Posl.br. P-1104/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji tog suda Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Bruni Čeru, odvjetniku u Koprivnici, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb,OIB:53056966535, zastupana po pun. Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz OD Iveković, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 15. travnja 2025.god. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika obiju stranaka, a objavljene dana 13. svibnja 2025.god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu, broj 918-50-2980396 od 3. 8. 2005. sklopljenog između tužitelja ĐU, [adresa], Trenkovo 34, 34 330 Velika, OIB [osobni identifikacijski broj] i tuženika Raiffesenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 i to odredba članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta u CHF i prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita, odredba čl. 7. u dijelu teksta „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća“ te u tome dijelu ugovorene odredbe ne proizvode pravne učinke za ugovorene strane.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10 000 Zagreb, OIB: 53056966535 platiti tužitelju BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 841,32 eura ( slovima: osamstotinačetrdeset i jedan euro i trideset i dva centa) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na

iznos 0,73 EUR od 30. 9. 2005.

iznos 0,74 EUR od 31. 10. 2005.

iznos 0,96 EUR od 30.11. 2005.

iznos od 0,07 EUR od 31. 12. 2005.

iznos od 2,37 EUR od 31. 10. 2008.

iznos od 3,88 EUR od 31. 12. 2008.

iznos od 4,97 EUR od 31. 1. 2009.

iznos od 5,47 EUR od 28. 2. 2009.

iznos od 4,11 EUR od 31. 3.2009.

iznos od 4,37 EUR od 30. 4. 2009.

iznos od 2,29 EUR od 31. 5. 2009.

iznos od 0,75 EUR od 30. 6. 2009.

iznos od 1,16 EUR OD 31. 7. 2009.

iznos od 1,97 EUR od 31. 8. 2009.

iznos od 1,90 EUR od 30. 9. 2009.

iznos od 1,08 EUR od 31. 10. 2009.

iznos od 2,61 EUR od 30. 11. 2009.

iznos od 3,84 EUR od 31. 12. 2009.

iznos od 5,59 EUR od 31. 1. 2010.

iznos od5,19 EUR od 28. 2. 2010.

iznos od 7,56 EUR od 31. 3. 2010.

iznos od 7,11 EUR od 30. 4. 2010.

iznos od 7,99 EUR od 31. 5. 2010.

iznos od 15.58 EUR od 30. 6. 2010.

iznos od 14,01 EUR od 31. 7. 2010.

iznos od18,79 EUR od 31. 8. 2010.

iznos od 17,14 EUR od 30. 9. 2010.

iznos od 14,48 EUR od 31. 10. 2010.

iznos od 20,08 EUR od 30. 11. 2010.

iznos od 27,20 EUR od 31. 12. 2010.

iznos od 22,16 EUR od 31. 1. 2011.

iznos od 23,93 EUR od 28. 2. 2011.

iznos od 21,68 EUR od 31. 3. 2011.

iznos od 22,08 EUR od 30. 4. 2011.

iznos od 31,63 EUR od 31. 5. 2011.

iznos od 32,56 EUR od 30. 6. 2011.

iznos od 40,53 EUR od 31. 7. 2011.

iznos od 36,43 EUR od 31. 8. 2011.

iznos od 31,95 EUR od 30. 9. 2011.

iznos od 31,47 EUR od 31. 10. 2011.

iznos od 31,12 EUR od 31. 11. 2011.

iznos od 33,26 EUR od 31. 12. 2011.

iznos od 35,13 EUR od 31. 1. 2012.

iznos od 35,38 EUR od 29. 2. 2012.

iznos od 34,09 EUR od 31. 3. 2012.

iznos od 34,96 EUR od 30. 4. 2012.

iznos od 35,55 EUR od 31. 5. 2012.

iznos od 34,55 EUR od 30. 6. 2012.

iznos od 34,81 EUR od 31. 7. 2012.

iznos od 34,06 EUR od 31. 8. 2012.

do 31. 12. 2007. sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. 1. 2008. do 31. 7. 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. 8. 2015. do 31. 12. 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. 1. 2023. do 31. 12. 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, platiti tužitelju BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da su kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili dana 03.08.2005. godine Ugovor o kreditu broj 918-50-2980396, kojim se tuženik obvezao isplatiti tuženiku iznos od 12.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (čl. 1. Ugovora), dok se tužitelj obvezao iznos vratiti zajedno s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U fazi pripreme ugovora tuženik nije tužitelju dao potrebne informacije.

Člankom 7. Ugovora određeno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

Tužitelj je sredstvima iz predmetnog kredita kupio osobno motorno vozilo za privatne potrebe. Sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003), predmetni Ugovor o kreditu je potrošački ugovor, te je ovdje tužitelj prema odredbama čl. 3. Zakona definiran kao potrošač, a ovdje tuženik je definiran kao trgovac. Tuženik je po svojim djelatnicama trebao informirati tužitelja kao potrošača što nosi odredba u ugovoru o valutnoj klauzuli, jer je priroda i specifičnost valute švicarski franak bila poznata bankama u trenutku pregovora i sklapanja ugovora. Predmetni Ugovor o kreditu obuhvaćen je pravnim posljedicama presude iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod brojem P-1401/2012 po tužbi tužitelja POTROŠAČ-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalih, i ovdje tužene kao IV-tuženika, a radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača iz Zakona o zaštiti potrošača. Naime, u citiranom postupku donesena je pravomoćna presuda potvrđena odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine i Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, te se tužitelj, sukladno članku 502.c. Zakona o parničnom postupku poziva na sljedeće relevantno pravno utvrđenje, prema kojem je ovdje tužena u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. godine (dakle, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu) povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Hrvatska narodna banka je niz godina štitila tečaj kune u odnosu na euro, ali se to nije odnosilo i na CHF valutu., čiji je tečaj ubrzano i znatno rastao. Tužitelj kao potrošač nije imao dovoljno znanja da predvidi takvo kretanje stranog tečaja i posljedice koje su se odrazile na znatno povišenje otplatnih anuiteta, odnosno na financijsku situaciju tužitelja. Stoga je i u kolektivnom sporu protiv banaka sudskom presudom utvrđeno da je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštena i ništetna.

Tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu zaključio na unaprijed formuliranom obrascu standardnog ugovora o kreditu iz ponude tužene, s unaprijed formuliranim standardnim odredbama o svim elementima ugovornog odnosa, uključujući i sporne odredbe o zaštitnoj (valutnoj) klauzuli kojom se glavnica ugovorenog iznosa kredita veže uz tečaj švicarskog franka.

Stoga potražuje povrat iznosa nastalog na ime preplate mjesečnog iznosa s osnova ništetne valutne klauzule i po provedenom vještačenju, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na iznos od 841,32 eura, sukladno čl. 190. st.2. Zakona o parničnom postupku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od svakog pojedinačno mjesečno uplaćenog iznosa.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ne osporava da su ovdje parnične stranke sklopile ugovor o kreditu kako navodi tužitelj. Međutim, tužitelj je slobodno izabrao tuženika kao banku u kojoj će sklopiti ugovor o kreditu. Samostalno je, popunjavajući obrazac

– zahtjev za kredit odabrao kredit u CHF valuti. Promjena tečaja strane valute tuženiku nije bila predvidiva, nije mogao znati kako će se kretati tečaj. Svaki korisnik kredita preuzima rizik promjene tečaja. Otplatna tablica bila je samo informativni izračun otplate kredita. Protivi se pozivanju suda u ovoj parnici na utvrđenja iz tzv. kolektivnog spora, već se nepoštenost i ništetnost valutne klauzule mora i ovdje dokazati. Tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (CHF), tuženiku bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Ne može se tražiti vraćanje temeljem instituta stjecanja bez osnove. Stavlja i prigovor zastare potraživanja, te ističe prijeboj tzv. negativnih razlika s tužbenim zahtjevom, bez navođenja konkretnog iznosa.

3.Tijekom postupka proveden je uvid u Ugovor o kreditu (list 10-13 spisa), karticu prometa (list 23-27), otplatni plan (16-22) ispitan je tužitelj kao stranka na okolnosti statusa potrošača i sklapanja ugovora i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita sklopili 3. kolovoza 2005.g. ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti iznos od 12.000,00 CHF, po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, za kupnju motornog vozila, dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u roku 84 mjeseca, a prema otplatnom planu.

6.Ispitan kao stranka, tužitelj je izjavio da je ugovor o kreditu potpisao u auto salonu u Požegi gdje je i kupovao automobil. U banci uopće nije bio. Ugovor u CHF valuti predočen mu je kao najpovoljniji, a isto mu je rekao i javni bilježnik. Otplatni obroci toliko su narasli da je imao nenadanih financijskih problema. Uvijek je bio u radnom odnosu kao zaposlenik, nikakvu vlastitu djelatnost nije imao.

7.Ugovor o kreditu sklopio je tužitelj kao fizička osoba i nesporno pripada u kategoriju potrošača, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine broj, 96/03) koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora. Ugovor je sklopljen s istim odredbama kao i ostali potrošački ugovori o kreditima.

8. Prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Dana 31. siječnja 2022. Vrhovni sud donio je objedinjeno pravno shvaćanje pod brojem:Su-Iv-33/2022-2 kojim je odgovoreno na pitanje od kada počinje teći zastarijevanje za restitucijske zahtjeve koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba kredita u CHF, i utvrđeno je pod toč. 4.:" Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite." Iako zastarni rok za restitucijske zahtjeve u slučaju ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio je pravno shvaćanje, od kada počinje teći zastara u slučaju kada je ništetnost utvrđena u kolektivnom sporu. Stoga je u ovome predmetu tužbeni zahtjev za povrat stečenog temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, podnijet u zastarnom roku. Naime, tužba je podnijeta dana 12.lipnja 2023., zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne tužbe, a to je od 14.06.2018.g, dakle, unutar općeg zastarnog roka od pet godina.

9. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dana 14. lipnja 2018. donio je presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), Vrhovni sud Republike Hrvatske je 03. rujna 2019. donio presudu poslovni broj Rev-2221/2018-11 kojom je, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženi postupio protivno odredbama, tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 97/07, 12/15, 75/09, 79/09, 89/09, 33/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Također je i Ustavni sud odlukom br.: U-III-4150/2019, U-III4388/2019, U-4389/2019, U-4390/2019, U-III-4396/19, U-III-4516/19, U-III4532/19 od 2.02.2021., odbio ustavne tužbe banaka protiv revizije VSRH broj Rev- 2221/2018.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužitelja) sklapajući ugovore o kreditima, u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Tuženik je propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom za svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na isti takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro, o tome da je rast tečaja franka u kontekstu skorog uvođenja euro zone gotovo potpuno izvjestan, kao i da se o ugovornoj odredbi u kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak (cijena) nije pojedinačno pregovaralo.

10.Sukladno članku 502.c Zakona o parničnom postupku i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/14,110/15,14/19) ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Stoga je nesporno da predmetni ugovor u CHF valuti sadrži nepoštene i ništetne odredbe vezane uz ugovorenu valutnu klauzulu, jer tužitelj nije bio informiran o svim rizicima prilikom sklapanja potrošačkog ugovora o kreditu u CHF valuti.

11. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnima, a po postavljenom tužbenom zahtjevu.

Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF na dan korištenja kredita. Radi utvrđivanja kolika je razlika u mjesečnim anuitetima kredita između iznosa koje je tužitelj preplatio zbog valutne klauzule, u odnosu na iznose da je kroz čitavo ugovoreno vrijeme tečaj CHF bio kao na dan puštanja kredita provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz tvrtke Ručević vještačenja d.o.o. iz čijeg Nalaza i mišljenja je utvrđeno da je razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 30. rujna 2005. do konačne otplate 31. kolovoza 2012., a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate ( na dan plaćanja pojedinog obroka) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita, iznosi ukupno 841,32 eura. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje financijskog vještaka, budući je isti dat od stalnog sudskog vještaka, po pravilima struke, temeljem vjerodostojne dokumentacije, vještak je svoj nalaz i mišljenje izradio prema zadatku koji mu je dao sud, te je isti jasan, logičan i detaljno obrazložen, a stranke istome nisu prigovarale.

12. Kako se imovina tuženika bez osnove povećala, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom, koja je u skladu s čl. 1115. ZOO-a, teče na svaki pojedini mjesečni preplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno pod točkom I. izreke.

Naime, tuženik je nepošten stjecatelj od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa, budući je on navedene iznose stekao temeljem nepoštenih ugovornih odredbi, koje su utvrđene ništetnim.

Odluka o visini stope zatezne kamate određena je sukladno čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima.

13. Kako je tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, tuženiku naložiti da nadoknadi parnični trošak tužitelju. Tužitelju su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: sastava tužbe po Tbr. 7/1 u iznosu od 150,00 eura (75 bodova), obrazloženi podnesak od dana 20.02.2025. u iznosu od 150,00 eura ( 75 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na ročištima dana 09.07.2024. i 15.04.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište u iznosu od 150,00 eura (75 bodova), što ukupno iznosi 600,00 eura, te PDV u iznosu od 150,00 eura, kao i trošak predujma u iznosu od 250,00 eura za vještačenje, tako da ukupni iznos parničnog troška iznosi 1.000,00 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

14. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Donjoj Stubici, 13. svibnja 2025.god.

S U D A C:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu u roku od 15 dana, po primitku iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud .

DN-a:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika