REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-1826/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja VĆ iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ivana Buić, odvjetnica u Rijeci, Ivana Grohovca 2/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, Rijeka, Žrtava fašizma 3, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/I-216- 02/24-09/25503, URBROJ: 511-09-38-24-8 od 15. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-02/24-09/25503, URBROJ: 511-09- 38-24-8 od 15. srpnja 2024. odbijen je zahtjev poslodavca tužitelja EMONT d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad za ovdje tužitelja (točka 1.) te je određeno da je tužitelj dužan napustiti područje EGP-a u roku od 15 dana računajući od dana izvršnosti rješenja (točka 2.), uz popratne odluke.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnost stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba upravnog postupka. Objašnjava da nije primio pozive Sigurnosno- obavještajne agencije za razgovor te u odnosu na negativno mišljenje negira povezanost s ekstremizmom. Poziva se na presumpciju nevinosti. Tuženik da je u skladu s čl. 7. Zakona o općem upravnom postupku trebao upoznati tužitelja s pravima za podnošenjem zahtjeva izdavanje dozvole za boravak i rad. Rješenje tuženika da je nepotpuno. Predlaže da sud svoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te je ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Obrazlaže da je dostava tužitelju izvršena sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a sam tužitelj da je saslušan o čemu je sastavljen i zapisnik. Kako iz dopisa Sigurnosno-obavještajne agencije od 9. svibnja 2024. proizlazi da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak, tužitelj ne ispunjava uvjet iz čl. 59. st. 1. Zakona o strancima. Nadalje, da tužitelj nije postupio po t. 2. osporavanog rješenja što pokazuje da ne poštuje institucije i pravni poredak Republike Hrvatske. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tuženik dok uredno pozvani tužitelj nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Odredbom čl. 57. st. 2. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.; dalje: ZoS) propisano je da se državljaninu treće zemlje privremeni boravak u svrhu rada odobrava kao dozvola za boravak i rad.

7. Prema odredbi čl. 59. st. 1. t. 7. ZoS državljaninu treće zemlje odobrit će se privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

8. Odredbom čl. 5. st. 1. ZoS-a propisano je da sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija (dalje: SOA).

9. Povezano, odredbom čl. 41. Zakona o sigurnosnim provjerama (Narodne novine broj 85/08. i 86/12.) propisano je da iznimno od čl. 35. i 39. tog Zakona, kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno- obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

10. Odredbom čl. 23. st. 2. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske (Narodne novine broj 79/06. i 105/06., dalje: ZSOSRH) propisano je da SOA prikuplja, analizira, obrađuje i ocjenjuje podatke političke, gospodarske, znanstveno-tehnološke i sigurnosne prirode koji se odnose na strane države, organizacije, političke i gospodarske saveze, skupine i osobe, osobito one koji ukazuju na namjere, mogućnosti, prikrivene planove i tajna djelovanja usmjerena na ugrožavanje nacionalne sigurnosti, odnosno podatke koji su od značaja za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske.

11. U čl. 25. ZSOSRH propisano je da SOA, u okviru svog djelokruga rada, prikuplja podatke, korištenjem javnih izvora, komunikacijom s građanima i potraživanjem službenih podataka od državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravnih osoba, uključujući i uvid u registre i zbirke podataka i službenu dokumentaciju, te primjenom tajnih postupaka i mjera.

12. Prema podacima spisa predmeta postupak je pokrenut na temelju zahtjeva od 2. veljače 2024. radi izdavanja dozvole za boravak i rad za tužitelja kod poslodavca EMONT d.o.o., na radno mjesto bravar. Tijekom postupka SOA je tuženiku dostavila neklasificirani dokument Klasa: 216-03/24-01/123, Urbroj: 539-070012/1874-24-1, od 9. svibnja 2024. iz kojeg u bitnom proizlazi da je za tužitelja dano negativno mišljenje jer raspolažu podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za privremeni boravak temeljem neispunjavanja uvjeta iz čl. 59. st. 1. t. 7. ZoS-a jer da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak. Iz obrazloženja takvog mišljenja nadalje proizlazi da je SOA tijekom postupka mišljenje donijela u okviru zakonom definiranog djelokruga SOA-e, temeljem kojeg je utvrđeno da je tužitelj vjerski ekstremist i salafitski sljedbenik slijedom čega je procijenjena nužnost obavljanja komunikacije s tužiteljem radi razjašnjenja. Kako se tužitelj nije odazivao na pozive, smatraju da isti ne poštuje institucije ni pravni poredak Republike Hrvatske te da nastavno na isto predstavlja sigurnosni rizik.

13. Ovaj sud je tijekom spora zatražio uvid u podatke SOA-e koji su činili osnovu za negativno mišljenje, slijedom čega je sastavljena i službena bilješka (stranica 20 spisa).

14. U odnosu na prigovor povrede pravila postupka iz spisa (dostavnice poziva od 12. veljače 2024., 4. ožujka 2024., 26. ožujka 2024.) utvrđeno je kako je javnopravno tijelo postupilo po pravilima o dostavi kako to predviđaju odredbe čl. 85. st. 2., 3. i 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/09., 110/21.), odnosno da je dostava izvršena ubacivanjem pismena u poštanski sandučić nakon prethodne obavijesti. U svakom slučaju, prigovori glede pravilnosti dostave poziva nisu ni odlučni za drugačiju odluku u ovoj stvari, budući da eventualni nedostaci u dostavi nisu na štetu tužitelja obzirom da je tužitelju omogućeno izjašnjavanje u postupku 3. srpnja 2024. (a isto proizlazi iz tužbenih navoda), da nije propustio rokove za ostvarivanje pravne zaštite, kao i da mu je tijekom ovog spora omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima te ih je sud i uzeo u obzir prilikom odlučivanja. Također, ni prigovor povrede načela pomoći neukoj stranci sud ne smatra osnovanim budući je stranka u konačnici podnijela zahtjev, odnosno nije bila zakinuta u tom dijelu za svoja prava, a negativna odluka o samom zahtjevu nije rezultat povrede tog načela.

15. Imajući u vidu priloženi neklasificirani dokument SOA-e od 9. svibnja 2024., a u kojem je utvrđeno da za tužitelja postoje zapreke za izdavanje odobrenja za privremeni boravak jer predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske, da su u navedenom dokumentu obrazloženi razlozi negativnog mišljenja, da je tužitelj upoznat s takvim razlozima (prema vlastitim navodima u tužbi), to i ovaj sud utvrđuje da tužitelj ne ispunjava kumulativnu pretpostavku propisanu naprijed citiranom zakonskom odredbom čl. 59. st. 1. t. 7. ZoS-a.

16. Sukladno prethodnom, sud utvrđuje da su postupak donošenja osporavanog rješenja i sadržaj tog rješenja zakoniti (u širem konvencijskom smislu pravnosti), da su težili legitimnom cilju (zaštiti segmenata javnog interesa što se odnose na javni poredak), te da donesena odluka nepovoljna po tužitelja u tom svjetlu nije nerazmjerna, uzevši u obzir, između ostalog, da se osnovano može smatrati prikladnom i nužnom u demokratskom društvu, niti je došlo do neravnoteže između zaštite javnog interesa i postupovnih prava tužitelja na štetu potonjih prava.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Stoga je sud, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).