Poslovni broj: Povrv-3469/2022-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Vanesi Brizić Bahun, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hep Elektra d.o.o., OIB:43965974818, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, zastupan po punomoćnici Željki Velić-Dvoršćak, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Željka Velić-Dvoršćak i Silvije Skerlev i partneri u Zagrebu, protiv tuženika KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici LF, odvjetnici u [adresa], radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 02. travnja 2025. u nazočnosti tužiteljevog punomoćnika GF, tuženika i tuženikove punomoćnice, 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovom predmetu djelomično povučena za iznos glavnice od 291,36 eura/2.195,24 kuna.

II. Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3373/2019 od dana 07. svibnja 2019. godine u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 291,36 eura/2.195,24 kuna.

III. Dopušta se preinaka tužbe učinjena na ročištu od 08. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-3373/2019 od 07. svibnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 588,90 eura/4.437,04 kuna sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose:

-111,48 eura/839,97 kuna od 27.03.2018. do isplate,

-151,42 eura/1.140,90 kuna od 29.06.2018. do isplate,

-18,36 eura/138,33 kuna od 28.12.2018. pa do isplate te se odbija tužbeni zahtjev i odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1,00 eura/7,53 kuna kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 325,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 2.175,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio javnom bilježniku Ladi Draškić prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 588,90 eura/4.437,04 kn na ime dospjelog, a neplaćenog utroška električne energije sa pripadajućim zateznim kamatama, potražujući i troškove postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-3373/2019 od dana 07. svibnja 2019. godine određena je ovrha, na koju je ovršenik (sada tuženik) pravovremeno podnio prigovor. U prigovoru je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije s obzirom da je 30. prosinca 2002. prodao stan, a kupac LF se u članku 5. stavak 3. predmetnog kupoprodajnog ugovora obvezala plaćati sve režijske troškove nakon stupanja u isključivi posjed nekretnine. S obzirom da je prema članku 6. predmetnog kupoprodajnog ugovora stupila u posjed odmah po zaključenju istog, smatra da je obveznica plaćanja predmetnog utuženog dugovanja LF, a ne tuženik. Navodi da je odmah nakon zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora isti predao na šalter tužitelja u [adresa] u [adresa] sa zahtjevom za promjenom imena kupca. Predložio je pozvati LF u postupak da mu se pridruži kao umješač. Stoga predlaže ukinuti predmetno rješenje o ovrsi.

3. Povodom istaknutog prigovora, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-1612/2021 te je pravomoćnim rješenjem istog suda od 01. ožujka 2021. godine, rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje te je predmet upućen u parnični postupak.

4. Tužitelj je podneskom od 15. ožujka 2021. godine povukao tužbu u ovoj pravnoj stvari u odnosu na iznos glavnice od 291,36 eura/2.195,24 kuna, jer je potraživanje djelomično podmireno, čemu se tuženik nije protivio te je na temelju odredbe članka 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje:ZPP), odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja. Na temelju odredbe članka 456. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

5. U gore navedenom podnesku je tužitelj ostao kod potraživanja preostale glavnice od 297,54 eura/2.241,80 kuna sa zateznim kamatama od 06. kolovoza 2019. do isplate te parničnih i ovršnih troškova.

6. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe, tužitelj je na ročištu od 08. srpnja 2024. preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, dakle prije zaključenja prethodnog postupka, čemu se tuženik nije protivio, pa je sukladno čl. 190. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki III. izreke rješenja. Dakle, tužitelj potražuje iznos od 589,90 eura/4.444,60 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako slijedi:11,48 eura od 27.03.2018. do isplate, 151,42 eura od 29.06.2018. do isplate, te 18,36 eura od 28.12.2018. pa do isplate.

7. U tijeku parničnog postupka sud je izveo dokaz uvidom u: Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 5 spisa), presliku Kupoprodajnog ugovora od 30. prosinca 2002. (list 11-12 spisa), presliku utuženih računa (list 30-35 spisa), presliku radnog naloga od 28. veljače 2002. (list 37-38 spisa), presliku ovosudne presude posl.br. Povrv-4939/2019-16 od 12. siječnja 2024. (list 74-79 spisa) te saslušanjem svjedoka ĆF i LF te tuženika.

8. Sud je prihvatio kao dokazni prijedlog ispravu koja nije dostavljena sukladno ZPP-u (ovosudnu presudu posl.br. Povrv-4939/2019-16 od 12. siječnja 2024.), jer je to isprava koja u vrijeme očitovanja na podnesak tužitelja nakon prigovora, nije niti postojala. Također, sud je unatoč protivljenju tužitelja prihvatio izvođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka LF, jer prema ZPP-a za isto nema zapreka.

9. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio ili one već provedene nije cijenio, jer je i bez istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet spora je konačno postavljeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 589,90 eura na ime dospjelih računa za isporuku električne energije za nekretninu na adresi: [adresa].

12. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 30. prosinca 2002. utvrđeno je da je tuženik kao prodavatelj prodao LF i ĆF kao kupcima predmetni stan na adresi [adresa] u [adresa]. Odredbom članka 5. predmetnog ugovora ugovoreno je između ostalog da režijske troškove nakon stupanja u isključivi posjed predmetne nekretnine snose kupci, a odredbom članka 6. istog ugovora propisano je da kupci stupaju u posjed predmetne nekretnine odmah po zaključenju kupoprodajnog ugovora.

13. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i preslike računa utvrđeno je da tužitelj potražuje od tuženika kao kupca, ugovorni račun 2200580975 broj obračunskog mjesta 0161930311, kategorija potrošnje-kućanstvo, na adresi [adresa], u razdoblju od 31. svibnja 2017. do 26. studenoga 2018. ukupan iznos od 4.437,04 kuna/588,90 eura.

14. Uvidom u presliku radnog naloga br. 5524 od 28. veljače 2002. utvrđeno je da je tuženiku na adresi [adresa] priključeno novo brojilo.

15. Uvidom u presudu ovog suda posl.br. Povrv-4939/2019-16 od 12. siječnja 2024. utvrđeno je da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za isplatu potraživanja na ime dospjelih računa za isporuku električne energije za nekretninu na adresi: [adresa], ali za drugo obračunsko razdoblje te da su u postupku saslušavani tuženik KF i svjedok LF.

16. Iz iskaza svjedoka ĆF proizlazi da su krajem 2002. kupili stančić u Vinogradskoj 23 te su nakon toga sastavili kupoprodajni ugovor i nakon par dana, to je bilo u 2003. odnijeli ugovor u Gundulićevu i predali na šalter gdje se to predaje. Bili su prisutni ona i gospodin KF koji je tom prilikom predao stanje brojila i platio čak i više nego što su iznosili računi.

17. Iz iskaza svjedoka LF proizlazi da je koncem 2002. točnije misli 30. prosinca 2002. zajedno sa majkom ĆF kupila stan od 27 m2 u Vinogradskoj ulici broj 23. Prodavatelj je bio gospodin KF, ovdje tuženik. Kako je bio konac godine, nakon praznika, početkom 2003. dakle u siječnju 2003. dogovorili su se da će u HEP-u predati kupoprodajni ugovor i očitanje brojila. Dakle zajedno s g. KF otišli su na adresu HEP-a u Gundulićevoj 30 i tamo na šalteru predali kupoprodajni ugovor, a g. KF je predao i očitanje brojila te je izvršio preplatu novčanog iznosa odnosno platio je više nego je po obračunu trebao. U to vrijeme to je bio uobičajeni način predaje kupoprodajnog ugovora, odnosno promjene korisnika, na način da se ugovor predao u HEP te je HEP u tom trenutku bio obaviješten o istoj promjeni i trebao postupiti sukladno svojim pravilima. U utuženom razdoblju računi uopće nisu stizali niti kao zaduženje, a niti po obračunu. U nekoliko navrata odlazila je u HEP tražeći da im se ispostavi račun te da netko od djelatnika dođe očitati brojilo jer ga uopće nije bilo, niti je tko dolazio niti su dobivali račune po očitanju nakon pola godine. No unatoč apelima nitko nije dolazio očitati brojilo, niti su dolazili računi, a u međuvremenu je uslijedila tužba. Otišli su i u druge gradske institucije, komunalne, radi promjene korisnika temeljem ugovora.

18. Iz iskaza tuženika proizlazi da je 28. prosinca 2002. sklopio kupoprodajni ugovor, a 2. Ili 3. siječnja 2003. je sa gospođom ĆF obišao sve institucije radi prijave ugovora. Do 2019. godine ga nitko nije teretio, onda je počeo dobivati ovrhe. Svi računi su dolazili na adresu [adresa]., a tek kasnije su došli do njegove adrese u Klaićevoj. Tko je plaćao račune do 2019. ne zna, a ovo je samo jedan od postupaka, a ima ih još četiri u kojima je u tri uspio dokazati svoju nedužnost. Ugovor je predao u Gundulićevoj 30 na šalteru na zadnjem ili predzadnjem šalteru s lijeve. Dosta dobro se sjeća, jer je dosta često išao u Elektru. Predao je i obračun i po paušalima koje je plaćao mjesečno je i preplatio po stanju brojila do kupoprodaje. Četiri spomenuta postupka se odnose na Elektru. Nije potpisao ugovor o isporuci, a radni nalog je potpisao u trenutku kada su došli uključiti struju u stanu u kojem nisu imali prijavljenog potrošača, a stan je bio u povratu imovine, kojeg je kupio od bivšeg vlasnika. Kada je kupio stan nije se prijavio, a kada je predao zahtjev za uključenje, dali su mu termin kada će radnici uključiti struju. Misli da se prijavio s time što je predao zahtjev za uključenje, i uredno je bilo njegovo ime na računima. 28. veljače 2002. je potpisao radni nalog a koji se nalazi u spisu. Smatra da samim potpisom radnog naloga i dostavom kupoprodajnog ugovora od vlasnika kojem je vraćena imovina nije više trebao ništa poduzimati. S HEP-om 2002. nije potpisivao ugovor o isporuci, primao je račune i uredno ih plaćao i preplatio paušal.

19. Sud je iskaze svjedoka ĆF i tuženika prihvatio u cijelosti s obzirom da su isti uvjerljivi, životno logični te međusobno sukladni kao i sukladni s ostalom dokumentacijom u spisu. Sud nije prihvatio iskaz tuženika jedino u dijelu kada je naveo da je Ugovor sklopio 28. prosinca 2002., jer je u suprotnosti s ispravama u spisu.

20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka LF u dijelu kada je iskazivala da je zajedno sa ĆF kupila predmetni stan od tuženika, jer je u skladu s ispravama u spisu. Sud nije prihvatio njezin iskaz u dijelu kada je iskazala da je skupa sa ĆF i tuženikom bila u HEP-u, jer je u suprotnosti sa iskazom svjedoka ĆF i tuženika te njezinim svjedočenjem navedenim u presudi ovog suda Povrv- 4939/2019-16 od 12. siječnja 2024. gdje je svjedočila kako su samo ĆF i tuženik bili u HEP-u radi prijave ugovora.

21. Odredbom članka 62. Općih uvjeta isporuke električne energije (Narodne novine br. 8/91) koji su bili na snazi 2002. propisano je da potrošači kojima se električna energija isporučuje na temelju ugovora o pristupanju mogu otkazati ugovor u svako doba i to pisano uz otkazni rok od sedam dana ili usmeno uz otkazni rok od tri dana te se usmeni otkaz može dati samo u određenim poslovnim prostorijama isporučitelja i u određeno radno vrijeme.

22. Dakle, iako je tuženik na temelju radnog naloga od 28. veljače 2002. dobio novo brojilo i postao kupac na predmetnoj adresi [adresa], iz predmetnog kupoprodajnog ugovora te iskaza svjedoka ĆF i tuženika utvrđeno je da je tuženik 30. prosinca 2002. sklopio kupoprodajni ugovor sa LF i ĆF, kojima je prodao stan na adresi [adresa] u [adresa], a za koji tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu za isporučenu električnu energiju. Istim ugovorom su se LF i ĆF obvezale odmah stupiti u posjed predmetne nekretnine te plaćati sve režijske troškove. Također je utvrđeno da su tuženik i ĆF odmah nakon zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora u siječnju 2003. otišli u poslovnicu tužitelja na adresi u [adresa] u [adresa] i djelatnicima tužitelja na šalteru otkazali ugovor o isporuci električne energije tužitelja i tuženika te su prijavili promjenu korisnika s tuženika na LF i ĆF, a sve sukladno gore citiranoj odredbi čl. 62. Općih uvjeta.

23. S obzirom da je tuženik na propisani način otkazao ugovor s tužiteljem i prijavio promjenu korisnika još 2003., isti nakon isteka otkaznog roka od tri dana više nije bio obveznik tužitelja za predmetnu nekretninu, pa je stoga sud prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika ocijenio osnovanim.

24. Slijedom navedenog, s obzirom na osnovani prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, sud je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo platni nalog u cijelosti, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude, pa ostale prigovore i navode stranaka nije raspravljao niti posebno obrazlagao.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno konačnoj vrijednosti predmeta spora (589,90 eura), postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT).

26. Slijedom navedenog, tuženiku kao stranci koja je uspjela u postupku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška zastupanja na ročištima 07. lipnja 2022., 08. srpnja 2024. i 24. listopada 2024. (Tbr. 9./1. OT), za svaku radnju po 50 bodova, troška zastupanja na ročištu od 25. travnja 2022. (Tbr. 9./5. OT) od 12,50 bodova, dakle ukupno 162,50 bodova, pa s obzirom na vrijednost boda od 2 eura ukupno iznosi 325,00 eura.

27. Međutim, tuženiku nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor i prigovor, jer zahtjev nije određeno postavljen niti je tuženik platio sudsku pristojbu. Također, tuženiku nije priznat trošak sastava prigovora, jer je isti sastavio tuženik, dok je prigovor punomoćnika tuženika odbačen ovosudnim pravomoćnim rješenjem od 14. srpnja 2020. Tuženiku nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 02. travnja 2025., jer zahtjev nije određeno postavljen.

28. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova je odbijen obzirom na neuspjeh u sporu.

29. Sud u odluci kojom odlučuje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi nije odlučivao o trošku ovršnog postupka, već je o istom odlučio zajedno s ostalim troškovima nastalim u parničnom postupku. To iz razloga što se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (Zaključak br.3 sastanka Vrhovnog suda RH br. Su-Iv-204/17 održanog 2. lipnja 2017.godine u Zagrebu).

30. Tuženik nije potraživao zateznu kamatu na trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. Žalba ne zadržava ovrhu.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana

2. Spis