REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-769/2024-18

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja AV, Partizanski blok ulica 1 017A, Palilula, Beograd, Republika Srbija, kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Dkaralić, odvjetnica u Vukovaru, I. G. Kovačića 1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje granične policije Tovarnik, Ulica bana Josipa Jelačića 11, Tovarnik, OIB: 36162371878, kojeg zastupa službena osoba KV, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 13. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko- srijemske, Postaje granične policije Tovarnik, KLASA: UP/I-212-02/24-03/2007, URBROJ: 511-15-09-24-1 od 21. travnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-212-02/24-03/2007, URBROJ: 511-15-09-24-1 od 21. travnja 2024., odbijen je ulazak tužitelju u Republiku Hrvatsku, na graničnom prijelazu Tovarnik, 21 travnja 2024. u 15,21, iz razloga navedenih u točki (I) unificiranog obrasca ("Odbijanje ulaska u Republiku Hrvatku"), odnosno jer tužitelj predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU, primjenom odredbe članka 50. Zakon o strancima ("Narodne novine" br. 133/20., 114/22., 151/22.), kao i odredbe članka 6. stavak 1. točka e Zakonika o schengenskim granicama - Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (dalje: Zakonik).

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je tuženik odbio tužitelju ulazak u Republiku Hrvatsku bez obrazloženja, na koji način su počinjene bitne povrede upravnog postupka. Također smatra da u postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, koje tvrdnje ne obrazlaže. Smatra da rješenje ne sadržava propisane dijelove u smislu odredbe članka 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21 – dalje: ZUP). Smatra da u rješenju nije navedeno utvrđeno činjenično stanje, nisu navedeni razlozi koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, nisu navedeni razlozi zbog kojih je odbijen ulazak tužitelju, te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. Nadalje smatra da rješenje ne sadržava obrazloženje iz kojih razloga tužitelj predstavlja prijetnju (javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU), tko je postojanje iste utvrdio, je li protiv tužitelja vođen kakav postupak, odnosno je li osuđen za počinjenje nekog kaznenog djela na području Republike Hrvatske. Tužbi prilaže preslike putovnice iz koje je razvidno da je od 2013. do 2024. godine nesmetano prelazio Schengensku granicu sa Republikom Mađarskom, Republikom Slovenijom, Republikom Austrijom i Republikom Grčkom, gdje tužitelj ne predstavlja nikakvu opasnost. Slijedom navedenoga predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da sud naredi tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja te predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. U smislu obrazloženja razloga donošenja rješenja poziva se na odredbu članka 23. Zakona o zaštiti osobnih podataka("Narodne novine" broj 106/2012.).

4. Tužitelj je 17. srpnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je osporio navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbu, te je naveo da je citirani Zakon o zaštiti osobnih podataka prestao važiti 25. svibnja 2018., kada je na snagu stupila Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka; dalje: Uredba). Također smatra da tuženik nije postupio prema odredbi članka 48. stavak 3. i 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24 - dalje: ZUS), odnosno nije se izjasnio o zahtjevima i navodima tužbe niti predložiti dokaze kojima potkrepljuje svoje navode; uz odgovor na tužbu tuženik nije priložiti sve dokaze kojima raspolaže.

5. Tuženik je 18. rujna 2024. dostavio podnesak u kojemu je naveo da se greškom pozvao na odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka, umjesto pravilno na odredbu članka 23. stavak 1. točka (a) Uredbe koja opisuje okolnosti pod kojima voditelj obrade podataka nije u obvezi dostavljati podatke na zahtjev, ako je obrada podataka u interesu nacionalne sigurnosti.

6. Tužitelj je 2. prosinca 2024. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode, te istaknuo da tuženik pogrešno tumači odredbu članka 23. Uredbe, jer je u konkretnoj upravnoj stvari riječ o podacima tužitelja. Poziva se na odredbe članka 23. stavak 2. točka G i H Uredbe iz kojih proizlazi da svaka zakonodavna mjera mora sadržavati posebne odredbe o rizicima za prava i slobode ispitanika i prava ispitanika da budu obaviješteni o ograničenju. Smatra da tuženik nije obrazložio narav obavijesti NK 215-04/19-1 /56 broj spisa 215-14/21-03/32 od 6. srpnja 2021., na temelju koje je izvršen upis zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku, pri čemu nije razvidno niti o kojem je tijelu donositelja obavijesti riječ. Stoga predlaže da sud zatraži navedene podatke i izvrši uvid u iste.

7. Sud je dopisom poslovni broj Usl-769/204-14 od 31. ožujka 2025. obavijestio Sigurnosno - obavještajnu agenciju Republike Hrvatske o ispunjavanju uvjeta za uvidom u klasificiranu dokumentaciju u spisu tuženika koja nosi odgovarajuću oznaku tajnosti, na temelju koje je u odnosu na tužitelja izvršen upis zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku.

8. Obzirom da je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari utvrđeno na temelju navedene dokumentacije koja nosi oznaku odgovarajućeg stupnja tajnosti, a radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je neposredno, prije održavanja rasprave, 24. travnja 2025. izvršio uvid u dokumentaciju koja je poslužila kao osnova za unošenje obavijesti u sustav da bi tužitelj predstavljao prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU, o čemu je u nazočnosti službene osobe Sigurnosno – obavještajne agencije (i uz potpis iste) i sastavljena službena bilješka, primjenom članka 20. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj 79/07. i 86/12.). Nakon izvršenog uvida predmetna dokumentacija vraćena je donositelju.

9. Kako su između stranaka sporne odlučne činjenice sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. ZUS-a u ovom predmetu održao usmenu raspravu 24. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora. Na navedenoj raspravi stranke su ostale kod prethodno iznesenih navoda.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te u spis upravnog postupka, kao i u odgovarajuću dokumentaciju Sigurnosno-obavještajne agencije Republike Hrvatske, te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 114. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, prilikom pokušaja ulaska, 21. travnja 2024., u 15,21, na graničnom prijelazu Tovarnik, s obrazloženjem da se radi o osobi koja predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU (točka I. obrasca).

12. Navedeno je odlučeno primjenom članka 50. stavka 1. Zakona o strancima, kojim je propisano da će se državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240 odbiti ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje.

13. Tako odredba članka 6. stavak 1. točka e Zakonika specificira kao uvjet ulaska državljana trećih zemalja da ne predstavljaju prijetnju za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica, a posebno ako u nacionalnim bazama podataka država članica nije izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska iz istih razloga.

14. Dakle, Zakon o strancima predviđa donošenje rješenja i to na obrascu predviđenom Pravilnikom o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21. i 145/23, dalje: Pravilnik). Prema članku 50. stavku 5. Zakona o strancima, Ministar pravilnikom propisuje način postupanja prema državljanima trećih zemalja te izgled i sadržaj obrasca rješenja o odbijanju ulaska i tehničkim uvjetima za boravak na graničnom prijelazu.

15. Budući da je člankom 12. stavkom 4. i 5. Pravilnika propisan Obrazac rješenja o odbijanju ulaska (Obrazac 2), koji je pravokutnog oblika, bijele boje, veličine 21×29,7 cm, koji se tiska na hrvatskom i engleskom jeziku i koji Obrazac 2 je sastavni dio Pravilnika, obveza je policijskog službenika ispuniti takav propisani i u sustavu generirani obrazac i predati ga stranci.

16. Također, ZUP u članku 97. stavku 1. propisuje da se rješenje može izdati na propisanom obrascu.

17. Člankom 12. stavkom 1. Pravilnika propisano je da državljaninu treće zemlje kojem je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, policijski službenik koji obavlja graničnu kontrolu dostavlja rješenje o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku.

18. Prema odredbi članka 50. stavka 2. Zakona o strancima, rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje. Članak 30. stavak 2. ZUP-a propisuje da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom. Kako je Zakon o strancima kao lex specialis isključio izjašnjavanje stranke u predmetnom postupku, sud ocjenjuje da je rješenje (u pogledu oblika i načina donošenja) doneseno u skladu s pravilima postupka, pri čemu valja uzeti u obzir i kontekst donošenja rješenja i potrebnu efikasnost nadležnih javnopravnih tijela.

19. Iz spisa tuženika nadalje proizlazi da je osporavano rješenje doneseno, između ostaloga, i na temelju dokumenta "NK215-04/19-1/56, Broj spisa 215-14/21- 03/32 od 6. srpnja 2021." koji, prema navodima tuženika, nosi odgovarajući stupanj tajnosti, prema Zakonu o tajnosti podataka, te podzakonskim propisima donesenim na temelju navedenog Zakona.

20. Odredba članka 23. Uredbe propisuje da se na temelju prava Unije ili prava države članice kojem podliježu voditelj obrade podataka ili izvršitelj obrade zakonskom mjerom može ograničiti opseg obveza i prava iz članaka od 12. do 22. i članka 34. te članka 5. ako te odredbe odgovaraju pravima i obvezama predviđenima u člancima od 12. do 22., ako se takvim ograničenjem poštuje bit temeljnih prava i sloboda te ono predstavlja nužnu i razmjernu mjeru u demokratskom društvu za zaštitu: (a) nacionalne sigurnosti; (b) obrane; (c) javne sigurnosti; (d) sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenopravnih sankcija, uključujući zaštitu od prijetnji javnoj sigurnosti i njihovo sprečavanje; (e) drugih važnih ciljeva od općeg javnog interesa Unije ili države članice, osobito važnog gospodarskog ili financijskog interesa Unije ili države članice, što uključuje monetarna, proračunska i porezna pitanja, javno zdravstvo i socijalnu sigurnost; (f) zaštite neovisnosti pravosuđa i sudskih postupaka; (g) sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kršenja etike za regulirane struke; (h) funkcije praćenja, inspekcije ili regulatorne funkcije koja je, barem povremeno, povezana s izvršavanjem službene ovlasti u slučajevima iz točaka od (a) do (e) i točke (g); (i) zaštite ispitanika ili prava i sloboda drugih; (j) ostvarivanja potraživanja u građanskim sporovima.

21. Nadalje, Zakon o tajnosti podataka u članku 1. navodi da se citiranim zakonom utvrđuje pojam klasificiranih i neklasificiranih podataka, stupnjevi tajnosti, postupak klasifikacije i deklasifikacije, pristup klasificiranim i neklasificiranim podacima, njihova zaštita i nadzor nad provedbom ovoga Zakona (stavak 1.); Ovaj Zakon se primjenjuje na državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe koje, u skladu sa ovim Zakonom, ostvare pristup ili postupaju s klasificiranim i neklasificiranim podacima (stavak 2.).

22. Podaci na temelju kojih je unesena zabrana ulaska tužitelju u Republiku Hrvatsku obuhvaćeni su Zakonom o tajnosti podataka i predstavljaju klasificirani dokument, a klasificirani podatak je onaj koji je nadležno tijelo, u propisanom postupku, takvim označilo i za koji je utvrđen stupanj tajnosti, kao i podatak kojeg je Republici Hrvatskoj tako označenog predala druga država, međunarodna organizacija ili institucija s kojom Republika Hrvatska surađuje. Pri tome valja naglasiti da je vlasnik podatka nadležno tijelo u okviru čijeg djelovanja je klasificirani ili neklasificirani podatak nastao.

23. Odredbom članka 7. Zakona o tajnosti podataka propisano je da se stupnjem tajnosti »TAJNO« klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje teško naštetilo vrijednostima iz članka 6. ovoga Zakona.

24. Članak 16. Zakona o tajnosti podataka propisuje da kada postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka.

25. Zakonik o schengenskim granicama propisuje da nadzor državne granice nije samo u interesu države članice na čijim se vanjskim granicama on provodi, već je u interesu svih država članica koje su ukinule nadzor unutarnjih granica. Nadzor državne granice trebao bi pomoći u suzbijanju nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima te pri sprečavanju bilo kakve prijetnje unutarnjoj sigurnosti, javnom poretku, javnom zdravlju i međunarodnim odnosima država članica. Nadalje, nadzor državne granice ne uključuje samo kontrolu osoba na graničnim prijelazima i zaštitu državne granice između tih graničnih prijelaza, već i analizu rizika za unutarnju sigurnost te analizu mogućih prijetnji po sigurnost vanjskih granica. Stoga je potrebno odrediti uvjete, mjerila i podrobna pravila o kontrolama na graničnim prijelazima i zaštiti na granici, uključujući provjere podataka u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS).

26. Nadalje, iz sadržaja klasificiranih podataka proizlazi da je Republika Hrvatska utvrdila da je ispunjen uvjet za unošenje upozorenja u svrhu odbijanja ulaska i boravka tužitelja, na osnovi pojedinačne procjene koja uključuje procjenu osobnih okolnosti dotičnog državljanina treće zemlje i posljedica odbijanja njegova ulaska i boravka, te da prisutnost tužitelja na državnom području predstavlja prijetnju za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, te je upravna odluka o zabrani ulaska donesena u skladu s nacionalnim pravom o odbijanju ulaska i boravka te je izdala nacionalno upozorenje u svrhu odbijanja ulaska i boravka.

27. Odredba 8. stavak 3. točka a podtočka VI Zakonika o schengenskim granicama propisuje da državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama koje prilikom ulaska uključuju provjeru uvjeta ulaska utvrđenih člankom 6. stavkom 1. te, prema potrebi, provjeru isprava na temelju kojih se odobrava boravak i obavljanje profesionalne djelatnosti. To uključuje detaljnu provjeru koja obuhvaća sljedeće aspekte: provjera da dotični državljanin treće zemlje, njegova prijevozna sredstva i predmeti koje prevozi nisu takve naravi da predstavljaju opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose bilo koje od država članica. Takva provjera obuhvaća neposrednu provjeru podataka i upozorenja o osobama i, prema potrebi, predmetima u SIS-ovim i nacionalnim bazama podataka te mjera koje se moraju poduzeti, prema potrebi, kao rezultat upozorenja.

28. U pogledu klasificiranih podataka, dužnost upravnog suda je da na temelju odredbe članka 61. stavka 2. ZUS-a, s takvim podacima postupa sukladno posebnim propisima, zbog čega sud nije ovlašten podatke predočiti tužitelju. S obzirom na izričitu, naprijed navedenu odredbu ZUS-a, ograničenja tužiteljevih postupovnih prava zbog nenavođenja činjeničnog stanja i uskrate uvida u isprave na temelju kojih je ono utvrđeno, utemeljeno je na zakonu sa ciljem osiguravanja tajnosti klasificiranih podataka sukladno Zakonu o tajnosti podataka. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je ograničenje postupovnih prava tužitelja razmjerno i nužno za postizanje Zakonom o tajnosti podataka utvrđenog cilja zaštite i zakonom određenih interesa, u konkretnoj upravnoj stvari s obzirom na sadržaj i važnost dokumentacije na temelju koje je izvršen upis zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku.

29. Prilikom razmatranja u kojoj mjeri će upoznati stranku s razlozima na kojima je utemeljena zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku (dokumentacija) nadležne sigurnosno-obavještajne agencije, javnopravno tijelo u upravnom postupku, odnosno upravni sud u upravnom sporu, vodit će računa, između ostaloga, o stupnju tajnosti konkretnog klasifikacijskog podatka (za koji stupanj se uzima da je razmjeran stupnju prijeteće štete u slučaju neovlaštenog otkrivanja (članak 6. – 9. Zakona o tajnosti podataka), te o tome je li riječ o podacima koji stranci ionako mogu biti poznati i nema zapreke da joj budu poznati, uz - s druge strane - nužnu zaštitu podataka koji nisu ključni za ostvarivanje procesnih prava stranke, a čija zaštita je neophodna za ostvarivanje javnog interesa (primjerice, izvori podataka, metode njihova prikupljanja, podaci čije otkrivanje bi moglo kompromitirati operativne radnje i sl.), pa upoznavanje stranke s razlozima iz obavijesti ne mora biti obavljeno u obliku uvida u dijelove klasificirane dokumentacije, niti u obliku doslovnog citiranja njihova sadržaja, već može biti provedeno i općenito naznačavanjem vrste razloga, što u pojedinim slučajevima može obuhvatiti upućivanje na mjerodavne odredbe objavljenih podzakonskih propisa, sve u mjeri koja omogućuje postizanje prikladne postupovne ravnoteže i ravnoteže između zaštite prava stranaka i zaštite javnog interesa (ustaljivanje za tu svrhu potrebnih procedura suradnje između nadležne agencije i ovdje tuženika) uz mjeru profesionalne kreativnosti potrebne za postizanje adekvatnog stupanja obrazlaganja odluke tuženika.

30. Iz presude Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III- 1470/2019 od 8. lipnja 2021., proizlazi da iako pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske, podrazumijeva pravo na kontradiktoran postupak u kojemu stranke moraju imati priliku ne samo iznijeti sve dokaze potrebne da bi uspjele sa svojim zahtjevima nego i saznati za sve činjenice i predložene dokaze ili dostavljena očitovanja, te staviti primjedbe na njih, kako bi mogle utjecati na odluku suda, pravo na otkrivanje relevantnih činjenica i dokaza nije apsolutno. To je pravo moguće ograničiti zakonom radi zaštite slobode i prava drugih ljudi, te pravnog poretka, javnog morala i zdravlja (vidi članak 16. stavak 1. Ustava i članak 53. (sada 61.) ZUS-a. U svim sudskim postupcima moguće je postojanje suprotstavljenih interesa pojedinca i zaštite prethodno u presudi navedenih vrijednosti, u čiji doseg ulaze na primjer nacionalna sigurnost ili metoda postupanja obavještajne službe, zaštita identiteta izvora podataka ili zaštite drugog važnog javnog (općeg) interesa, koji se moraju odvagnuti u odnosu na prava pojedinca koji su u pitanju. Ipak, dopuštene su samo one mjere koje su strogo potrebne koje su nužne i razmjerne legitimnom cilju koji se nastoji ostvariti, pri čemu poteškoće s kojima je, zbog ograničenja svojih prava, suočen pojedinac moraju imati dostatnu protutežu u postupcima koje provode tijela sudbene vlasti u svrhu osiguravanja prava na pravično suđenje.

31. Provođenjem testa razmjernosti, sud je zaključio da je ograničenje pristupa klasificiranim podatcima od značaja za nacionalnu sigurnost bilo razmjerno jer tužitelja nije onemogućilo da ospori rješenje o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku (čime je i ostvario pravo na pravni lijek), te je isto ograničenje doista bilo nužno radi zaštite javnog interesa (nacionalne sigurnosti). U tom smislu nisu od utjecaja navodi tužitelja o mogućnosti ulazaka u druge države članice Europske unije.

32. Stoga sud ocjenjuje da je tuženik u okolnostima konkretnog slučaja, zakonom propisano ograničenje tužiteljevog prava na obrazloženu sudsku odluku, kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Ustava, koristio razmjerno legitimnom cilju koji se nastojao ostvariti.

33. Pri tome je sud ispitao osnovanost razloga na temelju kojih je unesena zabrana ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, odnosno sud je izvršio uvid u klasificirane podatke Sigurnosno obavještajne agencije s odgovarajućom oznakom tajnosti i utvrdio da je pobijana odluka donesena u skladu sa zakonskim ovlaštenjima i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana.

34. Sud zaključuje da je u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu je osporavano rješenje doneseno pravilnom primjenom Zakona o strancima, Pravilnika i ZUP-a.

35. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude, primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

36. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u ovom upravnom sporu zatražio troškove upravnog spora te cijeneći da je isti u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

U Osijeku 13. svibnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku