolutno ne prihvatljivo. Tuženik se protivi da se vještačenje povjeri navedenom vještaku, a ukoliko sud odredi poljoprivredno vještačenje protivi se da se vještačenje bazira na materijalnim podacima tadašnjega OPG-a te da se točnije utvrdi količina stoke koja je bila u OPG-u u kojemu je tužiteljica bila zaposlena. Dakle, pribaviti cjelokupnu dokumentaciju koliko je predmetni OPG u trenutku štetnog događaja posjedovao stoke, jer je evidentno kako je tužiteljica radila isključivo poslove vezano uz brigu oko stoke. Osim toga, treba uzeti u obzir da je tužiteljica rođena 1962. godine te je upitno koliko bi, s obzirom na svoje godine, mogla obavljati takvu vrstu posla sada. Predlaže se zatražiti podatak od HZMO-a i CZSC-a da li tužiteljica prima kakve novčane naknade vezano uz štetni događaj u vidu invalidnosti, tuđe pomoći i njege, eventualno da li je sada u mirovini jer o tome tuženik nema nikakvih saznanja. Slijedom navedenog, tuženik je predložio da tužbeni zahtjev kao neosnovan sud odbije u cijelosti, uz dosudu svih troškova parničnog postupka tuženiku.

4. Tužiteljica u cijelosti osporava navode odgovora na tužbu, istaknuvši u podnesku od 10. studenoga 2024. da se tužbeni zahtjev temelji na odredbi čl.1096. ZOO, koja se odnosi na povećanje mjesečnog iznosa rente jer su se izmijenile okolnosti koje je pri utvrđivanju visine rente imao sud u prethodnom postupku. Pravo tužiteljice na rentu na ime izgubljene zarade utvrđeno je pravomoćnom presudom i ono se ne može mijenjati u postupku u kojem se tužbeni zahtjev odnosi na povećanje rente. Kad bi sud prihvatio stav tuženika iz odgovora na tužbu, bez ikakve pravne osnove bi promijenio pravomoćnu i ovršnu presudu iz ranijeg postupka. Cijena sata rada NKV radnika u poljoprivredi više nije 2,00 € (15,00 kn) kao u vrijeme zaključenja glavne rasprave u prethodnom postupku, već 6,00 €. Navedena činjenica je jedina „izmijenjena okolnost“ u smislu odredbe čl. 1096. ZOO zbog koje tužiteljica potražuje povišenje iznosa mjesečne rente. Gospodarski (poljoprivredni) vještak samo se treba izjasniti o trenutnoj cijeni sata rada NKV radnika u poljoprivredi, a ne ponovno utvrđivati činjenice temeljem kojih je pravo tužiteljice na rentu utvrđeno pravomoćnom presudom.

5. Nadalje, u podnesku od 31. siječnja 2025. tužiteljica se pozvala na presudu Europskog sud za ljudska prava u predmetu Jelčić Stepinac protiv Hrvatske (Zahtjev br. 16087/18) od 26. rujna 2023., gdje je u obrazloženju presude naglašeno da pravna sigurnost pretpostavlja poštovanje načela pravomoćnosti presude (res iudicata). Ni jedna stranka nije ovlaštena tražiti preispitivanje pravomoćne i obvezujuće presude samo radi ostvarivanja ponovnog suđenja i nove odluke o predmetu. U konkretnom slučaju pravo tužiteljice na rentu utvrđeno je pravomoćnom presudom u predmetu Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj P-517/2016. Presuda se temelji na nalazima gospodarskog i medicinskog vještaka koji su utvrdili vrstu i obim poslova, cijenu sata rada NKV radnika te (ne)sposobnost tužiteljice za njihovo obavljanje zbog posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći. Vrsta i obim poslova te (ne)sposobnost tužiteljice su nepromjenjive veličine temeljem kojih je sud utvrdio pravo tužiteljice na rentu, a koje tuženik nije (u cijelosti) osporio u tom pravomoćno dovršenom postupku. Cijena sata rada NKV radnika je porasla i iznosi tri puta više nego u trenutku vještačenja u tom predmetu. Promjena (porast) cijene rada NKV radnika je „znatnije promijenjena okolnost“ iz odredbe čl. 1096. ZOO. OPG čiji je član bila tužiteljica, a nositelj njezin suprug, sada je u vlasništvu njihova sina SH. Da li je obim poslova u tom OPG s novim nositeljem veći, manji ili sve da OPG više i ne postoji, ne može utjecati na pravo tužiteljice na rentu. Da nije bilo prometne nezgode zbog koje je radno nesposobna, tužiteljica je mogla ostati u OPG sina, ali se isto tako mogla zaposliti na nekakvim drugim poslovima. Kad bi sud prihvatio stavove iz odgovora na tužbu, nastali bi brojni sudski sporovi u kojima bi tuženici osporavali pravomoćnom presudom utvrđeno pravo oštećenog na rentu (npr. da potpuno radno nesposoban oštećeni star 30 godina ne bi imao pravo na rentu jer mu je raniji poslodavac otišao u stečaj, ili da bi oštećeni dobio otkaz zbog smanjenog obima poslova…). S druge strane, oštećeni bi tražili veća prava dokazujući da su se izmijenile okolnosti koje je sud imao na umu u presudi kojom je to pravo utvrđeno (npr. da bi se po redovnom tijeku stvari zaposlio kod drugog poslodavca, na bolje plaćenim poslovima, da bi napredovao, dodatno bi se obrazovao…). Sud u dokaznom postupku treba utvrditi samo visinu cijene sata rada NKV radnika u poljoprivredi te mjesečni iznos rente po kriterijima iz ranije pravomoćne presude. Svi ostali dokazi koje je tuženik predložio su nepotrebni i jedina im je svrha odugovlačenje postupka.

6. U postupku sud je izveo dokaz čitanjem presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-517/2016 od 6. travnja 2018., presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-1462/2018-2 od 20. prosinca 2018., uvidom u ovosudni spis posl. br. P-517/2016, čitanjem potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) od 30. prosinca 2024., poljoprivrednim vještačenjem po vještaku Dražena Kurečića, stalnom sudskom vještaku poljoprivrede i procjene poljoprivrednog zemljišta, čitanjem pisanog očitovanja vještaka od 26. veljače 2025., dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slatina od 22. siječnja 2025. te saslušanjem vještaka.

7. Nije sporno, što je razvidno iz ovosudnog spisa posl. br. P-517/2016, da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 11. ožujka 2008., u kojem je tužiteljici teško nagnječena lijeva nadlaktica te uslijed zadobivenih ozljeda nije sposobna obavljati poljoprivredne poslove, a niti bilo koje druge poslove. Tuženik je u tom postupku u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju.

8. Pravomoćnom presudom donesenom u navedenom postupku, koju čine presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-517/2016 od 6. travnja 2018., i presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-1462/2018-2 od 20. prosinca 2018., tuženiku je naloženo da tužiteljici na ime dospjelih iznosa rente zbog izgubljene zarade za period od 1. travnja 2009. do 30. lipnja 2017., plati ukupan iznos od 48.343,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa rente pa do isplate, a od mjeseca srpnja 2017. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, mjesečni iznos rente od 485,64 k (što predstavlja protuvrijednost od 64,46 €, računajući fiksni tečaj konverzije kune u euro od 7,53450), na način da dospjele obroke tuženik plati odjednom, a dospijevajući najkasnije do 10-og u mjesecu za protekli mjesec. Sudski vještak Damir Jelošek, dipl. ing. agr., u vještačkom nalazu i mišljenju danom u navedenom postupku, vezano za izgubljenu zaradu tužiteljice zbog nemogućnosti bavljenja poljoprivrednom djelatnosti kao posljedicom stradavanja u prometnoj nezgodi, naveo je da je tužiteljica zajedno sa suprugom radila na svim radovima koji se odnose na stočarstvo, sve radove u vrtu (osim obrade tla) obavljala je sama, da su radovi u stočarstvu obuhvaćali sve potrebne poslove u proizvodnji bikova, krmača, tovnih svinja, ovaca, prasadi, pripremu stočne hrane i odlaganje hrane (u sanduke, burad, vreće), ishranu i napajanje stoke, izđubrivanje, steljenje, angažiranje oko prašenja krmača, uzgoja prasadi i tovnih svinja, da radovi u stočarskoj proizvodnji zahtijevaju svakodnevni rad, bez obzira da li se radi o radnim, neradnim danima ili blagdanu. Radovi u povrtlarstvu zahtijevaju određen broj sati godišnje, s tim da je potreba povećana u proljeće kada se siju i sade povrtne kulture i u jesen kada se ubiru plodovi, dok je u ostatku godine, zasijane kulture potrebno održavati. Stoga je tabelarno prikazan minimalni broj sati rada tužiteljice na OPG-u (prije stradavanja u prometnoj nezgodi), po mjesecima za jednu godinu, koji iznosi 1295 sati godišnje (1295:12=107,92 ), odnosno 107,92 sati mjesečno. Visina dosuđenog mjesečnog iznosa rente u navedenom postupku utvrđena je na način da je vještačenjem utvrđeni prosječan mjesečni broj sati rada tužiteljice u OPG-u (107,92) pomnožen sa tada utvrđenom cijenom sata rada NKV radnika u poljoprivredi u iznosu od 15,00 kn. Od dobivenog iznosa (1.618,80 kn) odbijeno je 40 %, što se odnosi na utvrđenje da poslove koje tužiteljica nije mogla obavljati neovisno o posljedicama ozljede, te je dobiven iznos od 971,28 kn (1.618,80 – 647,52), koji je umanjen za 50 % utvrđenog doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, odnosno nastanku vlastite štete, te je na taj način utvrđen mjesečni iznos rente od navedenih 485,64 kn.

9. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za Mirovinsko osiguranje (HZMO) od 30. prosinca 2024., utvrđeno je da tužiteljica nije prijavljena na mirovinsko osiguranje niti joj se isplaćuju mirovinska primanja, dok iz dopisa Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Slatina od 22. siječnja 2025. proizlazi da tužiteljica nije evidentirana kao korisnica prava na novčanu naknadu u sustavu socijalne skrbi.

10. Pravnu osnovu tužbe sud smatra osnovanom. Naime, odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO određeno je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu …, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenomu određenu rentu kao naknadu za štetu (st. 2.), dok je odredbom čl. 1096. ZOO određeno da sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika smanjiti ili ukinuti, ako su se znatnije promijenile okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

11. S obzirom da tužiteljica tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje povećanje mjesečne rente koja je dosuđena tužiteljici u parničnom postupku Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-517/2016, isključivo zbog toga što je došlo do povećanja cijene sata rada NKV radnika u poljoprivredi, sud je otklonio raspravljanje o prigovorima tuženika da tužiteljica u prethodno vođenom postupku nije dokazala da su u OPG-u, čiji nositelj je tada bio njezin suprug, posjedovali 4 - 5 bikova, 3 - 4 krmače, 20-ak ovaca, prasce i druge domaće životinje, da je vještak poljoprivredne struke u tom postupku sačinio vještački nalaz i mišljenje isključivo na iskazu svjedoka i tužiteljice te da se u ovom postupku točnije utvrdi količina stoke koja je tada bila u OPG-u u kojemu je bila zaposlena tužiteljica, te da se pribaviti cjelokupna dokumentaciju koliko je predmetni OPG u trenutku štetnog događaja posjedovao stoke. Naime, o svim tim okolnostima raspravljeno je u navedenom parničnom postupku, te bi stoga raspravljanje o navedenim okolnostima u ovom postupku značilo ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pravomoćne presude donese u postupku Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-517/2016, što bi bilo suprotno načelu pravomoćnosti presude (res iudicata).

11.1. Slijedom toga, sud je u ovom predmetu koncentrirao dokazni postupak samo na utvrđenje da li je od donošenja pravomoćne presude u navedenom parničnom postupku Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini posl. br. P-517/2016, do došlo do povećanja cijene sata rada NKV radnika u poljoprivredi te da li se radi o znatnom povećanju cijene sata rada koji bi takvog značaja da opravdava povećanje ranije dosuđene mjesečne rente.

12. Na navedene okolnosti izveden je dokaz poljoprivrednim vještačenjem po vještaku Draženu Kurečiću, stalnom sudskom vještaku poljoprivrede i procjene poljoprivrednog zemljišta, koji je u vještačkom nalazu i mišljenju od 2. veljače 2025. naveo da je vještak Damir Jelošek u vještačkom nalazu i mišljenju od 4. svibnja 2017., danog u prijašnjem postupku, utvrdio minimalan broj sati rada tužiteljice na radovima u stočarstvu i povrtlarstvu u OPG-u (tablica list 73 spisa). Minimalna bruto plaća u 2024. godini iznosila je 840,00 €, dok je minimalna neto plaća (bez osnova za uvećanje osnovnog osobnog odbitka) iznosila 685,20 €, a zakonskim izmjenama Zakona o minimalnoj plaći (NN-152/2024) minimalna bruto plaća od 1. siječnja 2025. iznosi 970,00 €, odnosno minimalna neto plaća (bez osnova za uvećanje osnovnog osobnog odbitka) iznosi 760,60 € (izračun za područje grada [adresa]). Nadalje, u tablici br. 3.2. dan je prikaz isplaćene prosječne mjesečne neto plaće u 2022. godini, prema odjeljcima NKD-a 2007. (Nacionalna klasifikacija djelatnosti, verzija 2007.) u Virovitičko-podravskoj županiji na poslovima poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, i stupnju stručne spreme – NKV, minimalna plaća iznosila je 648,00 €, a prosječna plaća 784,00 € (izvor: DZS, tablica list 74 spisa). U tablici br. 9.3.30. dan je prikaz isplaćene prosječne mjesečne neto plaće po plaćenom satu u pravnim osobama, što je zadnji podatak iz mjeseca rujna 2024. godine, a plaćeni sat za žene u biljnoj i stočarskoj proizvodnji iznosi 5,99 €/h (izvor DZS, tablica list 75 spisa). U sljedećoj tablici br. 9.3.32. dan je prikaz prosječnog broja plaćenih sati rada u pravnim osobama prema NKD-u 2007. i spolu, obrađeno prema obrascu IOPPD (Izvješće o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja), što je zadnji podatak iz mjeseca rujna 2024. godine, a prosječni broj plaćenih sati rada za žene u biljnoj i stočarskoj proizvodnji za rujan 2024. godine iznosi 164 h (izvor DZS, tablica list 76 spisa). Kako ima nekoliko tablica koje su vremenski nekompatibilne, u tablici 3.2. vještak je izračunao da je NKV neto plaća manja od prosječne neto plaće i iznosi 82,65 % prosječne neto plaće (648,00 : 784,00 prosječne plaće prosječne plaće x 100 = 82,65 %). Dakle, s obzirom da NKV neto plaća iznosi 82,65 % od prosječne neto plaće na poslovima poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo, proizlazi da neto plaća NKV radnice iznosi 4,95 €/h (5,99 €/h x 0,8265 = 4,95). Temeljem navedenog, vještak utvrđuje da cijena sata rada tužiteljice na dan vještačenja 31. siječanj 2025. (prema zadnjim podacima DSZ za rujan 2024. godine) iznosi 4,95 €/h, važećoj za one poslove koje je tužiteljica obavljala kao član OPG-a prije štetnog događaja od 11. ožujka 2008., a koji poslovi su utvrđeni ranije poljoprivrednim vještačenjem. Temeljem ovako određene visine cijene sata rada 4,95 €/h, te već prije određenih radnih sati tužiteljice (nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka agronomske struke Damira Jelošeka od 4. svibnja 2017.) izrađen je novi izračun u tablici br. 1 (list 77 spisa) te vještak procjenjuje da visina cijene sata rada tužiteljice na dan vještačenja 31. siječnja 2025. iznosi 4,95 €/h, što na bazi 1.295 sati rada u jednoj godini ukupno iznosi 6.410,25 €/god.

12.1. U pisanom očitovanju od 26. veljače 2025. vještak je, očitujući se na podnesak tužiteljice od 20. veljače 2025., naveo da je u nalazu i mišljenju odredio da je stupanj stručne spreme za navedene poslove NKV (nekvalificirana radna snaga). Metodologija izračuna je objašnjena u točki 5. nalaza i mišljenja, koristeći javno dostupne podatke (izvor DSZ). Nadalje, na prijedlog tužiteljice da se vještak izjasni o cijeni sata rada NKV radnika u poljoprivredi koji ne rade u pravnim osobama, već kao pomoć OPG-ima (tzv. nadničari), mora se sklopiti ugovor o djelu sukladno čl. 590. ZOO. Ugovorom o djelu izvođač (radnik) se obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Radnici zaposleni preko ugovora o djelu nemaju ista materijalna prava zajamčena kolektivnim ugovorom kao oni koji s tvrtkom, u kojoj obavljaju posao, imaju sklopljen ugovor o radu. To se odnosi na regres, božićnice, pitanje godišnjih odmora, bolovanja i ostala prava iz radnog odnosa (međutim, iz korištenih javno dostupnih podataka ne može se razaznati da li je u isplaćenim neto plaćama uključen i određeni dodatak, odnosno dodaci). Ugovor o djelu nije zamjena za ugovor o radu na određeno vrijeme te se po osnovi ugovora plaća doprinos za mirovinsko osiguranje, doprinos za zdravstveno osiguranje, porez na dohodak i prirez, odnosno radnik na ugovor o djelu mora imati jednake uvjete rada kao i svi ostali u tvrtki (pravnoj osobi) u kojoj je angažiran. Međutim, to se odnosi samo na plaću. Dakle, fizičke osobe koje rade na ugovor o djelu (tzv. nadničari) moraju imati istu plaću kao i fizičke osobe zaposlene u istoj tvrtki ili OPG-u s ugovorom na određeno ili neodređeno vrijeme. Visinu plaće dogovaraju poslodavac i zaposlenik, a ona je uvjetovana najčešće ekonomskim okruženjem (ponuda i potražnja) i razlikuju se od tvrtke do tvrtke, odnosno od OPG-a do OPG-a, temeljem toga su i korišteni podaci prosječnih plaća. Stoga, određena visina cijene sata rada isplaćena radniku (neto prihod) od 4,95 €/h odgovara javno dostupnim podacima i za osobe zaposlene na poslovima NKV radnika u poljoprivredi koji rade u pravnim osobama, tako i za osobe zaposlene na osnovu ugovora o djelu od strane bilo koje tvrtke, OPG-a ili fizičke osobe. Kako tužiteljica nije radila u pravnoj osobi već je u trenutku stradavanja bila član OPG-a u kojem nije ostvarivala nikakvu plaću, sukladno navedenom nije u pravu kada traži da cijena sata rada bude u bruto iznosu. Bruto iznos plaće je trošak poslodavca te sve navedeno iz podneska (doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i druga davanja, pravo na plaćeni godišnji odmor, praznike, ostala materijalna prava (prijevoz, topli obrok, regres, božićnice, jubilarne nagrade) nije niti ostvarivala za vrijeme rada na OPG-u, te iste nisu niti obračunate. Navod da su umjesto tužiteljice nakon stradavanja poslove obavljale druge osobe čiji je sat rada veći (navodno), nije trošak tužiteljice, nego poslodavca koji je u riziku da mu se zaposlenici razbole ili stradaju na poslu ili van posla i da ih eventualno mora zamijeniti drugim osobama. Stoga vještak smatra da tužiteljica ima pravo samo na visinu cijene sata rada od 4,95 €, a što bi bilo protuvrijednost njezinog ostvarenog rada kao član OPG-a prije štetnog događaja od 11. ožujka 2008., a koja je obračunata na dan 31. siječnja 2025. godine. S obzirom na navedeno, vještak je ostao pri svom nalazu i mišljenju.

12.2. Prilikom neposrednog saslušanja vještak je u cijelosti ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja od 2. veljače 2025. i pisanog očitovanja od 26. veljače 2025.

13. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja, prihvativši u cijelosti vještački nalaz i mišljenje vještaka Dražena Kurečića, jer je dan u skladu s pravilima struke i vještine te nema nedostatka zbog kojih se ne bi mogao ispitati, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev, specificiran u podnesku tužiteljice od 11. ožujka 2025., djelomično osnovan.

13.1. Naime, s obzirom da pasivna legitimacija tuženika nije sporna, niti je sporna odgovornost tuženika za naknadom štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 11. ožujka 2008., te cijeneći da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-1462/2018-2 od 20. prosinca 2018., utvrđen doprinos tužiteljice u nastanku štetnog događaja od 50 %, da je u tom postupku provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da se 40 % nesposobnosti za rad tužiteljice odnosi na poslove koje tužiteljica nije mogla obavljati neovisno o posljedicama ozljede zadobivene u štetnom događaju, te da je provedenim poljoprivrednim vještačenjem utvrđeno da cijena sata rada NKV radnika u poljoprivredi, kakav rad je tužiteljica obavljala prije štetnog događaja u OPG-u, na dan vještačenja iznosi 4,95 €/h, utvrdivši da se radi o znatno većoj cijeni sata rada od one cijene koja je utvrđena pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-1462/2018-2 od 20. prosinca 2018., utvrđeno je da tužiteljici, zbog znatno promijenjenih okolnosti u odnosu na one koje je u prijašnjem postupku sud imao na umu prilikom utvrđenja visine rente, temeljem odredbe čl. 1096. ZOO pripada pravo na povećanje rente zbog izgubljene zarade.

14. Slijedom navedenog, sud je temeljem citirane odredbe čl. 1096. ZOO obvezao tuženika da tužiteljici na ime mjesečne rente zbog izgubljene zarade, umjesto iznosa od 485,64 kn (64,46 €), koji je dosuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-1462/2018-2 od 20. prosinca 2018., plaća povećanu mjesečnu rentu u iznosu od 160,26 €, počevši od dana podnošenja tužbe 1. listopada 2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Visina dosuđenog mjesečnog iznosa rente određena je na način da je utvrđeni prosječni mjesečni broj sati rada tužiteljice u OPG- u (107,92) pomnožen sa utvrđenom cijenom sata rada NKV radnika u poljoprivredi u iznosu od 4,95 €, te je od dobivenog iznosa (534,20 €) odbijeno 40 % (213,68 €), što se odnosi na već ranije utvrđenje da poslove koje tužiteljica nije mogla obavljati neovisno o posljedicama ozljede, te je dobiven iznos od 320,52 € (534,20 – 213,68), koji iznos je umanjen za 50 % utvrđenog doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja, odnosno nastanku vlastite štete.

15. Dosuđeni iznos mjesečne rente tuženik je dužan tužiteljici plaćati počevši od dana podnošenja tužbe 1. listopada 20 4. pa ubuduće, dok za to postoje zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke tuženik dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, računajući od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec. Visina stope zakonskih zateznih kamata određene je sukladno odredbi čl. 29. st. ZOO.

15.1. Početak tijeka zakonskih zateznih kamata određen je sukladno odredbi čl. 183. st. 2. ZOO, kojom je propisano da ako rok za ispunjenje obveze nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze, dok je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zateznu kamatu. S obzirom da tužiteljica tuženika nije usmeno niti pisano, a niti izvansudkom opomenom, pozvala na ispunjenje obveze, zakonske zatezne kamate počele su teći danom podnošenja predmetne tužbe.

16. S obzirom na sve navedeno, sud je specificirani tužbeni zahtjev za plaćanje povećane mjesečne rente djelomično usvojio do iznosa od 160,26 €, dok je tužbeni zahtjev za isplatom preostalog iznosa mjesečne rente, u visini od 1,62 €, sud kao neosnovan odbio. Naime, tužiteljica u tužbenom zahtjevu, specificiranom u podnesku od 11. ožujka 2025., iako je prihvatila poljoprivrednim vještačenjem utvrđenu cijenu sata rada NKV radnika u poljoprivredi u iznosu od 4,95 €/h, potražuje mjesečnu rentu u iznosu od 161,88 €, predloživši da sud slobodnom ocjenom vještačenjem utvrđenu cijenu sata rada zaokruži na 5,00 €/h, jer da je notorna činjenica da se sati rada u OPG ne plaćaju u centima. Ovako stavljeni prijedlog tužiteljice nije osnovan. Naime, cijena sata rada NKV radnika u poljoprivredi, koji rad je tužiteljica obavljala prije štetnog događaja u OPG-u, utvrđena je provedenim poljoprivrednim vještačenjem, pa stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 153/23, dalje ZPP), prema kojoj je sud ovlašten, ako utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvar, slobodnom ocjenom odlučiti o visini svote ili količini stvari, samo ako se isto ne bi mogli utvrditi ili bi se moglo utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, što u ovom predmetu nije slučaj.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužiteljici naknadi sve troškove postupka koje je imala u postupku, s obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu specificiranog tužbenog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

17.1. Tužiteljici je dosuđen trošak postupka u iznosu od ukupno 2.062,44 €, i to 200,00 € na ime nagrade punomoćnika za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarifa), 400,00 € za zastupanje po punomoćniku na ročištima od 2. prosinca 2024. i 27. ožujka 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 600,00 € za sastav obrazloženih podnesaka od 10. studenoga 2024. te 31. siječnja i 20. veljače 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 50,00 € za sastav podneska od 11. ožujka 2025. (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), 312,50 € na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife), 375,60 € za troškove poljoprivrednog vještačenja te u troškovniku zatraženi iznos od 124,34 € za sudsku pristojbu na tužbu i presudu. Na dosuđeni iznos troškova tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja presude 13. svibnja 2025. pa do isplate. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

17.2. Slijedom navedenog, sud je temeljem odredbe čl. 154. st. 5. ZPP obvezao tuženika da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 2.062,44 €, dok je zahtjev za isplatom preostalog troška, u iznosu od 187,50 €, sud kao neosnovan odbio.

U Slatini, 13. svibnja 2025.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Milenko Vulić, odvjetnik iz Našica - punomoćnik tužiteljice.

2. Ivan Ergotić, odvjetnik iz Vinkovaca - punomoćnik tuženika.