Poslovni broj: 4K-52/18-140

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

Dr. A. Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EH po optužnici ODO u Dubrovniku broj: K-DO-277/17 od 27. srpnja 2017. zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15; u daljnjem tekstu KZ/11) u svezi s čl. 51. istog Zakona nakon održanog ročišta rasprave 9. svibnja 2025. koja je istog dana zaključena i objavljena 12. svibnja 2025., na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08),

p r e s u d i o  j e

optuženi EH OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i FH rođene F, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kuhar, sa završenom srednjom školom, zaposlen na građevinskim i poljoprivrednim radovima, s mjesečnim primanjima od oko 800,00 eura, lošeg imovnog stanja, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, nalazi se u zatvoru,

kriv je

što je dana 24. lipnja 2017., u Korčuli, u popodnevnim satima, na predjelu Sv. Antuna, ispred trgovine „Studenac“, a nezadovoljan radom policijskih službenika Policijske postaje Korčula MH i TH koji su ranije u okviru službenih radnji postupali prema njemu, i u nakani da kod njih izazove osjećaj straha i prepasti, policijskom službeniku OH rekao: „Prenesi im da me ne traže više i ne uznemiravaju, dosta mi je maltretiranja od strane policije, neka me svi policajci puste na miru, jedan dan bi mogao poludjeti i ubiti nečiju djecu, policajce i sebe“, a što je OH prenio MH i SH, te što je kod njih izazvalo osjećaj straha i prepasti,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema službenim osobama u vezi s njihovim radom i položajem,

čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnju, djela opisana i kažnjiva po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. a sve u svezi sa čl. 51. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljem tekstu KZ/11).

Pa se optuženom EH na temelju odredbe čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona za svako od predmetna dva kaznena djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona prethodno utvrđuju

kazne zatvora u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci.

te se potom isti na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osuđuje na

jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci

u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. lipnja 2017. u 10:15 sati do 28. srpnja 2017. te od 26. srpnja 2019. u 19:30 sati do 2. rujna 2019.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 120,00 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-5218 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.52/2018). Zaključno, optuženi se obvezuje, u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 27. srpnja 2017. optužnicu poslovnog broja K-DO-277/17 protiv EH zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 i u svezi s čl. 51. istog Zakona.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzima prema optužbi, optuženi EH se očitovao da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenih djela za koja ga se tereti navedenom optužnicom.

3. Optuženi je ispitan na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani u bitnome naveo da u cijelosti ostaje pri svojoj obrani koju je iznio na zapisnik pred ovim sudom 24. studenog 2021. te da tome nema ništa za dodati osim da se on nikada nije krio od policije niti se zaključavao u kuću i nije otvarao policiji niti išta slično tome. Potom je pregledana audio – video snimka prvog ispitivanja optuženog pred ODO u Dubrovniku te je još pročitan i zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika s poukom o pravima i obrana optuženika od 24. studenog 2021. koju je iznio pred ovim sudom, a u kojoj je isti u bitnome naveo da on uopće nije išao za tim da bi počinio kazneno djelo jer da on nije imao nikakvu komunikaciju s tim policijskim službenicima. Da je on samo prišao pri izlasku iz trgovine OH i pitao ga za vozačku i to nakon što su se pozdravili, da mu je on rekao da mora doći po tu vozačku u PP Korčula jer ako ne dođe po nju i ne preuzme ju da to znači da nema tu vozačku dozvolu. Da je on odgovorio da ne želi dolaziti u PP Korčula dok se tamo nalaze ti policijski službenici, a nakon deset do petnaest dana da su došli policajci po njega te da su ga uhitili i odveli na ispitivanje u PP Dubrovnik i to tek nakon dva dana policijski službenik u Dubrovniku koji ga je ispitivao da ga je pitao kome je stao na žulj, a on da mu je odgovorio da nije stao nikome na žulj, da nije prijetio niti jednom policijskom službeniku. Da je istina da je vozio pod zabranom i da ga je policijski službenik M zaustavio radi toga. Da ga je molio da vodi postupak redovnim putem, da ga ne uhićuje međutim da je on to odbio te da je radi prometnog prekršaja bio uhićen i odveden na prekršajni sud u Dubrovnik. Prilikom prevoženja da su ga policijski službenici OH i T navodili te da je on u razgovoru s njima rekao : "Tko jebe M, treba ga ubiti" i da je zbog toga dobio 8 mjeseci zatvora. Da nije prijetio OH niti bilo kojem drugom službeniku PP Korčula, da mu ne pada na pamet sebi na vrat stavljati još više problema od onih koje već ima u životu. Da je kasnije sreo policijskog službenika OH dok je jogirao te da mu je isti ispričao sve vezano za ovaj događaj, međutim da ne želi o tome više razgovarati.

Upitan je izjavio da mu je OH rekao da je bio pao s motora dok je išao na posao u alkoholiziranom stanju i da je zbog toga morao dati iskaz pred ovim sudom zbog čega da mu se ispričao. Na upit optužbe optuženi je izjavio da se ispred trgovine sreo s OH, da ga je ovaj pitao je li sve u redu između njega i njegovog punca da bi nakon toga on pitao OH za vozačku dozvolu to da je sve to trajalo jako kratko, a da njegov punac nije bio nazočan tom razgovoru. Optuženik je upitan dalje naveo da još od događaja s O policijski službenici u [adresa] njega stavljaju u isti taj kontekst zbog čega mu bezrazložno pišu kazne te ga pretražuju i maltretiraju, a jedan od tih službenika koji mu piše kazne da je i OH. Dok je radio kao trgovački putnik kad je vozio preko [adresa] da bi ga policijski službenici svaki put zaustavljali i pretresali dva sata, zbog čega da je morao dati otkaz, kada mu je bilo zapaljeno osobno vozilo da su mu policijski službenici rekli da tko zna tko je to napravio i da po njegovom saznanju uopće nisu pravili očevid.

4. Tijekom dokaznog postupka ispitana je svjedokinja, optuženikova majka FH te su uz suglasnost stranaka pregledani i pročitani:

- izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu s potvrdom o upoznavanju s razlozima uhićenja i pravima uhićenika Policijske postaje Korčula, broj KU-51/17 od 29. lipnja 2017.

- iskazi svjedoka UH, OH, FH, TH i MH.

5. Svjedokinja FH ispitana 24. studenog 2021. u bitnome je navela da je ona taj dan bila s EH u trgovini, pri izlasku iz trgovine da je EH rekao da ga pričeka jer da mora razgovarati s jednom muškom osobom koju je vidio, kasnije da joj je EH rekao da je to bio policijski službenik OH, da misli da je tada bio u civilu, da je čula da mu je taj muškarac rekao da dođe u policijsku postaju preuzeti vozačku dozvolu i da mu je EH rekao da mu se ne dolazi više u policijsku postaju jer da mu je muka od svega. Nakon toga da su oni otišli kući, a deset dana nakon ovog razgovora da su po EH došli policijski službenici, a da joj je EH rekao da su vjerojatno došli radi tog razgovora iako da ona ne vidi razloga s obzirom da je tom prilikom EH normalno razgovarao s tim OH te da mu je samo rekao da mu se ne dolazi u policijsku postaju po vozačku dozvolu jer da mu je muka od svega, a da EH ni do dana davanja njene izjave pred sudom nije preuzeo tu vozačku dozvolu u PP Korčula. Da je točno da je ona optuženikova majka ali da mora reći da policijski službenici PP Korčula vrše pritisak na EH da ga svako malo zaustavljaju i pretresaju, da su ga jednom prilikom tako zaustavili dok je radio kao trgovački putnik te da im je EH rekao tom prilikom da će im otvoriti vozilo, sve pokazati samo da mu ne prilaze s leđa, međutim da su mu policijski službenici usprkos tome prišli s leđa radi čega da je EH pobjegao i skočio u more. Da je ona radi toga tražila razgovor s načelnikom PP Korčula, da je razgovarala tom prilikom s gosp. S, a da je razgovoru bio nazočan sadašnji načelnik M, da im je rekla da je jedan njihov kolega prijetio smrću njenom sinu, da su je oni su pitali ima li drugih svjedoka te da nisu postupali po saznanjima iz tog razgovora. Da se EH jako bojao da mu policijski službenici nešto ne podmetnu u vozilo te da joj je rekao da bi tom prilikom ukoliko bi mu to učinili ubio i njih i sebe. Da je ona u tom razgovoru saznala da se spremalo uhićenje njenog sina, da su ga zaustavili međutim da je njen sin pobjegao. Da samo želi reći sudu da postoji organizirana hajka na njenog sina od strane PP Korčula koja traje i dalje.

Upitana svjedokinja je navela da je ona bila u blizini kad su njezin sin i taj OH razgovarali, da je taj razgovor kratko trajao, da je OH pitao njenog sina kad misli doći u policijsku postaju po vozačku dozvolu, a njen sin da je odgovorio da ne želi dolaziti k njima, da je to bio normalan razgovor bez gestikulacije, te je ona čula cijeli razgovor. Da je njen sin impulzivan ali da i policija to dobro zna i da koristi, a ovom prilikom da nije bio agresivan bilo verbalno bilo fizički prema bilo kome, te da ona uopće ne zna zbog čega je pozvana kao svjedok jer da njen sin tom prilikom nije učinio nikakvo zlo.

Tom prilikom da su ljudi ulazili i izlazili u trgovinu te da nije obraćala pažnju na te ljude jer da nije očekivala da će biti ispitivana kao svjedok vezano za ovaj događaj. Da joj je njen sin EH spominjao policijskog službenika OH kao jednog od policijskih službenika PP Korčula koji mu smještaju i koji ga maltretiraju. Dodatno ispitana 9. svibnja 2025. svjedokinja FH u bitnome je navela da poznaje tko je MH, da je kritične prigode ispred ove prodavaonice bio policajac prezimena OH, da mu ne zna ime. Da je policija došla po EH desetak dana nakon ovoga događaja, a da u međuvremenu nitko iz policije nije dolazio kod njih kući. To kada su došli po njega kako bi ga priveli da zna sigurno da je bio MH, ali da nije sigurna je li bio još neki drugi policajac s njim, a da optuženog događaja nitko drugi nije bio u blizini njenog sina i policajca OH, međutim da zna, da je to bio jedan razgovor bez povišenih tonova, bez ikakvih vidljivih tenzija, a poznajući EH da je došlo do nekakvih nesuglasica da misli da on ne bi ostao tih. Da nikada nije postojalo neko razdoblje ili vrijeme da bi se EH i ona zaključali u kuću i da ne bi odgovarali i otvarali policiji i ako je itko rekao drugačije od toga da je to sigurno laž. Da se ona nema zašto skrivati, a EH ako i ne bi našli kući, da bi ga našli jedan od idućih dana tako da takvo nešto ne bi imalo smisla raditi.

6. Svjedok OH, u bitnome je iskazivao kao na zapisnik od 9. listopada 2019. kada je naveo da je 24. lipnja 2017. u popodnevnim satima za vrijeme obavljanja službe otišao do trgovine Studenac kako bi kupio sebi neko piće. Da je ispred obližnjeg kafića Točkica sjedio EH koji da mu se tom prilikom obratio i pitao kada će mu se vratiti vozačka dozvola s obzirom na ranije postupanje koje su policijski službenici imali prema njemu. Da mu je odgovorio da njegova vozačka dozvola nije kod njega te da ode do zgrade policijske postaje vezano za pribavljanje vozačke dozvole. Da mu je rekao da ukoliko se ponovno zatekne bez vozačke dozvole da će biti prekršajno kažnjen te da mora prijaviti gubitak vozačke dozvole i izvaditi novu. Nakon toga da je EH rekao da mu je dosta policije. Da mu je rekao da poruči PH i MH da više ne dolaze kod njega, da ga ne uznemiravaju, da će se on trovati i drogirati kako je njega volja, da je još govorio da gradi kuću u [adresa] i da će se vratiti ponovno u Njemačku na privremeni rad. U jednom trenutku nakon toga da je rekao da ako poludi da bi mogao ubiti policajce i djecu te onda sebe. Nakon toga da su završili razgovor, da se on vratio u postaju, a kasnije da je išao s kolegom UH vozilom pokupiti kolegu MH te da mu je tom prilikom, dok su se vozili, prenio riječi EH nakon čega da je sastavio službenu zabilješku o tome i da je krenulo policijsko postupanje prema EH.

Na upit ZODO-a je odgovorio da je okrivljenik tom prilikom spominjao djecu policajaca. Da i on ima djecu ali da nije shvatio da se te riječi okrivljenika odnose na njega i njegovu djecu nego na kolege TH i MH jer je EH prije nego što je spominjao djecu policajaca govorio da ga kolege TH i MH maltretiraju, da ga stalno privode, pretražuju, te da je po tome zaključio da se te riječi odnose na njih i njihovu djecu. Da je isti dan dok se nalazio u vozilu s kolegom MH njemu prenio riječi EH. Da nije čuo da je MH nakon toga u vozilu zvao nekoga od kolega. Da ga je MH tada pitao zašto nije postupao prema EH međutim da on tada nije znao da se radi o prijetnji službenoj osobi nego da je mislio da se radi o prijetnji po prijedlogu zbog čega da je te riječi i prenio MH. Da mu je kasnije zamjenik načelnika rekao da o svojim saznanjima sačini službenu zabilješku koju je i sačinio, ali da je to bilo dva ili tri dana iza s obzirom na njegove radne smjene i da misli da je tada bio vikend. Na upit branitelja svjedok je odgovorio da je tom prilikom EH poručio da će ako poludi ubiti djecu, policajce te da je upravo te riječi prenio kolegi MH. Prije toga da je prenio cijeli razgovor između njega i EH vezano za stav EH da ga službenici TH i MH maltretiraju, da dolaze kod njega, privode ga, pretresaju mu kuću, te da bi zbog toga ukoliko se to nastavi mogao poluditi. Da je to sve čuo od EH i da je to prenio kolegama. Dodatno upitan pred ovim sudom je naveo da ni na koji način na njega nije bilo utjecaja da bi dao takav iskaz kakav je dao 9. listopada 2019. Da je on bio sudionik prometne nesreće 2016. godine, da je to bio prekršaj, da je bio u službi i da je tada bio oštećenik. Ta prometna nesreće da nije imala nikakve veze s davanjem njegovog iskaza.

Upitan je izjavio da poznaje EH, da nikada s njime nije komentirao ovaj slučaj, a da je s njim imao samo službeni kontakt, da su imali postupanja prema njemu. Da neformalni kontakt s njim nije imao, tako da nikada neformalno nisu komentirali ništa, pogotovo ne prijetnju prema policijskim službenicima, ili nešto takvo. Da se ne sjeća da je s EH uopće komunicirao. Da su se 2017. godine susreli ispred trgovine Studenac, kada je prijetio, što je povezano sa vozačkom dozvolom i da je tu sve krenulo, a da se ne sjeća da su se sretali iza toga, osim službeno. Naravno, da je točno ovo što je rekao da su se susreli zapravo slučajno ispred prodavaonice Studenac 2017. Da se ne sjeća da su se ikad susreli dok je on džogirao, niti bilo što drugo. Da je on pao s motora, da je to je bilo 2018., i da zato to ne može imati nikakve veze s ovim događajem koji je bio 2017. Radi pada s motora, pošto je bio alkoholiziran, da je bio sankcioniran prekršajno i disciplinski, iako je tada bio izvan službe. I nakon ovog događaja 2017. da je on u sklopu službe postupao prema optuženiku.

7. Svjedok SH u bitnome je naveo da, kada se to dogodilo sredinom 2017., a da misli da je bio lipanj, da je radio kao policijski službenik u odjelu Krim. policije PP Korčula. Da mu je kolega MH u tom razdoblju jednom prilikom kad je došao na posao rekao da ga je u službenom vozilu povezao kolega OH i da mu je tom prilikom, dok su se vozili, rekao da je u blizini caffe bara Točkica ili trgovine Studenac susreo EH koji da je tom prilikom bio izuzetno neugodan te da je poručio tada OH da ako on poludi da će doći u postaju, pobiti sve što nađe tamo te da je rekao da zna da MH i SH imaju djecu i da on to navodno može riješiti. Nakon toga da je kolega MH napravio službenu zabilješku o svojim saznanjima te da je počela kriminalistička obrada. Da on s gosp. EH nije imao nikakvih osobnih kontakata ili poslovnih susreta, da se jedino susretao s njim prilikom obavljanja svoje policijske dužnosti. Na upit ODO-a je odgovorio da se u trenutku dok je OH prenio svoja saznanja o onom što mu je EH rekao s njima u automobilu još nalazio i kolega UH. Da se ne može sjetiti da li su baš u to vrijeme imali postupanja prema EH on i kolega OH, ali da je prije ovog događaja on kao policijski službenik u odjelu Krim policije PP Korčula dosta često postupao prema EH te da su skoro svaka dva-tri mjeseca bile neke obrade u odnosu na optuženika. Kad mu je MH prenio riječi koje je EH tom prilikom uputio njemu i kolegi MH, što se njega tiče u odnosu na njega samog da nije bilo nekog straha, međutim da mu nije bilo svejedno ono što je EH tada spominjao njegovu djecu pogotovo što su se u to vrijeme nalazila na školovanju i da ga je to uznemirilo.

Na upit branitelja je odgovorio da on nakon ovog događaja više nije susretao HH bilo kroz obavljanje svoje dužnosti bilo privatno s obzirom da je u 9. mjesecu dobio premještaj iz PP Korčula te da je tek nedavno susreo EH ispred PU Dubrovačko neretvanske. Ponovio je da su se u službenom vozilu nalazili kolege iz temeljene policije OH i UH koje su povele MH te da je tom prilikom OH rekao MH da je sreo EH koji je tom prilikom izrekao riječi koje je OH prenio MH. Da postoji evidentirano u dokumentaciji PP Korčula da su OH i UH tom prilikom bili u ophodnji. Da on ne zna zašto OH kad je čuo riječi koje je tom prilikom uputio EH nije istoga uhitio niti je zatražio pomoć od kolega ako to uhićenje nije mogao izvršiti sam, da je to po njemu trebao učiniti. Da je OH te riječi prenio MH nakon tri dana i to kad ga je prvi put vidio. Da OH nije niti sačinio službenu zabilješku nakon tog događaja s EH po njegovom saznanju nego da je to učinio tek nakon tri dana. U odnosu na takvo postupanje kolege OH da pretpostavlja da se on kao pripadnik temeljne policije rijetko susreće s prijetnjama službenim osobama za koje se kazneni postupak ne pokreće po prijedlogu nego po službenoj dužnosti te da se nije snašao i da je upravo to razlog zbog čega nije reagirao na način kako to propisuju pravila policijske službe. Dakle da se nakon 2017. više nije susretao s gosp. EH te da se isti nije obraćao ni njemu ni njegovoj djeci.

8. Svjedok MH u bitnome je naveo da je 24. lipnja 2017. pozvao patrolu da dođu po njega kako bi ga odveli s trajektnog pristaništa do zgrade PP u [adresa]. Tom prilikom došli da su njega došli kolege UH i OH s tim da je UH upravljao vozilom, a da se OH nalazio na suvozačevom mjestu te da je on bio na stražnjem sjedištu. Dok su se vozili prema postaji i da mu je OH rekao da je prije 5 do 6 dana susreo ĐH koji da mu je tom prilikom rekao da ima U te da će, ako poludi doći u postaju, da zna da SH i on imaju djecu te da će ih sve pobiti. Da je on na to pitao OH je li on što radio, a OH da mu je rekao da nije ništa te da ga je pitao hoće li on započeti s postupkom, a OH da je rekao da ne trebao da će on. Kako po proteku dva ili tri dana OH nije ništa poduzeo da je on napravio službenu zabilješku o tome što mu je OH ispričao. Na upit ZODO-a je odgovorio da su SH i on postupali više puta prema EH. Naravno da se uplašio kad je čuo ove riječi međutim ne toliko za sebe koliko za svoje troje djece.

Na upit branitelja je odgovorio da mu je OH prenio riječi EH **.**.2017. i da je on razumio OH da se to dogodilo pet ili šest dana prije toga, a on da je o svemu tome sačinio službenu zabilješku 26. lipnja 2016. Da je on osobno postupao kao službenik Krim. policije PP Korčula prema EH na način da ga je uhitio, priveo u PP Korčula nakon čega su postupanje prema njemu preuzeli kolege iz PP Dubrovnik ili iz odjela Krim. policije Dubrovnik s tim da ne zna je li on osobno uhitio optuženika ili netko od kolege ali da je svakako postupao. Da u tom trenutku nije bilo dovoljno ljudi u postaji zbog čega da je on sudjelovao u uhićenju iako je bio oštećeni. Kolega OH da je u inkriminiranom razdoblju sigurno imao 5 godina radnog iskustva. Da mu nije jasno zašto OH nije tada priveo ĐH, da pretpostavlja da je mislio da se radi o običnoj prijetnji koja se provodi po prijedlogu, a ne o prijetnji službenoj osobi za koju se progon pokreće po službenoj dužnosti. Nakon ovog događaja da je imao kontakt s EH, da tom prilikom nije bilo prijetnji ali da je optuženik bio neugodan prema njemu jer da mu je prišao unatoč zabrani približavanja dok je on obavljao svoju policijsku dužnost po dojavi vezano za uživanje opojnih droga u jednom vozilu te da mu je rekao da se makne od tog vozila. Da ne zna je li kolega UH, koji je tada bio u o vozilu, pisao službenu zabilješku.

9. Svjedok UH u bitnome je izjavio da je prošlo dosta vremena od ovog događaja, da misli da se to dogodilo u lipnju 2017., da ne zna točan datum kada je išao službenim vozilom na trajektno pristanište po kolegu MH. S njim da se tada u vozilu nalazio i OH. Da je on upravljao službenim vozilom. Da su pokupili kolegu MH te da su kolega MH i OH razgovarali o nečemu vezanom za EH. Da on kao policijski službenik nije postupao puno prema gospodinu P, ali da ga zna kao osobu sklonu činjenju kaznenih djela. Da je upravljao vozilom i da je čuo da je EHŽŠ rekao da je prije par dana sreo EH ispred jednog caffe bara i da mu je EH tom prilikom negodovao vezano za postupanje policije prema njemu. Da ne zna je li spominjao nešto u vezi neke prijetnje. Da zna da je čuo kako je EHŽŠ govorio da je EH rekao da njegove kolege EHŽŠ i SH imaju obitelj i da će on doći u policijsku postaju. Da ne može reći da je čuo da je EHŽŠ tada rekao EHŽŠ da će EH nešto napraviti. Da je on njih dvojicu dovezao ispred zgrade policijske postaje i da je to sve što zna vezano za ovaj događaj. Na poseban upit ZODO-a je odgovorio da nije baš pozorno slušao razgovor između EHŽŠ i EHŽŠ, da je bio usredotočen na vožnju te da njihovom razgovoru nije posvećivao posebnu pažnju. Nadalje, da se ne sjeća da je netko od njegovih kolega u vozilu spominjao vozačku dozvolu.

Nakon što je od strane suda upozoren na razlike u svom iskazu pred državnim odvjetništvom u kojem je naveo da je OH rekao MH da je sreo EH ispred caffe bara Točkica, a misli da je to bilo baš taj dan iako sa sigurnošću ne može tvrditi jer se ne sjeća te da ga je EH pitao kada će mu vratiti vozačku dozvolu na što mu je on odgovorio da dođe u postaju. Koliko se sjeća da je EH tada spominjao policijske službenike SH i MH za koje je tražio da ga puste na miru te da misli da je kolega OH MH tada rekao da je EH tom prigodom rekao da ako ga ne puste na miru da i oni imaju obitelj i da se stvari mogu riješiti na drugačiji način. Dok je na ovoj raspravi rekao da je OH sreo EH prije nekoliko dana i da u autu nisu spominjali vozačku dozvolu EH kao ni to da je OH rekao EH da dođe u postaju po vozačku dozvolu, svjedok je objasnio da je točniji njegov iskaz dan pred državnim odvjetništvom s obzirom da je isti dan neposredno nakon samog događaja dok mu je događaj još bio svjež u pamćenju.

10. Tijekom ovog kaznenog postupka nije bilo sporno da su se kritične prigode ispred Studenca, odnosno caffe bara Točkica u [adresa], slučajno susreli optuženi EH i policijski službenik OH te da su razgovarali, ali se ukazalo spornim je li optuženi kritične prigode OH izrekao riječi prijetnje u odnosu na policijske službenike ZH i SH i njihove obitelji, a u odnosu na način kako oni obavljaju svoj policijski posao prema njemu.

11. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra dokazanim da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja dvaju kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 na štetu policijskih službenika MH i KH koja mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano te kako je to navedeno u izreci ove presude.

12. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to prije svega iskaza svjedoka OH, te iskaza oštećenih MH i KH te svjedoka IH. Naime, svjedok OH, koji je jedini čuo predmetne prijeteće riječi i koje mu je optuženi kritične prigode izrekao dosljedno i logično iskazuje pred sudom kada opisuje predmetni događaj, navodeći kako istom događaju nitko drugi nije bio prisutan. Svi ostali ispitani policijski službenici u bitnome navode da je OH iste riječi prijetnje koje mu je kritične prigode izrekao optuženi, a koje su se odnosile na prijetnje policijskim službenicima MH i PH, prenio MH na identičan način kako ih je i sam naveo da ih je čuo, te da ni u tim pogledu kod svjedoka OH nije bilo zabune ni odstupanja u tome što je kritične prigode rekao optuženi i kome su te riječi, odnosno prijetnje, bile upućene. Stoga je sud iskaz svjedoka OH cijelio logičnim, dosljednim, sukladnim ostalim izvedenim dokazima i time vjerodostojnim.

13. S druge pak strane, svjedokinja FH, majka optuženog, je u dva navrata davala svoj iskaz pred sudom. U prvom navratu, nedugo nakon samog događaja je navela da je kritiče prigode bila s EH i da je čula što je on razgovarao s policijskim službenikom OH i da mu nije izrekao nikakve prijetnje, dok je prilikom svog drugog iskazivanja pred sudom u ovom predmetu navela da za vrijeme optuženog događaja nitko drugi nije bio u blizini njenog sina i policajca OH, dakle očito ni ona, ali da zna da je to bio jedan razgovor bez povišenih tonova, bez ikakvih vidljivih tenzija, a poznajući EH, da je došlo do nekakvih nesuglasica da misli da on ne bi ostao tih. Dakle, dva iskaza FH pred ovim sudom očito su međusobno neusuglašeni jer u prvom navodi da je čula cijeli razgovor između optuženog i policajca OH, dok u drugom iskazu ne navodi da nije čula njihov razgovor već navodi da nitko, pa onda ni ona, nije bio u njihovoj blizini, ali da po Goranovim gestikulacijama zaključuje da to nije bio neki konfliktan razgovor, a iz čega sud potvrđuje svoj zaključak da je navela da taj razgovor nije čula, iako je u svom prvom iskazu navela da ga je čula, pa je slijedom navedenog sud iskaz svjedokinje FH cijenio nevjerodostojnim jednako kao i optuženikovu obranu, koje je oboje smatrao usmjerenima isključivo na otklanjanja kaznene odgovornosti od optuženog.

14. Ovdje je još samo potrebno napomenuti kako je optuženi, pokušavajući objasniti u svojoj obrani zašto bi ga OH, koji je jedini kritične prigode čuo optužene prijeteće riječi, lažno prijavljivao za počinjenje predmetnih kaznenih djela navodeći kako je on u pijanom stanju skrivio prometni nesreću pa da je radi toga bio ucijenjen od onih koji mu žele namjestiti kazneni progon i da ga je radi toga lažno prijavio. Međutim, iz pribavljenih podataka pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, kao i iz samog iskaza OH proizlazi da je on uistinu imao prometnu nesreću u kojoj je bio alkoholiziran, ali da se ona dogodila 2018. godine, dakle godinu nakon prijavljenog događaja, pa je za zaključiti da su ovakvi navodi optuženika iz njegove obrane očito nevjerodostojni u smislu motivacije OH u smislu lažnog prijavljivanja počinjenja predmetnih kaznenih djela od strane optuženog na štetu policijskih službenika MH i KH.

15. Zaključno, a što se tiče ispunjavanja zakonskih obilježja samog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, navedeno kazneno djelo čini onaj tko drugome i njegovoj obitelji, i to baš policijskom službeniku, prijeti smrću kako bi ga ustrašio ili uznemirio. U konkretnom slučaju riječi „Prenesi im da me ne traže više i ne uznemiravaju, dosta mi je maltretiranja od strane policije, neka me svi policajci puste na miru, jedan dan bi mogao poludjeti i ubiti nečiju djecu, policajce i sebe“ sud svakako smatra objektivno podobnima za izazivanje straha ili uznemirenosti kod oštećenika i time adekvatnima za počinjenje kaznenog djela prijetnje za koje se optuženika tereti, a što proizlazi iz iskaza svjedoka OH kojega ovaj sud smatra vjerodostojnim pa sud smatra da je time optuženi ispunio sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.

16. Analizirajući dakle svaki izvedeni dokaz zasebno i sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti te uspoređujući ih s obranom optuženog ovaj sud nalazi dokazanim da je optuženi kritične prigode počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 za koje ga se tereti predmetnom optužnicom.

17. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenim djelima za koja ga se tereti može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istih postupao s izravnom namjerom u odnosu na zabranjene posljedice navedenih kaznenih djela jer je poduzimao radnje upravo u cilju i s namjerom postizanja zabranjenih posljedica predmetnog kaznenog djela prijetnje, dakle izazivanja straha ili uznemirenosti kod oštećenika, budući da su riječi koje im je kritične prigode uputio objektivno podobne za izazivanje straha ili uznemirenosti, a radi se o riječima upućenim još i u odnosu na njihovo radno mjesto policijski službenika, te prijetnjama upućenima kako njima tako i članovima njihovih obitelji kako je to uvodno obrazloženo.

18. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja dvaju kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedena kaznena djela pa ga je Sud oglasio krivim.

19. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

20. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom dokaznog postupka nisu izvedeni nikakvi dokazi koji bi upućivali na drugačiji zaključak.

21. Sud je kao olakotnu okolnost na strani optuženog cijenio protek od 8 godina od počinjenja predmetnih kaznenih djela dok je od otegotnih okolnosti na strani optuženika cijenio njegovu višestruku osuđivanost i to između ostalog i zbog istovrsnih kaznenih djela što ga čini ne samo povratnikom, nego i specijalnim povratnikom.

22. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, Sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, kao i da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im ipak pritom ponovno uključivanje u društvo.

23. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići samo osudom optuženika na kaznu zatvora. Naime sud smatra da će samo ovakva vrsta prijekora u odnosu na optuženika polučiti specijalnom prevencijom i odvratiti ga od činjenja novih kaznenih djela, a sve imajući u vidu njegovu dosadašnju višestruku osuđivanost.

24. Slijedom svega navedenog Sud je optuženom za svako od predmetna dva kaznena djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona prethodno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 7 mjeseci te je potom istoga na temelju odredbe čl. 51. Kaznenog zakona osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci u koje vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. lipnja 2017. u 10:15 sati do 28. srpnja 2017. te od 26. srpnja 2019. u 19:30 sati do 2. rujna 2019.

25. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, obvezao optuženog na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako ga je sud obvezao snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 120,00 eura s tim da je optuženi dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847- 5218 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.52/2018) te ga je još obvezao da u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 12. svibnja 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj K-DO-277/17

- Optuženiku EH,

- branitelju optuženika Draganu Pištalu, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećenicima MH i PH.