Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-376/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Gregurić Matić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, koju zastupa punomoćnica Sanja Vukina, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-94/2022-16 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene OTP banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-94/2022-16 od 15. ožujka 2024. pod stavkom I., II., III., te IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju SŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.136,58 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i pod stavkom V. izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod stavkom IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženoj nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 59,73 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2024. do isplate i za navedeno sudi:

Odbija se tužitelj SŽ sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 59,73 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2024. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 45213/08 od 18. rujna 2008. zaključenog između tužene kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i to: odredba čl. 5. Ugovora u dijelu koji glasi: „je promjenjiva, može se povećavati ili smanjivati aktom kreditora“, odredba čl. 9. Ugovora u dijelu koji glasi: „9.2. redovna kamatna stopa je promjenjiva; utvrđuje se (povećava ili smanjuje) aktom kreditora koji uređuje visinu kamatnih stopa ili aktom kreditora koji uređuje postupak odobravanja/korištenja kredita“, odredba čl. 10. Ugovora u dijelu koji glasi. „ 10.6.1.b) kod potpune otplate kredita-naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice)“ (stavak I. izreke) te se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 309,62 EUR-a na ime ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom kreditora sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (stavak II. izreke) kao i da tužitelju isplati iznos od 711,56 EUR-a na ime ništetnosti odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sa zateznim kamatama tekućim od 17. listopada 2012. do isplate (stavak III. izreke), te da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.196,31 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2024. do isplate (stavak IV. izreke), dok se odbija zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan (stavak V. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog s tuženom 18. rujna 2008. i to: u dijelu čl. 5. i 9. kojim je određeno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odlukama banke, pa posljedično tome i zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa kamata, kao i zahtjev za utvrđenjem ništetnosti dijela čl. 10. kojim je ugovorena naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita, te zahtjev za isplatu iznosa koji je tužitelj po toj osnovu isplatio tuženoj.

5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužena jer je izreka presude razumljiva, ne proturječi razlozima navedenim u obrazloženju, ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa se kao takva može ispitati.

6. U odnosu na žalbeni navod tužene da tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe i traženje deklaratorne pravne zaštite zbog čega je tužbu tužitelja valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 288. st. 2. ZPP, valja istaći kako u smislu odredbe čl. 327. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO), koja propisuje isticanje ništetnosti, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. ZOO).

7. Imajući u vidu navedeno, a kako je u ovom slučaju tužitelj ugovorna strana Ugovora o kreditu od 18. rujna 2008., isti nesumnjivo ima interes na utvrđenju da su pojedine odredbe toga Ugovora ništetne, stoga se takvi žalbeni navodi ukazuju neosnovanim.

8. U odnosu na žalbeni navod tužene da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP kada je dopustio preinaku tužbe, ističe se, da je pravilno sud postupio kada je dopustio preinaku tužbe u skladu s tom odredbom iz razloga što je tužitelj svoj zahtjev uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka, a za navesti je kako tužitelji ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjima da bi u tužbi mogao postaviti precizan zahtjev u odnosu na visinu potraživanja.

9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužene da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanje.

10. Tako iz sadržaja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

-da su tužitelj kao korisnik kredita i tužena kao kreditor 18. rujna 2008. sklopili Ugovor o kreditu broj 45213/08 na iznos od 25.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po kupovnom deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, čija namjena je bila podmirivanje obveza po drugim kreditima i isplata ostatka iznosa kredita tužitelju;

- da je čl. 5. predmetnog Ugovora ugovorena kamatna stopa od 9,99 % godišnje, promjenjiva u skladu s aktima tužene (kreditora);

- da je čl. 4. istog Ugovora predviđen rok otplate od 120 mjeseci;

- da se tijekom otplatnog razdoblja mijenjala visina kamatne stope sukladno odlukama tužene;

-da je čl. 10.6.1. Ugovora ugovoreno da tužitelj kao korisnik kredita može jednokratno otplatiti neotplaćeni iznos kredita djelomično ili u potpunosti i prije ugovorenog krajnjeg roka dospijeća s time da je dužan kod potpune otplate kredita platiti naknadu od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice);

-da je tužitelj 16. listopada 2012. prijevremeno otplatio kredit;

-da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je tužitelj preplatio tuženoj po osnovi promjenjive kamatne stope iznos od 309,62 EUR-a;

-da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je iznos naplaćene naknade prilikom prijevremene otplate kredita 711,56 EUR-a.

11. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud smatra da se pravni učinci pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj PŽ- 7129/13 od 13. lipnja 2014. sukladno odredbi čl. 502.c ZPP protežu i na odredbu predmetnog ugovora, s obzirom na razdoblje u kojemu je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen, kao i s obzirom na to da je njime ugovorena promjena kamatne stope čija visina će se mijenjati u skladu s odlukom tužene o kamatnoj stopi, zbog čega je utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetena.

12. Međutim, učinci odluka donesenih u kolektivnom sporu Udruge Franak ne odnose se automatski na tužitelja, koji je bio korisnik kredita čija je glavnica vezana uz valutu EUR-o, ali su u tim odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. (NN 96/03., 46/07. i 79/07., u daljnjem tekstu: ZZP/03.).

13. Iako je time sud prvoga stupnja na konkretan slučaj nepravilno primijenio odredbu čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 502.c. ZPP, isto nije bilo od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude jer je pravilno odlučio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ali ne posve iz onih razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude o čemu će biti govora u nastavku, pa time nije niti počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

14. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo je potrebno utvrditi je li ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke, radi li se o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, je li odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, kao i da li suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Odredbom čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15. i 52/16., u daljnjem tekstu: ZZP/07., a ranije čl. 81. ZZP/03), koji je na snazi od 7. kolovoza 2007., dakle, u vrijeme sklapanja ugovora, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo dužan je to dokazati.

16. Prema odredbi čl. 99. ZZP/07 (ranije čl. 84. ZZP/03.) nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

17. Odredbom čl. 100. ZZP/07 (ranije čl. 85. ZZP/03) propisano je, da ako na temelju Zakona ili sporazuma stranaka Ugovor mora biti u pisanom obliku, tada njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo i biti lako uočljive.

18. Odredbom čl. 101. ZZP/07 (ranije čl. 86. st. 1. ZZP/03) propisano je, da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

19. Konačno odredbom čl. 102. ZZP/07 (ranije čl. 87. st. 1. ZZP/03) propisano je, da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe.

20. Iz sadržaja samog Ugovora o kreditu vidljivo je da je u čl. 5. i čl. 9. ugovoreno plaćanje redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s aktima tužene, a koja na dan sklapanja Ugovora iznosi 9,99 % godišnje.

21. Iz navedenog proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tužene pa tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije mogao sagledati opseg svoje obveze jer nije mogao predvidjeti način kretanja kamatne stope (pri čemu na sadržaj Ugovora kojim se tražio njegov bezuvjetni pristanak na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s odlukama o kamatama banke, nije mogao utjecati) uzrokovala je upravo takvu, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

22. Za navesti je, da je u presudi poslovni broj C-26/13 od 30. travnja 2014., u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, izraženo stajalište prema kojem se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ treba tumačiti na način „da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, što u ovom konkretnom slučaju znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.“.

23. Dakle, unatoč tome što je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bila gramatički razumljiva i uočljiva, ona je ipak bila nejasna jer tužitelj kao potrošač nije mogao razumjeti doseg te odredbe niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz takve odredbe proizlaze za njega, pa su sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene u smislu odredbe čl. 96. st. 1. ZZP/07.

24. Stoga je tužena bez pravne osnove stekla iznose ugovorene kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope od 9,99% godišnje, kako je to početno ugovoreno i jedino poznato tužitelju, pa je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev, sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO, a visina zahtjeva utvrđena je temeljem nalaza i mišljenja vještaka. U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj temeljem ništetnih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi preplatio tuženoj 309,62 EUR-a, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženu isplatiti tužitelju taj iznos sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

25. Stoga je pravilno sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev i za isplatom pripadajućih zateznih kamata i to od dana stjecanja jer je tužena utuženi iznos primila na temelju ništetnih ugovornih odredaba, tj. bez valjane pravne osnove pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

26. Nadalje, odlučujući o dijelu tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti dijela ugovorne odredbe iz čl. 10.6.1 b predmetnog Ugovora kojom je propisano da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade od 4% od ukupnog iznosa nedospjelog (preostalog) glavnog duga (glavnice), pravilno je sud prvoga stupnja zaključio da je takva ugovorna odredba ništetna jer tužitelj kao korisnik kredita na tu spornu odredbu nije mogao utjecati, jer je bila unaprijed formulirana od strane tužene kao davatelja kredita, o kojoj se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo.

27. Pri tome se tuženoj kazuje, da u ovom slučaju nije utvrđeno općenito nepošteno ponašanje tužene, nego je utvrđena nepoštenost, a time i ništetnost pojedine (sporne) odredbe Ugovora, a koji Ugovor je sastavljen od strane tužene, bez pojedinačnog pregovaranja s tužiteljem, što je suprotno odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, te propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, kao što ovdje slučaj. Prema odredbi čl. 102. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništava.

28. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio da je sporna odredba čl. 10.6.1.b Ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, suprotna prisilnim propisima, odnosno ništetna te naložio tuženoj da po osnovi takve ništetne odredbe isplati tužitelju iznos od 711,56 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama zbog čega neosnovano tužena žalbom pobija ovaj dio prvostupanjske presude.

29. Nadalje, pravilno je sud prvoga stupnja odbio prigovor zastare ali ne iz onih razloga navedenih u obrazloženju.

30. Naime, prema stajalištu opće sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove drugostupanjske presude , stoga je i taj žalbeni navod tužene neosnovan.

31. Odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je tužitelju priznao trošak sastava podneska od 4. svibnja 2022. u visini od 150,00 EUR-a kojim se tužitelj detaljno očitovao o navodima odgovora na tužbu kao i trošak podneska od 5. travnja 2023. u visini od 150,00 EUR-a kojim je tužbeni zahtjev eurizirao i odredio po pitanju stope zakonske zatezne kamate a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH (NN 57/22, 88/22) i Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22, 155/23) a koje i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje nužnim za vođenje postupka (čl. 155. ZPP)

32. Također, sud prvoga stupnja pravilno je dosudio tužitelju trošak pripremnog ročišta održanog 24. siječnja 2023. u punom iznosu budući da se na istom raspravljalo o glavnoj stvari.

33. Međutim, sud prvoga stupnja je odlučujući o troškovima parničnog postupka pogrešno postupio kada je tužitelju dosudio trošak sudske pristojbe (pri čemu nije određeno naveo na što se ista odnosi) u iznosu od 19,91 EUR obzirom da iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelj takvu pristojbu nije platio.

34. Također, sud prvoga stupnja pogrešno je postupio kada je tužitelju dosudio trošak pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR-a jer su temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje u tekstu: ZSP) koji je stupio na snagu 20. svibnja 2023. oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje tužitelj.

35. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke drugostupanjske presude.

36. Kako je tužena žalbom uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, odnosno samo glede manjeg dijela odluke o troškovima postupka radi kojega nisu nastali posebni troškovi, tako je valjalo odbiti njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić