Poslovni broj: UsI-1327/2024-19

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić&partneri d.o.o. Split, Kliška 29, protiv tuženika: Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi prava na uslugu osobne asistencije, nakon održane javne rasprave zaključene dana 11. travnja 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, dana 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/lI-551-05/24-04/29, URBROJ: 524-11-02/7- 24-2 od dana 28. ožujka 2024.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-551-03/23-15/85, URBROJ: 139-126-04-38-24-7 od dana 27. siječnja 2024.

III Tužitelju IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom dana **.**.1998. u Splitu, priznaje se pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u opsegu od 88 (osamdeset i osam) sati usluge mjesečno, počevši od dana 1. veljače 2024. te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu.

IV Nalaže se tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, da tužitelju IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.850,23€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/lI-551-05/24-04/29, URBROJ: 524-11-02/7- 24-2 od dana 28. ožujka 2024., tužitelj je, osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-551-03/23-15/85, URBROJ: 139-126-04-38-24-7 od dana 27. siječnja 2024., u bitnom, naveo da je u osporenoj odluci utvrđeno postojanje svih zakonom propisanih pretpostavki za priznanje prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u opsegu od najmanje 88 sati mjesečno (4 sata dnevno), ali da je temeljem proturječnog, neobrazloženog, nerazumljivog i nerazumnog stava Komisije za procjenu potreba korisnika tužitelju priznato manje prava od onih koje mu objektivno pripadaju. Zbog toga da su odluke javnopravnih tijela u konkretnom slučaju sadržajno nerazumljive i proturječne pravno relevantnim činjenicama i nespornim dokazima, da ne mogu proći test razmjernosti, da su objektivno štetne ne samo za tužitelja, nego i za javni interes te da su ovakvim odlučivanjem tužitelju povrijeđena ljudska prava i temeljene slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom i Ustavom Republike Hrvatske. Ove odluke da su protuzakonite jer su u suprotnosti s mjerodavnim odredbama Zakona o socijalnoj skrbi, Zakona o osobnoj asistenciji, Zakona o općem upravnom postupku (ZUP) i Pravilniku o sastavu i načinu rada Komisije za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije. Pravo na pošteno suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske da podrazumijeva da o svim pravima i obvezama pojedinca nadležno javnopravno tijelo ili nadležni sud u razumnom roku, na temelju zakona donese zakonitu i razumljivu odluku koja će u svom obrazloženju biti jasna i koja će imati dostatno i uvjerljivo obrazloženje iz kojeg će se moći razumjeti razlozi za odluku. Bez obzira na opširno obrazloženje, koje je svedeno na citiranje pravnih normi, a istodobno lišeno svakog razumnog i razumljivog sadržaja, da osporene odluke nemaju obrazloženje u smislu odredbe čl. 98. st. 5. ZUP-a. Zbog ovih razloga da se odluka ne može ispitati. Povrijeđeno da je tužitelju i konvencijsko pravo jamstva mirnog uživanja vlasništva zajamčeno odredbom čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju te odredbom čl. 48. st. 1. Ustava RH. Naime, kako bi se vrijeme koje je uskraćeno za osobnu asistenciju nadoknadilo, budući da je tužitelj potpuno nesamostalna osoba, kojoj je potrebna cjelodnevna tuđa njega i pomoći, ne samo tuđa njega i pomoć, nego praktično čuvanje, skrb i njega, da će njegovi bliski srodnici morati izdvajati svoja sredstva, a zakonom da je propisano da se naknada za ove svrhe vrši iz proračuna. Osporenom odlukom da je povrijeđeno načelo jednakosti i zabrana diskriminacije što da je zajamčeno odredbom čl. 14. st. 2. Ustava RH i čl. 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer se osporenim odlukama tužitelju uskraćuju prava koja osobe istog statusa i zdravstvenog stanja po identičnim uvjetima koje ima i on nesumnjivo ostvaruju, a njemu su ta prava ovim odlukama uskraćena. Ostavljajući tužitelja bez ikakve skrbi i zaštite u trajanju od najmanje jednog sata dnevno, jer se o njemu brinu i roditelji skrbe cijeli dan, izuzev ovog razdoblja kada to radi asistent, svrha Konvencije da je teško povrijeđena na teret tužitelja. Pozivajući se na odredbe Konvencije o pravima osoba s invaliditetom te načela propisana odredbama ZUP-a naveo je da tuženik na ovaj način radi protivno javnom interesu, a time da vrijeđa i ljudsko dostojanstvo te temeljna ljudska prava i slobode tužitelja. Tužitelj da je u razdoblju od 2017. ostvarivao pravo na asistenciju koju pruža osobni asistent u trajanju od četiri sata dnevno ili 88 sati mjesečno. Tuženik da nije obrazložio niti je iznio ikakav razlog zbog čega smatra da se njegovo stanje promijenilo i da iz tih razloga postoji osnova za uskratu ovog prava. Iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne služba u Splitu, broj: 141-06/12-01/00180007603 od dana 9. ožujka 2012., da proizlazi da je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 100% prema odjeljku III, točka 9. liste tjelesnih oštećenja iz čl. 2. Zakona o listi tjelesnih oštećenja. Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektor za vještačenje, Područni ured u Splitu da je dao nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta - oštećenju funkcionalnih sposobnosti tužitelja Klasa: 551- 01/15-03/3010 od dana 21. listopada 2015. u kojem je utvrđeno da tužitelj ima poremećaj autističnog spektra razina IV, da zbog težine oštećenja i pridruženih teškoća na planu ponašanja, mentalnog ili općeg zdravlja treba zaštićene uvjete školovanja i življenja koji zahtijevaju visoko strukturirani pristup i vrlo visoku razinu trajne podrške - stupanj IV, da postoje mentalna oštećenja i poremećaj autističnog spektra, da postoji više vrsta oštećenja i više vrsta teških oštećenja da postoji teški invaliditet (IV stupanj), da postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju, da ne postoje sposobnosti za osposobljavanje za samozbrinjavanje, da postoji potpuna nesposobnost za rad IV stupnja, da postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije, da postoji trajna potreba i to u punom opsegu za pomoć i njegu tužitelja, da kod tužitelja postoji teško oštećenje zdravlja iz čl. 25. st. 2. toč. D. Uredbe o metodologiji vještačenja i da zbog činjenice trajnog stanja kontrolni pregled nije potreban. Obzirom na takav nalaz i mišljenje vještaka, a osobito zaključak da kontrolni pregled zbog trajnosti stanja nije potreban, da je zaključak tuženika ili preciznije uputa tuženika kojom se predlaže da se tužitelja uputi na prvostupanjsko vještačenje radi nove procjene vrste i težine invaliditeta - oštećenja funkcionalne sposobnosti da nije samo nepotrebna i protupravna, nego da je i uvredljiva, ponižavajuća i izuzetno bezosjećajna te da vrijeđa ljudsko dostojanstvo. ŽS, tužiteljeva majka, ca se savjesno i odgovorno brine o svom djetetu, od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split da je ishodila rješenje KLASA: UP/I-502-05/10-01/1416 od dana 13. listopada 2016. kojim joj je priznato pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim stanjima u razvoju počevši od dana 18. studenog 2016. pa ubuduće. I u tom rješenju da je na temelju mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od dana 7. listopada 2016. zaključeno da je stanje tužitelja trajno i da se neće mijenjati te da ponovno vještačenje nije potrebno. Udruga osoba sa cerebralnom paralizom „Srce“ Split da je izdala suglasnost Ur.br. 82/19 od dana 2. kolovoza 2019. za prijem ŽS, tužiteljeve majke, na mjesto tajnika udruge sa skraćenom satnicom četiri sata dnevno (20 sati tjedno) zbog njege tužitelja koji da ima teško oštećeno zdravlje. Iz nalaza kliničkog psihologa mr. RS, prof. psih., specijalistice kliničke psihologije, koji je izrađen dana 10. siječnja 2024. da proizlazi da tužitelj nije sposoban za samostalan život i da je potpuno ovisan o tuđoj pomoći te da se predlaže da mu se omoguće sva prava iz područja socijalne i zdravstvene skrbi. Hrvatski zavod za javno zdravstvo da je izdao potvrdu KLASA: 141-01/24-03/4 od dana 18. siječnja 2024. kojom se potvrđuje da je tužitelj evidentirana osoba s invaliditetom u Hrvatskom registru osoba s invaliditetom, da ima status osobe s invaliditetom u skladu sa Zakonom o registru osoba s invaliditetom sa 100% oštećenja organizma i 4. stupnjem funkcionalnog oštećenja. Dakle, da se radi o osobi koja nije sposobna za samostalan život i rad i kojoj je pažnja, briga, skrb i pomoć potrebna 24 sata dnevno 365 dana u godini. Tužiteljeva majka da radi četiri sata dnevno. Tužiteljev otac da radi puno radno vrijeme, a često i preko punog radnog vremena. Za odlazak na posao, pripremu i povratak s posla da tužiteljevoj majci treba vrijeme od makar sat vremena prije početka rada i minimalno pola sata nakon završetka radnog vremena. Osobni asistent da se o tužitelju brine, prema osporenim rješenjima, tri sata dnevno, ne računajući neradne dane. Onaj jedan sat, kojim će Komisija sačuvati državni proračun i ostvariti mu basnoslovnu korist, da je tužitelj ostavljen bez brige i skrbi. Ako bi ovakvo rješenje opstalo, da tužiteljevoj majci preostaje jedino moguće rješenje, a to je dati otkaz i posvetiti se tužitelju 24 sata dnevno, dok je živa. Apsurdno je u ovoj upravnoj stvari da iz činjenične osnove koja je i za tuženika nesporna kao i iz odredbi mjerodavnog prava na koje se tuženik poziva nesumnjivo proizlazi pravo na minimalno četverosatnu dnevnu pomoć (88 sati mjesečno) za tužitelja kao potpuno nesamostalnu osobu, a da ga se svrstava u kategoriju uglavnom nesamostalne osobe sa tri sata dnevno pomoći ili 66 sati mjesečno. Iz koje to isprave, temeljem kojeg dokaza i temeljem koje činjenice su članovi Komisije mogli zaključiti da se radi o uglavnom nesposobnoj osobi, kao što ne proizlazi u čemu je to tužitelj sposoban jer je logično, ako je uglavnom nesposoban, da je za nešto ipak sposoban. Ni tuženik, a ni njegova Komisija da nisu kazali u čemu je to tužitelj sposoban, što on to samostalno može raditi, a da bi pritom bio siguran i da nije pod nadzorom neke druge osobe. Pozivajući se na odredbe Pravilnika o sastavu i načinu rada Komisije za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije (NN 96/23) naveo je da u konkretnom slučaju iz medicinske dokumentacije, socijalnog statusa i načina života obitelji, a osobito iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj potpuno nesamostalan i da nije sposoban za samostalan život te da mu je potrebna cjelodnevna skrb i pomoć. Nažalost, on nema razdoblja kada je samostalan da bi ga se moglo uvrstiti u kategoriju - uglavnom nesamostalan, pa da je zaključak Komisije proturječan činjenicama. Radi izloženoga, da tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i nalaže tuženiku da tužitelju isplati troškove upravnog spora sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Na ročištima održanim kod ovog Suda opunomoćenik tužitelja je istaknuo da izlaže i predlaže kao u tužbi te da pobijano rješenje, pored svega preostalog, čini nezakonitim i činjenica da je doneseno bez potpune i kompletne obrade tužitelja i zakonito provedenog medicinskog vještačenja. Nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje i predlaže da se vještvo pročita u dokaznom postupku, Nema daljnjih dokaznih prijedloga te predlaže zaključenje rasprave i donošenje presude kojom se poništava osporeno rješenje tuženika, prvostupanjsko upravno rješenje te da predlaže da sud donese meritornu odluku u skladu sa pribavljenim nalazom i mišljenje sudskog vještaka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome te da predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. Osporenim rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak KLASA: UP/lI-551-05/24-04/29, URBROJ: 524-11-02/7- 24-2 od dana 28. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split KLASA: UP/I-551-03/23-15/85, URBROJ: 139- 126-04-38-24-7 od dana 27. siječnja 2024., a kojim rješenjem je pod točkom 1. izreke odlučeno da se IS, ovdje tužitelju, priznaje pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, u opsegu od 66 sati usluge mjesečno, počevši od dana 1. veljače 2024. Pod točkom 2. izreke određeno je da će uslugu osobe asistencije iz točke 1. izreke korisniku pružati Udruga osoba s cerebralnom paralizom „Srce“-Split, OIB: 34593515675, sa sjedištem na adresi [adresa].

5. Izvedeni su dokazi uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je izvedeno i vještačenje po sudskom vještaku kliničkom psihologu.

6. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je, u skladu s odredbom članka 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

9. Odredbom članka 2. st. 1. Zakona o osobnoj asistenciji („Narodne novine“, br. 71/23, dalje: Zakona) propisano je da je osobna asistencija, socijalna usluga kojom se osigurava pomoć i podrška osobi s invaliditetom u aktivnostima koje ne može izvoditi sama radi vrste i stupnja invaliditeta, a koje su joj svakodnevno potrebne u kući i izvan kuće, te pomoć i podrška u komunikaciji i primanju informacija, a u svrhu većeg stupnja samostalnosti i uključenosti u zajednicu, zaštite i osiguravanja ljudskih prava osobe s invaliditetom, kao i ostvarivanja ravnopravnosti s drugima.

10. Člankom 12. Zakona propisano je da se pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent priznaje osobi s tjelesnim, intelektualnim ili mentalnim oštećenjem kod koje je utvrđen treći ili četvrti stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja, koja je navršila 18 godina te koja ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom.

11. Sukladno odredbi čl. 34. st. 1. Zakona uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent, a za kojom je procijenjena potreba pomoći na temelju Liste procjene potreba, može ostvariti osoba s invaliditetom u rasponu od 44 do 352 sata mjesečno, odnosno 10 do 80 sati tjedno. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se satnica usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent razvrstava sukladno potrebama korisnika na sljedeći način: 1. uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 352 sata mjesečno može ostvariti samac s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koji ima Barthel indeks 0-20; 2. uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 176 sati mjesečno može ostvariti: osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 0-20; 3. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21 - 35 i koja živi sama ili su ostali članovi kućanstva maloljetni; 4. samac s mentalnim oštećenjem 4. stupnja; 5. uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u trajanju do 88 sati mjesečno može ostvariti: 1. osoba s tjelesnim oštećenjem 4. stupnja koja ima Barthel indeks 21-35, 2. osoba s tjelesnim oštećenjem 3. stupnja koja ima Barthel indeks 36 – 45, 3. osoba s intelektualnim oštećenjem 3. i 4. stupnja, 4. osoba s poremećajima iz autističnog spektra 3. i 4. stupnja, 5. osoba s mentalnim oštećenjem 4. stupnja koja živi u obitelji samac s mentalnim oštećenjem 3. stupnja ili samac s kroničnim bolestima 4. stupnja.

12. Prema odredbi čl. 40. st. 1. Zakona korisnik usluge osobne asistencije koji uslugu koristi na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad (u daljnjem tekstu: Zavod) nije dužan sudjelovati u plaćanju usluge ako su mu prihodi niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.

13. Shodno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona potrebu za uslugom osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, broj sati usluge te opravdanost pružanja usluge od strane člana obitelji procjenjuje Komisija za procjenu potrebe korisnika na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom i druge dokumentacije. Stavkom 2. istog članka propisano je da komisija iz stavka 1. toga članka u suradnji s korisnikom usluge osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj odnosno njegovim zakonskim zastupnikom izrađuje Listu procjene potreba za svakog korisnika. Stavkom 7. istog članka propisano je da način rada Komisije iz stavka 1. toga članka pravilnikom propisuje ministar.

14. Odredbom čl. 9. st. 2. Pravilnika o sastavu i načinu rada Komisije za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije („Narodne novine“, br. 96/23, dalje: Zakona) propisano je da Komisija ispunjava Listu procjene potreba sukladno kojoj većinom ukupnog broja glasova procjenjuje potrebu za uslugom osobne asistencije koju pruža osobni asistent, komunikacijski posrednik ili videći pratitelj, broj sati usluge te opravdanost pružanja usluge od strane člana obitelji. Stavkom 7. istog članka propisano je da je pri ispunjavanju Liste procjene potreba i razgovora s korisnikom odnosno podnositeljem zahtjeva, ili njegovim zakonskim zastupnikom, svaki član Komisije dužan poštovati prava i interese korisnika odnosno podnositelja zahtjeva.

15. Člankom 13. st. 1. Pravilnika propisano je da se Lista procjene potreba ispunjava na temelju neposrednog razgovora s korisnikom odnosno podnositeljem zahtjeva, ili njegovim zakonskim zastupnikom, te prema potrebi na temelju dodatne dokumentacije. Stavkom 7. istoga članka propisano je da su pri ispunjavanju Liste procjene potreba korisnika i razgovora s korisnikom odnosno podnositeljem zahtjeva, članovi Komisije dužni poštovati prava i interese osobe s invaliditetom te joj omogućiti izjašnjavanje o svim okolnostima i činjenicama koje su bitne za donošenje zaključka.

16. Prema Listi procjena potreba (Lista B - osobe s intelektualnim oštećenjem, osobe s poremećajem iz spektra autizma i osobe s mentalnim oštećenjem) bodovi za procjenu potreba za osobe s poremećajem iz spektra autizma te procijenjeni broj sati usluge utvrđuju se kako slijedi: 45 - 63 - potpuno nesamostalan - 4 sata dnevno (88 sati mjesečno), 36 - 44 - uglavnom nesamostalan - 3 sata dnevno (66 sati mjesečno) ili 20 - 35 - nesamostalan - 2 sata dnevno (44 sata mjesečno).

17. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/lI-551-05/24-04/29 utvrđeno je: da je dana 30. listopada 2023. prvostupanjsko tijelo zaprimilo zahtjev za priznavanje prava na uslugu osobne asistencije IS, ovdje tužitelju; da je tužitelj hrvatski državljanin koji ima prebivalište u [adresa]; da je tužitelj osoba koja je navršila 18 godina te da ima status osobe s invaliditetom sukladno zakonu kojim se uređuje registar osoba s invaliditetom; da je tužitelju Nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda Split KLASA: 551-01/15-03/3010, URBROJ: 426-04-05 od dana 21. listopada 2015. utvrđen 4. stupanj težine invaliditeta - oštećenja funkcionalnih sposobnosti odnosno utvrđeno je da je imenovani osoba s poremećajima iz autističnog spektra - 4. stupnja i osoba s mentalnim oštećenjem 4. stupnja koja živi u obitelji; da tužitelj ne ostvaruje uslugu pomoći u kući temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa; da tužitelju nije osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje temeljem zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi ili drugog propisa; da tužitelju nije odobrena usluga cjelodnevnog boravka na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi; da roditelj ili drugi član obitelji tužitelja nema priznato pravo na status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja za potrebu skrbi o imenovanom na temelju zakona kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi; da tužitelj ne ostvaruje pravo na njegovatelja na temelju drugih propisa; da se tužitelj ne nalazi u istražnom zatvoru ili na izdržavanju kazne zatvora; da tužitelj ne ostvaruje uslugu osobne asistencije koju pruža videći pratitelj; da su prihodi tužitelja niži od prosječne neto plaće isplaćene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini; da je Komisija za procjenu potrebe korisnika utvrdila da je korisniku opravdano odobriti 66 sati mjesečno usluge osobne asistencije tj. osobnog asistenta te da je Udruga osoba s cerebralnom paralizom „Srce“ - Split, kao pružatelj usluge osobne asistencije, u mogućnosti korisniku pružati predmetnu uslugu.

18. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji mr. Danijeli Didić, spec. kliničkom psihologu, koja je trebala procijeniti potreban broj sati socijalne usluge osobne asistencije koji je tužitelju potreban počevši od dana 1. veljače 2024. u smislu odredbi Zakona o osobnoj asistenciji („Narodne novine“ br. 71/23) te Liste B

- osobe s intelektualnim oštećenjem, osobe s poremećajem iz spektra autizma i osobe s mentalnim oštećenjima (Lista B1 i B2) pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Pravilnika o sastavu i načinu rada Komisije za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije („Narodne novine“, br. 96/23, u nastavku teksta: Uredba).

19. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 14. ožujka 2025. stalna sudska vještakinja mr. Danijela Didić, spec. klinički psiholog, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije te onog što je utvrđeno psihologijskom opservacijom na licu mjesta u tužiteljevom domu, a što je sve detaljno navedeno i obrazloženo, u bitnom, ističe da prema petom izdanju Dijagnostičko statističkog priručnika mentalnih poremećaja (DSM-V) poremećaj iz spektra autizma (u daljnjem tekstu: PSA) je kompleksno razvojno stanje koje uključuje postojanje izazova na području govora i neverbalne komunikacije, socijalne interakcije i restriktivnih i repetitivnih ponašanja (American Psychiatric Association, 2013.). Prema rezultatima vještačenja provedenog 2015. godine da je utvrđeno da kod FS postoji poremećaj autističnog spektra razina IV, da postoji više vrsta oštećenja i više vrsta teških oštećenja da postoji teški invaliditet (IV stupanj), da ne postoje sposobnosti za osposobljavanje za samozbrinjavanje, da postoji potpuna nesposobnost za rad IV stupnja, da postoji trajna potreba i to u punom opsegu za pomoć i njegu tužitelja i da zbog činjenice trajnog stanja kontrolni pregled nije potreban. Iz nalaza kliničkog psihologa mr. RS, prof. psih., specijalistice kliničke psihologije, koji je izrađen dana 10. siječnja 2024. proizlazi da tužitelj nije sposoban za samostalan život i da je potpuno ovisan o tuđoj pomoći te se predlaže da mu se omoguće sva prava iz područja socijalne i zdravstvene skrbi te je utvrđeno intelektualno funkcioniranje na razini UMR. Zbog svega navedenog, kao i neposredne opservacije funkcioniranja FS provedene od strane vještaka dana 12. ožujka 2025. da se zaključuje kako je Komisija za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije HZSR, PU Split površno i nepravilno bodovala Listu B1 (procjena samostalnosti korisnika) i Listu B2 (procjena učestalosti potrebne podrške). U Listi B1 pogrešno su bodovani segmenti: Podrška u socijalnom funkcioniranju: Planiranje i usmjeravanje aktivnosti slobodnog vremena, razgovor, usmjeravanje na aktivnosti svakodnevnog života u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). 4) Orijentacija u vremenu i prostoru, prepoznavanje rizika i opasnosti u odnosu na druge ljude u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno daje korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). 10) Korištenje asistivne tehnologije u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je samostalan/ne želi asistenciju u navedenom području/nije potrebno/ne odnosi se na korisnika/korisnik ima podršku/nije primjenjivo na korisnika (0), a procjena vještaka je daje korisniku asistivna tehnologija potrebna, da je svakodnevno koristi i da je u njezinom korištenju potpuno nesamostalan (3). Pomoć u kućanstvu: administrativne aktivnosti u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je samostalan/ne želi asistenciju u navedenom području/nije potrebno/ne odnosi se na korisnika/korisnik ima podršku/nije primjenjivo na korisnika (0), a procjena vještaka je da je u tom dijelu korisnik potpuno nesamostalan (3). Briga o sebi: 1) Osobna higijena lica u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). 2) Osobna higijena tijela u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). Svlačenje i oblačenje u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom samostalan/samostalan uz pomagalo/potrebna mala pomoć - priprema (1), a procjena vještaka je da je uglavnom nesamostalan (2). U Listi B2 pogrešno su bodovani segmenti: Podrška u socijalnom funkcioniranju: 10) Korištenje asistivne tehnologije u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da ista korisniku nije potrebna (0), a prema procijeni vještaka da mu je ista svakodnevno potrebna (3). Pomoć u kućanstvu: 4) Administrativne aktivnosti u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da ista korisniku nije potrebna (0), dok je procjena vještaka da mu je mjesečno potrebna (1). Briga o sebi: 3) Korištenje medikamentozne terapije i specifična medicinska podrška u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da ista korisniku nije potrebna (0), dok je procjena vještaka da mu je mjesečno potrebna (1). Zaključno se navodi da je rješenje HZSR, PU Split KLASA: UP/I-551-03/23-15/85, UR.BR. 139-126-04-38-24-7 od dana 27. siječnja 2024. - Prema načelima upravnog postupka, svaka odluka koja utječe na prava korisnika socijalnih usluga mora biti jasno i argumentirano obrazložena. Ako nisu analizirani segmenti Liste B1 (procjena samostalnosti korisnika) i Liste B2 (učestalost potreba), da se postavlja pitanje na temelju čega je donesena odluka. Rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike KLASA: UP/II-551-05/24-04/29, UR. BROJ: 524-11-02/7-24-2 od dana 28. ožujka 2024. - Uputa drugostupanjskog tijela da se korisnika uputi na prvostupanjsko vještačenje unatoč ranijem nalazu i mišljenju iz 2015. godine da se može ocijeniti kao pravno i činjenično problematična te neutemeljena. Nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje iz 2015. godine da je napisan jasno, konkretno i cjelovito. Članovi Komisije, barem ako je suditi prema načinu na koji su procjenjivali potrebu korisnika FS i bodovali liste B1 i B2, da nisu vodili računa, a vjerojatno nisu ni upoznati niti prate rezultate istraživanja iz područja o kojima rade procjene i donose odluke koje u bitnom određuju kvalitetu života korisnika i članova njihovih obitelji. U Listi B1 pogrešno su bodovani segmenti: Podrška u socijalnom funkcioniranju: 3) Planiranje i usmjeravanje aktivnosti slobodnog vremena, razgovor, usmjeravanje na aktivnosti svakodnevnog života u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). 4) Orijentacija u vremenu i prostoru, prepoznavanje rizika i opasnosti u odnosu na druge ljude u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). 10) Korištenje asistivne tehnologije u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je samostalan/ne želi asistenciju u navedenom području/nije potrebno/ne odnosi se na korisnika/korisnik ima podršku/nije primjenjivo na korisnika (0), a procjena vještaka je da je korisniku asistivna tehnologija potrebna, da je svakodnevno koristi i da je u njezinom korištenju potpuno nesamostalan (3). Pomoć u kućanstvu: 4) administrativne aktivnosti u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je samostalan/ne želi asistenciju u navedenom području/nije potrebno/ne odnosi se na korisnika/korisnik ima podršku/nije primjenjivo na korisnika (0), a procjena vještaka je da je u tom dijelu korisnik potpuno nesamostalan (3). Briga o sebi: 1) Osobna higijena lica u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). 2) Osobna higijena tijela u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom nesamostalan (2), a procjena vještaka je da je korisnik potpuno nesamostalan (3). 5) Svlačenje i oblačenje u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da je korisnik uglavnom samostalan/samostalan uz pomagalo/potrebna mala pomoć - priprema (1), a procjena vještaka je da je uglavnom nesamostalan (2). U Listi B2 pogrešno su bodovani segmenti: Podrška u socijalnom funkcioniranju: 10) Korištenje asistivne tehnologije u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da ista korisniku nije potrebna (0), a prema procijeni vještaka da mu je ista svakodnevno potrebna (3). Pomoć u kućanstvu: 4) Administrativne aktivnosti u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da ista korisniku nije potrebna (0), dok je procjena vještaka da mu je mjesečno potrebna (1). Briga o sebi: 3) Korištenje medikamentozne terapije i specifična medicinska podrška u kojemu je prema Komisiji Zavoda procijenjeno da ista korisniku nije potrebna (0), dok je procjena vještaka da mu je mjesečno potrebna (1).

20. Dakle, ovaj sud vjeruje Nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje mr. Danijele Didić, spec. kliničkog psihologa od dana 14. ožujka 2025. kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti te sukladno najvišim medicinskim dostignućima, s obzirom da je osoba kojoj je povjereno vještačenje vještak uže specijalnosti koja je osim analize onog što proizlazi iz spisa tuženog tijela izvršila i psihološku opservaciju tužitelja u njegovom domu. Sud smatra da je predmetno vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela, kao i da sadrži podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale nikakvih primjedbi, i u kojem je detaljno navedeno gdje je sve pogrešno izvršeno bodovanje od strane Komisije za procjenu potrebe korisnika za uslugom osobne asistencije u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i zbog čega tužitelju treba priznati pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u opsegu od 88 (osamdeset i osam) sati usluge mjesečno.

21. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je pozivom na odredbu članka čl. 117. st. 1., vezano uz čl. 151. st. 2. ZUS-a, trebalo poništiti rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje (iz istih razloga), te tužitelju priznati pravo na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u opsegu od 88 (osamdeset i osam) sati usluge mjesečno, počevši od dana 1. veljače 2024., te naložiti prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu, odnosno presuditi kao pod točkama I, II i III izreke ove presude.

22. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, koji se sastoji u utvrđenju postojanja prava na uslugu osobne asistencije koju pruža osobni asistent u opsegu od 88 (osamdeset i osam) sati usluge mjesečno, počevši od dana 1. veljače 2024., već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 81. stavkom 1. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke III. izreke presude, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima. Pri tome prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju ove presude, u dijelu koji se odnosi na utvrđenja iz točke III. izreke presude, ne može biti stavljeno izvan snage od strane revizijskog tijela tuženika, niti je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja u izvršenju ove presude u dijelu kojim je odlučeno sudskim utvrđenjem ovlašteno zatražiti nalaz i mišljenje revizijskog tijela, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog Suda, koja se sastoji u bezuvjetnim utvrđenjima iz točke III. presude, čime bi se prvostupanjsko tijelo bez pravne osnove upustilo u meritum stvari riješene sudskom presudom, sve imajući na umu da u pogledu učinaka sudske odluke donesene u upravnom sporu odredbe članka 10. i članka 81. stavka 1. i 2. ZUS-a, vezano uz članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23) imaju prvenstvo u odnosu na norme kojima je uređena upravna revizija. Osim toga, uzevši u obzir hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (59/90, 135/97, 8/98- proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 55/01-ispr., 76/10, 85/10-proč. tekst i 5/14), protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da sudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.

23. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe te sastav podneska od dana 8. listopada 2024. te zastupanje na ročištima dana 29. studenog 2024. i 11. travnja 2025. za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura (dakle 4.000,00 eura) sve uvećano za PDV od 25% (1.000,00 eura), što ukupno iznosi 5.000,00 eura, što je uvećano za troškove provedenog vještačenja po vještaku u iznosu od 850,23 eura, a što sveukupno iznosi 5.850,23 eura, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom IV.

U Splitu, 12. svibnja 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćenicima tužitelja Miji Jeličiću i Marini Bosnić, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Jeličić&partneri d.o.o. Split, Kliška 29,

- tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

- u spis