REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-124/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Iris Juzbašić Gabron, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasne Bašić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv I optuženog PC i dr., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu (sada Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, dalje u tekstu: OKDO Zagreb) broj KO-DO-155/2021 od 29. siječnja 2021., s izmjenom od 12. svibnja 2025., nakon održane javne rasprave 11. veljače 2025., 24. ožujka 2025. i 12. svibnja 2025., u prisutnosti savjetnice u OKDO Zagreb PCP, I i II optuženih, te branitelja II optuženog, odvjetnika Tome Ljubića, dana 12. svibnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. I optuženi PC, zvani P i U, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i N rođene K, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, elektroničar, zaposlen u Iron Fist, s mjesečnim primanjima od oko 600,00 eura, bez imovine, neoženjen, otac troje maloljetne djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, osuđivan, i

II optuženi UC, zvani Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i I rođene M, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, student, nezaposlen, bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina i odlikovanja, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivan,

k r i v i s u

što su:

- 16. prosinca 2020., oko 17:40 sati, u Zagrebu, Nova cesta 88, zajedno i po prethodnom dogovoru, došli do caffe bar-a No Sikiriki te u nakani neovlaštenog stjecanja predmeta, uporabom ključa ušli u unutrašnjost te uzeli i u zajedničku korist zadržali razna alkoholna i bezalkoholna pića, sveukupne vrijednosti 2.179,00 kuna, vlasništvo trgovačkog društva Hipohondar d.o.o.,

- d a k l e, provaljivanjem da dođu do stvari iz zatvorenog prostora tuđe pokretne stvari oduzeli drugome s ciljem da ih protupravno prisvoje,

- čime su I okrivljeni PC i II okrivljeni UC počinili kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1. u vezi s članka 228. stavak 1. KZ-a, a kažnjiv o po članku 229. stavak 1. KZ-a.

II. Temeljem članka 229. stavak 1. KZ-a I optuženi PC i II optuženi UC se svaki

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

III. Temeljem članka 56. KZ-a I optuženom i II optuženom se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počine novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 77. KZ-a u vezi s člankom 560. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP) utvrđuje se da novčani iznos od 207,98 (dvjestosedameuraidevedesetosamcenti) eura predstavlja imovinsku korist koju su I optuženi PC i II optuženi UC ostvarili kaznenim djelom te navedeni iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa se isti iznos oduzima, te se nalaže se I optuženom PC i II optuženom GC navedeni iznos naknaditi Republici Hrvatskoj uplatom,, svaki u iznosu od 103,99 eura (stotrieuraidevedesetdevetcenti), u državni proračun u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

V. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a I optuženi PC dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto) eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude, dok se temeljem članka 148. stavka 6. ZKP-a II optuženi UC oslobađa u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a.

Obrazloženje

1. OKDO Zagreb podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv I optuženog i II optuženog, prvotno zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ-a, da bi onda izmijenili optužbu na način da je istima stavljeno na teret počinjenje kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ-a.

1.1. Oštećeni NC na raspravi je odustao od ranije postavljenog imovinskopravnog zahtjeva te je naveo kako ne želi sudjelovati u postupku u svojstvu oštećenika, a o čemu će u nastavku biti više navedeno.

2. I i II optuženi pozvani da se očituju o optužbi izjavili su da se ne smatraju krivima za kazneno djelo koje im se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka NC, KC, ĆC i EC, te je uz suglasnost stranaka pročitano i razgledano: službena zabilješka o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju od 16. prosinca 2020. (list 4 spisa), specifikacija otuđenih stvari i štete nastale provalom u caffe bar "No Sikiriki" (list 6-7 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] od 18. prosinca 2020. (list 18 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 18. prosinca 2020. (list 19 spisa), potvrda o ulasku u tuđi dom bez naloga od 18. prosinca 2020. (list 20 spisa), potvrda o ulasku u tuđi dom bez naloga od 18. prosinca 2020. (list 21 spisa), potvrda o preuzimanju otuđenih predmeta (list 22 spisa), imovinsko pravni zahtjev oštećenog NC od 23. prosinca 2020. (list 26 spisa), te preslika fotografije (list 31 spisa), a na kraju dokaznog postupka, prije iznesene obrane optuženog, pročitani su izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za optužene (list 80-86 spisa).

4. I optuženi PC u ovom postupku iznosio je obranu u dva navrata, te ja tako prvi puta kada je priznao počinjenje djela naveo da ostaje u cijelosti kod obrane koju je ranije iznio. Rekao je da su on i UC (II optuženi) dan ranije šetali pored lokala, potom sjeli unutra iako je bila nekakva privatna zabava pa kako su se porječkali s tim osobama kod izlaska, da je on uzeo ključ iz lokala da bi nakon oko tjedan dana kasnije iz nekakve osvete došao ponovno do lokala, otključao vrata tim ključem i uzimao pića iz lokala. Jedan manji dio je odmah na mjestu popio i kod samog ulaska je već bio pod utjecajem alkohola, a ostalo je stavio u gajbe i nazvao UC koji stanuje u blizini da dođe, što je UC i napravio te mu je kod dolaska rekao samo da mu pomogne ubaciti te gajbe u auto, što je UC i napravio, ne znajući što se uopće događa. Kod tog iznošenja stvari netko ih je vidio i počeo galamiti tako da su se obojica udaljili od lokala. Sutradan su došli djelatnici policije i on im je predao preostalo piće koje se nalazilo u autu i to je vraćeno vlasniku. Kako je UC ranije radio neprijavljeno u tom lokalu naveo je da misli da količine koje se navode u optužnici baš i nisu točne jer se tamo nikada nije radila inventura niti obračun potrošenog pića. U svakom slučaju izjavio je da mu je žao što je to napravio i što se bavio ovakvim stvarima te jer je zbog alkohola završio u komuni na liječenju. Napomenuo je da nema nikakve šanse da mu se ovakve stvari ponove. Vidio je da je tamo bilo i dosta vrijednih stvari, no nije mu palo na pamet da uzme te stvari. Ponovio je da je razlog bio piće i činjenica da je bio ljut. Na pitanje optužbe da li je oduzimanjem ključa te zgode uzeo još što od pića naveo je da nije, to jest te zgode da je uzeo samo ključ, dok nije uzeo bocu "Jamesona". Na pitanje branitelja II optuženog da pojasni da li je krajem studenoga uzeo uz ključ bilo kakvo piće ponovio je da nije bilo dva puta krađe, odnosno da je te zgode uzeo samo ključ i nije uzeo nikakvo piće, a te zgode su bili obojica unutra, on je uzeo ključ, ali nisu uzeli nikakvo piće, s time da je UC vidio da je on uzeo ključ, no nije znao što je on napravio s ključem, da li ga je bacio ili bilo što drugo. Rekao je da su tada on i UC bili jako dobri prijatelji. Na daljnje pitanje branitelja da li je razgovarao s UC prije ulaska u lokal o tome što će učiniti naveo je da ni u jednom trenutku nisu razgovarali o tome da idu uzeti piće. Pojasnio je da su oni u tom lokalu bili gotovo kao inventar, dobri sa zaposlenicima i vlasnikom. Jedno vrijeme je UC čak i radio tamo "na crno". Ni u jednom trenutku nisu razgovarali o tome da idu uzimati bilo što iz lokala. Kod ulaska u lokal nazvao je na telefon UC i samo mu je rekao da dođe jer je znao da stanuje u blizini, što je UC i napravio ne znajući uopće što se događa i kad je došao on mu je rekao da mu pomogne ubaciti te gajbe u auto, što je UC i napravio. Kad su ukrcali gajbe, bile su dvije, sjeli su u auto, no UC je ubrzo izašao iz auta i nastavio negdje kod djevojke, više se ne sjeća. Zvao je UC jer je moguće mislio uzeti i više tih stvari, no kako je nastala strka jer ih je netko vidio uzeo je samo ove dvije gajbe. Rekao je da UC nije uzeo ništa od ovog pića niti su zajedno išta od ovoga konzumirali, nisu se čak niti vidjeli. Na kraju je izjavio da mu je žao zbog svega ovoga.

4.1. Prilikom ponovnog iznošenja obrane, na kraju dokaznog postupka, obzirom se u postupku koji je krenuo ispočetka radi promjene suca očitovao da se ne smatra krivim, ponovio je kako predmetnog dana nije bilo nikakvog dogovora između UC i njega, već da je samo UC pozvao da mu pomogne iznijeti piće van, s time da je samo on ušao u caffe bar. Jednako tako napomenuo je da nije imao namjeru uzeti neke stvari velike vrijednosti, već je uzeo samo ono što je vidio pored šanka, s time da se ne radi o ukupnom iznosu vrijednosti stvari koja mu se stavlja na teret, budući da se radilo o puno manjoj količini onoga što je uzeo, a u prilog tome govori i činjenica da je on sutradan dobrovoljno predao ono što je uzeto. Obračun u tom lokalu se nije radio, što može potvrditi UC, tako da mu nije jasno kako se došlo do vrijednosti ukradenih stvari. Kako je već ranije iskazivao on je ušao u lokal s ključem koji je prethodno uzeo i to kada su oni došli u lokal kada je bila neka zabava, kada ih nisu htjeli poslužiti pa je on onda iz nekog inata i ljutnje uzeo taj ključ kako bi vlasniku napakostio. Na poseban upit suda rekao je da kada je ušao inkriminiranog dana u taj lokal da je bio pod utjecajem alkohola, no činjenica je da tada ništa u lokalu od pića nije konzumirao. Na poseban upit zastupnice optužbe odgovorio je da se radilo o dvije ili tri gajbe pića, s time da je možda još gore bilo naslagano neko piće, no ne može se očitovati o točnoj količini niti o kojem piću se radilo. Kada ga se pitalo zašto mu je trebala pomoć od UC, objasnio je da je UC isključivo zvao jer je prije inkriminiranog dana bio s njim prisutan kada nisu mogli u predmetnom kafiću dobiti piće pa ga je onda zvao kako bi vidio da će im on to na neki način sada vratiti što nisu bili posluženi, odnosno da bude s njim kada im on vraća to što nisu bili posluženi, uzimanjem tog pića. To uzeto piće on je stavio u auto te je isto odvezao u skladište gdje je piće onda i pronađeno. Na upit branitelja II optuženog odgovorio je da je u inkriminirano vrijeme imao problema s alkoholom, zbog čega je i potražio pomoć u komuni kako bi se izliječio o ovisnosti o alkoholu. Rekao je da se on isključivo htio vlasniku osvetiti dok UC s istim nije imao nikakve veze. Pojasnio je da je u prostor lokala ušao sam i samo on te nakon što je već nosio stvari van onda je nazvao UC, kojem je samo dao gajbe da nosi, a možda minutu nakon ili dvije su odmah došli svjedoci koji su ispitani na raspravi. Kada ga se pitalo kada je nazvao UC što mu je rekao, odgovorio je da se točno niti ne sjeća, odnosno da ne zna da li je UC uopće njega mogao shvatiti zašto ga zove. Koliko se sjeća on se sam odvezao s autom, a misli da je UC sam otišao negdje drugdje. Na poseban upit suda odgovorio je da jedini put kada je on nešto uzeo iz tog lokala je bilo upravo inkriminiranog dana, s time da se ne sjeća da bi te zgode uzeo bocu Jamesona.

5. II optuženi UC u svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka, naveo je da odmah na početku mora reći da nije imao nikakve dogovore s PC niti je uopće znao zašto ga isti zove niti mu je PC rekao u čemu bi mu on to morao pomoći, to jest uopće nije znao u čemu mu ide pomagati. Oklijevao je da li bi uopće došao, no onda je došao jer je imao malo vremena prije sastanka s jednom djevojkom te mu je PC odmah po dolasku dao jednu gajbu u ruke da nosi do auta, koji se nalazio na nekih 15-ak metara, s time da mu je PC tu gajbu dodao preko ograde. Pojasnio je da je stajao izvan vanjske ograde te uopće nije prišao samim vratima unutarnjim od lokala. Minutu nakon toga su došli svjedoci, kojima on nije ništa odgovarao, već je sjeo u auto na nekih 10-ak sekundi te je tada shvatio da nešto ne štima te je odmah onda izašao iz auta te se udaljio. Uopće nije znao da radi bilo što loše. Pred policijom je drugačije iskazivao, odnosno bio je u policiji od 8 ujutro do 13 sati te je tada detaljno opisao što se dogodilo na način da je i on uzimao pića kao i PC, jer je bio prestravljen, te je dio priče pred policijom izmislio jer je mislio da što više priča da će to biti bolje za njega, a i oni su ga uvjeravali da mu se ništa loše neće dogoditi.

5.1. Na upit zastupnice optužbe odgovorio je da je u predmetnom kafiću "na crno" radio nekakvih mjesec ili mjesec i pol, a gazda mu je svaki dan na ruke isplaćivao dnevnicu, s time da je s istim imao korektan odnos i nije mu ostao ništa dužan. Dok je radio u tom kafiću nije se radio nikakav dnevni obračun, a i zna da se piće davalo bez računa. Tamo je prestao raditi jer je počeo ići na fakultet. Pojasnio je da je izdavao račune dok je radio, a znao je gazda i počastiti pa se to onda nije zapisivalo. U lokalu je bio stalni gost i nakon što je prestao raditi te su tako prije inkriminiranog događaja, a već za vrijeme lockdown-a za vrijeme korone, kada su prolazili vidjeli u lokalu upaljeno svjetlo te su PC i on ušli, pozdravili sve i pitali da li mogu i oni popiti piće, na što im je prvo bilo rečeno da mogu da bi se onda netko na to usprotivio te im rekao da tko su oni. Zatim su ih izvrijeđali i izbacili van, a onda je vidio da je zbog toga PC uzeo ključ iz brave, s time da ne zna što je poslije PC učinio s tim ključem. Rekao je da nije bio ljut zbog toga što su ih izbacili van. Ponovio je da kada ga je PC inkriminiranog dana nazvao da uopće nije znao kako mu treba pomoći, a kako su oni radili neku bravariju, to je mislio da ga možda zove i zbog toga, a kada je došao mislio je da je možda otkupio piće od vlasnika jer je i PC bio s gazdom u dobrim odnosima. Inkriminiranog dana nije ništa konzumirao u lokalu, a i nije bio na terasi kafića, već je bio s vanjske strane ograde. Njemu nije bilo čudno što se PC inkriminiranog dana nalazio tamo iako je bilo vrijeme lockdown-a jer su i ranije vidjeli svjetlo u lokalu te vlasnika kafića onda kada su bili izbačeni. Na poseban upit branitelja odgovorio je da je inkriminiranog dana u 19 sati imao dogovor s djevojkom i to na drugom kraju grada tako da je njemu ovo što ga je PC zvao bilo u biti upitno da li će uopće stići. Otišao je nakon događaja vidjeti se s djevojkom te se od iste oko ponoći vratio kući da bi mu onda ujutro policija oko 8 sati počela lupati na vrata. Kada ga se pitalo koliko je vremenski bio na mjestu događaja, odgovorio je možda tri minute, s time da su do njega došli KC i EC te ga upitali što radi, no on im nije ništa odgovorio, već je sjeo na par sekundi u auto. Ti svjedoci su došli u trenutku kada je on nosio gajbu u auto, s time da on ne zna što je PC radio u tom trenutku. Ponovio je da u vrijeme dok je on radio u kafiću nije rađena nikakva evidencija pića, odnosno da on nije bio zadužen za nikakav obračun, a da li je vlasnik po noći brojao ili provjeravao stanje to može samo nagađati, no rekao je da ne vjeruje da je to radio. U predmetnom kafiću radio je negdje u ljeto 2020., s time da je u to vrijeme osim njega sigurno radio još jedan konobar D, a moguće je da je još bilo i drugih, a on je svoju smjenu radio sam, a radio je i jutarnju i popodnevnu smjenu. D je u kafiću radio duže vrijeme, odnosno nekih par godina.

6. Obzirom na ovakve obrane optuženih nesporno je da je inkriminiranog dana I optuženi pomoću ključa koji je pribavio na neovlašteni način ušao u prostor predmetnog caffe bara i da je iz istog uzeo razna pića. Jednako tako nesporno je da je II optuženi na poziv I optuženog također inkriminirano vrijeme došao do caffe bara i nosio pića u auto znajući da je I optuženi ušao pomoću ključa do kojeg je neovlašteno došao, budući da isto proizlazi iz materijalne dokumentacije, obrana optuženih te iskaza svjedoka. Ono što je sporno jest da li je postojao prethodni dogovor između optuženih za neovlaštenim uzimanjem pića iz lokala, te o kojoj vrijednosti oduzetog pića se radi.

7. Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranama optuženih, ovaj sud je utvrdilo da su I i II optuženi počinili kazneno djelo protiv imovine, tešku krađu iz članka 229. stavka 1. KZ-a na način kako im je stavljeno na teret citiranom optužnicom OKDO Zagreb, osim okolnosti da nisu na neutvrđeni način ušli u unutrašnjost caffe bara, što je sud promijenio u činjeničnom opisu, već uporabom ključa do kojeg je I optuženi neovlašteno došao, kako je i priznao i to ranije kada je s II optuženim bio u predmetnom caffe baru, s time da je i svjedok EC rekao da je ključ zatečen u bravi caffe bara, nakon samog događaja.

8. Naime, NC, tadašnji vlasnik predmetnog caffe bara, odnosno odgovorna osoba oštećenog trgovačkog društva Hipohondar d.o.o. naveo je kako se sjeća da mu je netko od susjeda javio da je u kafić provaljeno te da su vidjeli ovdje optužene, a on ih poznaje od ranije kao goste koji su dolazili u kafić. Rekao je da je to bilo negdje prije pet godina tako da se više detalja ne sjeća. On je došao misli za nekih sat ili dva te je vidio da nešto malo robe fali, a zna da je bila korona, a misli da je falila gajba pive i nešto žestice. Rekao je da ne zna da li je on sam sastavio popis otuđenih stvari, a koliko se sjeća misli da ništa od stvari nije vraćeno.

8.1. Na postavljeno pitanje zastupnika optužbe kada mu je predočena specifikacija otuđenih stvari odgovorio je da je to njegov rukopis te njegov pečat, koji nitko drugi osim njega u lokalu nije koristio, no naveo je da se ne sjeća da je radio specifikaciju niti da bi ti predmeti bili otuđeni. Jednako tako kada mu je predočen imovinskopravni zahtjev koji je postavio 23. prosinca 2020. u VII PP Zagreb, rekao je da se radi o njegovom potpisu i pečatu koji je on stavio, kao i što je potpisao potvrdu s lista 22 od 18. prosinca 2020. prema kojoj je preuzeo dio otuđenih predmeta, no napomenuo je da se niti toga ne sjeća. Pojasnio je zatim kako je njemu prije četiri godine preminula supruga te je ostao s malim djetetom te da je to razlog zašto se ovog događaja ne sjeća te mu isti više nije bitan. Na daljnje pitanje ponovio je da I i II optuženog poznaje kao goste kafića, a II optuženi je znao povremeno kao student raditi u lokalu, no nikada nije bio u radnom odnosu niti je u inkriminirano vrijeme radio u kafiću. Potom je naveo kako ne zamjera ništa niti I niti II optuženom te da već kako je naveo ne postavlja imovinskopravni zahtjev niti ima ikakva potraživanja prema istima. Na poseban upit branitelja II optuženog odgovorio je da na mjestu događaja, nakon što mu je dojavljeno da je provaljeno u kafić, nije nikoga vidio. Koliko se sjeća u kafić je provaljeno samo jednom, odnosno zna da je dosta ranije bilo problema i oko nekih cigareta, no isto nema nikakve veze s I i II optuženima. Koliko se sjeća kafić je bio potpuno namješten, vrata od kafića su bila zaključana, odnosno sigurno nije ista ostavio otvorena. Ne zna koliko je imao ključeva od kafića niti više zna tko je u inkriminiranom periodu radio, ali zna da je bilo dosta konobara koji su se mijenjali, s time da su svi konobari koji su radili imali ključeve. Taj kafić više ne radi, odnosno isti je zatvoren negdje 2020., odnosno početkom 2021. Ne sjeća se da bi I ili II optuženi par mjeseci prije inkriminiranog perioda eventualno dolazili u lokal. Koliko se sjeća na kafiću je uvijek bila ista brava te bravu nije mijenjao. Na daljnji upit zastupnika optužbe odgovorio je da poznaje KC, odnosno isti je njegov prijatelj i vjerojatno je isti došao s njim kada mu je javljeno da je u kafić provaljeno, a ĆC i IC su bili susjedi lokala. Na poseban upit suda naveo je da se ne sjeća da je s KC razgovarao nešto vezano za tu provalu.

9. Svjedok KC, rekao je da se sjeća da je bilo kasno poslijepodne prije nekih pet godina, mjeseca se više ne sjeća, no misli da je bio lipanj. Sjeća da je došao po EC, koja stanuje dva ulaza pored kafića, te ju je čekao da se spusti te je primijetio neko svijetlo unutar kafića, a isto to svijetlo je primijetio i ĆC, koji je u to vrijeme šetao psa. Tada je došla i EC te su oni svi troje krenuli prema kafiću te su tada primijetili UC kako iz kafića iznosi sokove, piće, to jest imovinu, s time da je isti stajao na vratima kafića, a iznutra mu je robu dodavao PC. Naveo je kako poznaju i PC i UC kao goste tog kafića, a UC da je onda te stvari preko ograde nosio u auto i stavljao ih u auto, s time da je slikao taj auto svojim mobitelom. Njih troje je došlo do njih te je I i II optužene pitao što rade, no nije bilo odgovora, na što je rekao da će zvati policiju, a nazvao je vlasnika koji im je prijatelj te su oni tako čekali dolazak policije, a PC i UC su sjeli u auto i pobjegli. Potom je svjedok svima prisutnima pokazao fotografiju sa svojeg mobitela koju je slikao 16. prosinca 2020., a koja odgovara fotografiji koja se nalazi na listu 31, koja prikazuje automobil u koji je II optuženi nosio i stavljao piće.

9.1. Na poseban upit zastupnika optužbe odgovorio je da koliko se sjeća da su vanjska vrata ispred kafića bila zaključana, s time misli na ogradu, a radi se o ogradi visine oko 1 metar, koja se lako može preskočiti, dok su vrata od samog lokala bila pritvorena. Vidio je da UC prvo iznosi jednu gajbu, i čini mu se da su u istoj se nalazili Pago sokovi, pivo i Red Bull, a poslije toga je vidio da je barem u još jednom navratu nosio još jednu gajbu, s time da se ne sjeća koje boje su bile gajbe jer je bio vani mrak. Koliko zna vrata lokala su se naravno zaključavala. Na upit branitelja rekao je da poznaje optužene jer su dolazili kao gosti u predmetni kafić, s time da se on s UC osobno upoznao dok s PC nije. U inkriminirano vrijeme kafić zbog korone nije radio. Predmetnog dana kada je prvi puta ugledao UC bio je na udaljenosti od nekih 20 metara, no potom je došao i stao kraj automobila kojeg je slikao te je iz tog razloga mogao vidjeti što je UC iznio, obzirom je htio spriječiti ono što su radili. On je UC samo pitao što radi, no može ponoviti da mu II optuženi nije ništa odgovorio, dok s PC nije razgovarao. Pored njega je bila EC, dok misli da je gospodin ĆC otišao doma vratiti pse te se onda vratio. Nakon što su I i II optuženi otišli oni su ušli u kafić te su tamo čekali dolazak policije i vlasnika, a ne zna da li su vrata od lokala bila obijena. Misli da je možda UC u predmetnom kafiću jedno vrijeme radio na način da je bio na probnom roku. Na posebno pitanje I optuženog ponovio je da se ne sjeća koje boje su bile gajbe, no sjeća se da je vidio Pago bočice i Red Bull i to iz razloga jer se radi o prepoznatljivoj ambalaži, a vidio je isto i zbog ulične rasvjete. Na pitanje suda odgovorio je da kada je vlasnik došao na mjesto događaja da mu je ispričao upravo sve ovo što je danas naveo na sudu. S vlasnikom kafića je u jako dobrim prijateljskim odnosima te tako zna da je imao osobnu tragediju prije nekih četiri godine jer mu je tada preminula supruga.

10. Svjedok ĆC izjavio je da se sjeća da se događaj dogodio prije nekih pet godina, s time da mu je sve to u mutnom sjećanju, a sjeća se da je bilo u vrijeme korone, i to u vrijeme lockdown-a. Izašao je s psom prošetati te je kod predmetnog kafića vidio KC, koji je tamo čekao njegovu kćer, te su KC i on primijetili nekakvo muvanje u kafiću te kako im je to bilo čudno nazvao je kćer i pitao ju da li ona možda zna što se događa u kafiću. Sjeća se da su tamo bila dva dečka, da su isti možda imali u rukama neke boce, te da su onda odjurili preskočivši ogradu i to pješke do bijelog pick up, koji je bio parkiran u uličici, a onda su s tim autom otišli.

10.1. Na upit zastupnika optužbe rekao je da je on dolazio po Novoj cesti, dok se KC kada ga je uočio nalazio na prilaznom putu pored kafića te je stajao na nekih 6 do 7 metara od ulaska u kafić, a kada su se oni vidjeli, pozdravili su se te je KC rekao da čeka njegovu kćer. Pick up je bio zatvoren te nije gledao u isti. Njegova kćer se spustila nakon što ju je nazvao te su onda njegova kćer, KC i on krenuli prema kafiću, na što su onda iz istoga izašla dvojica muškaraca te mu se čini da je jedan od njih u ruci imao neku bocu, te su krenuli desno preskočiti ogradu, potrčali su, sjeli u automobil i otišli, a oni su isto tako potrčali za njima do ugla Nove ceste i te uličice, no oni su tada odvezli. Ne zna zašto su trčali, no pretpostavlja da su ih preplašili. KC je zvao vlasnika, koji ih je onda pozvao u kafić te im je rekao da mu fale neke stvari, a i ključ od kafića je bio u bravi od lokala, odnosno to mu je rekao vlasnik, dok on nije vidio osobno da li je taj ključ uistinu bio u bravi, no sjeća se da je bilo govora da je jedan od te dvojice muškaraca bio zaposlenik kafića te da mu je iz tog razloga ostao ključ. Vlasnik kafića nije radio specifikaciju otuđene robe dok se on nalazio u kafiću. Dok je policija došla on je već napustio kafić. Nakon što je napustio kafić negdje na Malešnici ili Španskom slučajno je uočio taj pick up jer se je vozio iza istoga te je nazvao kćer, koja se još uvijek s policijom nalazila unutar kafića, te joj je rekao da pita policajca da li da on sada prati taj pick up, no oni su rekli da nema potrebe jer da imaju registraciju fotografiranu i da znaju tko je vlasnik. U nastavku je naveo kako je vrlo često, na tjednoj bazi, zalazio u taj kafić jer je bio susjed istog, a I i II optuženi kada ih sad pogleda mu nisu poznati. U inkriminirano vrijeme kafić nije radio zbog pandemije, a i to je razlog zašto im je bilo čudno da je netko unutra. Na posebno pitanje branitelja odgovorio je da se ne sjeća da li je itko od njih razgovarao s tim mladićima, s time da je on u jednom trenutku otišao doma vratiti psa, obzirom se radi o psu koji ima 40 kg pa ga je bilo strah da slučajno nekoga ne napadne, a misli da ga je vratio nakon što su ti mladići već pobjegli. Njemu je trebalo oko dvije minute da odvede psa doma i da se vrati do kafića. Taj pick up je bilo na udaljenosti od nekih 30 do 40 metara od ugla Nove ceste i Rihtmanove. Ne sjeća se da li bi se netko od njih troje približavao tom vozilu, odnosno da li je otišao do vozila prije nego su ti mladići s istim otišli. S gospodinom KC i kćeri je naravno komentirao što se događa unutar kafića, odnosno što su vidjeli. Taj auto Berlingo je imao neki specifični natpis te je iz tog razloga uočio na Malešnici da se radi o istom vozilu.

11. Svjedokinja EC navela je da se sjeća da je bio dvanaesti mjesec 2020. i da je bilo vrijeme pandemije te da su se taj dan KC i ona čuli i da su se dogovorili za šetnju, s time da je njen tata već sa psom ranije izašao van, a ona se spuštala stepenicama kako bi izašla iz zgrade kada ju je tata nazvao da se nešto čudno događa u kafiću Sikiriki te se ona spustila, a tamo su već stajali KC i njen otac, a ograda željezna od kafića je bila zaključana, no dvostruka vrata od kafića su bila širom otvorena što je njima bilo čudno. Shvatili su da je unutra neko komešanje, a kako su vidjeli da ispred nema automobila od vlasnika to im je sve bilo čudno. Njen tata je rekao da je sa strane vidio nekakav kombi, odnosno pick up, te misli da je tada KC otišao uslikati isti, a kako su oni tamo svi bili domaći ona je krenula prema kafiću na način da je preskočila tu drvenu ogradu prije ulaska u kafić da bi onda u tom trenutku prvo iz kafića izašao PC, koji je odmah počeo bježati, a ona je pitala:“ što radite, da li ste normalni?“, dok je UC također krenuo van te je pokušavao isto preskočiti ogradu, no sjeća se da je zapeo sa svojom sivom hudicom te je zapeo za tu ogradu te mu je misli iz džepa ispao jedan Red Bull. PC i UC su se zatim zaključali u taj pick up te su krenuli bježati, a oni su ih htjeli zaustaviti te su se čak bojali da će ih pogaziti. KC je tada nazvao vlasnika kafića, koji je potom zvao policiju, a oni su se vratili u kafić. Nakon toga je nju tata zvao kada je već policija došla u lokal te joj je rekao da taj pick up vidi na aveniji te da li da ih slijedi, no policija je rekla da ne treba jer da imaju podatke o automobilu. Oni tom prilikom s UC i PC nisu razgovarali niti su im oni išta rekli, već ih je ona samo pitala što rade. Ne sjeća da je PC imao bilo što u rukama, a sjeća se da je UC imao pune džepove, misli da je imao sokove Pago i Red Bull, dok joj se čini da u rukama nije imao ništa, to jest ne sjeća se da bi u rukama imao išta, s time da je UC znala jer je isti u kafiću bio na probnom roku, a PC je također iz kafića znala iz viđenja, jer je isti s društvom znao sjediti iza u separeu.

11.1. Na posebno pitanje zastupnika optužbe odgovorila je da se ne sjeća u kakvom su stanju bila ta vrata od kafića i to iz razloga što na vrata nije obraćala pažnju te tako ne zna da li je eventualno bio ključ u istima, a naknadno je čula da je navodno UC ostao ključ od kada je bio na probnom roku, s time da misli da joj je to rekao D, koji je također bio jedan od konobara, te se sjeća da je vlasnik to također naknadno spomenuo. Na posebno pitanje branitelja rekla je da zna da je tata u jednom trenutku vratio psa doma jer je isti lajao, no ne zna točno kada jer joj to nije bio fokus. U trenutku kada je ona preskakala ogradu ne zna točno gdje se nalazio njen otac, odnosno ne zna je li tada bio ispred kafića ili je tada išao vratiti psa, no ne vjeruje da je tada išao vratiti psa jer ju u tom trenutku ne bi ostavio samu. Kao što je ranije već navela kada je ona krenula preskakati ogradu KC je otišao do tog pick up-a i slikao isti, no tada se vratio i preskočio ogradu za njom, no kako je ona impulzivna osoba ona je odmah po silasku krenula vidjeti što se dešava. Na upit da li je s ocem i KC nešto razgovarala, odgovorila je da sjeća se da je KC komentirao: "čini mi se da netko nešto krade". Taj njihov pick up je bio u uličici pored, i to ne daleko jer ga je na mjestu gdje je stajala mogla vidjeti, na nekih 20 do 50 metara od ulaska u kafić. Napomenula je da je radila u ugostiteljstvu te zato jako dobro zna kako izgledaju bočice Red Bulla i Pago sokova, a kao što je navela UC je Red Bull ispao iz džepa pred njom, dok za Pago sokove nije sto posto sigurna da je imao u džepovima, no ličilo je na bočice Paga. Na pitanje II optuženog odgovorila je da ne zna koliko dugo je radio u tom kafiću, budući da je uglavnom u kafić odlazila kada je radio konobar D, tako da II optuženog nije imala priliku toliko dobro upoznati. Na poseban upit zastupnika optužbe rekla je da je njen otac mogao vidjeti trenutak kada su I i II optuženi bježali te je mogao vidjeti pick up, a misli da je također njen otac krenuo s njima prema tom pick up-u kada su počeli bježati.

12. Iz specifikacije otuđenih stvari, koju je sačinio NC **.**.2020., razvidno je što je otuđeno inkriminiranog dana iz caffe bara, kao i koliko komada kojeg pića te u kojoj vrijednosti je ukradeno.

13. Iz potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da su od I optuženog PC dva dana nakon inkriminiranog događaja oduzeti predmeti počinjenja kaznenog djela, odnosno jedan dio alkoholnih i bezalkoholnih pića otuđenih iz caffe bar-a No Sikiriki, a iz potvrde o vraćanju predmeta proizlazi da su odgovornoj osobi oštećenog trgovačkog društva NC onda vraćena ta pronađena alkoholna i bezalkoholna pića, s time da su ista točno pobrojana.

14. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je u cijelosti prihvatio iskaze svih svjedoka kao vjerodostojne, istinite i uvjerljive, obzirom su na životan i logičan način opisali dinamiku samog događaja, odnosno ono što su vidjeli. Svjedok NC je sudu objasnio zašto se samog događaja više ne sjeća i zašto mu isti više nije od važnosti, a što sud svakako može razumjeti obzirom na obiteljsku tragediju koja ga je zadesila. Međutim, ono što je važno za ovaj postupak je ovaj svjedok potvrdio, a to je da je samo on imao pečat oštećenog trgovačkog društva, kao i da se njegov potpis nalazi na specifikaciji otuđene robe koja je sastavljena dva dana nakon inkriminiranog događaja. Iz istoga proizlazi da je kao odgovorna osoba sačinio popis otuđene robe, a koju je onda i predao policiji, kao i što je onda preuzeo dio robe koja je nesporno pronađena kod I optuženog. Uslijed navedenog, poznato je točno koliko je alkoholnih i bezalkoholnih pića ukradeno, kao i što je potom točno utvrđeno što je vraćeno svjedoku NC, tako da I i II optuženi u pokušaju da umanje otuđenu količinu nisu uspjeli. Okolnost da II optuženi za vrijeme rada u predmetnom lokalu nije radio obračun nije od utjecaja, odnosno da nije vidio da se radi obračun, budući da nije niti bio zaposlen u istom, već je radio samo oko mjesec dana u istom na crno, tako da niti ne može znati kada je i tko radio obračun u istom. Ono što je još za ovaj postupak bitno je navod svjedoka NC da je kafić inkriminirane zgode bio zaključan, obzirom je jasno rekao da sigurno vrata lokala nije ostavio otvorena, a što je onda u suglasju s obranama optuženih da je I optuženi predmetne zgode ušao pomoću ključa, kojeg je ranije neovlašteno uzeo, a iz kojeg razloga je onda i sud intervenirao promijenivši dio da su inkriminiranog dana na neutvrđeni način ušli u unutrašnjost lokala. Da je ključ ostao iza optuženih u bravi potvrdili su u svojima iskazima svjedoci EC, navevši da su također isto čuli od vlasnika NC nakon samog događaja.

14.1. Nadalje, svjedoci događaja su jasno, nedvosmisleno i suglasno naveli kako su vidjeli i da je II optuženi UC iz kafića iznosio piće. Tako je svjedok KC rekao da je II optuženi stajao na unutarnjim vratima kafića, a da mu je iznutra I optuženi PC dodavao robu, nakon čega ju je II optuženi preko ograde onda nosio u auto, koji je svjedok uspio i slikati. Svjedok EC je naveo kako su iz kafića izašla dvojica muškaraca te da su krenuli preskakati ogradu, zatim da su potrčali, sjeli u auto i pobjegli, dok je svjedokinja EC navela da je II optuženi također za I optuženim izašao iz kafića, kao i da je zapeo za ogradu kada je istu pokušao preskočiti, a kada je II optuženom iz džepa ispao i Red Bull, s time da je navela kako je imao pune džepove, a nakon čega su se dali obojica u bijeg. Obzirom na ovakve iskaze očevidaca nesporno je utvrđeno da je i II optuženi sudjelovao kao supočinitelj u predmetnoj teškoj krađi te da je itekako znao što se događa. Navedeno potvrđuju i daljnji iskazi svjedoka kada su naveli kako su pitali obojicu optuženih što rade, no odgovora nije bilo.

15. U potpunosti je prihvaćena i materijalna dokumentacija pročitana i razgledana tijekom dokaznog postupka, obzirom ista nije ničim dovedena u pitanje.

16. Nasuprot tome, sud je obranu I optuženog prihvatio kao istinitu u dijelu da je ranije zgode uzeo ključ od lokala iz osvete te kako bi napakostio vlasniku, obzirom on i II optuženi nisu mogli dobiti piće te iz razloga jer su izbačeni i izvrijeđani, s time da je II optuženi potvrdio isto rekavši kako je vidio da je I optuženi uzeo tada ključ od lokala. Sud vjeruje i dijelu obrane kada je rekao da je u inkriminirano vrijeme s II optuženim bio dobar prijatelj te da je zato istoga pozvao da dođe. Ostatku obrane sud ne vjeruje, odnosno sud ne vjeruje kako II optuženi nije znao što se događa i da nije bilo prethodnog dogovora između optuženih, tako da je taj dio obrane ocijenjen neistinitim, odnosno usmjeren isključivo željom za pomaganjem II optuženom kako ne bi bio proglašen krivim. I optuženi želi sud uvjeriti da II optuženi s počinjenjem djela nije ništa imao, no u tome nije uspio, budući da provedeni dokazi govore suprotno, tako da je ovakav pokušaj preuzimanja potpune krivice na sebe ostao neuvjerljiv.

16.1. Obrana II optuženog je tako ocijenjena potpuno neistinitom i usmjerenom isključivo k izbjegavanju kaznene odgovornosti, obzirom je utvrđeno da nije točno da nije znao što I optuženi radi te da nije točno da je samo stajao s vanjske strane ograde i da uopće nije prišao unutarnjim vratima od lokala. II optuženi ovakvom konstrukcijom obrane sud nije uvjerio u svoju nevinost, budući da su ga svjedoci očevidci vidjeli u lokalu, kao i u bijegu. Očito je da II pokušava na sve načine otkloniti od sebe odgovornost, a u čemu mu pomaže I optuženi. Dakle, sud nije prihvatio obranu II optuženog, obzirom je očito znao za vrijeme lockdown-a gdje treba doći i što treba raditi, jer da tome nije tako onda na upit što radi bi nešto svjedocima odgovorio, a ne bi bježao i preskakao ogradu s punim džepovima. Da je uistinu mislio da je I optuženi otkupio od vlasnika pića i da ne radi ništa protuzakonito onda ne bi imao razloga za bijeg. Jednako tako sud nije prihvatio navod da je pred policijom priznao počinjenje djela isključivo iz razloga jer je bio prestravljen te da je mislio da će tako bolje proći.

17. Ovaj sud je tako nakon analize svih dokaza našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženih stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela teške krađe, upravo na način kako im je to izmijenjenim činjeničnim opisom i stavljeno na teret. Temeljem naprijed opisanog utvrđeno je da su optuženici zajedno i po prethodnom dogovoru radi osvete došli do predmetnog lokala te iz istog uzeli i u zajedničku korist zadržali razna pića ukupne vrijednosti 2.179,00 kuna, zbog čega ih je ovaj sud i oglasio krivima, a postupali su s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, što znači da su bili svjesni svoga djela, te da su htjeli radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje.

18. Svijest o protupravnosti u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženih, zbog čega je sud utvrdio da su optuženi upravo svojim ponašanjem ostvarili sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. KZ-a.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optužene ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

19.1. Kao otegotnu okolnost sud je I optuženom cijenio kaznenu i prekršajnu osuđivanost nakon počinjenja djela, dok kod II optuženog nije našao otegotnih okolnosti. Olakotno je obojici cijenjeno korektno držanje pred sudom, ranija kaznena i prekršajna neosuđivanost, te I optuženom očinstvo troje malodobne djece.

20. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 229. stavak 1. KZ-a, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženih, odnosno da su isti kazneno djelo počinili s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

20.1. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, I optuženog i II optuženog svakoga osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, ali je potom istima izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je vodio računa da je I optuženi već kazneno osuđivana osoba u dva navrata, no nakon počinjenja ovog djela, no isto tako je uzeto u obzir da je isti u većoj mjeri u biti priznao počinjenje djela i izrazio neku vrstu kajanja. U odnosu na II optuženog sud je vodio računa da je II optuženi kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen s pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati incidentom u njegovom životu, s time da isti i studira. Obzirom na navedeno obojica su osuđena na kaznu u jednakom trajanju te je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci svakome, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženima. Također će optuženima ovakvom kaznom biti omogućeno da pokažu da su shvatili ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađu ne mogu rješavati činjenjem kaznenih djela. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženih, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženih da postupaju protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njih u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je spomenuti rok kušnje, što u konkretnom slučaju znači da izrečene kazne zatvora neće biti izvršene ukoliko u tom roku I i II optuženi ne počine novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istima će ostati mogućnost da pokažu da je izrečena uvjetna osuda na njih doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da ovakvo postupanje nisu usvojili kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom ekscesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će im se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju su osuđeni izvršiti.

21. Obzirom oštećeno trgovačko društvo je odlučilo ipak ne postaviti imovinskopravni zahtjev u postupku, a kako nitko ne može zadržati protupravno stečenu imovinsku korist (članak 5. KZ-a), ovaj sud je utvrdio da novčani iznos od ukupno 207,98 eura / 1.567,00 kuna (ostatak robe koja je ukradena, a nije pronađena kod I optuženog i nije vraćena) koji su I i II optuženi protupravno prisvojili počinjenim kaznenim djelom predstavlja imovinsku korist koju su ostvarili kaznenim djelom, te isti iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te je naložio I i II optuženom polovinu navedenog iznosa, to jest iznos od 103,99 eura svakome uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

22. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a I optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, koje troškove je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude, obzirom je ocjena da plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u pitanje osnovna životna egzistencija optuženog, imajući pri tome na umu da je I optuženi zaposlen. II optuženog je sud oslobodio plaćanja troškova postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP-a, iako je proglašen također krivim, obzirom je II optuženi student koji nije u radnom odnosu.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sutkinja:

Iris Juzbašić Gabron

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-155/2021

2. I optuženom PC, [adresa]

3. II optuženom GC, [adresa]

4. branitelju II optuženog, odvjetniku Tomi Ljubiću

5. oštećenom NC, [adresa] – nakon pravomoćnosti