REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-186/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Soldo, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branimira Miljevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog ŽJ i II. okrivljene KJ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi I. okrivljenog po braniteljici Ireni Blauhorn, odvjetnici iz Karlovca i žalbi II. okrivljene po branitelju Hrvoju Bićaniću, odvjetniku iz Ogulina podnesenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-659/2024-49 od 4. veljače 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj u prisutnosti II. okrivljene KJ i njenog branitelja Hrvoja Bićanića te zamjenice braniteljice I. okrivljenog odvjetnice PJ, dana 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe I. okrivljenog ŽJ i II. okrivljene KJ kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-659/2024-49 od 4. veljače 2025. I. okrivljenik ŽJ i II. okrivljena KJ proglašeni su krivim da su počinili kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – djelo opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11, te su I. okrivljeni i II. okrivljena osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 I. okrivljenom ŽJ i II. okrivljenoj KJ se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od lišenja slobode od uhićenja 25. kolovoza 2024. u 19,05 sati pa na dalje.

1.1. Temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 od I. okrivljenog ŽJ oduzet je mobilni uređaj marke Samsung A12, oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, serijskog broja [serijski broj], a od II. okrivljene KJ oduzet je mobilni uređaj marke Alacatel, oduzet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU karlovačke, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, serijskog broja: [serijski broj], koji predmeti se po pravomoćnosti pobijane presude predaju MUP RH na trajno raspolaganje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 I. okrivljeni ŽJ i II. okrivljena KJ oslobođeni su od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio I. okrivljeni po braniteljici zbog kaznene sankcije. I. okrivljeni smatra kako sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir njegovo iskreno priznanje niti njegovo držanje tijekom postupka, te smatra kao je sud zbog toga morao ublažiti kaznu I. okrivljeniku, a ne samo navesti u obrazloženju kako je to uzeto kao olakotna okolnost, a odredio mu istu kaznu kao II. okrivljenoj, iako ona nije priznala djelo. Predlaže da sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da istu ukine te predmet vrati na ponovni postupak.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela i II. okrivljena po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnih odredaba kaznenog zakona te zbog odluke o kazni. II. okrivljena smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti budući da ranije nije bila kažnjavana i da je majka mlt. djeteta te smatra da bi u konkretnom slučaju uvjetna osuda predstavljala kaznenu sankciju primjerenu stupnju krivnje i pogibeljnosti djela te da bi na adekvatan način udovoljila ciljevima opće i specijalne prevencije. Smatra da je odmjerena kazna zatvora prestroga i previsoka te da je sud na osnovu utvrđenih olakotnih okolnosti trebao primijeniti institut ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te istražni zatvor zamijeniti uvjetnom osudom.

3. Žalbe I. okrivljenog i II. okrivljene nisu osnovane.

4. U skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08 stranke su uredno obaviještene o vremenu održavanja drugostupanjske javne sjednice vijeća, a na istu su pristupili zamjenica braniteljice I. okrivljenog odvjetnica PJ, II. okrivljena KJ dovedena po djelatnicima Zatvora u Zagrebu uz branitelja Hrvoja Bićanića, odvjetnika iz Ogulina, dok je sjednica održana bez nazočnosti I. okrivljenog i predstavnika ŽDO.

5. Zamjenica braniteljice I. okrivljenika i branitelj II. okrivljene iznijeli su na sjednici žalbu u njezinim najvažnijim dijelovima, dok je II. okrivljena KJ navela kako je u svemu suglasna s onim što je iznio njen branitelj, kaje se zbog počinjenog kaznenog djela i što je vjerovala I. okrivljeniku, posebno joj je teško zbog njezinog djeteta starog 13 godina, a se sada nalazi kod njezine majke, te predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati njezinu žalbu.

6. U odnosu na I. okrivljenika, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje kako žalbeni navodi nisu osnovani. Prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio da je I. okrivljenik slabijeg imovnog stanja, otac dvoje maloljetne djece, činjenicu da su se zaustavili kada su uočili policijske službenike i s njima surađivali, te da je isti u potpunosti priznao počinjenje kaznenog djela, dok je kao otegotno cijenjena okolnost da je počinio kazneno djelo svjestan značenja i posljedica svojih postupaka, te drskost prilikom počinjenja djela. Za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 kao poseban minimum predviđena je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je I. okrivljenik i osuđen, pa kada se ima u vidu da je isti priznao djelo i oglašen krivim za isto, to je pravilno prvostupanjski sud I. okrivljenika oglasio krivim i izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine kao minimalnu kaznu za to kazneno djelo. Neosnovan je žalbeni navod I. okrivljenika da prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir iskreno priznanje I. okrivljenika i njegovo držanje tijekom postupka, te da je sud morao ublažiti kaznu I. okrivljeniku, jer je prvostupanjski sud upravo iz tog razloga i I. okrivljenom izrekao minimalnu kaznu u trajanju od 1 (jedne) godine, dok uvjeta za ublažavanje kazne ne nalazi niti ovaj drugostupanjski sud.

7. Iako se žalbom II. okrivljene upire na pobijanu presudu iz svih žalbenih razloga, II. okrivljena se u bitnome žali samo na odluku o kazni. Neosnovani su žalbeni razlozi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani II. okrivljene i to da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi do sada, te majci mlt. djeteta, kao i činjenici da je postupala zbog izrazito lošeg imovinskog stanja, radi čega smatra da je izrečena kazna prestroga i previsoko odmjerena. Prvostupanjski sud je u točki 20. svog obrazloženja pravilno na strani II. okrivljene utvrdio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani II. okrivljene te kao zapriječeni posebni minimum iz članka 326. stavak 1. KZ/11, II. okrivljenoj izrekao minimalnu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine za to djelo. I ovaj drugostupanjski sud smatra kako nije bilo osnova na II. okrivljenu primijeniti uvjetnu osudu ili institut ublažavanja kazne ispod zakonskog minimuma upravo iz razloga što je II. okrivljena bila svjesna značenja i posljedica svog postupanja, te da je kao strani državljanin došla u Republiku Hrvatsku isključivo s namjerom činjenja kaznenog djela iz koristoljublja i to na njezinom području.

8. Ovaj drugostupanjski sud smatra kako će se izrečenim kaznama zatvora u odnosu na I. okrivljenika i II. okrivljenu ostvariti svrha kažnjavanja te će se na taj način izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, utjecati na I. okrivljenog i II. okrivljenu da ubuduće ne čine kaznena djela i da će se primjenom propisanih kazni utjecati na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Sud smatra ovakvu osudu primjerenom da se njome ostvari specijalna i generalna prevencija, istom će se jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te primjerenom da utječe na razvoj svijesti građana o štetnosti i društvenoj neprihvatljivosti vršenja kaznenih djela, kao i na I. okrivljenika i II. okrivljenu da svoja ponašanja u buduće usklade sa normama prihvatljivog društvenog ponašanja.

9. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi I. okrivljenika i II. okrivljene nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu I. i II. okrivljenika stoga je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbe I. i II. okrivljenika vijeće odbilo kao neosnovane i potvrdilo prvostupanjsku presudu.

U Požegi 13. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo