Poslovni broj: Usž-3275/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PMĆ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Ulica Blaža Polića 2, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2806/2023-10 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2806/2023-10 od 27. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog upravnog suda, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/23-02/995, URBROJ: 443-02-02-12-23- 04/VŽ od 28. studenog 2023., točka I izreke, te je točkom II izreke presude odbijen njezin zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 28. studenog 2023., točkom 1. se naređuje tužiteljici, kao investitoru, uklanjanje: prizemne građevine metalne konstrukcije tlocrtnih dimenzija 2,44 x 6,10 m sa prigrađenom dogradnjom tlocrtnih dimenzija 3,20 m x 10 m; nadstrešnice dvostrešnog krovišta tlocrtne dimenzija 7,0 x 8,0 m sa pokrovom valovitim trapeznim limom; wc-a izgrađenog na betonskoj ploči dimenzija 1,0 x 1,0 m; pomoćne građevine drvene konstrukcije tlocrtnih dimenzija 3,0 x 4,60 m; samostojeće nadstrešnice drvene konstrukcije tlocrtnih dimenzija 4,5 x 3,80 m dvostrešnog krovišta pokrivenim valovitim trapeznim limom na pripadajućoj betonskoj podlozi; zidanog otvorenog ognjišta tlocrtnih dimenzija 1,20 x 1,50 m na betonskoj ploči dimenzija 1,90 x 2,0 m, sve na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izvedenih bez građevinske dozvole izvan građevinskog područja naselja Pinezići, u roku od 15 dana od dana zaprimanja rješenja. Točkom 2. je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na predmetnu građevinu, 30. rujna 2023. obustavljeno daljnje građenje/izvođenje radova na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja da je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi inspekcijskog postupka izvršenja rješenja. U daljnjim točkama izreke ovog rješenje se navode propisana upozorenja.
3. Tužiteljica pravovremeno podnesenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu kao nezakonitu. Navodi da je u ovom sporu, kao i u postupku inspekcijskog nadzora, isticala kako na svojoj zemljišnoj čestici, a na kojoj se nalazi izvedeno stanje koje tuženik drži spornim, obavlja poljoprivredne djelatnosti zajedno s preostalim susjedima i njihovim parcelama čije površine zajednički čine cca. 20 hektara. Zatečeno stanje na terenu neophodno je za spomenute poljoprivredne aktivnosti jer se u okviru istog drži potreban alat i oprema za rad i samoodrživost objekata u suživotu s prirodom. S tim u vezi, a s obzirom na odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 20/18., 115/18., 98/19., 57/22. - dalje u tekstu: ZPZ) kojima se uređuje pitanje agrotehničkih mjera, posebice odredba članka 10. cit. ZPZ-a, tužiteljica drži da su predmetni objekti u obuhvatu spomenutih zakonskih normi, što za posljedicu ima nadležnost komunalnog redarstava, a ne tuženika, što sud nije prihvatio i odbio je prijedlog izvođenjem vještačenja. Tvrdi da je poljoprivredni objekt dopušteno graditi sukladno podstavku 16., stavka 1., članka 2. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20., 74/22. - dalje u tekstu: PJDGR ili Pravilnik) te njegovim izmjenama i dopunama od 22. prosinca 2023. ("Narodne novine", broj: 155/23.), koje predviđaju mogućnost izvođenja „Građevina i oprema namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru (…)“. Slijedom navedenog, tužiteljica je isticala sve okolnosti svoga slučaja smatrajući da bi iste bile od značaja za procjenu stanja na terenu, odnosno njegovu pravnu kvalifikaciju. Ovo posebice jer tuženik kao javnopravno tijelo u postupku inspekcijskog nadzora uopće nije razmatrao mogućnost da sukladno članku 101. stavku 2. točki 6. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23. - dalje: ZDI) iskoristi svoju zakonom danu ovlast i zatraži nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka kako bi se u potpunosti utvrdilo činjenično stanje. Na tragu toga, premda prvostupanjski sud ne prihvaća nadležnost komunalnog redarstva kako to drži tužiteljica, prvostupanjski sud na koncu ni ne obrazlaže kakva bi to gradnja bila predmetom komunalnog redarstva u usporedbi s opsegom stvarne nadležnosti tuženika čiju nadležnost prihvaća. Štoviše, ako bi takva nadležnost tuženika postojala, izostaje ocjena suda bi li ta nadležnost bila u punom opsegu izvedenog stanja ili možda samo u određenom dijelu. Tako prvostupanjski sud ne ulazi detaljnije u sadržaj izvedenog stanja te time prihvaća da bi tuženik bio nadležan u punom opsegu bez obzira na narav i svrhu pojedinih objekata. U tom smislu, prvostupanjski sud u svojoj presudi uopće nije razmatrao okolnosti koje se odnose na zakonitost tuženikove odluke u smislu odredbe stavka 2., članka 4. ZUS-a, točnije o granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast tuženiku dana, premda se to moglo i moralo. Dakle, zanemarujući posve svrhu i cilj zbog kojih su tuženiku ovlasti dane, isti svoje ovlasti upravlja na takav način da ne samo da u bitnome otežava tužiteljičinu poljoprivrednu djelatnost, već dira u jednu od temeljnih ustavnopravnih vrednota, narušavajući gospodarske slobode zajamčene ustavom, točnije članka 49. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., dalje: Ustav), a u kojem se izrijekom navodi kako „Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana te se brine za gospodarski razvitak svih svojih krajeva“. Obrazloženjem u prvostupanjskoj presudi se također propušta podrobnije obrazložiti lokacijske okolnosti tužiteljičinog objekta, posebice uzimajući u obzir mogućnosti predviđene aktima više pravne razine, kao i prostorno planskih odredbi. Predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu te preinači presudu prvostupanjskog suda na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da poništi prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud nije povrijedio zakon na štetu tužiteljice time što je odbio tužbeni zahtjev.
7. Naime, u postupku je, na temelju zapisnika o izvidima službene osobe na predmetnoj nekretnini i fotografijama koji mu prilože, utvrđeno da se sporne građevine nalaze na području naselja Pinezići, područje zvano Picik, koje se nalazi izvan građevinskog područja, a zemljište je oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na otoku Krku, u prostorno planskom dokumentu označeno u zoni namjene PŠ, to jest ostalo poljoprivredno zemljište unutar Zaštićenog obalnog pojasa (ZOP), na kojem se prema članku 48. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj: 153/2013., 65/2017., 114/2018., 39/2019., 98/2019., 67/2023., dalje: ZPU) ne mogu planirati građevine za vlastite gospodarske potrebe (spremišta za alat i sl.), što posljedično znači da se takve građevine na ovom području ne mogu ni graditi, niti se njihova gradnja može ozakoniti.
8. Građevine zatečene na odnosnoj čestici i prikazane na fotografijama koje su prilog izvidu inspektora na terenu, smatraju se građevinama prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 11. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/2013., 20/2017., 39/2019., 125/2019., 145/2024. - dalje: ZG), jer građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.
9. Nadležnost građevinskog inspektora proizlazi iz odredbe članka 113. ZDI-a, u vezi s člankom 2. stavkom 1. točkom 11. ZG-a i člankom 48. ZPU-a., jer se ovdje radi o sklopu izvedenom od povezanih građevinskih proizvoda, dakle građevini koja se uopće ne smije graditi u području ograničenja - ZOP-u. Stoga u ovom slučaju ni ne može doći do nadležnosti komunalnih redara, u čijoj je nadležnosti nadzor građenja jednostavnih građevine i radova, koje se može izvoditi bez akta za građenje ili na temelju akta nadležnog tijela jedinice lokalne samouprave.
10. Zbog navedenog, prigovori glede vrste građevine u ovisnosti o tome smije li se graditi s dozvolom ili bez ikakvih dozvola i s tim u vezi prigovor stvarne nadležnosti građevinske inspekcije nisu osnovani i ne mogu utjecati na zakonitost tuženikovog rješenja.
11. S obzirom na to da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno da je tužiteljica investitor gradnje građevina čije je uklanjanje naloženo, što tužiteljica svojim žalbenim navodima ni ne dovodi u sumnju, to je osnovano zaključio prvostupanjski sud da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva.
12. Tužiteljica nije uspjela s tužbom u sporu pa nema pravo na naknadu troška, radi čega je prvostupanjska odluka o trošku ocijenjena zakonitom,
13. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS- a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 13. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić