Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž Ovr-197/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB:78755598868, protiv ovršenice TJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ČJ, odvjetnici iz [adresa], ovršenice GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ovršenice TJN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici ČJ, odvjetnici iz [adresa], radi ovrhe predajom u posjed, povodom žalbi ovršenica TJ i ĆJČJ podnesene protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-841/2024-2 od 9. kolovoza 2024., dana 13. svibnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalbe ovršenica TJ i TJN djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju, te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-841/2024-2 od 9. kolovoza 2024. u odnosu na iste ovršenice u svezi s udaljenjem ovršenica i uklanjanjem njihovih stvari sa dijela nekretnine pod oznakom čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te predajom iste slobodne od osoba i stvari u posjed i na raspolaganje ovrhovoditelju, dok se preinačuje rješenje o ovrsi u odnosu na ovrhu određenu na novčanim sredstvima ovršenica TJ i TJN, a radi namirenja troškova ovrhe, te u tom dijelu prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan.
II. U nepobijanom dijelu u odnosu na ovršenicu GJ navedeno rješenje o ovrsi ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski je sud odredio ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu broj P-2441/2019 od 13. prosinca 2019. potvrđene presudom Županijskog suda u Bjelovaru Gž-118/2020 od 23. travnja 2020. i to udaljenjem ovršenika i uklanjanjem svih stvari sa nekretnine u vlasništvu ovrhovoditelja u naravi javna gradska površina, zemljani put – [adresa] na području [adresa] u [adresa], površine 43 m2 sve prikazano u vještačkom nalazu sudskog vještaka Ante Duvančića od 15. siječnja 2013. te predajom opisane nekretnine slobodne od osoba i stvari u posjed i na raspolaganje ovrhovoditelju, te na novčanim sredstvima ovršenika radi namirenja troškova ovrhe.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenim žalbama pobijaju ovršenice TJ i TJN (dalje: žaliteljice) obje iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud iste usvoji, ukine prvostupanjsko rješenje i odbaci ovršni prijedlog, odnosno podredno da se rješenje preinači i odbije ovršni prijedlog.
3. Žalbe žaliteljica su djelomično osnovane, a djelomično neosnovane.
4. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud u odnosu na dio rješenja u svezi s udaljenjem ovršenika i uklanjanjem svih stvari s dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka te predajom iste u posjed i na raspolaganje ovrhovoditelju smatra da prvostupanjski sud u istoj nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ) na koju sadržajno ukazuju žaliteljice, a ni jednu drugu na koju ovaj sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a pazi po službenoj dužnosti.
5. Nadalje, ovaj sud smatra da je u pobijanoj odluci u odnosu na taj dio rješenja o ovrsi pravilno primijenjeno materijalno pravo.
6. Naime, potpuno pogrešno smatraju žaliteljice da je rješenje o ovrsi doneseno protivno odredbi čl. 4. st. 4. OZ-a kojim je određeno da predmetom ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa kao ni druge stvari za koje je to posebnim Zakonom određeno jer ukoliko je sporna nekretnina javna cesta da istu može svatko slobodno koristiti na način i pod uvjetima propisanim Zakonom i drugim propisima i kao takve predstavljaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske s nemogućnošću otuđenja, pa da je iz pobijanog rješenja o ovrsi nejasno u kojem statusu se nalazi predmetna javna gradska površina braneći tezu da se ovrha ne može provesti na nekretnini koja je izvan prometa pa da je sud dužan sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ-a obustaviti ovrhu u ovoj pravnoj stvari.
7. Naime, kako je ovrha određena sukladno pravomoćnoj i sudskoj odluci kojom je naloženo tuženicima da dio nekretnine u vlasništvu ovrhovoditelja koja je u naravi zemljani put – [adresa] na području [adresa] u [adresa] predaju u isključivi i nesmetani posjed i na slobodno raspolaganje istom, slobodno od stvari i osoba, obzirom da je tijekom parničnog postupka utvrđeno, a kako to proizlazi iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-118/2020-2, da je predmet ovrhe u naravi nerazvrstana cesta koja je sukladno čl. 101. i 102. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19) javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se ista nalazi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odredio ovrhu na način da ovršenice predaju sporni dio nekretnine ovrhovoditelju kao aktivno legitimiranoj strani u ovom postupku u isključivi i nesmetan posjed i na slobodno raspolaganje od stvari i osoba, obzirom da je očito da je predmetni dio nekretnine samo u posjedu ovršenica, iako bi ista, kao vlasništvo tužitelja, trebala služiti kao javno dobro – nerazvrstana cesta za uporabu većeg broja ljudi, a što s obzirom na isključivi posjed žaliteljica očito nije moguće.
8. Stoga je u tom dijelu odbijanjem žalbe žaliteljica primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo potvrditi doneseno rješenje o ovrsi.
9. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je donio rješenje o ovrsi na novčanim sredstvima žaliteljica radi namirenja troškova ovrhe obzirom da ovrhovoditelj nije u zahtjevu visinu troškova ovrhe zatražio sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a koji se u ovoj pravnoj stvari supsidijarno primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. OZ-a, jer se radi o predvidivim troškovima iz čl. 14. st. 8. OZ-a, pa je opravdan u odnosu na taj dio pobijanog rješenja o ovrsi istaknuti žalbeni navod žaliteljica da ovrhovoditelj nije adekvatno zatražio trošak u prijedlogu za ovrhu.
10. Stoga je prihvaćanjem žalbe žaliteljica sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a ovaj sud preinačio dio rješenja o ovrsi u svezi ovrhe na novčanim sredstvima radi namirenja troškova ovrhe u odnosu na žaliteljice i u tom dijelu odbio prijedlog ovrhovoditelja kao neosnovan.
11. U nepobijanom dijelu u odnosu na ovršenicu GJ navedeno rješenje o ovrsi ostaje neizmijenjeno.
U Varaždinu 13. svibnja 2025.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
