REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 130 P Ob-847/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tei Golub kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku ŠE, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane i zaključene dana 26. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika ŠE te tuženika osobno, dana 13. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi :

"I. Utvrđuje se da ostavinska imovina ostavitelja, pok. AE, sin V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.2022., i to odgovarajući suvlasnički dio nekretnine označene kao [adresa], STAMBENA ZGRADA BR. 5-13 ukupne površine 1291 m2, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod A, na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine:

- 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - dvoiposobni stan broj 8 na II (drugom) katu površine 72.14 čm i ostava površine 1.38 čm u podrumu ([adresa]) kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, i - 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) – garaža broj 1. površine 17,75 m2 ([adresa]) kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, predstavlja, u ½ dijela, bračnu stečevinu tužiteljice VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te u tom dijelu ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. AE, sin V, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1933., a umrlog **.**.2022.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica VE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica u ½ suvlasničkog dijela nekretnina i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine označene kao BARTOLIĆI, STAMBENA ZGRADA BR. 5-13 ukupne površine 1291 m2, sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod A, na kojoj je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnina: - 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - dvoiposobni stan broj 8 na II (drugom) katu površine 72.14 čm i ostava površine 1.38 čm u podrumu ([adresa]) kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika,

- 15. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-14) – garaža broj 1. površine 17,75 m2 ([adresa]) kao posebni dio neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, što je tuženik UE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe tužitelju naknadi parnični trošak uzrokovan ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom sukladno Zakonu o obveznim odnosima i Zakonu o zateznim kamatama tekućom od dana presuđenja do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

O b r a z l o ž e nj e

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je u ostavinskom postupku koji se vodi iza pokojnog AE pred Općinskom građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem O-6983/2022 upućena pokrenuti parnicu da iza pokojnog u ostavinsku imovinu ne ulazi 1/2 nekretnina – stana u [adresa] i garaže na istoj adresi (pobliže opisanih u izreci presude). Tužiteljica je supruga pokojnog s kojim je bila u braku od 26.04.1980. godine do njegove smrti, a prije sklapanja braka su od 1978. godine bili u izvanbračnoj zajednici. Za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, neposredno prije sklapanja braka, tužiteljica i pokojni su dana 26.12.1979. godine kupili kuću u [adresa], koju su platili dijelom od kredita čiji je nositelj bio pokojni suprug, a dijelom od sredstava koje su ostvarili radom. Kao formalni zemljišno-knjižni vlasnik te kuće bio je upisan pokojni suprug tužiteljice, iako je ista predstavljala zajedničku bračnu stečevinu. Također, kupljenu kuću u [adresa] su tužiteljica i suprug morali urediti, što su i ostvarili zajedničkim sredstvima stečenim za vrijeme trajanja braka. U toj su kući tužiteljica i pokojni suprug živjeli oko 9 godina, da bi dana 06.06.1989. godine kuću prodali – time da je kupoprodajni ugovor u svojstvu prodavatelja potpisao pokojni suprug – a dana 18.06.1989. godine su kupili stan i garažu koji su predmetom ovog postupka odnosno navedeni kao ostavinska imovina pokojnog supruga. Stan je kupljen za cijenu od 650.000.000 dinara, koji iznos je dijelom isplaćen od kupoprodajne cijene kuće (400.000.000 dinara), dijelom od zajedničke bračne ušteđevine a dijelom od pozajmice zajedničkih obiteljskih prijatelja IE i HE.

1.1. Tužiteljica napominje i da je u vrijeme trajanja bračne zajednice cijelo vrijeme bila zaposlena, a štoviše su od 1980. godine oba bračna druga bila zaposlena kod istog poslodavca i ostvarivala otprilike istu plaću. Kako tuženik, koji je sin pokojnog supruga tužiteljice iz prvog braka, osporava udio tužiteljice u stjecanju ostavinske imovine, ista predlaže donijeti presudu kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu i navodima tužiteljice da je u vrijeme kupnje kuće u [adresa]. godine postojala izvanbračna zajednica s pokojnim, budući je u to vrijeme tužiteljica živjela u [adresa]. Dalje navodi kako je njegov pokojni otac 1977. godine prodao stan koji je stekao u ranijoj bračnoj zajednici s prvom suprugom Š (majkom tuženika) koji se nalazio u Martijanečkoj ulici 8 u Zagrebu. S novcem koji je dobio od prodaje tog stana i kreditom koji je podigao prije sklapanja braka s tužiteljicom, kupio je kuću u [adresa]. Pokojni AE je 1980. godine naslijedio imovinu iza pokojnih roditelja, kao i tetka i tete koji nisu imali vlastite djece, te je taj novac, koji je bio njegova posebna imovina, uložio u adaptaciju kuće u [adresa], te je time cijela kuća njegova posebna imovina. Nije sporno da je kuća u [adresa] prodana 1989. godine, te je tuženiku tada otac ponudio da mu kupi veći stan, jer je tuženik s obitelji stanovao u podrumskom jednosobnom stanu od 40 m2. Iako nije stanovao u istom kućanstvu s ocem, poznato mu je da su on i tužiteljica imali odvojene bankovne račune te je svatko plaćao svoje životne troškove, a nije mu poznato pod kojim uvjetima i kada je tužiteljica ishodila punomoć za raspolaganje novčanim sredstvima koja su se nalazila na tekućem računu njegovog oca.

2.1. Tuženik dalje navodi kako mu je otac prilikom posjete u travnju 2022. godine rekao da će tužiteljica kao njegova supruga i tuženik kao njegov sin naslijediti cjelokupnu njegovu ostavinsku imovinu na jednake dijelove. Nedugo nakon toga, njegov otac se teško razbolio, pao u komu te umro o čemu ga tužiteljica uopće nije obavijestila, niti o danu i vremenu održavanja sprovoda, a samim time uskratila mu je pristup podacima o ostavinskoj imovini. U ostavinskom postupku, tužiteljica je tvrdila da pokojni nije izrazio svoju želju o podjeli imovine te je priložila vlastoručnu oporuku od 24.01.2020. godine (kada je pokojni imao moždani udar), a nakon što je potvrdila da je na oporuci vlastoručni potpis i rukopis pokojnog, protiv nje je podignuo kaznenu prijavu zbog krivotvorenja isprave. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tijekom dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u priložene kupoprodajne ugovore o kupnji nekretnine u Sevetskim Selima, uvjerenje o prebivalištu za tužiteljicu, izvatke iz zemljišne knjige za stan u [adresa] te nekretninu u [adresa], proveden je dokaz saslušanjem svjedoka LE, ĆE, IE, HE i GE, te tužiteljice i tuženika kao stranaka u postupku.

4. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica supruga, a tuženik sin pokojnog AE, iza kojeg se vodi ostavinski postupak pred ovim sudom pod poslovnim brojem O-6983/2022. Nije sporno da je kao dio ostavinske imovine pokojnog naveden i stan i garaža u [adresa] (pobliže opisan u izreci) koji je kupljen za vrijeme trajanja braka tužiteljice i pokojnika, a pokojnik je upisan kao zemljišno-knjižni vlasnik.

4.1. Sporno je da li je tužiteljica s osnova bračne stečevine suvlasnica 1/2 dijela predmetne nekretnine, te s tim u vezi da suvlasnički dio tužiteljice ne ulazi u ostavinsku masu pokojnog.

5. Na ročištu 17.06.2024. godine proveden je dokaz saslušanjem stranaka.

5.1. Tužiteljica u iskazu navodi da je s pokojnim suprugom bila u emotivnoj zajednici od 1977. godine, te je ona tada živjela u [adresa] a pokojni u Zagrebu. Njihova je veza postajala ozbiljnija te su počeli planirati zajednički život, no obzirom na udaljenost mjesta stanovanja ne može reći da su živjeli u izvanbračnoj zajednici. Ona je dolazila u Zagreb, pokojni je dolazio u Split, no kod njega se preselila otprilike mjesec dana prije vjenčanja, tj. zajedno su živjeli od 26.03.1980. godine, a brak su sklopili u travnju 1980. godine. Kuću u [adresa] pokojni je kupio prije sklapanja braka, više se ne sjeća točnog datuma, ali kako su tada već bili u ozbiljnoj vezi, ona je sudjelovala u njegovoj odluci. Tužiteljica je tada imala nešto vlastite ušteđevine, a pomogli su joj i roditelji koji su se već tada bavili iznajmljivanjem smještaja, no ne može se niti približno izjasniti koliko je ona novaca dala od svoje ušteđevine i od pomoći roditelja za kupnju kuće u [adresa], i to obzirom je od tada prošlo puno vremena i promijenile su se razne valute plaćanja. Poznato joj je da je pokojni suprug ranije imao u vlasništvu stan u [adresa] koji je prodao, a od novaca koji je dobio prodajom je kupio stan u [adresa] (u kojem su stanovali njegova bivša supruga i sin, ovdje tuženik). Pokojni suprug je od prodaje tog stana imao nešto ušteđevine, a kada su se odlučili na kupnju kuće digao je i kredit. Sada se više ne može izjasniti koliko je novaca imao od svoje ušteđevine i na koji iznos je digao kredit.

Nakon sklapanja braka i početka zajedničkog života, s pokojnim suprugom je živjela u potpunoj ekonomskoj zajednici te su obje svoje plaće zajedno trošili, te s njima podmirivali sve životne troškove pa tako i kredit za kuću u u [adresa]. U trenutku kada je kuća kupljena, ona nije imala parket niti popločanu kupaonicu, niti kuhinju, niti betonirano dvorište, nego je u kući bio linoleum a u dvorištu zemlja. Tužiteljica je s pokojnim suprugom zajedno uredila kuću tako da su postavili parket, opločili kuhinju i kupaonicu, kupili su namještaj i rasvjetu, uredili dvorište, ali se sada zbog proteka vremena ne može izjasniti koliko su novaca potrošili pa niti reći omjer utrošenog u odnosu na njihovu plaću. U kući su živjeli oko 9 godina, a onda ju prodali i kupili ovdje predmetni stan u [adresa]. Cijenu stana platili su od kupoprodajne cijele koliko su dobili za kuću a dio novaca posudili su im prijatelji, kojima su kasnije novac vratili. U stanu u [adresa] su zajedno živjeli do smrti pokojnog supruga, zajedno su ga održavali i prilagođavali životu.

Napominje i da je njen suprug od razvoda braka do kupnje kuće u [adresa] živio kao podstanar, te su u planiranju početka zajedničkog života on i tužiteljica namjeravali živjeti u [adresa], no kako nisu mogli kupiti kuću u [adresa] su se odlučili za tu kuću u [adresa]. Za cijelo vrijeme trajanja braka, pokojni suprug i tužiteljica su bili u radnom odnosu, kada se ona preselila u Zagreb oboje su radili u Poljoopskrbi i to ona kao referent u prodaji a on u servisu. Imali su podjednaka primanja, odnosno pokojni je imao nešto veću plaću, no sa sredstvima koje su ostvarili od zajedničkih primanja su zajedno i raspolagali.

Koliko joj je poznato, pokojni sa svojim sinom tuženikom za svo vrijeme trajanja braka nije bio u dobrim odnosima prvih oko 10 godina, kasnije se taj kontakt uspostavio nakon rođenja unuke, no koliko joj je poznato pokojni suprug se sa tuženikom nikad nije dogovarao oko raspodjele obiteljske imovine. Smatra da je kupnjom stana u [adresa], a možda i pomaganjem oko uređenja tog stana, pokojni suprug zatvorio sve imovinske odnose sa bivšom suprugom tj. majkom tuženika.

5.2. Iz iskaza tuženika proizlazi da je u vrijeme razvoda braka svojih roditelja imao 20 godina, te mu je poznato i o njihovim imovinskim odnosima. Za vrijeme trajanja braka, njegovi su roditelji zajedno stekli nekretninu u [adresa] kao bračnu stečevinu koju su nakon razvoda braka prodali. Pokojni otac je za sebe zadržao sav novac od prodaje te nekretnine dok majci nije dao ništa. Stan u [adresa] kupljen je oko mjesec dana prije no što je prodan stan u [adresa], majka tuženika je taj stan u [adresa] platila sama i to dio putem stambenog kredita a dio su joj posudili rođaci. Majka nije nikada ustala tužbom protiv pokojnog oca radi podjele bračne stečevine jer za to nije imala novaca. Nakon razvoda, njegovi su roditelji ostali u korektnim odnosima, otac je neko vrijeme živio kao podstanar a onda su mu majka i tuženik pomogli da pronađe kuću u [adresa] u koju se uselio. Tuženik tvrdi i da je pomagao oko uređenja te kuće zajedno sa svojim prijateljima. Osporava da bi tužiteljica bilo kakvim sredstvima sudjelovala u kupnji ili uređenju kuće u [adresa], a tvrdi i da je isključivo novcem koji je njegov otac dobio od prodaje kuće kupljen ovdje predmetni stan u [adresa], te da je isti posebna imovina njegovog oca. Napominje da je kroz svo vrijeme s ocem bio u dobrim odnosima, da su se viđali u gradu obzirom je on radio u Heinzelovoj ulici te im je tako bilo lakše nego da tuženik dolazi u [adresa].

6. Iz iskaza svjedoka HE i IE proizlazi da je HE sa tužiteljicom i njenim pokojnim suprugom radila u Poljoopskrbi te su bili prijatelji. Svjedocima je poznato da su oni imali u vlasništvu neku kuću u [adresa], no ništa im nije poznato tko je i kada kupio tu kuću, da li su oni i kada tu kuću preuređivali kao ni ništa drugo o njihovim međusobnim financijskim odnosima. Poznato im je samo da su oni tu kuću prodali i da su kupili stan u [adresa], te im je nešto novaca nedostajalo. Protekom vremena, rekli bi da im je nedostajalo dosta novaca koje su im pozajmili svjedoci, a tada se radilo o valuti jugoslavenskih dinara te svjedoci i zbog proteka vremena i promjene valute ne mogu više ni približno reći o kojem se iznosu radilo, osim da nije bio mali. Nisu potpisivali nikakav ugovor o pozajmici, bili su prijatelji s posla, a osim toga je to bilo drugo vrijeme kada je bilo uobičajeno da kolege s posla jedan drugom budu jamci oko kupnje stana, tako da su sve napravili iz povjerenja. Tužiteljica i njen pokojni suprug su im pozajmljeni iznos vratili u nekoliko rata.

7. Iz iskaza svjedoka LE proizlazi da je brat od pokojnog AE, te mu je poznato o predmetu spora. Otac svjedoka i pokojnog imao je puno zemlje koju je prodao i novac razdijelio između braće, a od tog novca je AE kupio kuću u [adresa] u kojoj je živio s prvom suprugom i sinom. Poznato mu je da je ta kuća prodana nakon što se njegov brat odlučio rastati, te je on kupio stan u [adresa] u kojem su stanovali njegova prva supruga i sin, a pokojni je otišao u podstanare u Mlinove. Kasnije je kupio kuću u [adresa] u kojoj je živio s tužiteljicom, a svjedoku nije poznato da li je ta kuća uređivana i u koje vrijeme i za koliko novaca, no zna da je kasnije prodana i da se njegov pokojni brat s tužiteljicom preselio u [adresa]. Ne zna za koliko je novaca prodana kuća u [adresa] i za koliko je novaca kupljen stan u [adresa]. Kada je pokojni brat kupio kuću [adresa] zna da ju je kupio zajedno s tužiteljicom a rekao mu je i da mu ne treba financijska pomoć jer je i tužiteljica financijski sudjelovala u kupnji te kuće.

8. Iz iskaza svjedokinje ĆE proizlazi da je nećakinja pokojnog, te je u vrijeme sklapanja braka između njega i tužiteljice imala 13-14 godina. Poznato joj je da je nakon razvoda braka s prvom suprugom njen stric otišao u podstanare, a nakon nekog vremena kupio kuću u [adresa]. Nakon sklapanja braka su tužiteljica i on tu kuću preuređivali, no više se ne može sjetiti koje je to godine bilo, a i ništa od financija joj nije bilo poznato. Zna da su kasnije tu kuću prodali te kupili stan u [adresa], no ne zna da li je iznos koji su dobili za kuću u [adresa] bio dovoljan za kupnju kuće na Jarunu.

9. Iz iskaza svjedokinje GE, supruge tuženika, proizlazi da poznaje obiteljsku situaciju budući je sa suprugom odrasla u istom kvartu, a zajednički život započeli su 1986. godine. Poznato joj je da su roditelji tuženika živjeli u [adresa], a nakon razvoda braka je njena svekrva tj. majka tuženika uz pomoć tadašnjeg instituta tzv. kase uzajamne pomoći sama kupila stan u [adresa] u koji je preselila s tuženikom. Sav novac od prodaje stana u [adresa] zadržao je pokojni, koji je s njim krajem 1979. godine kupio kuću u [adresa], koja je nakon kupnje adaptirana. Adaptacija je trajala oko 6 mjeseci, a nakon toga se u kuću uselila tužiteljica te zajedno živjela s pokojnim do 1989. godine, kada se kuća prodala. Od novca koji je dobiven prodajom kuće, kupljen je stan u [adresa]. Koliko je svjedokinji poznato, pokojni svekar i tužiteljica imali su odvojene račune te su sve životne troškove dijelili u pola dijela.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud zaključuje kako je kuća u [adresa] kupljena prije započinjanja izvanbračne zajednice pokojnog AE i tužiteljice, i prije sklapanja njihovog braka, što u svom iskazu potvrđuje i sama tužiteljica. Iako tužiteljica navodi da je u nekom dijelu sudjelovala u plaćanju cijene kuće (ušteđevinom i uz pomoć roditelja) izričito navodi da se ne može izjasniti o visini tog iznosa te sud nije mogao niti temeljem njenog iskaza utvrditi da je kuća kupljena u jednakim dijelovima. Iako iz iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je nakon kupnje kuća adaptirana, tužiteljica se niti približno nije mogla izjasniti o tome koliko je za adaptaciju potrošeno a niti ne tvrdi da bi istom bila stvorena nova stvar tj. da bi se vrijednost kuće u takvoj mjeri povećala da bi ona svojim ulaganjima stekla neko pravo na toj kući s osnova bračne stečevine. Stoga, temeljem utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je kuća u [adresa] posebna imovina pokojnog, bez obzira što je tužiteljica (tada kao ozbiljna emotivna partnerica i osoba koja je s pokojnim planirala zajednički život i brak, ali ne kao izvanbračna supruga) sudjelovala u odabiru kuće. Iako tužiteljica navodi da je pokojni za dio kupoprodajne cijene kuće podignuo kredit kod Zagrebačke banke (o čemu u spisu nema dokaza), te su zajednički plaćali rate kredita, ako je to i istina nije osnova za stvarno pravni zahtjev, već samo za obvezno pravni.

Dalje, posebna imovina bračnog druga koju je unio u bračnu zajednicu uvijek ostaje njegova posebna imovina pa stoga nije pravno odlučna nesporna činjenica da je nakon 9 godina zajedničkog života kuća prodana, a bračnu drugovi kupili ovdje predmetni stan u [adresa]. Tužiteljica navodi kako je stan plaćen kupoprodajnom cijenom kuće, zajedničkom ušteđevinom i pozajmicom prijatelja (što potvrđuju svjedoci IE) što drugim riječima znači tvrdnju da je stan plaćen dijelom posebne imovine pokojnog, a dijelom zajedničke imovine bračnih drugova. Međutim, sud nema stručna znanja ocijeniti koliki bi idealni suvlasnički dio stana u [adresa] bio posebna imovina pokojnoga a koliki posebna imovina pokojnoga, te bi na tu okolnost nužno bilo potrebno provesti građevinsko vještačenje, koje međutim tužiteljica tijekom postupka nije predložila. Naime, Zakonom o braku i porodičnim odnosima, koji je bio na snazi u trenutku stjecanja predmetne nekretnine, bilo je propisano da imovina bračnih drugova predstavlja zajedničko vlasništvo, te da se kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 281 st. 1 i 2), a prema predloženom i provedenom dokaznom postupku nije bilo moguće utvrditi doprinos bračnih drugova bez utvrđenja vrijednosti posebne imovine pokojnog.

11. Stoga, imajući u vidu i odredbu čl. 219 ZPP-a prema kojem je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, te da na temelju izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost tužbenog zahtjeva, primjenom pravila o teretu dokazivanja isti je odbijen kao neosnovan.

Prema čl. 154 ZPP-a, tužiteljica je odbijena i sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

U Zagrebu, 13. svibnja 2025. godine

S u d a c:

Tea Golub

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- Pun. Tužiteljice

- Tuženiku