Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Zaboku

Zabok, M. Gupca 22

Poslovni broj: Pr-24/2023.-26.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sutkinji toga suda Nives Škudar, u pravnoj stvari tužiteljice GM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marijanu Senteu, odvjetniku u Zagrebu, Trakošćanska 11, protiv tuženika KM, vl. obrta " [obrt]" obrt za ugostiteljstvo, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivana Ena Hemar, odvjetnica iz OD Terešak & Partneri iz Zagreba, radi zaštite prava iz radnog odnosa, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

" 1.„Utvrđuje se da ne postoji tužiteljičin usmeni otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.06.2021. i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.06.2021. s primjenom odredbi o bruto plaći od 1. veljače 2023. za radno mjesto pomoćnog kuhara, zaključenih između tuženika kao poslodavca i tužiteljice kao radnika.

2. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice kod tuženika kao poslodavca nije prestao te se utvrđuje nedopuštenom tuženikova odjava tužiteljice s mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje s danom 21.05.2023.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljicu vrati na isto radno mjesto na kojem je do tada radila ili na drugo radno mjesto odgovarajuće njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, uz priznavanje svih zakonskih prava iz radnog odnosa od dana 22. svibnja 2023. pa nadalje.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka uz zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 875,00 eura, uz zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 8 dana.“

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dana 14. srpnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženik u kojoj navodi da je bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.06.2021. i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.06.2021. s primjenom odredbi o bruto plaći od 1. veljače 2023. za radno mjesto pomoćnog kuhara s mjestom rada u [adresa].

1.1. Tužiteljica je dana 21.05.2023. u poslijepodnevnoj smjeni zbog zdravstvenih poteškoća morala prekinuti s radom i otići kući, a sljedeći dan, 22.05.2023. istoj je liječnik opće prakse otvorio bolovanje te je privremena nesposobnost za rad trajala od 22.05.2023. do 29.05.2023., te od 30.05.2023. do 31.05.2023. Dana 2. lipnja 2023. tužiteljica je donijela poslodavcu Izvješća o privremenoj nesposobnosti / spriječenosti za rad te joj je tada JM, supruga tužitelja usmeno priopćila da je tužiteljica odjavljena sa iz radnog odnosa s danom 21.05.2023., uz objašnjenje da je tužiteljica sama dala otkaz. Potom je tužiteljica dana 4. lipnja 2023. na portalu e-građani pristupila svojem korisničkom pretincu i u istom otvorila poruku-Obavijest- HZMO-a da je s danom 21.05.2023. odjavljena s mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje temeljem uspostavljene prijave o prestanku osiguranja M-2P. Sljedećeg dana tužiteljica je u Zaboku od strane djelatnika HZMO-a usmeno dobila informaciju da je razlog prestanka osiguranja sporazumni raskid ugovora o radu. S obzirom da HZMO nije htio tužiteljici dati primjer navedene odjave, tužiteljica predlaže da se isti zatraži od HZMO po službenoj dužnosti.

1.2. Tužiteljica nije otkazala predmetni ugovor o radu, niti je potpisala sporazumni raskid istog niti joj je poslodavac dostavio svoju odluku o otkazu ugovora o radu. Tužiteljica je prvo saznanje o odjavi sa mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje dobila dana 2. lipnja 2023. od JM, supruge tuženika, te je potom dana 4. lipnja 2023. na portalu e-građani pristupila svojem korisničkom pretincu i u istom otvorila poruku-Obavijest- HZMO-a da je s danom 21.05.2023. odjavljena s mirovinskog osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Potom je tužiteljica u roku od 15 dana od dana saznanja da više nije u radnom odnosu podnijela tuženiku kao poslodavcu Zahtjev za zaštitu prava, odnosno dana 15. lipnja 2023. putem poštanske preporuke tužiteljica je uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika, a koji Zahtjev tuženik nije zaprimio s napomenom dostavne službe „obaviješten nije podigao pošiljku“. Tuženik nije u daljnjem roku od 15 dana odgovorio na isti pa je tužiteljica podnijela ovu tužbu u daljnjem zakonskom roku od 15 dana nakon što je protekao tuženiku zakonski rok za odgovaranje na Zahtjev za zaštitu prava. Tužiteljica se je obratila i inspekciji rada u svezi konkretnog slučaja, Područnom uredu Varaždin, te se predmet kod njih vodi pod Klasom: 116-02/23-01/3066.

1.3. Tužiteljica ukazuje da tuženik nije imao pravni osnov za njezinu odjavu sa HZMO-a, a isto tako niti za otkaz ugovora o radu, uzevši između navedenog u obzir i činjenicu da je tužiteljica bila u vrijeme odjave sa HZMO-a, trudnica, a što je tuženiku bilo poznato pa je stoga navedeni otkaz nezakonit i ništetan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik prije svega, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te stoga osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, a ujedno osporava i pasivnu legitimaciju, budući da je tužitelj ugovore o radu sklapao s obrtom „ [obrt]“, ugostiteljski obrt iz [adresa], čiji je vlasnik tuženik, a ne sa samim tuženikom, stoga predlaže odbaciti tužbu zbog promašene pasivne legitimacije, jer sam obrt i dalje postoji te je u funkciji, odnosno poziva tužitelja da ispravno naznači tuženika.

2.1. U tužbi se navodi da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.6.2021. i Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.6.2021. s primjenom odredbi o bruto plaći od 1.2.2023. za radno mjesto pomoćnog kuhara s mjestom rada u [adresa]. Tužitelj navodi u tužbi da je tužiteljica dana 21.5.2023. u poslijepodnevnoj smjeni zbog zdravstvenih problema morala prekinuti s radom i otići kući, a sljedeći dan, 22.5.2023. liječnik obiteljske medicine otvorio je tužitelju bolovanje te je privremena nesposobnost trajala od 22.5.2023. do 29.5.2023. te od 30.5.2023. do 31.5.2023. Dana 2.6.2023. tužitelj je tuženiku donio izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad te je tužitelju supruga tuženika, JM usmeno saopćila da je tužitelj odjavljen iz radnog odnosa s danom 21.5.2023. uz objašnjenje da je tužitelj dao otkaz. Dana 4.6.2023. tužitelj je pristupio korisničkom računu na portalu E-građani i otvorio obavijest o odjavi s HZMO da je s danom 21.5.2023. odjavljen temeljem prijave o prestanku osiguranja M-2P. Tužitelj dalje traži da se službenim putem pribavi ista odjava, budući da mu HZMO isti primjerak nije dao. Tužitelj navodi dalje da nije otkazao predmetni ugovor o radu, potpisao sporazumni raskid istog niti da je dobio dostavljenu odluku o otkazu ugovora o radu. Prvo saznanje o istome dobio je od JM **.**.2023., potom 4.6.2023. pristupom na portal E-građani. Nakon toga je tužitelj u roku od 15 dana podnio zahtjev za zaštitu prava, odnosno podnio je dana 15.6.2023. poštom preporučeno, koji zahtjev tuženik nije zaprimio, nego je vraćen s napomenom „obaviješten - nije podigao pošiljku“. Budući da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava (iako isti nije niti zaprimio), to je tužitelj podnio u daljnjem roku od 15 dana ovu tužbu. Tužitelj se obratio i inspekciji rada u svezi konkretnog slučaja, Područnom uredu Varaždinu, jer smatra da tuženik nije imao pravni osnov za odjavu s HZMO, stoga zaključno traži da se utvrdi da ne postoji sporazumni otkaz ugovora o radu, utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i utvrđenje da radni odnos nije prestao i da je nedopuštena tuženikova odjava tužitelja s mirovinskog osiguranja kod HZMO i zaključno traži naknadu parničnog troška zajedno s zakonskim zateznim kamatama.

2.2. Tuženik prije svega navodi da je sam tužitelj tuženiku usmenim putem dana 21.5.2023. saopćio da daje otkaz budući da ne može više raditi zbog učestalih problema s bračnim partnerom i da neće više raditi kod tuženika te je samo napustio radno mjesto usred trajanja radnog vremena, što predstavlja povredu radne obveze iz ugovora o radu. Nadalje, tužitelj je predmetno bolovanje otvorio dana 22.5.2023., te u svezi s time upućuje na članak 37. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: Zakon), koji navodi da je radnik dužan, što je moguće prije, obavijestiti poslodavca o privremenoj nesposobnosti za rad, a najkasnije u roku od tri dana dužan mu je dostaviti liječničku potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad i njezinu očekivanom trajanju. Obzirom da je tužitelj bio na bolovanju od 22.5.2023. do 29.5.2023. te od 30.5.2023. do 31.5.2023., svakako je prekoračio rok dostave liječničke potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad, niti je tuženika kao poslodavca o istome obavijestio sve do dana 2.6.2023. niti usmeno telefonski, putem maila ili na neki drugi način, a i dana 2.6.2023. istu je obavijest donio bračni partner tužitelja. Tuženik ističe da nepoštivanje ove zakonske odredbe može dovesti do izricanja pisanog upozorenja radniku od strane poslodavca, a samim time stječu se uvjeti da pri prvom sljedećem nepoštivanju odredbi zakona o radu, radniku može biti redovito otkazan ugovor o radu radi skrivljenog ponašanja, no i isto nije odlučno za okolnost predmetnog slučaja, obzirom da je tužitelj usmeno dao otkaz tuženiku i napustio radno mjesto. Tuženik je tužitelja višekratno kontaktirao s ciljem sklapanja sporazumnog raskida ugovora o radu ili potpisa otkaza ugovora o radu na što se tužitelj u cijelosti oglušio, i to prvi put je kontaktirao tuženika dana 23.5.2023. s napomenom da dođe po svu dokumentaciju odjave, na koji se poziv tužitelj nije javio. Nadalje, tužitelj je tuženiku naveo da mu je tuženik otkazao ugovor o radu znajući pritom da je u drugom stanju, što naprosto nije istina, jer je dana 22.5.2023. otvoreno bolovanje s naznakom A0 od strane liječnika obiteljske medicine, a dana 30.5.2023. je tek ustanovljeno da je tužitelj trudnica i da se bolovanje otvara zbog komplikacija u svezi trudnoće, s naznakom G0. Ujedno, o provedenom inspekcijskom nadzoru nad obrtom tuženika sastavljen je Zapisnik u kojem je utvrđeno od strane djelatnika ŠM i TM da nikad nisu doživjeli povrede dostojanstva radnika niti od strane poslodavca niti od strane drugih radnika a ujedno da nemaju saznanja da bi do istog došlo u obrtu poslodavca.

2.3. Slijedom navedenog, kako je tužitelj samostalno priopćio otkaz, potom napustio radno mjesto i više nije nikad došao na posao, prekoračio je rokove dostave izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, tuženiku imputira odjavu s HZMO zbog trudnoće što predstavlja neistinite navode, tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati na naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18. lipnja 2021., u prijavu o prestanku osiguranja HZMO od 22. svibnja 2023., saslušao stranke u svrhu dokazivanja te svjedoke LM, JM, ŠM, PM i VM te izvršio uvid u potvrdu DZ KZŽ na listu 80 spisa.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, te cijeneći svaki dokaz za sebe i se dokaze zajedno, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

5. U ovome konkretnom radnom predmetu sporno je pravno pitanje da li je pravno valjan usmeni otkaz ugovora o radu odnosno da li isti postoji i proizvodi pravne učinke.

6. Nesporno je da je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. lipnja 2021. godine i ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. lipnja 2021.sa primjenom odredbi o bruto plaći od 1. veljače 2021. godine.

6.1. Sporno je da li je ugovor o radu usmeno otkazala tužiteljica tuženiku ili je radni odnos prestao tužiteljici temeljem otkaza tuženika.

7. Saslušana kao stranka na svoje navode na ročištu dana 16. listopada 2024. tužiteljica GM navela je da je radila kod tuženika temeljem ugovora na neodređeno vrijeme, a toga dana 21.05.2023. godine je bila nedjelja i ona je radila u popodnevnoj smjeni od 13 do 23 sata. Tijekom te popodnevne smjene toga dana ona je od gazdarice JM dobivala dosta uvreda, jer je imala primjedbe na njezin rad, u smislu da nije dovoljno brza, da nije napravila dobru pripremu za salate i deserte i tome slično. Navodi da je tada bila trudna 5 mjeseci, međutim o tome nije ranije obavijestila svog poslodavca već je za njezinu trudnoću samo znala LM, iako je mislila da kolege to znaju iako nije bilo javno obznanjeno jer se "zaokružila". Oko 18 sati se javila kolegici i rekla da joj nije dobro, dobivala je mučnine i vrtoglavice, radi čega je otišla u toalet da se umije te joj je ona rekla da bi najbolje bilo da ode kući, ali da se prije toga javi poslodavcu. Tako je i učinila, međutim niti gazdarice niti poslodavca nije tamo zatekla, pa se javila šefu kuhinje ŠM i rekla mu da će otići ranije kući jer se ne osjeća dobro. U ponedjeljak je otišla svojoj doktorici i sve joj ispričala, a ona joj je odmah otvorila bolovanje i to je bio doktor opće medicine i te doznake je njezin suprug o otvaranju bolovanja dana 23. svibnja dostavio osobno u "Purgu" i uručio osobno to ovdje tuženiku KM. Navodi da je već od ranije imala zakazan termin kod ginekologa, na koji je otišla 30.05. 2023. godine, te joj je ginekolog odmah otvorio bolovanje – komplikacije u trudnoći, a zbog teškog fizičkog rada. Ona je osobno te doznake o komplikaciji u trudnoći dana 2. lipnja dostavila gđi JM, supruzi tuženika, međutim, gđa JM uopće nije htjela osobno primiti te doznake već joj je rekla da je ona kod njih odjavljena sa 21.05. 2023. godine, a da to njoj nije potrebno, s time da joj nije navela razlog radi čega je odjava bila 21.05.2023. godine. Navodi da nije nigdje nikada potpisala nikakav sporazumni otkaz na koji se pozivala gđa JM, te je upravo i iz tog razloga pokrenula ovu tužbu. Navodi da je angažirala i Državni inspektorat u vezi sa njezinim slučajem. Tek kad je Državni inspektorat pokrenuo svoj postupak tuženik joj je isplatio sve zaostatke i naknadu za godišnji odmor do dana tzv. sporazumnog raskida, koji ona nije niti potpisala. Sada se nalazi na burzi rada te ostvaruje naknadu za nezaposlene osobe na koju naknadu imam pravo tri godine obzirom da je rodila treće dijete. Ona je počela ostvarivati naknadu za treće dijete čim se prijavila na burzu, ali sada ne zna koji je to bio datum samo zna da je to bilo prije rođenja trećeg djeteta. Kada je njezin suprug donio prvu doznaku od liječnika opće medicine dana 23.05. 2023. ovdje tuženiku, isti mu ništa nije rekao o njenom statusu niti da je odjavljena niti da je došlo do tzv. sporazumnog raskida radnog odnosa, već je samo te doznake uzeo. Kada je ona 02. 06. 2023. donijela doznake komplikacija u trudnoći, tada je osim JM bio prisutan i KM i to je bilo ustvari trenutak kada su oni saznali da je ona trudna. Navodi da nije odrađivala nikakav otkazni rok, te je njen zadnji dan bio 21.05. 2023. kada je oko 18 sati otišla ranije kući zbog toga što se jako loše osjećala. Navodi da je prije toga radila kod tuženika otprilike godinu dana i to temeljem ugovora na neodređeno vrijeme. Navodi da je bila na porodiljskom dopustu sa drugim djetetom u vrijeme kada je radila kod tuženika te se na rad vratila kada joj je dijete navršilo godinu dana, u trećem mjesecu 2022. godine.

Na upit iz kojeg razloga nije poslodavcu obznanila da je treći puta trudna, tužiteljica odgovara da je htjela što duže raditi, te da je bila naručena na prvi pregled kod ginekologa 30.05. te je i čekala taj datum kako bi eventualno dobila potvrdu o trudnoći i poslije toga namjeravala izvijestiti poslodavca. Prije toga nije uopće bila ni na kojem ginekološkom pregledu veće je kod kuće obavila test trudnoće i to rano u početku kada je bila trudna svega oko mjesec dana, ali o tome nije nikome ništa govorila. Treće dijete je rodila 27.09.2023. godine. Kućni test trudnoće napravila je iz razloga jer je posumnjala na trudnoću obzirom je imala mučnine. Navodi da je odmah kada mi je doktor opće medicine 22.05. napisao doznaku o bolovanju, nazvala tuženika međutim, nitko se nije javljao, tako da je njezin suprug te doznake odnio naredni dan i predao mu osobno. Nju tuženik poslije toga 21.05. nije uopće niti telefonski kontaktirao niti na bilo koji način bio sa njom u kontaktu.

7.1. Tuženik KM, saslušan kao stranka na svoje navode, u svojem iskazu navodi kako su neistiniti navodi tužiteljice, a vezano uz događaj odlaska s posla 21.05.2023. godine, te navodi da je toga dana u restoranu u "Purgi" bio ručak, te da je on morao otići, a u smjeni je ostala njegova supruga JM, te da ga je šef kuhinje zvao u popodnevnim satima i rekao da je tužiteljica otišla kući, te mu još prenio da je tužiteljica rekla kako daje otkaz i da više ne računaju na nju, jer da sa suprugom ima problema budući se on protivi da ona radi vikendima i da bi trebala biti više prisutna u obitelji s djecom. Nije bilo spomena o nekakvom njezinom lošem zdravstvenom stanju kao razloga napuštanja radnog mjesta u tim predvečernjim satima, a moguće da je to bilo oko 18 sati, već samo ovo što je prednje naveo. Navodi da toga dana 21.05. više ništa nije poduzimao, ali je naredni dan 22.05. zvao više puta tužiteljicu telefonom odnosno barem 5-6 puta, a na koje poziva tužiteljica nije odgovarala, jer je želio razjasniti tu situaciju, da mu kaže radi čega je otišla i želio je znati kao poslodavac da li i dalje može računati na nju ili mora tražiti novu radnu snagu. Kako mu se ona nije javljala, a zna da je vidjela njegove pozive, jer je to rekla i inspektorici kada je bila u nadzoru da je vidjela pozive ali se nije željela javljati jer se prije toga morala sa nekim posavjetovati što da mu kaže, on se obratio svom knjigovođi koji ju je odjavio sa danom 21.05.2023. godine. Ona je odjavljena pod šifrom otkaz radnika s time da nije potpisala nikakav sporazumni raskid radnog odnosa jer se više nije niti pojavljivala. Tuženikova supruga je tu nedjelju bila prisutna u restoranu tako da ju je tužiteljica u svako doba mogla kontaktirati i javiti se njoj radi prijevremenog odlaska kući što ista nije učinila već se javila šefu kuhinje koji je tada njega nazvao. Tuženiku je suprug tužiteljice donio doznake dana 29. 05., a koje je doznake sačinio liječnik opće medicine za razdoblje od 22.05 do 29. 05. i to doznake nije dao osobno njemu, a kako on radi u kuhinji, sasvim je slučajno u tom trenutku njegovog dolaska izašao iz kuhinje prema šanku, te ga je tada tamo zatekao tako da je stekao dojam da ne bi niti njega osobno tražio, da bi te doznake ostavio na šanku kod konobara. Tuženik navodi da je bio u uvjerenju da je njemu suprug tužiteljice donio doznaku za prethodno razdoblje kada je tužiteljica bila na bolovanju i to za razdoblje od 05. 05. do 12.05. 2023. godine, a koja doznaka nije bila ispravna jer nije imala štambilju doktora opće medicine pa je on prvobitno mislio da mu je suprug donio za to razdoblje ispravnu doznaku, a tek kasnije uvidom u tu doznaku je utvrdio da se radi o drugom razdoblju od 22.05. 2023. do 29.05.2023. godine. Tužiteljica je poslije toga dana 02.06. donijela doznake od ginekologa u vezi sa komplikacijama u trudnoći za dan 30. i 31. 05. 2023. godine, a primitku tih doznaka je bila prisutna njegova supruga i šef kuhinje, te mu je poznato kako im je rekla da je i ona sama saznala sada da je trudna već 5 mjeseci, te da to do tada niti ona nije znala. Smatra da tužiteljica nije imala razloga tajiti svoju treću trudnoću od njega kao poslodavca, jer i za prethodnu trudnoću koju je saznala je isto tako koristila bolovanje zbog komplikacija u trudnoći sve je bilo uredno odrađeno, a tužiteljica je nakon rođenja drugog djeteta i navršetka godine dana došla raditi ponovno na isto radno mjesto u trećem mjesecu 2023. godine. Prema njezinom današnjem kazivanju proizlazi da je već i prilikom dolaska na ponovni rad već bila trudna sa trećim djetetom, pa i dalje ne vidi razloga da je to od njega kao poslodavca skrivala. Navodi da nikada nije imao pritužbi radnika na njega kao poslodavca odnosno da bi njihovo ponašanje bilo neprimjereno ili da bi se nad pojedinim radnikom vršio kakav mobing, a ukoliko je bilo kakvih primjedbi to je bilo vezano uz rad, jer svi imaju određene zadatke koje moraju izvršiti na način koji je primjeren struci. Navodi da on nije gazda uz klasičnom smislu riječi, jer radi i u kuhinji i na šanku i po potrebi gdje god treba, obiteljski je čovjek i ima troje djece koje uzdržava svojim radom i od prihoda koji taj restoran ostvaruje. Što se tiče radnog vremena i smjena u kojima je radila tužiteljica smatra da su bili vrlo fleksibilni, jer je ona pitala prije dolaska na rad poslije završenog porodiljskog nakon drugog djeteta da li bi mogla računati na jutarnju smjenu zbog obitelji, a taj njezin zahtjev odnosno molbu su probali akceptirati u najvećoj mogućoj mjeri tako da je većinom tužiteljica odrađivala jutarnje smjene jer je drugoj kolegici više pasala popodnevna smjena tako da se sve to dobro poklopilo, međutim ipak je dolazilo do situacija kada je tužiteljica morala odraditi popodnevnu smjenu kada nije bilo drugih opcija. Na isti način funkcionira i sa ostalim djelatnicima te se dnevni i tjedni raspored ne radi a da se zaposlenici o tome ne kontaktiraju kako njima najbolje paše, jer njemu je potpuno svejedno tko će raditi ujutro ili popodne, s time da smjena mora biti uredno odrađena. Navodi da se kod njih plaće isplaćuju redovno te da nema nikakvih zaostataka, tako da je i sve ono što je tužiteljica odradila njoj uredno isplaćeno. Kod njih se plaća isplaćuje najkasnije do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec tako da vjeruje da je i tužiteljici isplaćena plaća najkasnije u lipnju mjesecu 2023. za odrađeno vrijeme u petom mjesecu 2023. godine. Navodi da on točno znam da je suprug tužiteljice donio doznake za tužiteljicu 29. 05. 2023. godine, a ne kako je tužiteljica navela 23.05.2023. godine, jer kroz ta dva dana 22. i 23.05. se na njegove telefonske pozive nitko u stanu tužiteljice nije javljao. Isto tako netočno je da je on bio prisutan kada je tužiteljica dana 02.06. donijela doznake od ginekologa već je tome bila prisutna njegova supruga i šef kuhinje. On je shvatio da suprug tužiteljice nije imao namjeru njega osobno potražiti kada je donio doznake, a to upravo iz načina na koji je to učinio, jer naime, doznake su se već nalazile na pultu od šanka, a on je bio već leđima okrenut sa korakom prema izlazu, što znači da je već doznake ostavio, pa smatra da je njegova pretpostavka o načinu dostavljanja doznake točna. On tom prilikom nije razgovarao sa mužem tužiteljice niti je on njega što pitao niti mu je on bilo što govorio, a da se radi o novoj doznaci za novo razdoblje, a ne o onoj o kojoj sam prethodno iskazao shvatio je tek nakon pola sata kada je imao vremena tu doznaku detaljno pogledati jer je riješio sve narudžbe pa je imao vremena za to. Ostaje pri svom iskazu da je tužiteljicu zvao i 22. i 23. 05. telefonom u nekoliko navrata.

Na upit iz kojeg razloga je tuženik dana 23. 05. zvao tužiteljicu, a kako je to navedeno u odgovoru na tužbu, s ciljem sklapanja sporazumnog raskida ugovora, kada je već tužiteljicu odjavio sa danom 21.05. sa razlogom "otkaz radnika", tuženik odgovara da nakon dva uzastopna dana 22. i 23. kako je zvao tužiteljicu, a ista mu nije odgovarala na telefonske pozive, je on javio knjigovođi dana 23.05. da ju odjavi sa danom 21.05.2023. godine.

Na pitanje pun.tužiteljice što je supruga tuženika nudila na potpis tužiteljici dana 02.06. kada je ista donijela doznake od ginekologa, tuženik navodi kako je na tome što je bilo nuđeno na potpis bilo napisano da je dana 21.05. 2023. tužiteljica otišla sa radnog mjesta i da se nije vratila, ali nije siguran u kojoj formi je to bilo navedeno već to mora kod kuće provjeriti, a isto to je tužiteljica i dobila poštom na svoju kućnu adresu. Na daljnji upit da li je to bilo u formi sporazumnog raskida radnog odnosa tuženik odgovara da u ovome trenutku ne zna u kojoj je to formi bio napisano, već da kod kuće mora provjeriti o čemu se radi. Tuženik navodi da ne zna tko je napisao tu izjavu koja je bila nuđena na potpis tužiteljici, te navodi kako je on istu vlastoručno od strane poslodavca potpisao, a moguće je da ju je i on osobno sastavio ali se toga ne sjeća. Tuženik navodi da ne zna da li je ta izjava sastavljena nakon odjave tužiteljice sa HZMO, a na daljnji upit koji je razlog sastavljanja takve izjave odnosno zašto je ta izjava tuženiku bila potrebna tuženik odgovara da ne bi znao na to odgovoriti.

7.2.Svjedok LM u svojem iskazu navodi da je bila zaposlena u obrtu [obrt] u isto vrijeme kada i tužiteljica i sjeća se tog njezinog zadnjeg radnog dana, ali maglovito, samo zna da su radile u istoj smjeni i da je ona jedina od tamo zaposlenih znala da je ona u drugom stanju, jer su se i van posla međusobno družile i išle na kavu i bile u dobrim odnosima. Toga dana radile su obadvije u popodnevnoj smjeni od 13 do 22 sata, a ona joj se požalila da se ne osjeća dobro te ju je ona savjetovala da pita šefa kuhinje ŠM za dopuštenje zbog ranijeg odlaska doma te je ona otišla k njemu i oni dvoje su razgovarali, ali ona tome nije bila prisutna. KM nije tada bio prisutan u restoranu jer je očito otišao po nabavku robe ili nešto slično, a njegova supruga se tada nije nalazila u kuhinji gdje je tužiteljica došla do ŠM već je vjerojatno bila u restoranu ili tome slično. Navodi da je već pri dolasku u smjenu tužiteljica izjavila kako joj nije dobro te da joj se vrti i da ju boli glava i da joj je mučno te je u više navrata odlazila u toalet da se osvježi i umije. One su taj razgovor vodile negdje poslije ručka koji je bio dosta naporan budući da je bilo dosta gostiju u restoranu, a procjenjujem da je to moglo biti oko 18 ili 19 sati navečer, te da je ona rekla da više ne može izdržati te je otišla šefu kuhinje. Na upit pun.tužitelja da li je na tužiteljici bilo moguće vizualno primijetiti da je ona trudna, svjedokinja navodi da je ona došla u navedeni restoran mjesec dana nakon što se tužiteljica vratila sa prethodnog porodiljnog dopusta te da je imala malo trbuha ali ona o tome ništa nije pričala, međutim moglo bi se zaključiti prema njezinom ponašanju da je ista trudna jer je izbjegavala dizati veće terete. Tužiteljica u komunikaciji sa njoj nije spominjala niti toga dana, a niti ranije, svoju namjeru da bi dala otkaz jer je bila zadovoljna sa svojim radnim mjestom i radnim vremenom jer je radila pretežno jutarnje smjene zbog male djece. Toga dana kada je tužiteljica zamolila šefa kuhinje za raniji odlazak kući je bila nedjelja, a misli da je datum bio 21.05., s time da je u nedjelju obično potrebno da se uskoči u smjenu kao što je i to bio slučaj taj dan zbog veće gužve oko posluživanja gostiju. Svjedokinja navodi kako joj nije poznato da bi se netko od poslodavaca tužio na rad tužiteljice jer se o tome nije raspravljalo pred ostalim zaposlenicima nego ukoliko je bilo kakovih mogućih primjedaba to se rješavalo sa svakim zaposlenikom pojedinačno bez prisutnosti drugih. Na upit pun.tužene svjedokinja navodi da je tužiteljica bila zadužena za pripremu priloga, toplih predjela, salata i deserta. Svjedokinja pojašnjava svoje prethodne navode, te navodi da je tužiteljica izbjegavala dizati veće terete kojih u kuhinji ima dosta, a time se prvenstveno misli na kašete sa krumpirom, lonci puni vode i povrća da se kuha, te prenašanje ostalih većih ambalaža po kuhinji. Inače, tužiteljica je u dogovoru sa poslodavcem u većini radila jutarnje smjene. Svjedokinji je poznato da je tužiteljica imala česte razmirice u braku sa svojim mužem, a razlog toga je bio njezine produžene smjene ili rad u popodnevnoj smjeni kada bi kasnije dolazila kući te ima saznanja da je suprug tužiteljici predlagao da nađe lakši posao radi toga da može biti više sa djecom i obitelji.

7.3. Svjedok JM iskazuje da je bila u restoranu tu nedjelju popodne kada je radila i tužiteljica te je nakon odrađenog ručka dala dopuštenje jednoj drugoj djelatnici da ode kući jer se nije dobro osjećala, a u međuvremenu su došli gosti koje je imala potrebu pozdraviti ih, primiti ih tako da je otišla u njihovom pravcu, a radi se o jednom dijelu restoranu koji gleda prema parkiralištu i na cestu i tada je vidjela tužiteljicu da odlazi prema svom automobilu. Obzirom da se radi o proljetnom vremenu, ne može sa sigurnošću reći u satima kada je to bilo, ali zna da je još bio dan tako da je to moglo biti u vremenu od 17 do 19 sati. Otišla je do kuhinje i tada joj je šef kuhinje ŠM rekao da je tužiteljica došla do njega i da mu je rekla da daje otkaz, jer da zbog rada u drugoj smjeni ima problema kod kuće sa suprugom čemu se on protivi i da nađemo nekog drugog za taj posao, te je nakon tih riječi tužiteljica napustila restoran i otišla. Njezin suprug je pokušao telefonom kontaktirati tužiteljicu u naredna dva dana međutim ista na te pozive nije odgovarala, jer je njihova uobičajena praksa da ako zaposlenik želi otići od njih da prije svega se sa istim porazgovara i riješi se sporna situacija. To je u konkretnom slučaju izostalo jer se tužiteljica nije javljala, pa je njezin suprug nakon dva dana otišao k njihovom knjigovođi i rekao mu da napravi odjavu sa datumom koji je bio tu nedjelju, točnije 21.05.2023. godine, a knjigovođa je postupio po nalogu njezinog supruga. Tužiteljica je fizički došla sa svojim doznakama za bolovanje otprilike tjedan do 10 dana nakon te nedjelje 21.05.2023. godine, te joj je tada njezin suprug rekao da je ona sa 21.05.2023. godine odjavljena iz radnog odnosa na što je ona odgovorila da ona ima otvoreno bolovanje od 22 ili 23. 05. ne sjeća se točno i na njegov upit radi čega se nije javljala na telefon 2 dana nakon te sporne nedjelje, rekla je da se trebala posavjetovati sa nekim da bi znala kakva su njezina prava iz radnog odnosa te da je to učinila i postupila onako kako je i navela. Svjedokinja navodi da je tužiteljica radila na radnom mjestu pomoćnog kuhara što znači da je radila na pripremi priloga, salata, slastica i u okviru svog posla nije imala potrebu dizanja većih tereta. Tužiteljica se nije nikada žalila na odnos koji je poslodavac imao prema njoj, s time da navodi da je dosta često bila na bolovanju obzirom da je kod kuće imala dvoje male djece. Pri zahtjevu za otvaranje bolovanja tužiteljica se uglavnom javljala njezinom suprugu kao vlasniku i poslala potvrdu o otvaranju bolovanja kod nadležnog liječnika. Svjedokinja navodi da ona nije odbila primiti doznake od tužiteljice već je suprug tužiteljice nakon dva ili tri dana poslije te nedjelje kada je tužiteljica otišla ranije, donio doznake za otvaranje bolovanja te ih stavio na šank, ne predajući ih nikome osobno, a u tom trenutku je njezin suprug izašao iz kuhinje i vidio da već suprug tužiteljice odlazio van, a vidio je i doznake koje su ostale na šanku koje je uzeo u ruke i pitao što je to, a tužiteljičin suprug se okrenuo i rekao da su to doznake za GM. Oni do tog trenutka nisu imali nikakva saznanja da bi tužiteljica bila bolesna jer nije bilo komunikacije. Svjedokinja navodi da je suprug tužiteljice donio samo doznake za bolovanje, bez navođenja razloga za to bolovanje, a tužiteljica je osobno otprilike nakon tjedan dana nakon toga došla osobno u restoran te su tada zajedno sjeli GM, ŠM i ona kao predstavnik poslodavca i tada im je GM dala doznake koje su se odnosile na njezinu trudnoću i rekla da je ona 4,5 mjeseca trudna i da do sada ni ona sama to nije znala, a oni su se na tu informaciju jako začudili te joj je svjedokinja rekla da je ona odjavljena sa onim datumom u nedjelju kada je otišla ranije, a na što je tužiteljica uzela sve te papire, ustala od stola i otišla bez pozdrava i tu je bio prekid svake komunikacije. Svjedokinja navodi da smatra da kako je sve to bilo nepotrebno jer da je tužiteljica rekla da je trudna, postupilo bi se na identičan način kao i ranije kada je koristila porodiljni dopust i komplikacije u trudnoći te sa svime time nije bilo nikakvih problema. Svjedokinja navodi kako je njezin suprug nudio tužiteljici da potpiše sporazumni raskid radnog odnosa jer u ove 4 godine od kada oni vode taj restoran "Purgu" nikada ni jednom djelatniku nisu oni osobno dali otkaz već su radnici od njih odlazili radi pronalaženja drugog posla ili nešto treće. Takvu izjavu o sporazumnom raskidu radnog odnosa suprug je predložio da potpiše i tužiteljica na što mu je ona odgovorila da neće ništa potpisivati i da se vide na sudu. Tužiteljici je sa plaćom za 6. mjesec 2023. godine bila isplaćena i cjelokupna naknada za korištenje bolovanja, godišnjeg odmora tako da je ona u svemu bila obeštećena u cijelosti. Navodi da je G inspektora došao to ljeto u inspekciju te je u konačnosti njezin suprug na sudu u Zlataru oslobođen od svih optužbi koje su mu se stavljale na teret uz obrazloženje da nisu pronađeni nedostaci koji se odnose na prava radnika i ostalog. Svjedokinja pojašnjava i navodi da je tužiteljici isplaćena naknada za bolovanje i redovna plaća, u 6. mjesecu 2023., a ostale naknade na koje je tužiteljica imala pravo misli da se radi o naknadi na neiskorišteni godišnji odmor tužiteljici je isplaćena nakon što je Državni inspektorat bio u inspekciji. Svjedokinja navodi da joj nije poznat razlog iz kojeg sve naknade nisu isplaćene u 6. mjesecu, već samo dio. Navodi da je njezin suprug tužiteljici nudio na potpis izjavu o sporazumnom raskidu onoga dana kada je ista došla zajedno sa doznakama o svojoj trudnoći i kada su o tome razgovarali ona kao svjedokinja i šef kuhinje ŠM i tužiteljice. Svjedokinja navodi da je ona vidjela tužiteljicu samo jednom nakon što je ista uslijed smjene napustila radno mjesto i to onda kada je donijela doznake o trudnoći. Svjedokinja navodi da ona nije nudila tužiteljici nikakvu izjavu na potpis 02.06.2023. godine, već je izjavu o sporazumnom raskidu radnog odnosa nudio tužiteljici njezin suprug i to upravo onoga dana kada je ona donijela doznake o svojoj trudnoći i prije nego što je tužiteljica došla do svjedokinje i šefa kuhinje se otišla javiti u kuhinju gdje je bi njezin suprug i tada joj je on dao da potpiše tu izjavu na što mu je tužiteljica odgovorila da neće ništa potpisati i da se vidimo na sudu, a svjedokinja je to sve posredno saznala od svojeg supruga jer tome nije bila prisutna. Tužiteljica je predala svjedokinji doznake, a ne vlasniku KM iz razloga što je isti bio zauzet pa je zamolio da ona preuzme doznake od tužiteljice zajedno sa ŠM kojemu je prethodno tužiteljica rekla da daje otkaz, a što je i bio razlogom njihovog zajedničkog pokušaja oko rješenja toga pitanja. Svjedokinja navodi da tužiteljica prije toga dana nije svojim ponašanjem davala nikakve naznake da bi dala otkaz, a isto tako da nije zadovoljna sa svojim radnim statusom. Tužiteljica nije odradila otkazni rok. Na poseban upit je li svjedokinji poznato na koji način je nudio izjavu i gdje suprug njezin tužiteljici dana 02. lipnja 2023. godine, svjedokinja odgovara da detalje o nuđenju izjave i gdje se ista fizički nalazila nema i nema saznanja.

7.4. Svjedok ŠM u svojem iskazu navodi da je toga dana bila nedjelja i oni su odradili ručak i čistili kuhinju, te je tužiteljica došla do njega i rekla da ga nešto treba i da li može izaći iz kuhinje, te su otišli izvan kuhinje i ona mu je tada rekla da ju muž kod kuće maltretira radi toga posla i koliko radi i da ona to više ne može istrpjeti i da daje otkaz i neka si nekog drugog nađu za taj njezin posao, a njezin se posao sastojao u pomoćnim poslovima oko pripreme priloga. Nakon toga razgovora odnosno te njezine izjave da daje otkaz ona je otišla u garderobu i uzela svoje stvari i napustila je restoran, a to je moglo biti oko 16 ili 17 sati, on je tada otišao do šefice gđe JM i prenio joj njihov razgovor jer je ona cijelo vrijeme bila prisutna u restoranu te se tužiteljica na isti način mogla obratiti njoj. Smatra da se tužiteljica trebala javiti ili vlasniku KM ili njegovoj supruzi JM, jer su oni poslodavci i oni ju plaćaju. Tužiteljica je otprilike 10 dana nakon toga došla u restoran do njega i JM sa doznakama o svojoj trudnoći i to je bio trenutak kada su oni saznali da je ona trudna. Navodi da toga dana KM uopće nije bio u restoranu tako da se tužiteljica tog 2.6. javila njemu i JM sa tim doznakama. Navodi da onoga dana kada je tužiteljica njemu rekla da daje otkaz nije spominjala da joj taj dan nije dobro već je kao razlog svog odlaska spominjala nesuglasice koje je imala kod kuće sa suprugom u vezi njezinog posla. Svjedok navodi da toga dana 2.6. s njegove strane niti od strane JM nije tužiteljici nuđen nikakav papri na potpis. Svjedok navodi da je on i ranije radio s tužiteljicom i da su mu poznati njezini problemi kod kuće u vezi sa suprugom, a radi njezinog posla budući da mu je to sama tužiteljica pričala. Svjedok navodi da on nije znao da je tužiteljica trudna prije nego što je to ona sama 02.06. to obznanila. Navodi da tužiteljica nije imala potrebe u kuhinji pri svom radi dizati teške terete jer su za to uvijek priskakali muški dio kuhinje i on kao šef. Najteže što je tužiteljica dizala je kašeta od 5 kg.

7.5. Svjedok ŽM, suprug tužiteljice u svojem iskazu navodi da je toga dana 21.05.2023. godine njega supruga nazvala u kasnijim popodnevnim satima, moguće u 5 ili pola šest i rekla da ga zove iz WC restorana Purga i da je sva u velikom stresu jer ju je toga dana JM vrijeđala i vikala na nju i da se ona ne osjeća dobro i da će doći ranije doma. On ju je tada pitao da li treba doći po nju na što je ona odgovorila da ne treba jer je i inače išla na posao svojim autom. On je tada znao, a i ona, da je u drugom stanju, a što je i još više bilo potencirano njegovim strahom da joj se nešto ne dogodi. Supruga tu nedjelju prilikom dolaska kući nije rekla da je toga dana dala otkaz u restoranu, niti je isto namjeravala. Supruga je odmah drugi dan u ponedjeljak otišla svojem doktoru opće prakse koji je i inače njezin liječnik jer se nije osjećala dobro, a već od ranije je imala zakazan ginekološki pregled za datum 30.05.2023. Supruga je naredni dan otišla svom liječniku i donijela je od njega potvrdu o nesposobnosti za rad koja je datirala od toga ponedjeljka, a njegova je pretpostavka da je ona zaboravila reći liječniku da ona ima i radne vikende. Tužiteljica je pretežno radila jutarnje smjene međutim kako su djeca bila mala to je bilo potrebe uslijed njihovih bolesti da se otvara i koji puta bolovanje pa su se u tome ona i on izmjenjivali, a kada se je vratila sa bolovanja tada su ju počeli stavljati u drugi smjenu što se znalo desiti i vikendom i tokom tjedna. Svjedok navodi da on nije bio zadovoljan sa tim njezinim smjenskim radom i da su o tome međusobno pričali i došli do zajedničkog zaključka da tužiteljica radi još sada koliko može, a nakon čega bi otvorila bolovanje radi trudnoće, a nakon završetka porodiljnog dopusta da bi definitivno bilo nužno naći neko drugo zaposlenje i ne vratiti se više na isto, jer poslodavac nije ispoštovao usmeni dogovor o radu tužiteljice samo u prvoj smjeni. Svjedok navodi da je on donio dana 23.05. za svoju suprugu potvrdu o nesposobnosti za radi koju je supruga donijela od svog liječnika opće prakse i došao je u Purgu oko 11 sati gdje je za šankom zatekao samo konobara i pitao za vlasnika, na što mu je isti rekao da se KM nalazi u kuhinji te ga je pozvao na njegov zahtjev, a svjedok mu je predao tu potvrdu na što je KM samo prokomentirao "opet bolovanje" i tako je to još ponovio nekoliko puta. Svjedok je na te riječi samo kimnuo i potvrdio da se radi o bolovanju time da mu KM tom prilikom nije rekao da je njegova supruga odjavljena već sa datumom 21.05.2023. godine. Isto tako svjedok nema saznanja da bi KM telefonskim putem nazivao njegovu suprugu u tom periodu od nedjelje do utorka jer mu supruga o tome nije ništa rekla.

7.6. Svjedok VM u svojem iskazu navodi da je on vlasnik poduzeća "Bosec d.o.o." koje se bavi knjigovodstvenim uslugama i u konkretnom slučaju on je vanjski knjigovođa tuženika, odnosno njegovog obrta Kajda. On radi na prijavama i odjavama radnika iako njih u poduzeću ima petero zaposlenih tako da na pitanje pun.tužiteljice da li je upravo on izvršio odjavu sa mirovinskog osiguranja za tužiteljicu GM, odgovara da je to vrlo vjerojatno bio upravo on. On inače u pravilu odjave radnika vršim na tri načina i to putem telefonskog poziva od vlasnika određenog obrta ili poduzeća ili na temelju njemu dostavljene pisane poruke na mobitel ili dostavom na njegov e-mail. U pravilu jedino što još pita klijenta za kojeg vrši odjavu koji je razlog odjave jer na obrascu same odjave postoji ikona u koju se mora kliknut da bi se taj razlog naveo. On je prema naputku poslodavca kliknuo u ikonu "otkaz radnika" jer mu je bilo rečeno da je tužiteljica tokom svoje smjene došla šefu kuhinje i rekla da ima problema sa mužem i da daje otkaz, te je potom svukla svoju radnu odjeću i otišla, a svega toga se možda i ne bih sjetio da tužiteljica naknadno nije pozvala inspekciju rada pa smo svi oko toga imali više papirologije tako da mu je to ostalo u sjećanju. On se u ovome trenutku ne sjeća kada ga je gsp. KM nazvao, ali u tom trenutku kada ga je nazvao pitao ga je za razloga te mu ga je on rekao tj. da je tužiteljica samovoljno napustila radno mjesto i da daje otkaz. On ne zna da li je tužiteljica odradila otkazni rok kod tuženika. On osobno kod tuženika vrši obračun plaće za njegove zaposlenike.

8. Iz iskaza svjedoka LM, a koja je radila zajedno sa tužiteljicom u popodnevnoj smjeni dana 21. svibnja 2023. proizlazi kako joj se tužiteljica požalila već prilikom dolaska u smjenu da joj nije dobro, da joj se vrti i da ju boli glava, te da joj je mučno, a radi čega je više puta odlazila u toalet da se osvježi i umije, a iz iskaza svjedoka ŠM proizlazi kako mu je tužiteljica toga dana 21. svibnja 2023. rekla da mu ju muž kod kuće maltretira radi posla i da ona to više ne može istrpjeti te da daje otkaz i da si nađu nekog drugog za taj posao, a nakon kojih riječi je tužiteljica napustila restoran, uzela svoje stvari uz navod da daje otkaz. Iz iskaza svjedoka VM, proizlazi da je on prema naputku poslodavca kao razlog prestanka radnog odnosa kliknuo u ikonu pod nazivom "otkaz radnika" budući da on kao vanjski knjigovođa tuženika vrši za njega sve knjigovodstvene poslove.

9. U kontekstu je li postoji usmeni otkaz tužiteljice tuženiku, kao i činjenice postojanja trudnoće tužiteljice, potpuno je neuvjerljiv i kontradiktoran iskaz tužiteljice koja u svojoj tužbi kao razlog napuštanja radnog mjesta dana 21. svibnja 2023.navodi vrijeđanja i uvrede od strane JM, a koju činjenicu tijekom postupka ni na koji način ne dokazuje, niti o tome iskazuju preslušani svjedoci pa čak niti svjedokinja LM koja je radila sa njom u istoj smjeni toga dana,

10. Vezano za postojanje trudnoće tužiteljice i njezine tvrdnje da je tuženik znao da je ista trudna tu činjenicu da je tuženik imao saznanja za njezinu trudnoću, tužiteljica nije dokazala, te je i u tom segmentu njezin iskaz proturječan i kontradiktoran, jer je prvo u svom iskazu navela kako je kod kuće vrlo rano napravila test trudnoće kada je bila trudna svega mjesec dana, ali o tome nikome ništa nije govorila, dok kasnije u iskazu navodi da kada je 2. lipnja 2023. donijela doznake tuženiku sa oznakom "komplikacije u trudnoći", da je to bio ustvari trenutak kada su oni (tuženik) saznali da je ona trudna dok u tužbi tvrdi i navodi potpuno netočno, da je tuženik u trenutku kada je ona napustila posao dana 21. svibnja 2023. znao za postojanje njezine trudnoće.

11. U tom dijelu sud je ocijenio kao vjerodostojan iskaz tuženika koji je u svom iskazu naveo kako je narednog dana točnije 22. svibnja 2023, i 23. svibnja 2023. pokušao stupiti u telefonski kontakt s tužiteljicom da bi razjasnio spornu situaciju koja se dogodila dana 21. svibnja 2023. kada je tužiteljica u popodnevnoj smjeni napustila radno mjesto, međutim na njegove telefonske pozive tužiteljica se nije odazivala, a sve iz razloga njezine konzultacije sa trećim osobama u pogledu konkretne situacije u kojoj se je našla i radi toga da bi mu znala odgovoriti na njegov poziv.

12. Dakle, iskaz tužiteljice i u tom dijelu da ju nakon dana 21.05. nitko nije telefonski od strane tuženika kontaktirao, nije točna, niti istinita, jer je sama tužiteljica pred inspektoricom navela razlog svog neodazivanja tuženiku, uz priznanje da je vidjela propuštene pozive.

13. Nije sporno da je nakon dana 21. svibnja 2023. tužiteljica prestala dolaziti na posao, kao i da su tužiteljici isplaćene sve naknade i plaće za svibnja do 21. svibnja 2023. godine te da tužiteljica nije odradila otkazni rok u smislu čl. 122. Zakona o radu (NN br. 94/14,151/22).

14. Prema odredbi čl. 115. st. 4. Zakona o radu, radnik može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok ne navodeći razlog.

15. Ovaj sud zaključuje da i usmeni otkaz ugovora o radu ima za posljedicu prestanak ugovor o radu ukoliko je radnik na temelju takvog otkaza prestao dolaziti na posao ( a što je slučaj kod tužiteljice), zbog čega se takav otkaz ne može smatrati nepostojećim.

16. Pitanje dopuštenosti otkaza je od prejudicijalnog značenja za odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje postojanja radnog odnosa, pa kako je sud temeljem svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza utvrdio da je tužiteljica usmeno otkazala tuženiku ugovor o radu, to je dopuštena i zakonita tuženikova odjava tužiteljice sa mirovinskog osiguranja kod HZMO sa danom 21. svibnja 2023. godine, a slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice pod točkom I. i II. kao i pod točkom III. jer je neosnovan zahtjev za vraćanje na rad budući da je tuženik prema iskazima svjedoka ŠM i JM pa i same tužiteljice, saznao za trudnoću tužiteljice tek 2. lipnja 2023. godine. Osim toga, tužiteljica je po svom suprugu tuženiku dostavila (i to ne osobno poslodavcu) izvješće o nesposobnosti za rad, ali i kod toga ostaje prijepor kada je izvješće dostavljeno tuženiku, tj. je li to bilo dana 22. svibnja 2023. kako to tvrdi tužiteljica, a ničim ne dokazuje ili dana 29. svibnja 2023. kako to tvrdi tuženik.

17. Prema ocijeni suda tužiteljica je samostalno dala otkaz, prestala se javljati na telefon tuženiku, a tužba je podnijeta sa očitim ciljem manipulacije i ostvarivanje prava iz radnog odnosa (kojeg je sama raskinula), radi čega je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao u izreci.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP).

18.1. Tuženiku su sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br.138/23), a prema tar.br. 7/II priznati troškovi u visini jednokratne nagrade od 250 bodova koje obuhvaća 4 radnje za prvostupanjski postupak i to za sastav odgovora na tužbu, za sastav podneska od 19. 09. 2023., za pristup ročištu 02.09.2024. i za pristup ročištu 16.10.2024. , dok je za svaku daljnju radnju u navedenom postupku tuženiku odnosno odvjetniku pripala nagrada u visini od 50 bodova i to za pristup ročištu 18. 02. 2025. i za pristup ročištu 19.03.2025. – 50 bodova što ukupno iznosi 350 bodova, uz vrijednost boda od 2 eura po tar.br. 54 OT to ukupno iznosi 700 eura, što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 175,00 eura, iznosi 875,00 eura, na koji iznos troška je dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

19. Tuženiku nisu priznati u trošak podnesci od 06.03.2024. i 15.07.2024. obzirom da isti nisu bili nužni i neophodni za vođenje ovog postupka.

20. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Zaboku, 12. svibnja 2025.

Sutkinja

Nives Škudar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste

Dostaviti:

1. Odvjetnik Marijan Sente, Zagreb

2. Odvjetnica Ivana Ena Hemar, iz OD Terešak & Partneri, Zagreb

3. E-oglasna ploča suda