24 P-1654/2019

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste TŠ, u pravnoj stvari tužitelja KŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Čvrljku, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupana po odvjetnicima iz OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba, Maksimirska 25, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 1. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamj. zamj. punomoćnika tuženika Ivane Luketa Perkov, odvj. vježbenice kod Maje Antić Tucak, odvjetnice u Šibeniku, po objavi odluke 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB:14036333877 da u roku od 15 dana isplati tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.745,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

3,36 EUR od dana 30. lipnja 2008. do isplate,

1,23 EUR od dana 30. rujna 2008. do isplate,

28,01 EUR od dana 31. listopada 2008. do isplate,

10,07 EUR od dana 30. studenog 2008. do isplate,

36,17 EUR od dana 31. prosinca 2008. do isplate,

39,71 EUR od dana 31. siječnja 2009. do isplate,

41,30 EUR od dana 28. veljače 2009. do isplate,

36,90 EUR od dana 31. ožujka 2009. do isplate,

43,05 EUR od dana 30. travnja 2009. do isplate,

36,22 EUR od dana 31. svibnja 2009. do isplate,

31,19 EUR od dana 30. lipnja 2009. do isplate,

32,53 EUR od dana 31. srpnja 2009. do isplate,

35,18 EUR od dana 31. kolovoza 2009. do isplate,

34,95 EUR od dana 30. rujna 2009. do isplate,

32,27 EUR od dana 31. listopada 2009. do isplate,

37,30 EUR od dana 30. studenog 2009. do isplate,

41,33 EUR od dana 31. prosinca 2009. do isplate,

47,07 EUR od dana 31. siječnja 2010. do isplate,

45,75 EUR od dana 28. veljače 2010. do isplate,

53,54 EUR od dana 31. ožujka 2010 do isplate,

52,06 EUR od dana 30. travnja 2010. do isplate,

54,94 EUR od dana 31. svibnja 2010. do isplate,

79,86 EUR od dana 30. lipnja 2010. do isplate,

74,73 EUR od dana 31. srpnja 2010. do isplate,

90,40 EUR od dana 31. kolovoza 2010. do isplate,

84,98 EUR od dana 30. rujna 2010. do isplate,

76,28 EUR od dana 2. studenog 2010. do isplate,

94,65 EUR od dana 6. prosinca 2010. do isplate,

118,03 EUR od dana 5. siječnja 2011. do isplate,

101,48 EUR od dana 7. veljače 2011. do isplate,

107,84 EUR od dana 3. ožujka 2011. do isplate,

100,45 EUR od dana 1. travnja 2011. do isplate,

101,80 EUR od dana 4. svibnja 2011. do isplate,

133,08 EUR od dana 8. lipnja 2011. do isplate,

136,13 EUR od dana 5. srpnja 2011. do isplate,

162,27 EUR od dana 2. kolovoza 2011. do isplate,

148,84 EUR od dana 5. rujna 2011. do isplate,

127,51 EUR od dana 10. listopada 2011. do isplate,

139,20 EUR od dana 4. studenog 2011. do isplate,

131,43 EUR od dana 7. prosinca 2011. do isplate,

138,45 EUR od dana 2. siječnja 2012. do isplate,

144,56 EUR od dana 21. veljače 2012. do isplate,

145,42 EUR od dana 22. ožujka 2012. do isplate,

141,11 EUR od dana 30. travnja 2012. do isplate,

44,00 EUR od dana 30. svibnja 2012. do isplate,

145,95 EUR od dana 23. lipnja 2012. do isplate,

142,67 EUR od dana 30. srpnja 2012. do isplate,

143,53 EUR od dana 30. kolovoza 2012. do isplate,

141,07 EUR od dana 27. rujna 2012. do isplate,

135,82 EUR od dana 22. listopada 2012. do isplate,

141,50 EUR od dana 27. studenog 2012. do isplate,

141,45 EUR od dana 20. prosinca 2012. do isplate,

145,01 EUR od dana 16. siječnja 2013. do isplate,

131,53 EUR od dana 19. veljače 2013.. do isplate,

140,62 EUR od dana 19. ožujka 2013. do isplate,

141,42 EUR od dana 11. travnja 2013. do isplate,

137,85 EUR od dana 21. svibnja 2013 do isplate,

126,77 EUR od dana 28. lipnja 2013. do isplate,

126,49 EUR od dana 23. srpnja 2013. do isplate,

129,21 EUR od dana 23. kolovoza 2013. do isplate,

132,38 EUR od dana 24. rujna 2013. do isplate,

120,45 EUR od dana 16. listopada 2013. do isplate,

156,87 EUR od dana 26. studenog 2013. do isplate,

138,71 EUR od dana16. prosinca 2013. do isplate,

141,22 EUR od dana 28. siječnja 2014. do isplate,

142,77 EUR od dana 19. veljače 2014. do isplate,

146,06 EUR od dana 12. ožujka 2014. do isplate,

144,99 EUR od dana 17. travnja 2014. do isplate,

141,34 EUR od dana 13. svibnja 2014. do isplate,

140,17 EUR od dana 9. lipnja 2014. do isplate,

140,70 EUR od dana 18. srpnja 2014. do isplate,

144,84 EUR od dana 18. kolovoza 2014. do isplate,

148,32 EUR od dana 17. rujna 2014. do isplate,

147,60 EUR od dana 16. listopada 2014. do isplate,

150,61 EUR od dana 3. studenog 2014. do isplate,

152,65 EUR od dana 13. prosinca 2014. do isplate,

151,45 EUR od dana 15. siječnja 2015. do isplate,

126,26 EUR od dana 4. ožujka 2015. do isplate,

156,00 EUR od dana 11. ožujka 2015. do isplate,

150,54 EUR od dana 7. travnja 2015. do isplate,

151,89 EUR od dana 6. svibnja 2015. do isplate,

152,16 EUR od dana 5. lipnja 2015. do isplate,

s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana, isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.778,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. dana 13. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika kredita sa tuženikom (prije Hypo Alpe Adria Bank d.d.) dana 26. svibnja 2008. godine sklopio Ugovor o kreditu br. 286-039/2008, solemniziran dana 26. svibnja 2008. godine po javnom bilježniku Igoru Lučevu iz Šibenika, broj: OV-8725/08, kojim ugovorom da se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje kredit u iznosu od 37.180 CHF, prema srednjem tečaju za CHF Hypo – Alpe – Adria – Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita.

1.1. Predmetnim ugovorom o kreditu tužitelj da se obvezao vratiti iznos kredita u 7 godina, u 84 mjesečnih anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti 552,11 CHF, obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća (čl. 4. Ugovora), uz kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 6,50 % dekurzivno godišnje (članak 3. Ugovora).

1.2. Tužitelj da je dana 26. svibnja 2008. otplatio Ugovor o kreditu broj 286- 039/2008.

1.3. Ugovor o kreditu da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja kamatna stopa da je promjenjiva sukladno odluci banke-tuženika, kako stoji u čl. 6. ugovora. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i prednik tuženika da nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate.

1.4. Tužitelj navodi kako od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa da se u nekoliko navrata povećavala što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta.

1.5. Navedena odredba da je u ugovor unesena na inicijativu banke (tuženika) kao sadržaj standardnog ugovora tuženika na koju tužitelj nije mogao, odnosno ne može utjecati, pri čemu nije sporno, da niti u ugovoru, niti u općim uvjetima, banke (pa stoga ni tuženik) nisu utvrdile egzaktne parametre za promjenu kamatne stope, ni metodu izračuna tih parametara. Tim više što da u predmetnom ugovoru nije čak ni navedeno da je promjena kamatne stope vezana za odluku banke prema kriterijima iz općih uvjeta poslovanja, već da u je u ugovoru navedeno kako je kamatna stopa "promjenjiva", sukladno Odluci o kamatnim stopama banke ili dugog akta banke", slijedom čega da su bez pravnog učinka i sve odluke banke (tuženika) o promjeni kamatne stope tijekom trajanja kredita.

1.6. Tužitelj navodi da pravomoćna sudska odluka primjenjiva na konkretan slučaj koju je sud dužan primijeniti je presuda P-4108/12, potvrđena od Visokog trgovačkog suda presudom broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, koja je nadalje potvrđena i od strane Vrhovnog suda RH odlukom Revt-249/14, te Ustavnog suda RH odlukom U-III-2521/15.

1.7. Nadalje, Vrhovni sud RH da je u svojoj odluci broj Rev-1172/2018 zauzeo shvaćanje da su rezultati kolektivnog spora protiv 8 banaka, koji spor je pokrenuo Potrošač – hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, a da se radi upravo o gore citiranoj presudi da je obvezujuća za sve sudove prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima radi individualne zaštite.

1.8. Podneskom od 13. studenog 2024. godine tužitelj je uredio tužbu u skladu s pisanim nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Miljasa.

1.9. Tužitelj ovom tužbom potražuje preplatu koju da je morao plaćati banci – tuženiku, a odnosi se na razliku anuiteta koji je isplaćivan i onog koji je ugovoren početnim otplatnim planom, a u koje iznose da spada i iznos preplate zbog promjena kamatne stope kao i promjene tečaja valute švicarski franak.

1.10. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da mu tuženik isplati iznos od 8.745,45 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do konačne isplate.

2. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe, te ističe prigovor zastare.

2.1.Tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes da se utvrđuje ništetnost pojedinih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka.

2.2.Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda posl. broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 u ovom postupku, a na temelju članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku.

2.3.Tuženik osporava da bi sud bio vezan za utvrđenja iz Presude VTS RH u predmetu potrošač, budući da nema mjesta primjeni članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), odnosno 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13, „ZZP/07“) i članka 502.c. ZPP-a.

2.4.Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj da je donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF. Odredbe o valutnoj klauzuli da su bile jasne, razumljive i lako uočljive, te da su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti.

2.5.Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te da je opće poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te da je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu.

2.6.Također, tuženik navodi da je tužitelj dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da u nijednom trenutku nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti da je prigovorio obavijestima o promjeni kamatne stope, koje mu je dostavljao tuženik.

2.7.Tuženik smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena i sama po sebi da ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer i sam tuženik da nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, odnosno sama obveza prema kretanju CHF-a da je mogla biti i niža za tužitelja, tj. podjednake da su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, stoga da je obveza mogla biti i manja i veća od one ugovorene u Ugovoru o kreditu.

2.8.Predmetne odredbe Ugovora o kreditu da nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja.

2.9.Tuženik dodatno ističe da je sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato.

2.10.Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata, osobito onih kojih se zahtjevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva.

2.11.Imajući u vidu navedeno, tuženik je predložio odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj:

286-039/2008 od 26.5.2008. sa početnim otplatnim planom, povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo Addiko bank d.d., Nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa od 4. listopada 2024., čitanjem iskaza tužitelja KŠ, čitanjem iskaza stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Gorana Miljasa, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem djelatnice banke tuženika ĐŠ.

4. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta, a zbog povećanja redovne kamate i uslijed primjene valutne klauzule u CHF za razdoblje od lipnja 2008. godine do lipnja 2015. godine.

7. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, valja istaći kako je isti u cijelosti neosnovan, budući se u konkretnom slučaju radi o potraživanju tužitelja po osnovi stjecanja bez osnove, odnosno povećanju imovine tuženika bez valjanog pravnog osnova u smislu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO), dakle da se u konkretnom slučaju radi o petogodišnjem zastarnom roku, ali do prekida zastare je došlo pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača na temelju čl. 241. ZOO, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe, tj. dana 13. lipnja 2014. godine kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, slijedom čega zastara u ovom predmetu da nije nastupila (presuda Vrhovnog suda RH broj rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019. godine, a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, to od 13. lipnja 2014. godine do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO-a, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke posl. broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine. Isto vrijedi i za zakonske zatezne kamate koje su akcesorno potraživanje, odnosno sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a tek kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

8. Tužitelj je u ovom postupku sukladno odredbi članka 186. b. točka 3. ZPP-a podnio stupnjevitu tužbu, kako navodi, zbog odbijanja tuženika da mu preda dokumente koji su zajednički za obje stranke, a bez njih da mu nije bilo moguće postaviti određeni tužbeni zahtjev.

9. Iz predmetnog spisa proizlazi da je tužitelj 20. ožujka 2019. tuženiku uputio zahtjev za dostavom dokumentacijom prema Ugovoru o kreditu broj 286-039/2008 zatvorenim u Addiko banci, međutim bez uspjeha budući je tuženik odbio postupiti po zahtjevu tužitelja za dostavom dokumentacije po kreditu, ugovora o kreditu, otplatnog plana, pregleda kamatnih stopa i pregleda uplata po kreditu, pozivajući se na zakonske propise po kojima nije propisana obveza banke za dostavom naprijed navedene dokumentacije.

10. Nakon što je tuženik postupio po zahtjevu suda i dostavio traženu dokumentaciju, te po provođenju financijsko-računovodstvenog vještačenja, podneskom od 13. studenog 2024. godine tužitelj je je postavio tužbeni zahtjev potražujući od tuženika da mu isplati iznos od 8.745,45 EUR, a koji iznos se odnosi na razliku anuiteta koji je isplaćivan i onog koji je ugovoren početnim otplatnim planom, a u koje iznose spada i iznos preplate zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja valute švicarski franak.

11. Naime, nakon podnošenja tužbe, dana 3. rujna 2019. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio rješenje kojim je potvrdio već pravomoćnu odluku o tome da su banke, među ostalim i tužena banka, povrijedile interese potrošača sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82 i čl. 90. ZZP/03.

12. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci, već postavljanju određenog tužbenog zahtjeva po zaprimanju nužne dokumentacije za određivanje visine zahtjeva, to su i u tom dijelu eventualni prigovori zastare predmetnog potraživanja u cijelosti neosnovani.

13. U ovom postupku je utvrđeno da su dana 28. svibnja 2008. godine stranke zaključile Ugovoru o kreditu broj 286-039/2008, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 37.180,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita, na rok otplate od 84 mjeseca od dana stavljanja kredita u otplatu.

14. Sukladno čl. 3. Ugovora, redovna (nominalna) kamatna stopa je ugovorena po stopi od 6,50 % godišnje, kao promjenjiva sukladno čl. 6. Ugovora, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora.

15. Odredbom čl. 4. Ugovora određena je otplata kredita na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 552,11 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja, a anuiteti da dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.

16. Dakle, iz kreditne dokumentacije, je vidljivo da je tuženik tijekom trajanja kreditnog odnosa mijenjao kamatnu stopu i visinu anuiteta po predmetnom kreditu.

17. Među strankama nije sporno da se vodio postupak zaštite kolektivnih prava i interesa radi zaštite potrošača od korištenja ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredbe o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana za švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

18. Visoki Trgovački sud RH je dana 13. lipnja 2014. godine, posl. br. Pž- 7129/13 postupajući po žalbi na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge potrošač protiv ovdje tuženika i drugih, radi zaštite kolektivnih interesa u točki I. izreke preinačio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da su banke, među njima i ovdje tuženik povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. U točki II. izreke navedene presude Visoki trgovački sud RH je djelomično odbio žalbe, među ostalim i ovdje prednika tuženika, kao neosnovane i potvrdio navedenu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je, među ostalim i tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj da se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

19. Nadalje, presudom Vrhovnog suda RH posl. broj Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine i odlukom Ustavnog suda RH, U-III-2521/2015 od 13. prosinca 2016. godine presuđeno u odnosu na tuženika da je zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene banke i drugim internim aktima banke, o čemu nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

20. Također, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine, je pravomoćno utvrđeno kako je i ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, također nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao prednik tuženika u tom postupku i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača.

21. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

22. Valja istaći da je ugovor o kreditu dvostrani pravni posao u odnosu na kojeg vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

23. Nije sporno da ugovorna kamata u ugovoru u kreditu je naknada koju korisnik kredita plaća za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu. Stoga, ugovorna kamata mora biti određena, odnosno odrediva, sve u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima.

24. Unošenje u ugovore u kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope, a kako je to činila tužena banka je očito bilo suprotno načelima obveznog prava i time je od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca jer je formulacija ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je navedena u ugovoru o kreditu bila takva da je potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva.

25. Dakle, ugovorena odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je bila suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošač, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, te je u skladu sa čl. 323. ZOO-a i obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog pravnog posla.

26. Naime, sve naprijed navedeno, ovaj sud je utvrdio imajući u vidu i postojeću sudsku praksu pa tako i Odluku Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14.

27. Prema tome, kako je bila nepoštena odredba o ugovornoj kamati u ugovoru o namjenskom kreditu, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine 96/03, 46/07, 79/07), ta ugovorna odredba je ništetna.

28. Valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske donio novu presudu poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

29. Dakle, Visoki Trgovački sud RH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

30. Nadalje, valja reći i da je Vrhovni sud RH po podnesenim revizijama donio odluku poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

31. U odnosu na elaboriranje tuženika na okolnost tvrdnje da sporne odredbe ugovora o kreditu nisu ništetne, sud ne nalazi potrebnim posebno analizirati te navode. To iz razloga što se prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, kao što se tužitelj na te presude i poziva u ovoj parnici. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu prava budu prihvaćeni, kao što je slučaj u konkretnom slučaju.

32. na ročištu održanom 3. rujna 2004. tužitelj KŠ navodi kako je tijekom svibnja 2008. trebao uzeti kredit za auto, da je otišao u nekoliko banaka i svi da su mu rekli da treba imati tri jamca, a kad je došao u tada Hypo banku rekli su mu da nema problema da mogu odmah dobiti kredit, ali samo u švicarskim francima. Kamate su u svim bankama da su bile slične, njega da je službenica banke uvjerila da mu ne treba nitko biti jamac već da bi mu auto bilo jamac i u slučaju neplaćanja kredita da bi mu se uzelo auto, a banka ga uputila da na policiji upiše u knjižicu vozila da automobil kojeg je po dobivanju kredita kupio, ne može prodati. Tužitelj navodi kako se sjeća da mu je tada službenica u policiji rekla da mu ovo nerado čini jer da je on uzeo privatni kredit na svoje ime, jer da to nije leasing i nije jasno, ali on da je samo postupio prema uputi banke. U početku da je rata kredita bila kako je dogovorena, ali da se počela naglo povećavati, tako da je došlo do situacije da je banka poslala zahtjev firmi u kojoj je zaposlen da njegovu plaću isplaćuju banci u kojoj je uzeo kredit. Rata kredita da se od 50%-70% i više posto podigla od početne rate kredita, a na to da ga nitko nije upozorio. Tužitelj navodi da je kod sklapanja ugovora o kreditu razumio značenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, ali da nije očekivao toliko povećanje kamate i da nije zamišljao da bi tečaj švicarskog franka tako mogao rasti. Ugovor da je potpisao, rate kredita da je uplaćivao on, odnosno njegova firma, ali sve od njegove plaće.

33. Radi utvrđivanja i izračuna visine eventualnih preplaćenih kamata nastalih uslijed promjene kamatne stope i razliku anuiteta prema valutnoj klauzuli po predmetnom Ugovoru o kreditu, provedeno je financijsko-računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijsko knjigovodstvene struke Goranu Miljasu dipl. oecc.

34. Što se tiče dokumentacije iz spisa nužne za izradu vještačenja, stalni sudski vještak Goran Miljas je naveo da ugovor o kreditu između stranaka, inicijalni i provedeni otplatni plan, knjigovodstvena kartica prometa po kreditu i pregled kamatnih stopa je bila polazišna osnova za izradu vještačenja, da je bio dvojben datum isplate kredita tužitelju koji datum da je nakon njegovog pismenog podneska potvrđen od strane tuženika kao 28. svibnja 2008.

34.1. Vještak Miljas navodi da se izračun anuiteta u početnom i izmijenjenom otplatnom planu izvršen temeljem Odluke HNB-a o jedinstvenom iskazivanju efektivne kamatne stope na kredite i depozite (N.N. 56/2001, dopune u N.N. 87/2001 i 111/2001) kao i temeljem Odluka o efektivnoj kamatnoj stopi kreditnih institucija i kreditnih unija, te ugovaranju usluga s potrošačima (N.N. 1/2009 i 41/2009).

34.2. Promjenu kamatnih stopa i mjesečnih anuiteta po utuženom kreditu (sukladno podacima tuženika) vještak Miljas je dao u tabličnom prikazu (list 320 spisa).

34.3. Povećana kamatna stopa i posljedično povećani anuiteti da su proizveli dio razlike anuiteta koji se sastoji od razlike između kamata izračunatih po promjenjivim kamatnim stopama i kamata izračunatih po ugovorenoj kamatnoj stopi.

34.4. Drugim dijelom razlika anuiteta da je generirana promjenom (povećanjem) tečaja, s obzirom da je riječ o kreditu s valutnom klauzulom, pa se kreditna obveza dužnika (tužitelja) neprestano povećavala sa svakim rastom vrijednosti valute obveze (CHF) u kojoj je nominiran kredit u odnosu na domaću valutu koja predstavlja valutu plaćanja.

34.5. Razlika anuiteta da se izračunava se na bazi početnog anuiteta u kunama, izračunatog temeljem isplaćenog kunskog iznosa kredita, primijenjenog tečaja na dan isplate kredita i uz sve ostale ugovorene parametre (kamatna stopa, rok otplate).

34.6. Sukladno podacima tuženika, kredit da je isplaćen dana 28. svibnja 2008. godine u kunskom iznosu od 166.231,78 kn uz primijenjeni srednji tečaj HNB-a od 4,471000 kn za CHF na dan isplate. Na bazi ugovorenih parametara, izračunati početni anuitet u kunama da iznosi 2.468,48 kn.

34.7. Početni anuitet dovodi se u korelaciju sa stvarno uplaćenim anuitetima od strane tužitelja (u kunama), a dobivena pozitivna razlika anuiteta u kunama u sebi da sadrži porast po osnovi promjene kamatne stope i promjene tečaja.

34.8. Negativne razlike anuiteta da su nastale kod utuženog kredita samo u razdoblju kad je tečaj plaćanja bio manji od početnog tečaja (kod dva plaćanja) i bit će posebno specificirane.

34.9. Dinamika plaćanja dospjelih obveza tužitelja da je bila pretežno uredna na početku otplate kredita, da bi kasnije bila nastavljena sa zakašnjenjima u plaćanju dospjelih anuiteta, pri čemu da je tužitelj plaćao zatezne kamate i troškove.

34.10. Kao knjigovodstvenu karticu kredita da je koristio kao vjerodostojan dokument tuženika „Pregled prometa za klijenta“, budući da su u istom dokumentu razlučene dospjele obveze i uplate po osnovi glavnice i redovne kamate od onih koje se odnose na zatezne kamate i troškove. Vještak Goran Miljas navodi da nije koristio dokument „Specifikacija uplata“ koji u uplatama sadržava naprijed navedene zatezne kamate i troškove, a koje uplate da se ne računaju u postupku izračuna preplate.

34.11. Dospijeće razlike anuiteta da je na dan konačne otplate pojedinog anuiteta, odnosno tek kada je dospjela obveza u cijelosti plaćena. Iznosi u mišljenju prikazani u kunama da su preračunati u EUR-e primjenom jedinstvenog pravila za preračunavanje i zaokruživanje definiranog Zakonom o uvođenju EUR-a kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022), primjenom fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za EUR.

34.12. Na kraju svog pisanog nalaza vještak Miljas je dao svoje mišljenje iz kojeg proizlazi da je tužitelj u razdoblju otplate utuženog kredita br. 286-039/2008 ukupno 273.208,27 kuna (na ime glavnice i redovne kamate), a da nije bilo promjene kamatne stope i promjene tečaja (sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli) da je trebao na bazi ugovorenih parametara uplatiti 207.352,64 kuna.

34.13. Razlika anuiteta (koja uključuje pozitivne i negativne razlike) nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF u promatranom razdoblju da iznosi 65.855,63 kuna od čega se 5.853,81 kuna odnosi na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene kamatne stope, a 60.001,82 kuna na preplaćenu razliku pod utjecajem promjene tečaja CHF.

34.14. Pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale uslijed plaćanja po uvećanoj kamatnoj stopi (u odnosu na ugovorenu) i većem tečaju valute CHF ( u odnosu na početni tečaj) da iznose 65.892,60 kn / 8.745,45 EUR, odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika kako je to navedeno na listu br. 324-326 spisa.

34.15. Negativne razlike anuiteta nastale uslijed plaćanja po manjem tečaju valute CHF (u odnosu na početni tečaj) da iznose – 36,97 kn / - 4,91 EUR.

35. Tužitelj je bio suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka Gorana Miljasa, te podneskom od 13. studenog 2024. godine, uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje iznos od 8.745,45 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pojedinog iznosa do konačne isplate.

36. Tuženik smatra nalaz i mišljenje vještaka neodređenim i nejasnim u potpunosti, obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna u istom. Opreza radi, a kako je tuženik smatra da postoje i razdoblja u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih koje je vještak utvrdio po početnom otplatnom planu, tuženik ističe prigovor prijeboja tužiteljeva potraživanja.

36.1. Tuženik ističe kako je vještačenje trebalo provesti na način da se za izračun koristi promjenjiva kamatna stopa koju je tuženik koristio za kunske kredite, a ne po početnoj otplatnoj kamatnoj stopi, te po početnom tečaju. Dakle, tuženik smatra kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja vještak pogriješio prilikom obračuna kamatne stope i tečaja, posebice iz razloga jer obračun vještaka nema osnovu u činjenicama iznesenim u tijeku postupka, a ujedno nema uporište u sudskoj praksi niti u nijednom materijalnom propisu. Vještak je nalaz i mišljenje izradio na način kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, te s fiksnim tečajem, iako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, te s valutnom klauzulom u CHF.

36.2. Tuženik ističe kako je vještak, izračunom financijskog vještačenja isključivo po prijedlogu tužitelja zanemario okolnost, da je kamatna stopa na kredite koji su odobravani u HRK bila znatno viša od one koja je vrijedila za kredit odobren u valutnoj klauzuli CHF u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

36.3. Slijedom navedenog, način izračuna vještaka u ovom predmetu da dovodi tužitelja u bitno povoljniji položaj od onih potrošača koji su inicijalno sklopili ugovor o kreditu u EUR ili HRK.

37. U odnosu na naprijed navedene prigovore tuženika na ročištu 1. travnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije dipl. oecc. Gorana Miljasa.

38. Vještak Goran Miljasa kako tuženik prigovora vještaku koncept izračuna, odnosno uzimanje početne kamatne stope i početnog tečaja, pri čemu da zanemaruje činjenicu da je takav koncept odredio sud svojim Rješenjem o određivanju vještačenja. On da je dužan poštivati rješenje i zadatak kojeg mu je odredio sud, dakle nije istina da je on pogriješio kod uzimanja kamatne stope i tečaja, štoviše njegov izračun da ima itekako uporište u sudskoj praksi jer svi vještaci izvještaje CHF kredita rade po istom principu što je potvrđeno i usuglašeno na kongresima sudskih vještaka ekonomsko- financijske sekcije. On da nije ovlašten uzimati kamatne stope na kunske kredite kako to predlaže tuženik jer ovo da nije bio kunski kredit već kredit u valuti CHF s valutnom klauzulom, što otklanja omogućenost da bi on samovoljno mijenjao uvjete ugovora kod utuženog kredita. Nadalje, vještak Miljas navodi da je predloženi koncept izračuna tuženika o kamatnim stopama u kunama zapravo nečija izmišljotina koja nema veze sa stvarnosti, a koliko mu je poznato niti sa sudsko praksom, i po kojoj nitko od vještaka, barem onih članova HDSVI-a ne radi niti da je ikada radio. Također, vještak Miljas ističe da su podaci o kamatnim stopama na kunske kredite suhoparna statistička kategorija koja predstavlja zapravo ponderiranu kamatnu stopu čiji su ponderi stanja odobrenih kredita, a u jednom razdoblju stanja novo primljenih kredita, sve sukladno metodologiji HNB-a. Što se tiče konstatacije tuženika da je nalaz i mišljenje vještaka nejasno u potpunosti obzirom da vještak ne obrazlaže način izračuna o istom, vještak navodi da upravo suprotno: sve da je transparentno i jasno izračunato, te precizno pojašnjeno na stranica 2, 3 i 4 nalaza i mišljenja. Na koncu negativne razlike anuiteta o kojima govori tuženik da su specificirane u nalazu i mišljenju na stranici 9. Vještak Miljas je u cijelosti ostao pri nalazu i mišljenju br. 17/2024 od 4. listopada 2024. U odnosu na način izvršenog izračuna vještak Miljas ističe da je sve specificirano u nalazu i mišljenju na str. 3, te pojašnjava da je izračunata razlika anuiteta temeljem promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja. Na str. 9. nalaza i mišljenja da je utvrdio i specificirao ukupne negativne razlike anuiteta nastale uslijed plaćanja po manjem tečaju valute CHF u odnosu na početni tečaj a koje iznose ukupno 36,97 kuna, odnosno preračunato 4,91 eura. U nalazu i mišljenju da je sve izračunato i specificirano, kao i pozitivne razlike.

39. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Miljasa valja reći da je sud isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu sa pravilima struke i u skladu sa zadatkom koji mu je odredio sud, u nalazu i mišljenju da nema nelogičnosti i nedostataka, niti sumnje u pravilnost danog mišljenja, imajući u vidu dosadašnju sudsku praksu.

40. Sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 8.745,45 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od dana izvršene svake pojedinačne uplate.

41. S druge strane valjalo je u cijelosti kao neosnovan odbiti istaknuti tuženikov prigovor radi prebijanja, a tuženik visinu eventualnog prebijanja nije dostavio sudu do zaključenja raspravljanja.

42. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

43. Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7.t.1., trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku dana 8. studenog 2022., 22. studenog 2022., 25. travnja 2023., 3. rujna 2024., 28. siječnja 2025., 18. veljače 2025. i 1. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., za sastav obrazloženog podneska od 9. i 15. studenog 2022., 13. studenog 2024. i 27. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. t . 1., za zastupanje na ročištu objave 13. svibnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 9. t. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, što daje iznos od 3.125,00 EUR, te za sudske pristojbe tužbe u iznosu 53,10 EUR, a tome treba pridodati i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR jer bez istog nije bilo moguće izračunati i utvrditi visinu tužbenog zahtjeva, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 3.778,10 EUR.

Šibenik, 13. svibnja 2025. godine

Sudac:

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika