REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-84/2025-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužiteljice ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jasminki Gregurić Matić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Matić, Feldman i Herman j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave dana 12. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, odvjetnice Jasminke Gregorić Matić i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem članka 335. st. 4. ZPP-a, 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe sukladno podnesku tužiteljice od 7. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 185,87 EUR (slovima: sto osamdeset pet eura i osamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.217,39 EUR (slovima: tri tisuće dvjesto sedamnaest eura i trideset devet centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od:

- 1,12 EUR teku od 01.10.2008.

- 11,78 EUR teku od 03.11.2008.

- 3,96 EUR teku od 02.12.2008.

- 12,64 EUR teku od 02.01.2009.

- 13,82 EUR teku od 02.02.2009.

- 14,41 EUR teku od 02.03.2009.

- 13,00 EUR teku od 01.04.2009.

- 12,79 EUR teku od 04.05.2009.

- 10,58 EUR teku od 01.06.2009.

- 8,64 EUR teku od 02.07.2009.

- 9,32 EUR teku od 03.08.2009.

- 10,76 EUR teku od 02.09.2009.

- 10,09 EUR teku od 07.10.2009.

- 9,28 EUR teku od 03.11.2009.

- 11,15 EUR teku od 02.12.2009.

- 12,92 EUR teku od 05.01.2010.

- 14,78 EUR teku od 03.02.2010.

- 14,30 EUR teku od 03.03.2010.

- 17,44 EUR teku od 06.04.2010.

- 16,63 EUR teku od 03.05.2010.

- 18,21 EUR teku od 01.06.2010.

- 27,10 EUR teku od 07.07.2010.

- 25,07 EUR teku od 02.08.2010.

- 32,67 EUR teku od 03.09.2010.

- 28,66 EUR teku od 01.10.2010.

- 25,65 EUR teku od 03.11.2010.

- 34,81 EUR teku od 02.12.2010.

- 40,47 EUR teku od 04.01.2011.

- 36,13 EUR teku od 31.01.2011.

- 0,24 EUR teku od 03.03.2011.

- 36,97 EUR teku od 03.03.2011.

- 34,02 EUR teku od 01.04.2011.

- 34,93 EUR teku od 03.05.2011.

- 44,95 EUR teku od 08.06.2011.

- 46,36 EUR teku od 06.07.2011.

- 57,46 EUR teku od 04.08.2011.

- 53,43 EUR teku od 02.09.2011.

- 47,15 EUR teku od 04.10.2011.

- 46,99 EUR teku od 07.11.2011.

- 46,30 EUR teku od 01.12.2011.

- 48,58 EUR teku od 04.01.2012.

- 51,09 EUR teku od 08.02.2012.

- 51,17 EUR teku od 02.03.2012.

- 49,59 EUR teku od 03.04.2012.

- 50,23 EUR teku od 02.05.2012.

- 50,99 EUR teku od 05.06.2012.

- 0,18 EUR teku od 02.07.2012.

- 50,16 EUR teku od 02.07.2012.

- 50,24 EUR teku od 03.08.2012.

- 49,31 EUR teku od 03.09.2012.

- 47,58 EUR teku od 03.10.2012.

- 49,69 EUR teku od 09.11.2012.

- 50,45 EUR teku od 11.12.2012.

- 49,45 EUR teku od 16.01.2013.

- 0,70 EUR teku od 18.02.2013.

- 46,06 EUR teku od 18.02.2013.

- 1,01 EUR teku od 18.03.2013.

- 45,74 EUR teku od 18.03.2013.

- 3,47 EUR teku od 17.04.2013.

- 47,90 EUR teku od 17.04.2013.

- 1,79 EUR teku od 16.05.2013.

- 46,88 EUR teku od 16.05.2013.

- 1,85 EUR teku od 21.06.2013.

- 44,08 EUR teku od 21.6.2013.

- 1,81 EUR teku od 19.07.2013.

- 43,30 EUR teku od 19.07.2013.

- 0,83 EUR teku od 22.08.2013.

- 45,69 EUR teku od 22.08.2013.

- 45,77 EUR teku od 02.09.2013.

- 1,00 EUR teku od 22.10.2013.

- 47,77 EUR teku od 22.10.2013.

- 1,75 EUR teku od 18.11.2013.

- 46,19 EUR teku od 18.11.2013.

- 1,81 EUR teku od 27.12.2013.

- 47,32 EUR teku od 27.12.2013.

- 1,36 EUR teku od 17.01.2014.

- 47,44 EUR teku od 17.01.2014.

- 1,80 EUR teku od 20.02.2014.

- 48,57 EUR teku od 20.02.2014.

- 1,73 EUR teku od 18.03.2014.

- 49,61 EUR teku od 18.03.2014.

- 1,79 EUR teku od 22.04.2014.

- 48,98 EUR teku od 22.04.2014.

- 1,86 EUR teku od 20.05.2014.

- 47,91 EUR teku od 20.05.2014.

- 1,82 EUR teku od 20.06.2014.

- 47,30 EUR teku od 20.06.2014.

- 1,93 EUR teku od 16.07.2014.

- 47,73 EUR teku od 16.07.2014.

- 1,72 EUR teku od 19.08.2014.

- 47,94 EUR teku od 19.08.2014.

- 2,89 EUR teku od 08.09.2014.

- 50,45 EUR teku od 08.09.2014.

- 1,81 EUR teku od 03.10.2014.

- 50,53 EUR teku od 03.10.2014.

- 1,61 EUR teku od 10.11.2014.

- 52,85 EUR teku od 10.11.2014.

- 53,88 EUR teku od 09.12.2014.

- 53,29 EUR teku od 05.01.2015.

- 0,17 EUR teku od 03.02.2015.

- 53,72 EUR teku od 03.02.2015.

- 0,32 EUR teku od 04.03.2015.

- 53,95 EUR teku od 04.03.2015.

- 0,09 EUR teku od 08.04.2015.

- 54,04 EUR teku od 08.04.2015.

- 53,98 EUR teku od 06.05.2015.

- 53,98 EUR teku od 10.06.2015.

- 53,67 EUR teku od 09.07.2015.

- 0,31 EUR teku od 06.08.2015.

- 53,68 EUR teku od 06.08.2015.

- 0,31 EUR teku od 07.09.2015.

-53,98 EUR teku od 07.09.2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 01.10.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužiteljici ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.673,96 EUR (slovima: tisuću šesto sedamdeset tri eura i devedeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice ČD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 199,08 EUR (slovima: sto devedeset devet eura i osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi koju je podnijela pred ovim sudom 17. lipnja 2020., navodi da je s Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9 (pravni prednik tuženika), zaključila 16. rujna 2008. Ugovor o kreditu broj 219826, koji je dana 18. rujna 2008., potvrđen od strane javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-24644/08. Nadalje, tužiteljica navodi da joj je člankom 1. predmetnog Ugovora o kredtu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 14.147,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Člankom 2. ugovorena je redovna kamatna stopa od 6,10% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora, člankom 3. ugovorena je namjena kredita za kupnju vozila, člankom 4. ugovorena je valutna klauzula – kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje se u kunskoj protuvrijednosti.

2. Tužiteljica također ističe da je predmetni Ugovor o kreditu obuhvaćen pravnim posljedicama iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž- 7129/13, odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. te presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž- 6632/2017.

3. Nadalje tužiteljica ističe da je predmetni Ugovor o kreditu zaključila na unaprijed formuliranim obrascima standardnih ugovora o kreditu iz ponude tuženika, da se o ugovornim odredbama, pa tako i onih koje se tiču valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nije prije i prilikom zaljučenja ugovora pregovaralo te da tužiteljica nije mogla utjecati nikako na tekst tih odredaba. Tužiteljica ističe da ugovor ne sadrži, niti je prilikom ugovaranja tužiteljici na bilo koji način prezentirano, o kojim je parametrima ovisno i pod kojim uvjetima dolazi do promjene bilo koje od ovih stavki niti je tužiteljica kao potrošač raspolagala stručnim znanjima koja bi joj omogućila razumijevanje negativnih učinaka koji za nju kao potrošača mogu proizići iz ugovaranja promjenjive kamatne stope i zaštitne klauzule u CHF.

4. Tužiteljica ističe da je tuženik tijekom trajanja ugovornog odnosa po Ugovoru o kreditu broj: 219826 mijenjao kamatnu stopu na višu stopu od 6,10 % godišnje kao početno ugovorenu stopu te da se usporedno s promjenom kamatne stope na štetu tužiteljice mijenjao i tečaj švicarskog franka u odnosu na domaću valutu iz kojih je razloga iznos mjesečnog anuiteta tužiteljice tijekom trajanja ugovornog odnosa s tuženikom bio povećan u odnosu na početne anuitete. Zaključno, tužiteljica ističe da je angažirala stalnog sudskog vjetaka za izračun iznosa koje je neosnovano od nje naplatio tuženik te je sukladno njegovom nalazu i mišljenju postavila tužbeni zahtjev koji predlaže usvojiti.

5. Podneskom od 7. rujna 2022., tužiteljica je nakon provedenog financijskog vještačenja postavila konačni tužbeni zahtjev kojim predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 185,87 EUR uz zakonske zatezne kamate po osnovi preplaćenih anuiteta na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope Ugovora o kreditu broj 219286 te iznos od 3.217,39 EUR po osnovi preplaćenih anuiteta na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF Ugovora o kredtu broj 219826 uz troškove parničnog postupka i zakonske zatezne kamate.

6. Ukazuje se da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. posl. br. Su IV – 162/2021 zaključeno da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem stoga je sud odlučio kao u izreci rješenja.

7. U odgovoru na tužbu od 22. travnja 2021. (list 55-65), pravni prednik tuženika u cijelosti je osporio tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe prigovor zastare, navodi da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže između stranaka, da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je pravni prednik tuženika prigovorio načinu postavljanja tužbenog zahtjeva. Pravni prednik tuženika ističe da presuda u kolektivnom sporu nema pravni učinak erga omnes da bi se mogla primjenjivati na svaki pojedinačni spor pokrenut pojedinačnom tužbom te da je stoga neosnovano pozivanje tužtelja na mogućnost automatske primjene utvrđenja iz parnice Potrošač i presude VTS-a.

8. Pravni prednik tuženika u odgovoru na tužbu nadalje ističe da sve i kada bi presuda iz parnice potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Naime, kako to ističe tuženik tužbeni zahtjev je postavljen na isplatu, a utemeljen je na tvrdnji o ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope te ističe da tužitelj svoje tvrdnje nije potkrijepio niti jednim dokazom. Tuženik ističe da je u kolektivnom sporu u pitanju pružanje apstraktne pravne zaštite potrošačima, koja se tek treba konkretizirati u individualnim slučajevima. Nadalje tuženik ističe da materijalno pravo predviđa mogućnst ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, da je odluke o promjeni kamatnih stopa donosio u pravilu jednom godišnje i to u trenutku kada je promjena uvjeta na tržištu bitno odstupala od tekućih kamatnih stopa u portfelju tuženika. Tuženik ističe da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i dostupan je svima te je evidentno da se o promjenjivosti kamatne stope prethodno pregovaralo.

9. U odnosu na razumljivost valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prije sklapanja ugovora kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora. Tuženik nadalje ističe da kretanje tečaja CHF nakon 2010. godine, kao posljedicu svjetske ekonomske krize nitko nije mogao predvidjeti pa niti tuženik. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Napominje se da je rješenjem ovog suda poslovnog broja P-472/2020 od 2. srpnja 2024. točkom I. izreke utvrđen prekid postupka, budući je utvrđeno da je pravni prednik tuženika Nova hrvatska banka d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB: 78427478595 (pravni slijednik Sberbank d.d.), prestao postojati brisanjem iz sudskog registra na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-23/36488 od 10. listopada 2023. Točkom II. citiranog rješenja pozvan je tuženik preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari. Citirano rješenje postalo je pravomoćno 18. srpnja 2024.

10. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku Ugovora o kreditu broj: 219826 od 16. rujna 2008., ovjerenog po javnom bilježniku Mladenu Matošu pod poslovnim brojem OV-24644/08 od 18. rujna 2008. (list 14-21), presliku Otplatne tablice po kreditu (list 22-24), presliku mišljenja i nalaza sudskog vještaka od 20. travnja 2020. (list 25-36), presliku Prometne kartice po kreditu 219826 korisnika ČD (list 37-46), provedeno je financijsko vještačenje te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 10. svibnja 2022. (list 107-149). Na ročištu održanim pred ovim sudom 12. ožujka 2025., punomoćnica tužiteljice navela je da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem tužiteljice zbog njezinog zdravstvenog stanja i od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka RD, također zbog njegovog zdravstvenog stanja.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

12. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice kao korisnika kredita prema tuženiku kao pravnom slijedniku kreditora, radi isplate iznosa koje je tužiteljica preplatila uslijed jednostrane promjene kamatnih stopa od strane pravnog prednika tuženika i promjene tečaja švicarskog franka za koju je valutu vezana obveza iz navedenog ugovora.

13. Između stranaka postupka nije sporno da su tužiteljica, kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je pravni prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu CHF 14.147,90 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Sporna je valjanost ugovornih odredbi iz kojih proizlazi da je kreditor ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno aktima Banke. Također, sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužiteljici utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara tražbine.

14. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Naime, navedeno je suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/07) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno člancima 96. i 97. ZZP/07.

15. Člankom 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavak 1. ZPP) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

16. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužiteljice, sud je između ostale dokumentacije koja prileži spisu izvršio uvid u Ugovor o kreditu broj: 219826 od 16. rujna 2008., koji je ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matoš iz Zagreba, 18. rujna 2008. pod poslovnim brojem OV-24644/08. Uvidom u navedeni Ugovor utvrđeno je da je člankom 2. ugovorena redovna stopa od 6,10% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Nadalje, člankom 4. ugovorena je valutna klauzula na način da se kredit ugovora u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, dok je člankom 1. određeno da se kredit odobrava u iznosu od 14.147,90 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. Iz članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu, razvidno je da je namjena kredita kupnja vozila. Napominje se da tuženik nije dokazao da bi se vozilo koristilo u poslovne svrhe. Također, u slučaju da je tuženik smatrao da je tužiteljica kupila vozilo radi korištenja istog u poslovne svrhe, imao je mogućnost sukladno članku 10. predmetnog ugovora o kreditu otkazati ugovor. Tuženik nije otkazao predmetni ugovor o kreditu, što ukazuje na zaključak da je tužiteljica u skladu s ugovornim odredbama vozilo koristila u osobne svrhe.

17. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007, 125/2007; dalje: ZZP), koji člankom 74. stavak 1. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako je moguće, ukupan iznos tih uplata, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, nominalnu godišnju kamatnu stopu za zajam i nominalnu godišnju kamatnu stopu za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Stavkom 2. određeno je da u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti.

18. Članak 96. stavak 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, stavkom 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 102. stavak 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

19. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008; u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 18. rujna 2008. Člankom 269. stavak 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. istog članka propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema članku 272. stavak 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema članku 270. stavak 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

20. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužiteljica kao potrošač u smislu članka 3. točka 1. ZZP s tuženikom, kao trgovcem, zaključila naprijed navedeni Ugovor o kreditu broj: 219826 od 16. rujna 2008. radi kupnje motornog vozila. Nadalje je utvrđeno da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate.

21. Ukazuje se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023. posl. br. Su IV–56/2023-9 koji glasi:

''Na kome je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003, 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007, 125/2007)?

U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.''

22. Ukazuje se na članak 12. ZPP, koji određuje da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. To u konkretnom slučaju znači da pitanje ništetnosti članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF, članka 2., članka 4. i članka 8. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu, ovaj sud može raspraviti kao prethodno pitanje.

23. Ukazuje se da Zakon o obveznim odnosima, koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u članku 328. određuje da se pravo na isticanje ništavosti ne gasi. Slijedom navedenoga, tužiteljica može tražiti da se pitanje ništetnosti članka 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF, članka 2., članka 4. i članka 8. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu, raspravi bilo kao samostalan tužbeni zahtjev bilo kao prethodno pitanje.

24. Iz provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (članak 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF, članak 2., članak 4. i članak 8. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu).

25. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (članak 81. stavak 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu članaka 269. stavak 2. i članka 272. stavak 1. ZOO.

26. U konkretnom slučaju u članku 2. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatama i naknadama Kreditora. U navedenoj odredbi nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako predmetni članak Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bio ni određen, a niti odrediv u trenutku sklapanja toga Ugovora.

27. Nadalje, tužiteljica tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike anuiteta između onoga koliko bi oni iznosili na temelju izračuna prema kamatnoj stopi i tečaju CHF u trenutku isplate kredita i onoga što je tužiteljica stvarno isplatila zbog povećanja kamatne stope i tečajne razlike. Uvažavanjem činjenice da se anuitet kredita sastoji od kamate i od glavnice, nastup zastare za isplatu razlike anuiteta za više isplaćene iznose je različit, ovisno o tome odnosi li se na kamatu ili tečajnu razliku. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu članka 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, i to donošenjem presude poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Iz navedenoga proizlazi da u odnosu za više plaćene iznose po osnovi promjene kamatne stope, petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem članka 225. ZOO. istječe dana 13. lipnja 2019. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. lipnja 2020., to je razvidno da je u odnosu na tražbinu tužiteljice po osnovi promjene kamatne stope nastupila zastara te je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti te je stoga odlučeno kao pod točkom I. izreke.

28. Nadalje, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila bez prethodnog pregovaranja s pravnim prednikom tuženika o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužiteljici prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan.

29. Naime, predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu pravnog prednika tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Naime, pravni prednik tuženika je bio dužan informirati tužiteljicu o valutnoj klauzuli i skrenuti joj pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način joj omogućiti da pristane na takve odredbe, a što pravni prednik tuženika nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužiteljica mora vratiti tuženiku.

30. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. (članak 1. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF, članak 2., članak 4. i članak 8. u dijelu u kojem je ugovorena valuta CHF predmetnog Ugovora o kreditu). Stoga su sporne ugovorne odredbe zaista i prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te iste predstavljaju nepoštene odredbe u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

31. Prema članku 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, člankom 323. stavak 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, pravni prednik tuženika je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja razlike između iznosa koji bi tužiteljica platila po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platila pravnom predniku tuženika po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetnih ugovornih odredbi u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO.

32. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mario Tkalecu iz Vještak Tkalec d.o.o. (list 107-149). Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 10. svibnja 2022. (list 107-149), izračunao preplaćeni iznos kredita s osnove koja proizlazi iz promjene kamatne stope te iznos ukupno više plaćenih anuiteta po osnovi razlike između plaćenih iznosa na ime anuiteta i zaračunatih anuiteta konvertiranih u kune po tečaju na dan isplate kredita. Vještak je izračunao da ukupno potraživanje tužiteljice vezano za razliku obveza radi promjene kamatne stope iznosi 185,87 EUR te da je na ime otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF ukupno više plaćeno 3.217,39 EUR. Također, vještak je napomenuo da nema mjesečnih negativnih razlika u smislu niže kamatne stope u odnosu na početnu ugovorenu i nižeg tečaja CHF u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

33. Na nalaz i mišljenje vještaka, tužiteljica nije imala primjedbe te je sukladno istom podneskom od 18. svibnja 2022. precizirala tužbeni zahtjev te je podneskom od 7. rujna 2022. u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022, 88/2022) tužiteljica dostavila usklađeni tužbeni zahtjev na način da je isti iskazan uz iznos u kunama i u valuti EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Podneskom od 12. prosinca 2022., pravni prednik tuženika naveo je da nema računskih prigovora na nalaz i mišljenje, da prigovora osnovi po kojoj je izračun napravljen, međutim da ne traži dopunsko očitovanje vještaka.

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 10. svibnja 2022., budući je isti stručan i objektivan.

35. Upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica na temelju ništetne ugovorne odredbe koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita preplatila pravnom predniku tuženika po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od 3.217,39 EUR i to radi ugovorene valutne klauzule u valuti CHF.

36. Slijedom navedenoga, sud je tuženiku naložio isplatiti tužiteljici zatraženi iznos od 3.217,39 EUR, kako je to zatražila tužiteljica preciziranim tužbenim zahtjevom od 7. rujna 2022. Na taj iznos dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u točki II. izreke, na temelju članka 1115. ZOO, imajući u vidu da pravni prednik tuženika nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22).

37. Također, valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika, odnosno za razdoblja otplate kredita kada je pravni prednik tuženika obračunavao tužiteljici i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od srednjeg tečaja HNB za devize važećem na dan isplate. Naime, kada je pravni prednik tuženika, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu. Također, tuženik nema tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužiteljice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, pravni prednik tuženika je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima. Naime, ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom navedenoga, pravni prednik tuženika je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu te stoga tuženik, budući je njegov pravni prednik kriv za sklapanje ništetnih odredbi ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu članka 323. stavak 2. ZOO, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužiteljica, a ne i tuženik. Uostalom, tužiteljica nije ništa primila niti stekla bez osnove, budući da je uplate primio pravni prednik tuženika te stoga ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primila. Naime, ukazuje se da je Vrhovi sud Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. dao odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija i koji glasi:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita." Također, napominje se da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u konkretnom slučaju nema mjesečnih negativnih razlika.

38. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na više plaćene iznose anuiteta od strane tužiteljice po osnovi tečajne razlike. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu članka 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka po osnovi tečajne razlike tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/2012 (odluka je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženika) te stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 17. lipnja 2020., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem članka 225. ZOO. po osnovi tečajne razlike.

39. Osobito se ukazuje na stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2 i to objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

40. U tom smislu na sjednici je postavljeno pravno pitanje:

"Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020."

41. U odgovoru su doneseni slijedeći zaključci:

1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“

42. Odgovor na ovo pitanje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.„

43. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).

44. Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

45. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

46. Zaključak iz točke 47. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

47. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužitelju stečenog bez osnove u odnosima prema tuženiku ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.

48. Napominje se da je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, budući isti nije niti mogla bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U slučaju kada je tužitelj već u tužbi utužio razliku s osnova promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita te valutne klauzule, dakle iznose koji su konačnim tužbenim zahtjevom precizirani te imajući u vidu da se tako preinačeni dio tužbenog zahtjeva zasniva na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka, po stajalištu ovog suda ne može se govoriti o zastari za preinačeni dio tužbenog zahtjeva jer je točan iznos naknade štete s osnova ništetnosti utvrđen tek provedenim vještačenjem. Sama činjenica da je vještak u svom nalazu i mišljenju iskazao novčani iznos za koji je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev ne može ići na štetu ovdje tužiteljice Zbog navedenog je za ocjenu prigovora zastare odlučan dan podnošenja tužbe temeljem članka 242. stavak 1. ZOO, a ne dan preinake tužbe, budući da je tužiteljica za visinu naknade štete s osnova ništetnosti saznala tek po provedenom vještačenju. Stoga bi po ocjeni ovog suda shvaćanje da je za ocjenu prigovora zastare kod preinake tužbe odlučan dan preinake tužbe bilo usmjereno prema formalizmu koji otežava uspostavljanje pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava vjerovnika i dužnika i njime bi se tužiteljici ograničilo njezino pravo na pristup sudu kao aspekt prava na pravično suđenje (tako i ŽS u Splitu poslovni broj Gž 2439/2016 od 8. lipnja 2017.). Ukazuje se na zaključak sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024., pod poslovnim brojem Su-IV-123/2024, koje glasi: " U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

49. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje Tarifa). Napominje se da tužiteljica nije uspjela u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva radi kojega tuženiku nisu nastali dodatni troškovi, obzirom su se tijekom cijelog postupka utvrđivale odlučne činjenice koje se odnose i na isplatu razlike anuiteta za više isplaćene iznose zbog promjene kamatne stope tijekom trajanja ugovornog odnosa i tečajne razlike.

50. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 3. svibnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 18. svibnja 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 7. rujna 2022. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 4. Tarife), trošak pristupa na ročište od 16. veljače 2022. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 12. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), dakle ukupan iznos od 1.050,00 EUR na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 262,50 EUR. Također, sud je tužiteljici priznao iznos od 81,89 EUR za sudsku pristojbu na tužbu, iznos od 199,08 EUR za provođenje financijskog vještačenja te iznos od 80,49 EUR za sudsku pristojbu na presudu. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužiteljice iznose 1.673,96 EUR. Na trošak parničnog postupka tužiteljici je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

51. Sud tužiteljici nije priznao iznos od 199,08 EUR za vještačenje po ECONITY d.o.o. Sesvete, budući se radi o vještačenju koje nije određeno od strane suda te na temelju istoga nije donesena sudska odluka. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

52. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2025.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku