Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1091/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Ankice Jakovina predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Zinke Bulka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima, protiv tuženika Hrvatski lovački savez, Ulica Vladimira Nazora 63, Zagreb, OIB: 28817560444, zastupan po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-116/2023-31 od 3. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-116/2023-31 od 3. rujna 2024. u točkama I. i II. izreke te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Tuženi HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ, OIB: 28817560444, Vladimira Nazora 63, Zagreb dužan je tužitelju KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], na ime naknade imovinske štete platiti iznos od 5.744,85 EUR-a zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II. Tuženi HRVATSKI LOVAČKI SAVEZ, OIB: 28817560444, Vladimira Nazora 63, Zagreb dužan je tužitelju KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 2.730,86 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i teče od 3. rujna 2024., kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Sud pogrešno utvrđuje da je neosnovan tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik nije lovoovlaštenik na području na kojem se predmetni štetni događaj dogodio, pa isti ni u kojem slučaju ne može biti vlasnik „opasne stvari“. Tuženik ne može biti pasivno legitimiran u parničnom postupku u kojem se potražuje naknada štete nastale naletom vozila na divljač, a na području lovišta kojim gospodari drugi lovoovlaštenik, a ne tuženik. Tuženik s područjem tj. lovištem na području kojega je šteta nastala – nema nikakve veze. Tuženik ističe da ne može biti pasivno legitimiran za naknadu štete nastale na području na kojem isti nije lovoovlaštenik. Tuženik pojašnjava da pod određenim uvjetima, kao treća osoba, u ime i za račun svojih članica (lovoovlaštenika) naknađuje štete nastale naletom vozila na divljač sredstvima koja osigurava Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i ribarstva, no to ne znači da je tuženik dužan naknaditi štete, a niti znači da bi tuženik u parničnom postupku zbog naknade štete bio pasivno legitimiran, kako to sud pogrešno zaključuje. Pasivno legitimiran u parničnom postupku koji se vodi radi naknade štete nastale zbog naleta vozila na divljač je isključivo lovoovlaštenik koji gospodari lovištem na području kojega se štetni događaj dogodio. Pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak. 2. točka 11. ZPP-a. Odluka o trošku ukazuje se kao nezakonita, jer je sud bio dužan odbiti tužbu te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi cjelokupno zatraženi parnični trošak. Predlaže da sud drugog stupnja temeljem čl. 373. ZPP-a sam odluči o meritumu spora, na način da pobijanu presudu preinači i tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te obveže na podmirenje parničnog troška, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako se pobijana presuda ne može ispitati, jer u presudi nema razloga o svim odlučnim činjenicama, dok su navedeni razlozi o pojedinim odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, čime je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) na koju u žalbi ukazuje tuženik.

5. U obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je između ostalog, naveo:

- da nije sporno da je 30. 09. 2022. tužitelj upravljao osobnim automobilom marke „AUDI“ reg. oznake [registarska oznaka] državnom cestom D-2 4 dionica + 700 m, između Bolfana i Cvetkovca, kada je došlo do naleta navedenog vozila na jazavca sa prednjim branikom vozila

- da nije sporno da se iz smjera nailaska osobnog vozila tužitelja nalazi se prometni znak „Divljač na cesti“ niti da se nalet na životinju dogodio oko 700 m iza prometnog znaka

- da je o prometnoj nezgodi obaviješten predstavnik LD „Vepar“ Rasinja, HK

- da je sporna aktivna legitimacija tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, dinamika nastanka štetnog događaja, odgovornost odnosno doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i visina štete na vozilu

- da je iz Zapisnika o očevidu MUP-a utvrđeno da se mjesto štetnog događaja nalazi na državnoj cesti D 24 dionica 5 km + 700 m između naselja Bolfan i Cvetkovec

- da je na istom određeno ograničenje brzine od 90 km/h, da se iz smjera nailaska osobnog automobila na prometnici nalazi znak "Divljač na cesti", dok se nalet na životinju, jazavca, koji je uginuo na mjestu događaja, dogodio oko 700 metara iza prometnog znaka

- da na mjestu događaja nisu pronađeni tragovi, osim tragova oštećenja na vozilu

- da je vozač alkotestiran i izmjerena mu je koncentracija od 0,00 g/kg

- da je iz prometne dozvole utvrđeno da je tužitelj KK, vlasnik predmetnog motornog vozila

- da je iz e-mail korespondencije stranaka utvrđeno da je štetni događaj prijavljen tuženiku

- da je iz radnog naloga i ponude društva ZUBAK grupa d.o.o. Sesvete utvrđeno da bi cijena popravka predmetnog vozila zajedno sa rezervnim dijelovima iznosila 5.848,29 eura

- da je iz Odluke o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje štete na vozilu Ministarstva poljoprivrede RH, od 31. svibnja 2022. i Ugovora od 31. svibnja 2022. utvrđeno da se navedenom odlukom i Ugovorom raspoređuju tuženiku za financiranje štete od divljači na vozilima za razdoblje od sklapanja ugovora do sklapanja ugovora o nabavi police na temelju provedenog otvorenog postupka javne nabave iznos od 4.100,00 kuna mjesečno

- da je iz iskaza svjedoka LK utvrđeno da je putovala kao putnik u vozilu tužitelja, kada je osjetila udar, bila je noć, svi su izašli iz vozila i vidjela je jazavca da leži u jarku

- da je iz iskaza svjedoka ĆK utvrđeno da je prilikom štetnog događaja se vozio u vozilu tužitelja kao suvozač na prednjem sjedalu, bila je noć, a čuo i osjetio je udarac

- da je u grabi vidio da leži jazavac

- da je vidio oštećenja na vozilu, popucala je plastika, pozvali su policiju

- da je policija došla nakon pola sata, a došao je i gospodin iz Lovačkog društva

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da je bila je noć, vidljivost je bila loša, padala je kiša

- da je vozio propisanom brzinom, nije bio pod utjecajem alkohola, što je utvrđeno iz izvršenog alkotestiranja

- da mu je sa desne strane vozila iz putnog jarka - grabe izletio jazavac

- da je uspio prikočiti, ali udar nije uspio izbjeći, a do sraza sa jazavcem je došlo prednjim desnim dijelom vozila

- da je odmah pozvao policiju, koja je zvala i ovlašteno lovačko društvo

- da je nastalu štetu prijavio Hrvatskom lovačkom savezu, po njihovom zahtjevu napravljen je izvid štete na vozilu u prostoru društvu Dekra u Velikoj Gorici

- da je sačinio novi izvid štete u [adresa] kod ovlaštenog automehaničara CK, nakon čega je tuženik tražio da se detekcija kvara izvrši u ovlaštenom Audi servisu

- da je i to učinio i tužbi priložio i njihov nalaz

- da mu je tuženik ponudio samo 1.400,00 eura za štetu za branik, dok ostalu štetu nisu priznali

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ŽK utvrđeno da je uzrok štetnog događaja predstavljalo istrčavanje divljači-jazavca na kolnik i nalet vozila na njega

- da je do naleta došlo još u fazi reakcije kočenjem, te je nalet na jazavca bio neizbježan

- da bi vozač intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti vozilo do linije naleta i tako izbjeći nezgodu kod svih brzina manjih od 30 km/h

- da je vrijednost troška popravka nastalih oštećenja iznosi 5.744,85 eura s PDV-om

- da je dopunski saslušan vještak otklonio prigovore na svoj nalaz i mišljenje navodeći da je iskazanu brzinu kretanja vozila od 65 km/sat ocijenio kao moguću s obzirom na nastala oštećenja

- da u slučaju da bi brzina bila veća, tada bi došlo do većih oštećenja branika u vidu utisnuća ispadanja iz ležišta i eventualnog loma samog branika

- da se vozilo kretalo brzinom od 65/km/h, a dozvoljena brzina kretanja na toj dionici je 90 km/h

- da je na mjestu nezgode postavljen prometni znak divljači na cesti, koji upozorava da je na tom mjestu moguć nailazak divljači te da je na tom mjestu potreban pojačani oprez

- da su oštećenja na vozilu utvrđena u izvidu štete, a za popravak je dostavljena ponuda ovlaštenog Audi servisa.

6. Prvostupanjski sud obrazlaže svoju presudu, navodeći da se štetni događaj dogodio na području lovačkog društva "VEPAR" Rasinja, te da je utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja na prometnici, izašla s područja na kojem je lovoovlaštenik i kojim gospodari navedeno lovačko društvo. Dalje navodi da Zakon o lovstvu propisuje odgovornost lovoovlaštenika, za štetu koju počini divljač u lovištu. Javna cesta nije lovište, pa se ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o lovu koje propisuju odgovornost za štetu nastalu u lovištu. Jazavac u prostoru njegovog prirodnog staništa, obzirom na njegove prirodne osobine nije opasna stvar, ali kad u uvjetima koji su bili u trenutku prometne nesreće, predstavlja opasnu stvar, a za štetu nastalu u vezi s opasnom stvari prema odredbi članka 1063. i 1064. u vezi s člankom 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima odgovoran je njezin vlasnik prema kriteriju objektivne odgovornosti bez obzira na krivnju. Prvostupanjski sud smatra da tuženik temeljem Odluke o izravnoj dodjeli financijskih sredstava namijenjenih za financiranje štete na vozilu Ministarstva poljoprivrede RH i Ugovora od 31. svibnja 2022., kojom odlukom i Ugovorom se raspoređuju tuženiku za financiranje štete od divljači na vozilima za razdoblje od sklapanja ugovora do sklapanja ugovora o nabavi police na temelju provedenog otvorenog postupka javne nabave, nesporno u razdoblju nastanka štetnog događaja, u iznosu od 4.100,00 kuna mjesečno, sud zaključuje da je upravo tuženik, kao osoba kojoj Ministarstvo poljoprivrede doznačava svaki mjesec novčana sredstva za isplatu štete i obradu štete od naleta vozila na divljač, obvezan rješavati sve štete koje su nastale od divljači u prijelaznom razdoblju u periodu koje isto nije bilo pokriveno osiguranjem. Sud smatra da je intencija navedene odluke i Ugovora Ministarstva poljoprivrede, koje je na taj način osiguralo novčana sredstva, da se ne tuže lovačka društva, zbog čega je prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji ocijenjen neosnovanim. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik oštećenog vozila, a nesporno je utvrđeno da je uzrok štetnog događaja istrčavanje divljači-jazavca na kolnik i nalet vozila na njega, te da ne postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja. Visina štete na vozilu utvrđena je iz nalaza i iskaza prometnog vještaka, pa je tuženik kao osoba kojoj Ministarstvo poljoprivrede doznačava svaki mjesec novčana sredstva za isplatu štete i obradu štete od naleta vozila na divljač, obvezan rješavati sve štete koje su nastale od divljači u prijelaznom razdoblju u periodu koje isto nije bilo pokriveno osiguranjem, umjesto lovoovlaštenika lovačkog društva "Vepar" Rasinja, vlasnika opasne stvari.

7. Zakon o lovstvu ("Narodne novine", broj 99/18, 32/19 i 32/20 – dalje: ZL) divljač definira kao zakonom određene životinjske vrste koje slobodno žive u prirodi, a na površinama namijenjenim za uzgoj ili intenzivni uzgoj i za razmnožavanje u svrhu lova i korištenja. Zakonom je normirano da je divljač dobro od interesa Republike Hrvatske i ima njezinu osobitu zaštitu. Divljač uglavnom obitava u lovištu (time da su Zakonom propisana vrsta lovišta), a lovištem upravlja lovoovlaštenik ili ovlaštenik prava lova kojeg Zakon o lovstvu definira kao pravnu ili fizičku osobu (obrtnika), koja je stekla pravo lova na temelju Zakona o lovstvu . Nesporno je utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, na cestu izletjela s područja kojim gospodari odnosno na kojem je lovoovlaštenik tuženik.

8. Sukladno odredbi čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) odnosno u konkretnom slučaju, osoba koja gospodari lovištem iz kojeg je došla divljač na prometnicu, dužan je tužitelju naknaditi štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi.

9. U svezi žalbenog navoda o prigovoru pasivne legitimacije, treba reći da Zakon o lovstvu propisuje da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: vozač, ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Zakonskim rješenjem zakonodavac je prvenstveno propisao odgovornost vozača za štetu nastalu naletom divljači na vozilo ako nije upravljao vozilom sukladno propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi (koji su regulirani posebnim zakonom), a što ovdje nije slučaj. U slučaju da je šteta nastala zbog provođenja lova, tada za štetu odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, no o tome u presudi izostaju razlozi. Zakonom o lovstvu propisan je samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), što ne znači da u drugim slučajevima, kada se divljač kreće cestom, divljač ne predstavlja opasnu stvar. Neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da divljač čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom.

9.1. Prema stavu ovog suda, kada tužitelj ne dokaže odgovornost lovoovlaštenika iz čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a, valja podredno primijeniti pravila o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na cesti, a koja su propisana Zakonom o obveznim odnosima, jer u konkretnom slučaju radi se o šteti od opasne stvari. Odredba čl. 76. st. 2. ZL-a upućuje na Zakon o obveznim odnosima kao opći zakon („u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije“), te tako upravo omogućuje primjenu odredaba čl. 1063. ZOO-a na konkretan slučaj („Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.“). Nadalje, čl. 76. st. 1. ZL-a, kojom je propisano da je među ostalima, lovoovlaštenik dužan poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. Zaključno, prema stavu ovog suda, smisao posebne odredbe čl. 80. st. 6. ZL-a je u tome da se lakše otklone dvojbe o odgovornosti lovoovlaštenika u situaciji u kojoj je u vrijeme štetnog događaja u tijeku lov, a ne u tome da se u odnosu na štete nastale u razdoblju lovostaja onemogući primjena općih pravila Zakona o obveznom odnosu o objektivnoj odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari.

10. U pravu je tuženik kada u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, te da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Prvostupanjski sud navodi: „da je nesporno utvrđeno da je divljač koja je uzrokovala štetu na vozilu tužitelja, na cestu izletjela s područja kojim gospodari odnosno na kojem je lovoovlaštenik tuženik“, što je nerazumljivo jer tuženik u ovom postupku nije lovoovlaštenik. Nadalje, sud navodi: „da sukladno odredbi članka 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima, lovoovlaštenik, odnosno osoba koja gospodari lovištem iz kojeg je došla divljač na prometnicu, dužan tužitelju naknaditi štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nezgodi“, no tako ne presuđuje već utvrđuje da je tuženik kao osoba kojoj Ministarstvo poljoprivrede doznačava svaki mjesec novčana sredstva za isplatu štete i obradu štete od naleta vozila na divljač, obvezan rješavati sve štete koje su nastale od divljači u prijelaznom razdoblju u periodu koje isto nije bilo pokriveno osiguranjem, umjesto lovoovlaštenika lovačkog društva "Vepar" Rasinja, vlasnika opasne stvari.

11. Zbog svega navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama ostali su nejasni i proturječni te se pobijana presuda zbog toga ne može ispitati, pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a istu valjalo ukinuti u točkama I. i II. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

12. U nepobijanom dijelu (točka III. izreke), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je ukazano ovim rješenjem, odnosno dati jasne razloge o ukazanim bitnim činjenicama.

14. S obzirom da je ukinuta presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Velikoj Gorici 13. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina