Poslovni broj: Pp-1905/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Bojani Atanasov, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Grdunac, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HK zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15, 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23., 145/24.), odlučujući o prigovoru okrivljenog HK podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić od 12. travnja 2025. Klasa: 211-07/25-2/19156, 13. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenog HK i potvrđuje pobijani obavezni prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. b) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni HK je obvezan u roku 8 (osam) dana po primitku ove presude naknaditi troškove postupka odlučivanja o prigovoru u paušalnom iznosu 30,00 (trideset) EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljeni HK da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 390,00 EUR zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca i obvezan je na naknadu troškova izdavanja obaveznog prekršajnog naloga u iznosu 13,27 EUR.

2. Protiv tog obaveznog prekršajnog naloga, okrivljeni HK pravodobno je podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

3. Prigovor nije osnovan.

4. Ovaj sud, na temelju članka 244. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani obavezni prekršajni nalog u onom dijelu u kojem se pobija prigovorom i to iz osnova i razloga navedenih u prigovoru, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 1. - 4. Prekršajnog zakona. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija obavezni prekršajni nalog niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenik u prigovoru navodi da ne osporava počinjenje prekršaja, izražava žaljenje zbog svog postupka, ističe da vozi duži niz godina bez ugrožavanja sigurnosti prometa, a posljednja tri mjeseca dobio je nekoliko kazni zbog prekoračenja brzine kretanja, nevezanja pojasom i nepropisnog parkiranja, sve je te kazne platio ali sada nema dovoljno novca da plati i ovu kaznu. Navodi da se nedavno zaposlio i da mu je vozačka dozvola neophodna za zadržavanje posla. Predlaže da mu se izrečena novčana kazna zamijeni radom za opće dobro i da mu se ne izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom.

6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja.

7. Prije svega treba navesti da je sukladno odredbi čl. 242. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja.

8. Također treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanom ponašanju svakog građanina, zbog čega ovaj sud u postupanju okrivljenika, koji u prigovoru navodi da je prekršajno osuđivan, a ta činjenica proizlazi i iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske o osuđivanosti okrivljenika, ne nalazi naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Valja naglasiti i da priznanje prekršaja, kao i kajanje, nisu naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale, primjenu ovog instituta.

9. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, mogućnost ublažavanja kazne je otklonjena jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru. Stoga ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna, koja je za predmetni prekršaj zakonom propisana u iznosu od 390,00 do 660,00 EUR, a okrivljeniku je izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, pa nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora zbog izrečene novčane kazne.

10. U odnosu na prijedlog okrivljenika da se izrečena novčana kazna zamijeni radom za opće dobro, treba navesti da u ovom stadiju postupka, prilikom odlučivanja o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv obaveznog prekršajnog naloga, nema zakonske mogućnosti primjene ovog instituta te da je rad za opće dobro institut koji je, uz zakonom propisane uvjete, moguće primijeniti samo u postupku izvršenja pravomoćnih odluka za novčane kazne iznad 265,45 EUR.

11. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanim obaveznim prekršajnim nalogom osnovano i zakonito okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca.

12. Naime, u ovom prekršajnom postupku, okrivljenik je proglašen krivim da je upravljao vozilom B kategorije u prometu na cesti iako je u organizmu imao 0,70 g/kg alkohola, što predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, a kada se ima na umu da je okrivljenik prekršajno osuđivan, sve to upućuje na opasnost da bi mogao ponovo počiniti prekršaj i time ugroziti sigurnost prometa pa je izricanje ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužno zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. Duljina trajanja izrečene mjere, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog. Ponovo valja napomenuti da okolnosti koje se ističu u prigovoru o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, pri čemu se svakako mora naglasiti da okrivljenik nije ni sa čime dokumentirao istinitost ovih navoda.

14. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka odlučivanja o prigovoru temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. b) Prekršajnog zakona. Budući da je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) propisan opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 do 663,61 EUR, to je visina paušalnog iznosa troškova postupka određena u iznosu od 30,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda, primjereno složenosti i trajanju postupka i imovinskom stanju okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovinskog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 244. stavka 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Lidija Grdunac

Bojana Atanasov

Presuda se dostavlja PU zagrebačkoj, Policijskoj postaji Zaprešić u 3

primjerka, za okrivljenika i spis.

Dostavna naredba:

1. tužitelju

2. spis