REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-415/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužitelja GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnice tužitelja ŠB, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika NB, mag. iur., te presude javno objavljene dana 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete ukupan iznos od 5.208,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 5.000,00 eura od 6. veljače 2024. do isplate, a na iznos od 208,00 eura tekućom od 12. svibnja 2025. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.200,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. veljače 2024. do isplate. III Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete u iznosu od 52,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 6. veljače 2024. do isplate, te dio tužbenog zahtjeva kojim potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete, za razdoblje od 6. veljače 2024. do 11. svibnja 2025.

IV Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju RB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 1.459,30 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a navedena referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. kolovoza 2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, kada se prilikom kretanja iz podrumskog dijela tramvajske radionice spotaknuo na stepenicama i u namjeri da spriječi pad, primio za rukohvat stepenica i tom prilikom opteretio rame težinom cijelog tijela te zadobio ozljedu ramena. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj obavljao posao na uobičajeni način i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti za naknadu štete. Tužitelj se javio u Kliniku za traumatologiju Zagreb gdje su mu dijagnosticirane ozljede: Luxatio art humeroscapularis I. dex i Tendinopathia calcificata mm. rotatorii omer I. dex, a kasnije tijekom liječenja i Ruptura partialis tendinis m. SSP dex. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje jer je prilikom pokušaja izbjegavanja pada opteretio rame pri čemu je osjetio jaku bol i iskakanje ramenog zgloba, a kako bolovi u ramenu mu nisu prolazili već su se intenzivirali javio se nakon četiri dana u bolnicu. Tužitelj je tijekom liječenja trpio strah jer bolovi nisu nikako prolazili i na kraju je podvrgnut operativnom zahvatu Arthroscopia omeri dex. nakon kojeg je podvrgnut ranoj fizikalnoj terapiji, a kod kuće je morao svakodnevno razgibavati lakat i šaku i odlaziti na previjanje rane liječniku obiteljske medicine. Unatoč provedenom liječenju, kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u ramenu uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Na mjestu operativnog zahvata zaostao je ožiljak koji naružuje tužitelja pa trpi i duševne boli zbog naruženosti. Tužitelju je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. S obzirom na navedeno tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev, ali mu tuženik do dana podnošenja tužbe nije dostavio ponudu naknade štete. Slijedom navedenog kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa on na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, potražuje ukupan iznos od 5.600,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6. veljače 2024. do isplate. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je podneskom od 10. ožujka 2025. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s Nalazom i mišljenjem sudskog vještaka i to na način da od tuženika na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah iznos od 1.200,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 eura, duševne boli zbog lakog stupnja naruženosti 500,00 eura te za tuđu pomoć i njegu 260,00 eura, odnosno ukupan iznos od 6.460,00 eura, uvećan za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 6. veljače 2024. do isplate, te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je s poslodavcem tužitelja u vrijeme nastanka štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja, kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima, slijedom čega je nesporna pasivna legitimacija tuženika. Tuženik prvenstveno osporava odgovornost svog osiguranika za predmetnu štetu, budući da su u navodima i dokumentaciji tužitelja prisutne brojne nedosljednosti i nelogičnosti. Naime, tužitelj u izvješću o nastanku ozljede na radu navodi kako je otišao u KB Sveti Duh na hitan prijam, a zatim križa predmetnu izjavu. U Prijavi ozljede na radu također je navedeno kako je prva pomoć tužitelju pružena u KB Sveti Duh, dok je iz medicinske dokumentacije razvidno kako je prva posjeta liječniku bila u KBC Sestre milosrdnice, Klinici za traumatologiju dana 4.9.2023., a i sam tužitelj navodi kako se tek po proteku četiri dana, nakon što je utvrdio da bolovi ne prolaze, javio u bolnicu. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava i visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu cjelokupne medicinske dokumentacije iz koje će biti vidljiv tijek i završetak liječenja, zdravstveni karton i originalnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede zadobivene u štetnom događaju radi utvrđenja eventualnih tegoba i oštećenja nastalih kod tužitelja, a koje je potrebno razlučiti od štetnih posljedica nastalih u ovom štetnom događaju. Tuženik isto tako osporava i zatraženi tijek zateznih kamata kako na imovinsku tako i na neimovinsku štetu. Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika osiguranika tuženika za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, koju je tužitelj pretrpio uslijed štetnog događaja na radnom mjestu 31. kolovoza 2023.

4. U postupku nije sporno da je tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja, bio zaposlenik društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o., da je poslodavac tužitelja osiguran policom osiguranja od odgovornosti kod tuženika, kao niti nastanak predmetnog štetnog događaja. U ovom postupku sporno je postojanje odgovornosti tuženika obzirom na dinamiku nastanka štetnog događaja jer tuženik smatra da je do štetnog događaja došlo isključivo radi nepažnje tužitelja te da postoji odgovornost tužitelja. Također je sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i iznos naknade za tuđu pomoć i njegu te tijek zateznih kamata.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju (list 4-10 spisa i list 31-43, list 46-47 spisa i list 51-52 spisa), izvješće ozlijeđenog radnika o nastanku ozljede na radu (list 11-12 spisa), odštetni zahtjev (list 13-14 spisa), tiskanicu prijave o ozljedi na radu (list 15-18 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću (list 56-57 spisa) te je usmeno saslušan tužitelj (list 66-67 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava. Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

9. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu od 5. rujna 2023. proizlazi da se predmetna ozljeda dogodila za vrijeme rada tijekom kretanja radnika po stepenicama iz podrumskog dijela radione prema istočnom izlazu kada se tužitelj spotaknuo prilikom uspinjanja po stepenicama te u namjeri da spriječi pad primio se za rukohvat stepenica i opteretio rame težinom cijelog tijela.

Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, sud je utvrdio da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu, Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 31. kolovoza 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 30 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

10. S obzirom na istaknuti prigovor odgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događa, sud je na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i utvrđenja odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je do ozljeđivanja tužitelja došlo prilikom obavljanja poslova na njegovom radnom mjestu. Vezano za samu ozljedu kako je nastala tužitelj je naveo kako se prilikom kretanja po stepenicama iz podruma tramvajske radione u jednom trenutku spotaknuo o stepenicu. U namjeri da spriječi pad desnom se rukom uhvatio za rukohvat stepenica te je na taj način rame desne ruke opteretio svom težinom tijela koje se je pomaknulo prema naprijed. Nadalje je naveo kako je nakon toga osjetio užasnu bol i nije mogao pomaknuti ruku te je došlo do iskakanja ramenog zgloba. Nakon toga kada je malo došao k sebi nazvao je svoje kolege s posla i to njegovog pretpostavljenog i osobu koja je bila nadležna za zaštitu na radu te ih obavijestio što se desilo i o namjeri da ode kod doktora u bolnicu. Iz iskaza tužitelja također proizlazi da na tom radnom mjestu radi od 1997. godine te se svakodnevno kreće po tim stepenicama. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je taj prostor osvijetljen te da tom prilikom nisu postojala oštećenja na stepenicama. Na upit suda tko mu je pružao pomoć i njegu za vrijeme liječenja, tužitelj je izjavio da mu je supruga pružala pomoć i njegu.

12. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je isti životan i logičan te je iskazivao jasno i uvjerljivo i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. U odnosu na iskaz tužitelja te dinamiku nastanka štetnog događaja valja navesti i da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja i utvrđeno činjenično stanje.

13. Sud je odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu i saslušanja svjedoka FB i JB radi utvrđivanja odgovornosti tužitelja jer isti nisu potrebni za utvrđenje činjenica na okolnost kojih se predlažu, a činjenično stanje je bilo dovoljno utvrđeno da sud može donijeti meritornu odluku.

14. Iz navedenih odredaba čl. 111. st. 1. ZR-a i čl. 25. ZZR-a proizlazi da poslodavac odgovara radniku za štetu pretrpljenu na radu po načelu objektivne odgovornosti, dakle na temelju činjenice da je radnik pretrpio štetu na radu. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ako dokaže da postoje okolnosti pod kojima može biti oslobođen odgovornosti. Iako je tuženik osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika već uslijed propusta i nepažnje samog tužitelja nije naveo niti jednu činjenicu niti je predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja ili iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Okolnost da je osiguranik tuženika osigurao sigurne uvjete za rad, sredstva za rad te je osposobio tužitelja za rad na siguran način po stajalištu ovog suda ne dokazuje da je tužitelj prilikom rada postupio suprotno pravilima za rad na siguran način. Sud je pri tom imao u vidu i da tuženik nije naveo na koji način bi tužitelj eventualno postupio suprotno pravilima za rad na siguran način te u čemu se sastoji eventualni propust tužitelja prilikom rada.

15. U konkretnom slučaju, sud je utvrdio da je do ozljede tužitelja došlo tijekom obavljanja redovitih poslova na uobičajen način. Iz rezultata dokaznog postupka ne proizlazi da bi šteta nastala zbog više sile, namjere ili krajnje nepažnje radnika (tužitelja) ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti njihove posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, slijedom čega poslodavac, ovdje tuženik kao osiguravajuće društvo, sukladno odredbi čl. 964. i čl. 965. ZOO-a odgovara za štetu koju je tužitelj pretrpio na radu.

16. Sud je otklonio kao neosnovane navode tuženika da su u dokumentaciji tužitelja prisutne brojne nedosljednosti i nelogičnosti koje se odnose na Izvješće radnika o nastanku ozljede na radu, budući da iz navoda tužitelja i dokumentacije u spisu proizlazi da se on doista prvo javio na prijam u KB Sveti Duh, no kako je smatrao da tamo nije dobio adekvatnu pomoć, a bolovi su mu bili sve jači, javio se svojoj liječnici i potom otišao na pregled u KB Sestre Milosrdnice.

17. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda ramena desne ruke od 31. kolovoza 2023. rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženikov prigovor odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja paušalan i usmjeren isključivo izbjegavanju odgovornosti te da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju naknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

18. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću. Vještak je dostavio svoj nalaz i mišljenje podneskom od 25. veljače 2025. koji prileži spisu (str. 56 – 57 spisa). Sudski vještak u nalazu i mišljenju navodi da je osobno pregledao tužitelja, kojom prilikom je isti donio na uvid medicinsku dokumentaciju, te temeljem osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, zaključuje da su ozljede koje je zadobio tužitelj posljedica narečenog štetnog događaja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj liječen konzervativno, potom operacijski pri čemu se držao uputa liječnika. Navodi da je na bolovanju od 1. rujna 2023. Sudski vještak je utvrdio da je na kraju liječenja kod tužitelja zaostalo ograničenje pokretljivosti i smanjenje fizičke snage desne ruke pri dizanju težih tereta, krepitacije. Otegotna okolnost je stanje nakon operacijske tenotomije duge glave bicepsa koja je sastavni dio operacije. Iako tužitelj još uvijek ide na vježbe i po potrebi kod fizijatra, stanje je definitivno. Ranije stanje narušenog zdravlja koje bi moglo utjecati na stupanj oštećenja nije poznato. Sudski vještak je mišljenja da je zbog zadobivenih ozljeda došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja kod tužitelja. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju utvrdio da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede je zaostalo 11 % trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog ograničene pokretljivosti desnog ramena (dominantne ruke) u srednjem stupnju, te će u istom omjeru morati ulagati pojačane napore u budućem životu. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta oko 14 dana, te manjeg intenziteta još oko 90 dana. Tužitelj je isto tako trpio primarni strah u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Takozvani sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze bio je jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta kroz još 10 dana. Tužitelj je pretrpio i takozvani kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja oko 21 dan. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega po tri sata dnevno kroz osam dana te po jedan sat dnevno kroz još dvadesetosam dana. Sudski vještak je zaključio da je kod tužitelja naruženja minimalno.

19. Tužitelj se podneskom od 10. ožujka 2025. očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da isti prihvaća te usklađuje tužbeni zahtjev u skladu s istim i na ime pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, s obzirom vrstu i težinu zadobivenih ozljeda potražuje od tuženika za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 3.000,00 eura, za duševne boli zbog naruženosti 500,00 eura te na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 260,00 eura, što ukupno iznosi 6.460,00 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

20. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje liječnika vještaka budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, a stranke na isti nisu imale primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga.

22. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha, za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kao i naruženja temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visinu zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za vid predmetne štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

23. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 14 dana, te manjeg intenziteta 90 dana. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio intenzivan primarni strah, potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 10 dana, kao i kasni strah u trajanju od 21 dan. Smanjenje životne aktivnosti utvrđeno je u visini od 11%, kako je cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju. Kod tužitelja je utvrđeno minimalno naruženje, a sve kako je to cijenio sudski vještak u svom nalazu i mišljenju.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povreda i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.500,00 eura. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 1.000,00 eura. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 11 % uslijed čega trpi duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1969. godine) te očekivani životni vijek, lokalitet ozljeda, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 2.000,00 eura. Zbog utvrđenog postojanja minimalne naruženosti, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog naruženosti pripada primjerena naknada u iznosu od 500,00 eura. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan iznos od 5.000,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 1.200,00 eura zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete s pripadajućim kamatama odbijen. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju naknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala supruga, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 52 sati. S obzirom da je tužitelju tuđu pomoć i njegu pružala supruga, to je sud cijenu iste utvrdio po slobodnoj ocjeni, i to u visini od 4,00 eura po satu, smatrajući je primjerenom, a uzevši u obzir prihvaćenu sudsku praksu i aktualne društvene prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je sud tužitelju dosudio s ove osnove, ukupan iznos od 208,00 eura, dok je u preostalom iznosu od 52,00 eura s pripadajućim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete odbijen.

Slijedom navedenoga odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

25. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6. veljače 2024. pa do isplate, sud je zahtjev koji se odnosi na tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

26. U odnosu na zatraženi tijek kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete, koji je tužitelj postavio od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6. veljače 2024., utvrđuje se da se ne radi o naknadi neimovinske štete, odnosno pravične novčane naknade koja prema čl. 1103. ZOO-a dospijeva podnošenjem tužbe ili pisanog zahtjeva, osim ako je šteta nastala nakon toga, nego o imovinskoj šteti, čija se visina sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a određuje prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, stoga ista dospijeva donošenjem prvostupanjske presude, a ne podnošenjem odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenoga valjalo je odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na zatraženi iznos naknade imovinske štete i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 6. veljače 2024. do presuđenja dana 11. svibnja 2025.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku.

Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti dokazao odgovornost tuženika i osnovanost tužbenog zahtjeva, a u kvantitativnom dijelu tužitelj je uspio u sporu s 80,62 %. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužitelj u ovom sporu uspio sa 90,31 %. Nadalje, a na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 19,38 %, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 9,69 %. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj ima pravo na 80,62 % priznatih troškova.

Tako je tužitelju valjalo priznati trošak za: sastav odštetnog zahtjeva po Tbr. 7/1

- 100 bodova, sastav tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, sastav obrazloženog podneska od 20. lipnja 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 12. prosinca 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, sastav obrazloženog podneska od 10. ožujka 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova te trošak zastupanja na ročištu 11. travnja 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, odnosno ukupno 600 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.500,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 80,62% odnosno u iznosu od 1.209,30 eura. Navedenom iznosu dodan je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 250,00 eura pa je tužitelju na ime sveukupnog parničnog troška dosuđeno 1.459,30 eura.

Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 6. kolovoza 2024. i podneska od 9. prosinca 2024. kojim dostavlja u spis medicinsku dokumentaciju koju je mogao dostaviti i na ročištu za što mu je priznat trošak zastupanja, kao niti podneska od 3. veljače 2025. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za vještačenje, obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

28. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP- a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku