REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1721/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja GLASIĆ TRANSPORTI j.d.o.o. Malo Vukovje, Malo Vukovje 40, Garešnica, OIB: 83247940114, kojeg zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica u Kutini, Kolodvorska 3/1, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri u Zagrebu, radi naknade štete u iznosu od 1.728,71 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. na ime naknade imovinske štete platiti tužitelju GLASIĆ TRANSPORTI j.d.o.o. iznos od 14.825,00 kn / 1.967,62 EUR, zajedno sa zateznim kamatama računajući ove na iznos od:

1.000,00 kn / 132,72 EUR od 16.04.2022.,

1.250,00 kn / 165,90 EUR od 24.04.2022.,

1.000,00 kn / 132,72 EUR od 30.04.2022.,

1.250,00 kn / 165,90 EUR od 11.05.2022.,

1.250,00 kn / 165,90 EUR od 19.05.2022.,

1.250,00 kn / 165,90 EUR od 22.05.2022.,

1.000,00 kn / 132,72 EUR od 02.06.2022.,

800,00 kn / 106,18 EUR od 07.06.2022.,

600,00 kn / 79,63 EUR od 16.06.2022.,

350,00 kn / 46,45 EUR od 16.06.2022.,

200,00 kn / 26,54 EUR od 19.06.2022.,

1.500,00 kn / 199,08 EUR od 06.07.2022.,

1.500,00 kn / 199,08 EUR od 12.07.2022.,

1.875,00 kn / 248,86 EUR od 17.07.2022. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, kao i naknaditi tužitelju parnični trošak sa naprijed navedenim zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je 11. travnja 2022. u 9,45 sati u Kutini, na križanju ulica ŠF, ŠFH i NF, došlo do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo Peugeot Boxer, godina proizvodnje 2021, registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao direktor tužitelja BF. Vozilo je u vrijeme nezgode bilo u vlasništvu društva Impuls-Leasing d.o.o. Zagreb, dok je tužitelj bio korisnik istog. Do štetnog događaja došlo je na način da je osiguranica tuženika upravljala svojim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] ulicom Antuna Augustinčića istočnom prometnom trakom iz smjera juga u smjeru sjevera. Dolaskom do raskrižja s ulicom Antuna Gustava Matoša i ulicom Matije Gupca započela je radnju skretanja u lijevo to jest u smjeru ulice Antuna Gustava Matoša, a da nije propustila vozilo kojim je upravljao direktor tužitelja, koji se kretao sjevernom trakom ulice Antuna Gustava Matoša iz smjera istoka u smjeru zapada, odnosno cestom s prednošću prolaska, radi čega je došlo do udara vozila osiguranice tuženika u vozilo kojim je upravljao direktor tuženika. Tužitelj nadalje ističe da je vozilom registarske oznake [registarska oznaka] čiji je tužitelj bio korisnik, isti obavljao djelatnost dostave te da je zbog nemogućnosti korištenja vozila oštećenog u ovom štetnom događaju, tužitelj bio prisiljen koristiti se uslugom najma vozila radi nastavka obavljanja djelatnosti. Za najam vozila u razdoblju od 15. travnja 2022. do 11. srpnja 2022. tužitelj je platio ukupno 14.825,00 kuna / 1.967,62 EUR. Tužitelj navodi da se radi naknade predmetne štete obratio tuženiku koji je taj zahtjev odbio kao neosnovan. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem odredbe čl. 1045., 1046., 1086., 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kao posrednog oštećenika. Nadalje, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer policom osiguranja od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama nije pokrivena naknada za najam drugog vozila, već samo uništenje ili oštećenje stvari – čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP ). Tuženik osporava i visinu štete jer u spis nije dostavljena valjana dokumentacija iz koje bi proizlazilo da tužitelj od leasing društva nije mogao dobiti zamjensko vozilo odnosno u sklopu svog poslovanja nije mogao reorganizirati posao s drugim vozilom unutar svog poslovanja, niti je dostavljen dokaz koje poslove je tužitelj obavljao kroz navedeni period i za koji iznos, niti koje vozilo je uzeo u najam, radi li se

o istoj vrsti vozila, te da li BARUN PROMET d.o.o. i [obrt], obrt za iznajmljivanje ima registriranu djelatnost iznajmljivanja vozila. Tuženik ukazuje i da iz izvida štete proizlazi da je za popravka vozila bilo potrebno 40,4 radnih sati pa da stoga zasigurno nije osnovano potraživanje tužitelja za razdoblje od skoro 3 mjeseca to jest od 15. travnja 2022. do 11. srpnja 2022., odnosno tuženik ističe kako ne može odgovarati za razdoblje koje ne predstavlja stvarnu štetu tužitelju. Nadalje, troškovi koje je tužitelj imao neovisno o štetnom događaju ne mogu se smatrati štetom, pa je zbog toga potreban podatak o tome da li je tužitelju u utuženom razdoblju plaćao rate za leasing i u kojem iznosu, jer ako nije plaćao leasing, a plaćao je najam vozila, onda nema štete, jer je rate za leasing bio dužan plaćati, a nije plaćao, jer plaća najam drugog vozila, onda nema umanjenja imovine. Zaključno, tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata.

3. Rješenjem Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-68/2022-10 od 5. siječnja 2024., a koje je rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 304/2024-2 od 12. lipnja 2024., taj se sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu.

4. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod navoda iznesenih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, pri čemu se tužitelj usprotivio istaknutom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije istaknuvši u bitnome kako je, neovisno o tome što u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nije bio vlasnik vozila, neposredno oštećen zbog nemogućnosti korištenja istog.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu, i to: potvrdu Postaje prometne policije Kutina od 27. travnja 2022. (list 4. spisa), uvid u račune za najam kombi vozila (list 6. – 18. spisa), konto karticu (list 19. spisa), dopis tuženika (list 20. – 21. spisa) i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1703/2020 (list 34. – 35. spisa).

6. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi naknade štete u iznosu od 1.967,62 EUR s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama koju naknadu tužitelj potražuje temeljem odredaba čl. 1045., 1046., 1086., 1089. i 1090. ZOO-a te za koju štetu tvrdi da mu je nastala jer kao primatelj leasinga nije mogao koristiti vozilo oštećeno u predmetnom štetnom događaju slijedom čega je bio prisiljen koristiti se uslugom najma vozila radi nastavka obavljanja djelatnosti dostave.

8. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija te osnova i visina utuženog potraživanja.

9. Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Običnu štetu u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a čini umanjenje nečije imovine, dok izmaklu korist čini sprječavanje njezina povećanja.

10. Između stranaka nije sporno da vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan predmetnog štetnog događaja nije bilo u vlasništvu tužitelja, odnosno nije sporno da je to vozilo na dan štetnog događaja bilo u vlasništvu trgovačkog društva Impuls leasing d.o.o., niti je sporno da je tužitelj bio primatelj leasinga.

11. Slijedom navedenog, trgovačko društvo Impuls leasing d.o.o. neposredni je oštećenik, dok je tužitelj koji je na dan prometne nezgode bio korisnik, ali ne i vlasnik predmetnog vozila, posredno je oštećena osoba.

12. S obzirom da pravo na naknadu kako obične štete, tako i izmakle koristi, ostvaruje osoba protiv koje je upravljena štetna radnja, a to bi u konkretnoj pravnoj stvari bila osoba koja je bila vlasnik predmetnog vozila na dan prometne nezgode, tužitelj kao posredni oštećenik ne ostvaruje pravo zahtijevati pravo na naknadu ovog oblika štete slijedom čega je sud ocijenio osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

13. Bez obzira na gore navedeno utvrđenje, valja naglasiti da tužitelj tijekom postupka nije dokazao ni da je naknada za najam drugog vozila odnosno šteta koju tužitelj u ovom postupku potražuje pokrivena osiguranjem.

14. Naime, prema odredbi čl. 922. st. 1. ZOO-a osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom, dok je prema odredbi čl. 953. st. 1. ZOO-a osiguratelj dužan naknaditi štete nastale slučajno ili krivnjom ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja, osim ako je za određenu štetu ta njegova obveza izrijekom isključena ugovorom o osiguranju, a u predmetnoj pravnoj stvari tužitelj nije osiguranik ni korisnik osiguranja.

15. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZOOP-a propisano je da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim u slučaju upotrebe vozila koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to: vozilo koje se može samo uravnotežiti, monocikl s motornim ili električnim pogonom te romobil s motornim ili električnim pogonom. Trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primatelj leasinga i davatelj leasinga koji nisu odgovorni za štetu koja im je prouzročena drugim vozilom u vlasništvu tog davatelja leasinga pri njegovoj upotrebi od strane drugog primatelja leasinga. (st. 2.). Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.(st. 3.).

16. Dakle, policom osiguranja od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama, gore citiranom odredbom ZOOP-a nije pokrivena naknada za najam drugog vozila.

17. Slijedom iznesenog, i zbog navedenog razloga se tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

18. Zaključno, valja naglasiti i da tužitelj nije dokazao niti ostale pretpostavke postojanja osnove i visine utuženog potraživanja. Naime, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 221.a st. 1. ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Sud nije izvršio uvid u od strane tužitelja predanu dokumentaciju kao prilog podnesku od 2. siječnja 2024., i to : Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007 (list 43. spisa), Ugovore o najmu vozila (list 47. – 53. spisa) te Ugovor o otpremi pošiljaka br. 35300002 (list 54. – 75. spisa). Naime, odredbom čl. 461.a ZPP-a propisano je da su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (stavak 2.), odnosno da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. tog članka (stavak 9.), dok nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (stavak 10.). Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a imajući u vidu da je predmetnu dokumentaciju tužitelj dostavio nakon održanog pripremnog ročišta 5. prosinca 2023., sud nije prihvatio gore navedenu dokumentaciju. Naime, u postupku u sporovima male vrijednosti tužitelj je dužan, s ciljem koncentracije i ubrzanja postupka, već u tužbi dostaviti odnosno predložiti dokaze radi utvrđivanja činjenica na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, što je predmetno propustio učiniti. Prema ocjeni ovog suda isprave iz podneska od 2. siječnja 2024. nisu takve prirode da ih tužitelj nije mogao pribaviti i iznijeti već u tužbi (čl. 461.a st. 3. ZPP-a).

19. Imajući u vidu gore navedena utvrđenja ovog suda, kao i pravila o teretu dokazivanja (čl. 7., 219. i 221.a ZPP-a), sud je na ročištu održanom 2. travnja 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi tužitelja za saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja BF, pribavljanjem cjelokupne dokumentacije od Postaje prometne policije Kutina u povodu predmetnog štetnog događaja, prometnim vještačenjem, uviđajem na licu mjesta te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, kao i dokazni prijedlozi tuženika naznačeni u točci 20. odgovora na tužbu, neće izvesti.

Naime, s obzirom na gore navedena utvrđenja ovog suda, izvođenje daljnjih dokaza sud je ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a.

20. Odluka o parničnim troškovima iz t. II. i III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. ZPP-a.

21. Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka (čl.155. st. 1. ZPP-a) zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT), i to: za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištima održanim 5. prosinca 2023. i 2. travnja 2025. za svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9.t.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što sveukupno iznosi 500,00 EUR. Dakle, tuženiku su priznati kao potrebni parnični troškovi za svrhovito vođenje postupka u iznosu od 750,00 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

22. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO- a.

23. Odluku o parničnom trošku iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 12. svibnja 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

PORUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.