Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni b roj: Pp-2571/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Vesni Poljan, uz sudjelovanje zapisničara Karla Begovića, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene ZG, branjene od strane Bojana Bacingera, odvjetnika iz Čakovca, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine” broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), povodom podnijetog prigovora okrivljenice protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, klasa: 211-07/24-4/71727 i urbroj: 511-14-09-24-2 izdanog 23. kolovoza 2024., na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), nakon provedenog žurnog postupka, dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Okrivljena ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1989. u Varaždinu, državljanka Republike Hrvatske, s prebivalištem: [adresa], prekršajno nekažnjavana,

k r i v a j e

I/ što je 28. srpnja 2024. u 11:06 sati, u mjestu Petrijanec, Vladimira Nazora 172, upravljala osobnim automobilom marke Audi, registarskih oznaka [registarska oznaka], kroz naseljeno mjesto, gdje je brzina postavljenim prometnim znakom ograničena na 50 km/h, a kretala se brzinom od 87,2 km/h (već umanjeno za granicu dopuštene pogreške),

dakle, kretala se brzinom koja je za 37,2 km/h veća od dopuštene,

II/ čime je počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivo po članku 53. stavku 4. istog Zakona,

III/ pa joj se, na temelju članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 90,00 (devedeset) eura

IV/ Okrivljenica je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 90 dana po primitku ove presude. Okrivljenica se na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona upozorava da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne plati 2/3 (dvije trećine) izrečene kazne, smatrat će se da je izrečena novčana kazna u cijelosti plaćena. Ukoliko okrivljenica u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne ne plati 2/3 izrečene kazne, onda je dužna platiti cijeli iznos izrečene novčane kazne, sve do prisilne naplate na temelju članka 34. Prekršajnog zakona.

V/ Trošak postupka iznosi 20,00 (dvadeset) eura i odnosi se na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavku 3. u vezi s člankom 139. stavkom 3. Prekršajnog zakona, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka i dužna ga je nadoknaditi okrivljenica u roku od 90 dana po primitku presude, a sve do prisilne naplate na temelju članka 34. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovlašteni tužitelj je izdao obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenice zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, a protiv kojeg naloga je okrivljenica pravodobno, putem branitelja, podnijela prigovor, slijedom čega je obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je prekršajni postupak kod ovog suda.

2. Okrivljenica je sudu, putem branitelja, dostavila pisanu obranu, a u kojoj je u svojoj obrani navela da izražava izričito žaljenje zbog počinjenog prekršaja i svog nepromišljenog ponašanja. Navodi da njena namjera nije bila kretati se vozilom većom brzinom od one koja je dopuštena postavljenim prometnim znakom za naselje. Međutim, ista je neposredno pred vožnju prekinula vezu sa svojim partnerom, te je uslijed emocionalne slomljenosti, sjela u vozilo kako bi se odvezla kući. Kako spomenuti prekid nije ničime očekivala, dok je s druge strane, već bila emotivno iscrpljena, obzirom da iza sebe ima propali brak s muškarcem s kojim ima zajedničko malodobno dijete, to se uslijed takvih emocija, psihički slomila. Iako je svjesna da pod takvim emocijama nije smjela sjesti za volan, za nju u tom trenu nije bilo izbora, morala je otići svojoj kući obzirom da iz očitih razloga nije mogla ostati kod muškarca s kojim je prekinula vezu. Iako ju navedeno ne ispričava, okrivljena ističe da vozačku dozvolu ima više od šesnaest godina te da niti jednom do sad nije bila prekršajno, a kamoli kazneno osuđivana. Ista je oduvijek savjesni vozač u prometu, vozi po propisima te brine o, kako svojoj, tako i sigurnosti drugih sudionika prometa. Okrivljena ističe da je upravo na tom dijelu naselja jače stisnula papučicu gasa, zbog čega je zabilježena prebrza vožnja. Međutim, tvrdi da nije tom brzinom vozila kroz cijelo naselje, već da je riječ o trenutku nepažnje, odnosno o trenutku emocionalnog sloma. S druge strane, nakon što se pribrala, nastavila je voziti po propisima, te se urazumila. Zbog svega navedenoga okrivljena moli naslovni sud da prilikom određivanja kazne uzme u obzir sve navedene olakotne okolnosti, te predlaže da naslovni sud donese presudu kojom se proglašava krivom za počinjenje prekršaja, međutim predlaže da se prilikom odmjeravanja kazne primjeni odredba članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona (dalje: PZ). Naime, navedeni prekršajni postupak okrivljenu u tolikoj mjeri pogađa da nema uopće govora da će u budućnosti počiniti takav prekršaj jer je sada na "vlastitoj koži" osjetila težinu tog prekršaja i shvatila koje su posljedice prebrze vožnje. Također smatra kako bi takvim postupanjem suda bila i zadovoljena svrha generalne prevencije jer društvo u cjelini njezinim postupanjem ni na koji način nije oštećeno, niti pak je ona svojim postupanjem poticala druge sudionike da postupaju na opisani način. A ako pak sud smatra da nema mjesta primjeni citirane odredbe, okrivljena skreće pozornost na odredbu članka 37. PZ-a. Naime, okrivljena je zaposlena u trgovini Eurospin u Čakovcu, ima primanja od svega 900,00 eura, te ima malodobnog sina koji je učenik prvog razreda Osnovne škole Sveti Đurđ. Također, ima i kredit koji je uzet u svrhu uređenja kuće, obzirom da živi sa svojim roditeljima. Briga i odgoj malodobnog djeteta u cijelosti je na strani okrivljene, obzirom da otac malodobnog djeteta za istog financijski uopće ne pridonosi. Čak štoviše, isti nije platio alimentaciju za malodobno dijete u razdoblju od listopada 2022. godine sve do kolovoza 2023. godine. Zbog toga je okrivljenica pokušala i postupak prisilne naplate putem FINA-e protiv oca djeteta, međutim bezuspješno. Naime, otac djeteta radi u Njemačkoj kao izaslani radnik, pa time nema otvoren račun u Hrvatskoj. S druge strane, otac djeteta nije omogućio okrivljenoj korištenje njemačkog dječjeg doplatka, a jednako tako ne plaća niti alimentaciju. Zbog toga okrivljena u cijelosti sama snosi sve troškove nastale za kućanstvo, poput vode, struje, plina, komunalija, interneta, telefona te ostalih režija. S plaćom od jedva 900,00 eura mjesečno kupuje hranu, odjeću te obuću malodobnom djetetu. Obzirom je riječ o djetetu koji je prvi razred, to je jasno da odjeću treba mijenjati češće nego kod starijih osoba jer isti raste i razvija se. Također, tu su troškovi knjiga, bilježnica, školskog pribora, papuča, patika za tjelesni i sl. Zbog svega navedenog okrivljena je pokrenula postupak radi povišenja alimentacije pred naslovnim sudom, međutim, u predmetu još uvijek nije zakazano ročište. Dakle – okrivljena nema mogućnosti platiti tako visoko postavljenu novčanu kaznu jer jedva "krpa kraj s krajem". Isto tako, odlazak okrivljene na posao u Eurospin te odlazak s posla, zatim vožnja malodobnog djeteta u školu je neophodna. Okrivljena ujedno brine i o svojim starijim roditeljima, odlazi za iste u dućan, kupuje im hranu, piće, vodi ih u ljekarne i sl. Stoga, oduzimanje vozačke dozvole istoj bi ugrozilo egzistenciju. Još gore, posljedice oduzimanja vozačke dozvole osjetili bi na svojoj koži njezini najbliži i to stariji i nemoćni te dijete! Osim toga, okrivljena nema partnera, niti bilo koga trećeg, tko bi joj mogao pripomoći te preuzeti na sebe vožnju djeteta u školu, brigu o starijima, već upravo suprotno, sve to radi isključivo sama. Cijeneći činjenicu da je ovo prvi puta okrivljenoj u šesnaest godina da je počinila bilo kakav prekršaj, to je jasno da doista u konkretnom slučaju nema mjesta potrebi za njezinim kažnjavanjem, a najmanje drakonskim kako se to predlaže pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom. Ako se sagleda svrha kažnjavanja, jasno je da se kažnjava zato što je učinjen prekršaj, ali i zato da se ne bi vršili prekršaji u budućnosti. U suprotnom bi izgledalo kako je zauzeto stajalište da sustavna represija ima veću važnost od prevencije i namjere za poštivanje pravnih normi u budućnosti. Nema sumnje da u konkretnom slučaju nema mjesta drakonskom kažnjavanju, obzirom da je poznato da takve mjere samo ugrožavaju funkciju prekršajnog prava te da bi se isti, ako ne i bolji rezultat, mogao postići drugačijim mjerama. Takovom odlukom bi se zapravo okrivljenu prisililo na suprotno ponašanje od onog u skladu s pozitivno pravnim propisima, budući bi izgledalo kako je sustav u služnosti represije, a ne da prije svega stoji u svojstvu generalne prevencije. Slijedom svega navedenog, a budući da bi posljedice kažnjavanja okrivljene ugrozile njezinu egzistenciju, i egzistenciju njene obitelji, okrivljena smatra kako se opća svrha propisivanja i primjene svih prekršajno-pravnih sankcija i opća svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići i bez njenog kažnjavanja na način predložen obaveznim prekršajnim nalogom.

3. U dokaznom postupku je pročitan obrazac-podaci o vozaču, obavijest o počinjenom prekršaju, izvješće o prekoračenju brzine

te je izvršen uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenicu.

.

4. Na temelju provedenog postupka, utvrđeno je da je okrivljenica počinila prekršaj koji joj je stavljen na teret. Odluka o krivnji temelji se na njezinoj obrani u kojoj je ona priznala da je počinila prekršaj. Također se odluka o njezinoj krivnji temelji na zapisniku o izmjerenoj brzini kretanja vozila, a iz kojeg je vidljivo da je brzina kretanja vozila, kojim je upravljala okrivljenica, mjerena uređajem „Polcam Smarteye ST-1", te je izmjerena brzina od 97,2 km/h, a koja brzina umanjena za 10 km/h sigurnosne razlike iznosi 87,2 km/h, dok dopuštena brzina iznosi 50 km/h. S obzirom na činjenicu da se navedeni mjerni instrument smatra pouzdanim sredstvom za mjerenje brzine, sa sigurnošću je dokazano da je okrivljenica počinila prekršaj za koji se tereti, a koja je u svojoj obrani i priznala.

5. Prema tome je u postupku nesporno utvrđeno da je okrivljenica počinila prekršaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u kojem je navedeno da vozač na cesti u naselju ne smije se vozilom kretati brzinom većom od 50 km na sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio. Kažnjivim stavkom 4. istog članka propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kazniti za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od dopuštene ili ograničene brzine.

6. Stoga je okrivljenica proglašena krivom i za počinjeni prekršaj joj je izrečena novčana kazna koja je, primjenom članka 37. Prekršajnog zakona, ublažena ispod zakonom propisanog minimuma. Izrečenu kaznu sud nalazi primjerenu težini počinjenog prekršaja, okolnostima u kojima je do djela prekršaja došlo te se očekuje da će se istom ostvariti opća i posebna svrha prekršajnog kažnjavanja i prekršajne prevencije, odnosno izraziti društveni prijekor zbog počinjenih prekršaja, utjecati na počinitelja prekršaja da više ne čine prekršaje i da uskladi svoje ponašanje s pozitivnim zakonskim propisima. Kao olakotna okolnost je uzeta u obzir činjenica da je okrivljenica prekršaj priznala, uzeto je u obzir njezino imovno stanje, te činjenica da okrivljenica unazad tri godine nije bila prekršajno kažnjavana, a što je vidljivo iz potvrde Ministarstva pravosuđa.

7. Sud nije okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B” kategorije u trajanju od jednog mjeseca jer je mišljenja da se u ovom slučaju svrha prekršajnih sankcija može ostvariti i bez primjene te mjere. Naime, okrivljenica do sada nije prekršajno kažnjavana, što je vidljivo iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, iz čega proizlazi da nije sklona činjenju prekršaja, tako da sud u konkretnom slučaju smatra da će samo izricanje novčane kazne dovoljno utjecati na istu da više ne čini prekršaje.

8. Osim novčane kazne, okrivljenici je izrečen i trošak postupka koji je odmjeren u skladu s trajanjem i složenošću postupka, a dužna ga je platiti okrivljenica jer ga je vođenjem ovog postupka prouzročila.

U Varaždinu 13. svibnja 2025.

Zapisničar

Sutkinja

Karlo Begović, v.r.

Vesna Poljan, v.r.

Na temelju članka 244. stavka 1. Prekršajnog zakona, protiv ove presude žalba nije dopuštena. Ova je presuda pravomoćna danom donošenja.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj Postaja prometne policije Varaždin, Kolodvorska 2, Varaždin

2. Okrivljena ZG, [adresa]

3. Branitelj Bojan Bacinger, odvjetnik iz Čakovca, Kalmana Mesarića 1