Republika Hrvatska
P-148/2021-64
Općinski sud u Bjelovaru
J. Jelačića 3, Bjelovar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Josip Jelić, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi utvrđenja prava služnosti kolnika i uknjižbe prava u zemljišnoj knjizi, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 27. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), dana 12. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da postoji pravo stvarne služnosti kolnika preko nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 2369/1 dvorišna stambena zgrada i dvor u Ulici J. Haulika površine 331 m2, vlasništvo tuženika MJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koja zemljišnoknjižna čestica odgovara katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, a koja služnost se proteže od Ulice Jurja Haulika kroz dvorišni ulaz kućnog broja 2 iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada uz zapadnu među čk.br. 2369/1 i uz žičanu ogradu u dužini od 29,73 m i u širini od 2,50 m, što je prikazano na skici lica mjesta mjerničkog vještaka Metra d.o.o. Bjelovar u mjerilu 1:250 od 22. travnja 2022. u predmetu ovoga suda broj P-148/2021 i označeno točkama A-B-C-D-E-F-G-H, time da je udaljenost između točke A i točke B 2,50 m, između točke B i točke D 9,18 m, između točke D i točke F 8,85 m, između točke F i točke G 11,70 m, između točke G i točke H 2,50 m, između točke H i točke E 11,70 m, između točke E i točke C 8,85 m i između točke C i točke A 9,18 m, a za korist nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 2369/7 dvorište i stambena zgrada s pomoćnim dijelom, Jurja Haulika 2/1, ukupne površine 100 m2, koja je suvlasništvo 1. tužitelja ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao povlasne nekretnine, što je tuženik tužiteljima dužan priznati i trpiti upis prava služnosti u zemljišnu knjigu temeljem ove presude, a tuženiku se zabranjuje bilo kakvo uznemiravanje ili onemogućavanje sadržaja stvarne služnosti kolnika, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su protiv tuženika podnijeli tužbu radi utvrđenja postojanja prava služnosti kolnika preko tuženikove čk.br. 2369/1 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao poslužne nekretnine u korist nekretnine tužitelja koju čini čk.br. 2369/7 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine. U tužbi tvrde da se ta služnost proteže od Ulice Jurja Haulika u Bjelovaru kroz dvorišni ulaz kbr. 2 od sjeveroistoka prema jugozapadu uz zapadnu među čk.br. 2369/1 k. o. [katastarska općina] u dužini od 29 m i u širini od 2,57 m i prolazi točkama A1-B1-C1-D1-E1-F1-G1-H1, kako je to prikazano u skici mjerničkog vještaka od 19. listopada 2017. izrađenoj u predmetu ovoga suda broj P-44/2017. Tužitelji tvrde da su vlasnici nekretnine koju čini čk.br. 2369/7 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je ta nekretnina u naravi prizemna kuća s dvorištem i da su je 30. travnja 2018. kupili od DJ i LJ, dok je tuženik vlasnik čk.br. 2369/1 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je ta nekretnina u naravi nedovršena obiteljska kuća i dvorište koje se proteže do [adresa] u [adresa] i da je to dvorište dijelom ograđeno tako da postoji prolaz do ulice koji koriste stanari dvorišta. Na dvorištu je zdenac koji ima služnost crpljenja vode. Tužitelji opisuju da su te nekretnine nekada bile jedna stambena cjelina koja je nakon Drugog svjetskog rata podijeljena na više korisnika/vlasnika tako da na uglu između Trga Stjepana Radića i Ulice Jurja Haulika u Bjelovaru postoji 8 katastarskih čestica koje su upisane u 8 zemljišnoknjižnih uložaka s različitim vlasnicima. Svi oni izlaze na Ulicu Jurja Haulika preko tuženikove čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina]. Tuženik u tom dvorištu ima još dvije nekretnine koje su upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pri čemu je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čk.br. 2369/2 novoizgrađeni katni objekt s haustorom koji je fizički povezan i čini cjelinu sa čk.br. 2369/1 k. o. [katastarska općina] tako da tuženik može izravno izaći na [adresa] u [adresa] kroz svoj haustor i ne mora vozilom ići kroz svoje dvorište koje se nalazi na čk.br. 2369/1 k. o. [katastarska općina] koje koriste i drugi stanari. Tužitelji navode da DJ i LJ kao raniji vlasnici nekretnine tužitelja u predmetu ovoga suda broj P-44/2017 vode parnicu radi utvrđenja postojanja prava služnosti staze, kolnika i bunara i da je u tom predmetu donesena presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-490/2018-4 kojom je utvrđeno pravo služnosti staze preko tuženikove čk.br. 2369/1 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist čk.br. 2369/7 iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] čiji su sadašnji vlasnici tužitelji, dok je u dijelu kojim se traži utvrđenje kolnog prolaza i prava crpljenja vode i u odluci o trošku prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje, time da je predmet sada evidentiran pod poslovnim brojem P-49/2021. U obrazloženju drugostupanjske odluke navedeno je da su vlasnici čk.br. 2369/7 pravo služnosti kolnika stekli dosjelošću jer služnost izvršavaju od 1986., ali je ostalo sporno pitanje betoniranog nogostupa ispred nekretnine u vlasništvu susjede CJ budući da nije utvrđeno onemogućava li betonirani nogostup izvršavanje prava služnosti kolnika, tj. može li vozilo nesmetano prelaziti preko tog betoniranog nogostupa. Tužitelji tvrde da je taj betonirani nogostup nebitan za pristup vozila jer je visina nogostupa oko 8 cm i nije prepreka za pristup vozilom, a u prilog tome prilažu fotografiju. Smatraju da kao vlasnici nekretnine imaju pravni interes utvrditi da kao i njihovi prednici imaju pravo pristupa vozilom do svoga dvorišta jer im služnost staze ne daje veće pravo, osim prelaziti dvorištem pješice pa uz takvu služnost dvorištem ne mogu proći ni biciklom pa bi u slučaju nabave drva ili građevinskog materijala sve morali nositi od ulice, a tako se nikada nije postupalo. Tužitelji tvrde da pravo služnosti kolnika postoji od 1986. i da tim prolazom prolaze svi stanari neovisno o tome jesu li sudskim putem tražili utvrđenje prava služnosti ili nisu jer nemaju vlastiti kolni ulaz za pristup svojim stanovima. Pravac i položaj sporne služnosti utvrđen je očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka u predmetu ovoga suda broj P-44/2017. Tužitelji su adaptirali svoju nekretninu i izvodili brojne građevinske radove zbog čega su dolazila vozila i manji kamioni, no tuženik je u dvorištu često bio neugodan, ponašao se neprijateljski i zvao je policiju. Stoga tužitelji predlažu da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev.
Kasnije tijekom postupka tužitelji objašnjavaju da služnost kolnika zahtijevaju kako bi na svoju nekretninu povremeno dovozili stvari koje se na drugi način ne mogu dostaviti (npr. drva, namještaj, građevinski materijal, bijelu tehniku i slično), a ne kako bi na tuženikovoj nekretnini parkirali vozila, i ističu da je dosjelost pravni osnov stjecanja spornog prava služnosti kolnika.
Nakon izvršenog uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka tužitelji su u podnesku od 22. siječnja 2024. sukladno skici lica mjesta tužbeni zahtjev odredili navođenjem točaka koje određuju pravac sporne služnosti, udaljenosti i njezin položaj kako je to opisano u toč. I. izreke ove odluke.
Tužitelji tvrde da tuženik ne živi na adresi na koju se odnosi tužbeni zahtjev pa ga prihvaćanje tužbenog zahtjeva neće inkomodirati, a na spornu nekretninu može pristupiti preko svoje čk.br. 2369/2 na kojoj su haustor i prolaz na drugu ulicu. Smatraju da pravac i dimenzije sporne služnosti na tuženikovoj nekretnini ostavljaju dovoljno prostora da tuženik uz pravac služnosti može ostaviti svoje vozilo.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelji na svojoj nekretnini nemaju prostor na kojem bi mogli parkirati automobil zbog čega nije jasno zašto tužitelji zahtijevaju pravo stvarne služnosti kolnika preko tuženikove nekretnine, osim da tužitelji automobil parkiraju na tuženikovoj nekretnini. Služnost mora imati razumnu svrhu i ostvarivati se civilite pa tužbeni zahtjev predstavlja nepotrebno uzurpiranje tuženikovog vlasništva. Tužitelji do svoje nekretnine mogu pristupiti s javne površine, na javnoj površini mogu parkirati automobil i iz automobila mogu odnijeti stvari u svoju nekretninu. Stoga predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane i tužiteljima naloži plaćanje parničnih troškova.
Kasnije tijekom postupka nakon uviđaja na licu mjesta i mjerničkog vještačenja tuženik ističe da njegova nekretnina predstavlja usko dvorište kojim može proći samo jedan automobil pa tuženik, ako se prihvati tužbeni zahtjev, svoju nekretninu neće moći koristiti. Osim toga, tužitelji bi u toj situaciji morali imati ključ kapije koja se nalazi na ulazu na tuženikovu nekretninu i pred tuženikovu kuću dolazili bi automobilom, nekretninu bi uništavali vožnjom zbog čega bi tuženik morao održavati nekretninu, a narušavali bi i tuženikovu intimu i privatni prostor ispred njegove kuće. Tuženik ponavlja da tužitelji mogu u svoju kuću ući na glavni ulaz iz susjedne ulice.
3. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i izvoda iz katastarskog plana.
Pregledane su fotografije dostavljene u spis.
Pročitani su zapisnici s uviđaja od 6. travnja 2022. i 7. prosinca 2023.. Pročitani su nalazi i mišljenja i skice lica mjesta mjerničkog vještaka Metra d.o.o. [adresa] od 6. travnja 2022., 14. lipnja 2022., 10. siječnja 2024. i 14. siječnja 2025.. Pročitani su iskazi svjedoka DJ i LJ.
Pročitani su iskazi stranaka.
Pročitan je predmet ovoga suda broj P-49/2021 (ranije broj P-44/2017).
Nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐJ jer to nije bilo potrebno za utvrđenje bitnih činjenica s obzirom na to da tuženik predlaže da se svjedok sasluša radi utvrđivanja činjenice da taj svjedok tužiteljima ne dopušta prolaz preko susjedne čk.br. 2369/3 koja je vlasništvo ĐJ, a prolaz preko čk.br. 2369/3 iz k. o. [katastarska općina] nije predmet ovoga spora.
4. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz priloženih izvadaka iz zemljišne knjige i katastarskog plana proizlazi da su tužitelji u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 2369/7 kuća broj 2/1 i dvorište u [adresa], površine 88 m2, da su raniji suvlasnici te nekretnine bili svjedoci DJ i LJ i da je tuženik u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 2369/1 dvorišna stambena zgrada i dvor u Ulici J. Haulika površine 331 m2. Nekretnina koja je u vlasništvu tužitelja u katastru je evidentirana brojem 3984, a nekretnina koja je u tuženikovom vlasništvu u katastru je evidentirana brojem 3979 i te dvije nekretnine susjedne su tako da se tuženikova nekretnina nalazi iza nekretnine koja je vlasništvo tužitelja, ako se gleda s [adresa] u [adresa]. Tuženikovoj nekretnini pristupa se iz [adresa] u [adresa]. Ulica Jurja Haulika okomita je na [adresa] u [adresa]. Iako tužitelji o tome nisu dostavili novi izvadak iz zemljišne knjige, mjerničkim vještačenjem utvrđeno je da su opis i površina nekretnine tužitelja (čk.br. 2369/7) promijenjeni tijekom ove parnice tako da su aktualni opis i površina nekretnine upravo onakvi kako ih tužitelji navode u tužbenom zahtjevu od 22. siječnja 2024. (list 123).
Presudom ovoga suda broj P-44/17-25 od 10. travnja 2018. koja je ispravljena rješenjem ovoga suda broj P-44/17-36 od 18. studenoga 2019. utvrđeno je da postoji pravo stvarne služnosti staze i pravo stvarne služnosti kolnog provoza preko nekretnine tuženika MJ koju čini čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] i da postoji pravo služnosti crpljenja vode iz bunara na toj čestici, sve u korist nekretnine tužitelja DJ i LJ koju čini čk.br. 2369/7, tuženik je to dužan priznati i trpiti da svakodobni vlasnik povlasne nekretnine izvršava sadržaj tih služnosti, a tuženiku je zabranjeno bilo kakvo uznemiravanje ili onemogućavanje sadržaja stvarne služnosti kolnog provoza (toč. I. izreke), određena je uknjižba prava tih služnosti u zemljišnoj knjizi kao tereta na čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] u korist čk.br. 2369/7 k. o. [katastarska općina] (toč. II. izreke) i tuženiku je naloženo plaćanje parničnih troškova (toč. III. izreke). Županijski sud u Dubrovniku presudom i rješenjem broj Gž-490/2018- 4 od 2. prosinca 2020. potvrdio je prvostupanjsku odluku u dijelu kojim je utvrđeno postojanje prava služnosti staze preko nekretnine, uz obvezu tuženika da to prizna i trpi da svakodobni vlasnik povlasne nekretnine izvršava sadržaj te služnosti, i u dijelu koji se odnosi na uknjižbu prava služnosti staze, a u preostalom dijelu prvostupanjsku odluku ukinuo je i predmet je vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovljenom suđenju tužitelji DJ i LJ povukli su tužbu, što je utvrđeno rješenjem ovoga suda broj P-49/2021-7 od 9. studenoga 2021. koje je postalo pravomoćno 1. prosinca 2021..
7. Čl. 186. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisuje da je stvarna služnost stvarno pravo svagdašnjeg vlasnika određene nekretnine (povlasna nekretnina) da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom (poslužna nekretnina), čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti. Sukladno čl. 175. st. 1. i čl. 177. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaka služnost mora imati razumnu svrhu, a ovlaštenik prava služnosti može ovlasti koje mu to njegovo pravo daje izvršavati po svojoj volji, ali ne šireći ih, nego stežući koliko to dopušta narav i svrha služnosti, i mora pri izvršavanju svojih ovlasti postupati obzirno, tako da što manje opterećuje poslužnu stvar. Sadržaj ovlasti stvarne služnosti može biti bilo koji koji je moguć, a nije zabranjen, pri čemu pravo kolnika vlasnika povlasne nekretnine ovlašćuje voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom (čl. 188. st. 1. i čl. 190. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
Temeljem čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva (čl. 229. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, onaj tko tvrdi da je služnost u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću mora dokazati da je u razdoblju od najmanje 20 godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj (čl. 229. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima).
Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. i radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u obzir valja uzeti i odredbe toga propisa budući da tužitelji tvrde da su njihovi pravni prednici sadržaj služnosti kolnika izvršavali od 1986..
Čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničko-pravnim odnosima propisivao je da se stvarna služnost dosjelošću stječe kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina, a vlasnik poslužnog dobra tome se nije protivio, time da se stvarna služnost dosjelošću ne može steći ako je vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnog dobra, silom, prijevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva. Temeljem čl. 72. toga Zakona posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a savjesnost posjeda pretpostavlja se.
8. Svjedoci DJ i LJ raniji su vlasnici čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina] i oni u svojim iskazima navode da su tu nekretninu kupili 1986., a tijekom 2016. ili 2017. prodali su je tužiteljima. Opisuju da je čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] nekada bila državna čestica koju su koristili i oni i vlasnici susjednih čestica kao svojevrsno zajedničko dvorište tako da su preko nje vozili drva, ostavljali su drva na toj čestici i tamo ih pilili, gledajući da što prije maknu drva, a zatim su drva vozili na svoju nekretninu. Prilikom građevinskih radova na njihovoj kući preko čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] vozili su pijesak, ciglu i drugi građevinski materijal, taj građevinski materijal također su i ostavljali na toj nekretnini, a preko navedene čestice dovozili su i namještaj te krumpir i druge namirnice. Svjedoci su na svoju nekretninu mogli doći isključivo iz [adresa] u [adresa] jer s [adresa] u [adresa] na njihovu nekretninu nije bilo nikakvog ulaza u objekt. Svjedoci na čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] nikada nisu parkirali vozilo, preko te nekretnine drva su zadnji put dovezli 2000. i tada su se počeli grijati na plin. Posljednji puta namještaj u kuću dovezli su 2004., a iz kuće su iselili 2016.. Svjedoci opisuju da im je tuženik kada su 2016. selili iz kuće zabranio prevoziti namještaj preko njegove nekretnine pa su namještaj do Ulice Jurja Haulika preko tuženikove čestice nosili rukama. Na čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] nekada je postojala stara kuća u državnom vlasništvu, a tuženik je čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] kupio 1996. i na mjestu stare kuće na toj čestici sagradio je novu kuću. Svjedok DJ 2015. napravio je novu ogradu uz tuženikovu nekretninu, a tuženik je smatrao da je svjedok ušao na njegovu nekretninu, tražio je da se ograda makne i zabranio je da se vozilima prolazi preko njegove čestice, a na velika ulazna vrata izrađena od kovanog željeza do Ulice Jurja Haulika stavio je lokot koji je kasnije skinuo. Iste godine tuženik je svjedocima zabranio da preko njegove čestice izvezu građevinski otpad nastao prilikom renoviranja kupaonice. Također, svjedoci opisuju da se na mjestu gdje je bio početak stare kuće na čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] i kraj bunara nalazila ograda koju su zvali "donjom ogradom" i oni su vozilima dolazili do te ograde, a onda su do svoje nekretnine prolazili kroz dvorište susjedne čestice koja je bila u vlasništvu CJ. Tako su postupale i Ć i NJ koje su nekada živjele na susjednoj čk.br. 2369/2 iz k. o. [katastarska općina]. Tužitelji u svom iskazu navode da su čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina] kupili u ožujku 2018. i da su 1. svibnja 2018. ušli u posjed nekretnine i počeli s renoviranjem objekta. Njihovi odnosi s tuženikom u početku su bili dobri, no problemi su nastali kada su tužitelji betonirali verandu jer im je tuženik prigovarao oko tih poslova i oko međe. Tužitelj ĆJ tvrdi da su mu raniji vlasnici nekretnine rekli da s tuženikom postoji spor oko pitanja prolaska preko tuženikove nekretnine i da imaju pravo pješačkog prolaza i pravo kolnog ulaza na tuženikovu nekretninu radi dostave robe, ali da nemaju pravo parkiranja na tuženikovoj čestici, i pri tom su pokazali pravac tog prava kolnika. Tužitelji su na svojoj kući prema [adresa] u [adresa] otvorili mali prolaz koji nije širi od jednog metra. Tužitelji opisuju da je kćerka ranijih vlasnika nekretnine tijekom 2016. preko tuženikove čestice prevezla sav namještaj u kuću, a prije nego što su raniji vlasnici nekretninu predali tužiteljima u posjed (2018.), kćerka ranijih vlasnika sav taj namještaj preko tuženikove čestice prevezla je iz kuće. Nakon toga tužitelji su automobilom dolazili na tuženikovu nekretninu vozeći građevinski materijal, sve dok im tuženik to nije zabranio prilikom betoniranja verande. Poslije je tuženik svaki put kada bi tužitelji automobilom došli na njegovu nekretninu zvao policiju, a na tuženikovoj nekretnini betonski stupčići i poslagane palete spriječavale su prolazak. Na ulazu u dvorište nekretnine tužitelja koje je iza njihove kuće, tj. sa stražnje strane nekretnine tužitelja kada se gleda s [adresa] u [adresa] i odmah uz tuženikovu čk.br. 2369/1 nalaze se mala vrata širine oko 1,30 m. Tužitelji tvrde da su tuženikova vrata od kovanog željeza koja se nalaze do Ulice Jurja Haulika u vrijeme kada su kupili svoju nekretninu bila otključana i mogla su se otvoriti, no sada je na vratima zavarena šipka koja onemogućava da se vrata do kraja otvore, a time je prolaz sužen.
Tuženik u iskazu opisuje da je današnju čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] kupio 1996. od sedam suvlasnika, a ta nekretnina tada se sastojala od nekadašnje čk.br. 2369/1 na kojoj su postojale stara kuća i ograda i od nekadašnje čk.br. 2368 koja se protezala od Ulice Jurja Haulika do bunara, time da je bunar i danas na istom mjestu. Te dvije čestice spojio je u jednu radi dobivanja građevinske dozvole, a na mjestu stare kuće izgradio je novu kuću pri čemu je prednja strana nove kuće izgrađena na istom mjestu na kojem je bila prednja strana stare kuće, ali je nova kuća većih dimenzija gledajući u dubinu iz pravca [adresa] u [adresa]. Uz bunar i uz nekadašnju staru kuću postojala je drvena ograda koja se pružala prema nekretnini u nekadašnjem vlasništvu Tisanića i prema nekretnini čiji su tužitelji danas vlasnici. Zbog te ograde vozilom se nije moglo proći dalje od bunara. Između te nekadašnje dvije ograde bio je uski prostor za pješački i kolni prolaz i takvo pravo upisano je na teret čk.br. 2369/2 iz k. o. [katastarska općina]. Tuženik je 2000. započeo s građevinskim radovima, tada je srušio staru ogradu, i tvrdi da su susjedi bili suglasni s radovima koje je izvodio. Tuženik izričito tvrdi da mu ni prodavatelji kada je kupio nekretninu ni susjedi ništa nisu rekli o pravu njegovih susjeda da automobilima prelaze preko nekretnine koju kupuje i tvrdi da nikada nikoga nije vidio da vozilom dolazi na njegovu nekretninu. Tek su DJ i LJ nekoliko puta automobilom ušli u njegovo dvorište, a on im je tada rekao da je nekretnina njegova i da im za ulaz u nekretninu treba njegova dozvola. Tuženik je na ulaz na nekretninu iz Ulice Jurja Haulika 2010. postavio vrata i tvrdi da su ta vrata uvijek otključana, da je jednom na ta vrata stavio lokot, no taj lokot netko je ukrao već sljedećeg dana, i da šipka na tim vratima nije zavarena i vrata se mogu širom otvoriti, ako se šipka izvadi. Opisuje da je dozvolio JJ, kćerki DJ i LJ da kombijem uđe na njegovu nekretninu radi prenošenja stvari iz kuće zbog preseljenja 2018. jer ga je ona to prethodno zamolila.
Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je 6. travnja 2022. i 7. prosinca 2023. izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodetske struke Metra d.o.o. [adresa], a tom prilikom stranke i svjedoci DJ i LJ pokazali su položaj pravca sporne služnosti i druge bitne činjenice, a mjernički vještak na temelju snimljenih podataka izradio je nalaz i skicu lica mjesta. Nalaz i skica lica mjesta izrađeni su stručno, objektivno i savjesno i sud na temelju njih utvrđuje činjenice bitne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Tuženikova nekretnina koju čini čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] pruža se u dubinu gledajući iz pravca [adresa] u [adresa], na početku te nekretnine nalaze se vrata izrađena od kovanog željeza, a u dnu te čestice lijevo gledajući iz Ulice Jurja Haulika nalazi se kuća koju je tuženik sagradio. Dio tuženikove nekretnine koji nije izgrađen u naravi je travnato dvorište na kojem su vidljivi tragovi prolaženja i na kojem u istoj razini u jednom dijelu postoji kratka staza sagrađena od cigle i nešto duža staza sagrađena od betonskih ploča. S desne strane tuženikove nekretnine gledajući iz [adresa] u [adresa] nalazi se nekoliko manjih susjednih nekretnina, a među tim nekretninama dvije su tuženikovo vlasništvo (čk.br. 2369/4 i čk.br. 2369/2 iz k. o. [katastarska općina]), time da se između tuženikovih čk.br. 2369/4 i čk.br. 2369/2 nalaze tri čestice, među kojima je i nekretnina tužitelja, tj. čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina]. Ispred pješačkog ulaza u dvorište susjedne čk.br. 2369/3 iz k. o. [katastarska općina] (radi se o nekretnini koja je nekada bila vlasništvo CJ) u obliku izdignutog pješačkog ulaza sagrađena je manja betonska površina koja je dugačka 0,91 m s jedne strane i 0,95 m s druge strane, široka 0,87 m i visoka na najvišem dijelu 10 cm tako da ta betonska površina po iskustvenoj ocjeni ovoga suda s obzirom na svoju visinu od svega 10 cm u odnosu na razinu zemljišta ostatka tuženikove nekretnine ne predstavlja nikakvu zapreku za prometovanje motornih vozila. Tužitelji su sudu i mjerničkom vještaku na licu mjesta pokazali položaj i pravac spornog prava služnosti koji se pruža preko tuženikove nekretnine od [adresa] u [adresa] prema nekretnini u vlasništvu tužitelja, a mjerničkim vještačenjem utvrđeno je da se pravac služnosti pruža i lomi između točaka koje su na skici lica mjesta (list 80 i 146) prikazane točkama A-B- C-D-E-F-G-H, time da je udaljenost između točke A i točke B 2,50 m, između točke B i točke D 9,18 m, između točke D i točke F 8,85 m, između točke F i točke G 11,70 m, između točke G i točke H 2,50 m, između točke H i točke E 11,70 m, između točke E i točke C 8,85 m i između točke C i točke A 9,18 m. Ukupna površina pokazane služnosti je 74,00 m2, ali mjerničkim vještačenjem utvrđeno je da su tužitelji na licu mjesta pokazali da služnost prolazi preko tuženikove čk.br. 2369/1 u površini od 61,10 m2, dok u preostalom dijelu prolazi preko susjednih nekretnina koje nisu predmet ovoga spora (površina služnosti obuhvaća i 0,40 m2 na čk.br. 2369/5 iz k. o. [katastarska općina], 1,20 m2 na čk.br. 2369/4 k. o. [katastarska općina] i 10,20 m2 na čk.br. 2369/3 k. o. [katastarska općina] koje su vlasništvo osoba koje nisu stranke u ovoj parnici, te 1,10 m2 na čk.br. 2369/7 k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja). Svjedoci DJ i LJ pokazali su mjesto gdje je nekada stajala stara drvena ograda, a nekadašnji položaj te ograde na skici lica mjesta (list 117 i 146) prikazan je točkama A-B-C zelene boje, time da je udaljenost između točke A i točke B 7,15 m, a udaljenost između točke B i točke C je 6,60 m. Točku A u naravi predstavlja zatečeni željezni stup ograde koji se nalazi na tuženikovoj nekretnini i u blizini međe s nekretninom tužitelja, točka B predstavlja mjesto gdje se lomi pravac nekadašnje drvene ograde, a linija između točke A i točke B poklapa se s pravcem stare kuće koju je tuženik srušio nakon što je kupio nekretninu. Prema pokazivanju svjedoka LJ na ročištu 15. ožujka 2023. (listovi 80 i 100 spisa) bunar se nalazi u neposrednoj blizini točke C. Iako je tuženik u podnesku od 7. veljače 2024. prigovorio skici lica mjesta mjerničkog vještaka navodeći da položaj nekadašnje stare drvene ograde nije točno prikazan, sud taj prigovor smatra neosnovanim jer je mjernički vještak na licu mjesta detalje snimio upravo onako kako su pokazali svjedoci DJ i LJ. Tuženik u tom podnesku neosnovano tvrdi da je svjedok DJ rekao da je stara ograda išla po rubu betona i da je tuženik tome prigovorio na očevidu budući da je iz zapisnika od 7. prosinca 2023. vidljivo da je tuženik prigovorio pravcu koji su svjedoci pokazali, a nije prigovorio točnosti rada mjerničkog vještaka u smislu da je vještak snimio detalje koje svjedoci nisu pokazali.
9. Da bi se stvarna služnost osnovala na temelju zakona dosjelošću potrebno je da ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući sadržaj stvarne služnosti kroz 20 godina i da se vlasnik poslužne nekretnine nije tome protivio, a ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, potrebno je dokazati da je u razdoblju od najmanje 20 godina slučaj izvršavanja služnosti nastupio bar 3 puta i da su onaj tko tvrdi da je služnost osnovana dosjelošću ili njegov prednik svaki taj put izvršili sadržaj služnosti.
Služnost kolnika kao ovlast voziti se po nekretnini nije služnost koja se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati zbog čega je radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo potrebno utvrditi jesu li posjednici povlasne čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina] pošteno posjedovali tu stvarnu služnost izvršavajući njezin sadržaj tijekom razdoblja od 20 godina počevši od 1986., kako tvrde tužitelji, i da li se vlasnik poslužne čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] tome protivio. Iako tužitelji u ovom slučaju tvrde da se sporna služnost kolnika izvršavala rijetko jer se odnosila samo na povremene potrebe da se dovezu drva, građevinski materijal i bijela tehnika, sud smatra da za utvrđenje da se sporna služnost osnovala na temelju zakona dosjelošću nije dostatno da je slučaj izvršavanja služnosti u razdoblju od 20 godina nastupio barem 3 puta jer se ne radi o služnosti koja se može samo rijetko izvršavati. Ovaj spor odnosi se na služnost kolnika, tj. na ovlast voziti se po nekretnini i tužitelji su dužni dokazati da se ta služnost pošteno izvršavala u zakonom propisanom razdoblju. Ovlast voziti se po nekretnini po ocjeni ovoga suda u sebi sadrži i radnju zaustavljanja vozila u kratkom razdoblju, u mjeri u kojem to zaustavljanje ne prelazi u parkiranje vozila. Sporedni su pri tom razlozi zbog kojih je služnost izvršavala, ako jest, tj. da li se služnost izvršavala radi dovoza drva, građevinskog materijala, namještaja i bijele tehnike, što tvrde tužitelji, ili se služnost izvršavala zbog drugih razloga (u konkretnom slučaju nije se moglo raditi o provozu preko tuženikove nekretnine jer se u naravi radi o nekretnini koja je "zatvorena" sa svih strana, osim do [adresa] u [adresa]). Služnost kolnika u sebi ne sadrži ovlast ostavljati drva na nekretnini i piliti drva radi pripreme za sušenje i ogrjev i ne sadrži ovlast ostavljati građevinski materijal na poslužnoj nekretnini dok traju radovi koji se tiču povlasne nekretnine.
Tužitelji u iskazima navode da su im svjedoci DJ i LJ prilikom kupoprodaje čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina] rekli da s tuženikom postoji spor oko pitanja prolaska preko tuženikove nekretnine i da je tuženik tužiteljima zabranio dolaske automobilom na njegovu nekretninu, svjedoci DJ i LJ opisuju kada je i kako došlo do spora s tuženikom, a tuženik tužiteljima osporava pravo služnosti kolnika na teret svoje nekretnine. Dakle, tuženik se kao vlasnik poslužne nekretnine protivio izvršavanju sadržaja stvarne služnosti kolnika na teret njegove nekretnine kao poslužne, navodi da je svoju nekretninu kupio 1996. i tvrdi da mu nitko nikada, ni prodavatelji ni susjedi, nije ukazao na postojanje služnosti kolnika preko sporne čestice. Tek su članovi obitelji LJ vozilom dolazili na njegovu nekretninu, a on se tome protivio. Tuženik ne prebiva na spornoj čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] pa je moguće da se sadržaj sporne služnosti izvršavao bez tuženikovog znanja. Tužitelji u ovom postupku tvrde da se sadržaj sporne služnosti kolnika izvršava kako bi oni na svoju nekretninu prevozili drva, građevinski materijal, namještaj i bijelu tehniku. Međutim, svjedoci DJ i LJ opisuju da se objekt na nekretnini koju čini čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] još od 2000. zagrijava na plin tako da od tada nema razloga koristiti drva za zagrijavanje i prevoziti drva preko tuženikove nekretnine. Također, svjedok DJ navodi da su zadnje građevinske radove na nekretnini koju su prodali tužiteljima izvodili 1994. ili 1995., a radilo se o obnovi krovišta, dok svjedok LJ navodi da su uvijek nešto zažbukavali i da su krovište na kući mijenjali 2004. ili 2005.. Svjedok LJ navodi da su namještaj u kuću posljednji put dovezli 2004. .
10. Na temelju utvrđenih činjenica sud zaključuje da se sadržaj stvarne služnosti kolnika nije pošteno izvršavao kroz 20 godina i da se tuženik protivio izvršavanju služnosti zbog čega nisu ispunjeni uvjeti da se utvrdi da je na tuženikovoj čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] kao povlasnoj nekretnini na temelju zakona dosjelošću osnovana sporna služnost u korist nekretnine tužitelja koju čini čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina] kao povlasne nekretnine.
Naime, sud smatra da tužitelji i njihovi pravni prednici DJ i LJ nisu pošteno posjedovali spornu služnost kolnika u zakonom propisanom razdoblju od 20 godina počevši od 1986. (dakle, do 2006.) budući da im je tuženik izvršavanje sadržaja služnosti zabranjivao, to im je izričito govorio, a kada su oni vozilom dolazili na njegovu nekretninu, tuženik je zvao policiju. Ukoliko su tužitelji i njihovi pravni prednici izvršavali spornu služnost u vrijeme kada tuženik nije bio na svojoj nekretnini, tada je to izvršavanje sadržaja služnosti bilo bez tuženikovog znanja, tj. potajno. Iz izvedenih dokaza proizlazi da se sadržaj služnosti kako opisuju tužitelji duže vrijeme ne izvršava. Prijevoz drva preko tuženikove nekretnine postao je nepotreban prije više od 20 godina jer se objekt na nekretnini tužitelja od 2000. grije na plin, a pravni prednici tužitelja građevinske radove na nekretnini zadnji put obavljali su još 2004. ili 2005. (kako navodi svjedok LJ, dok svjedok DJ navodi da je to bilo 1994. ili 1995.). Kada su pravni prednici tužitelja kasnije tijekom 2015. preko tuženikove nekretnine željeli izvesti građevinski otpad, tuženik im je to zabranio. Što se tiče prijevoza bijele tehnike, odnosno različitog namještaja u kuću i iz kuće na nekretnini tužitelja, DJ i LJ to su posljednji puta činili 2004., dok je njihova kćerka namještaj izvezla iz kuće 2016. uz izričito tuženikovo dopuštenje. Dakle, pravni prednici tužitelja DJ i LJ sadržaj služnosti kolnika izvršavali su vrlo rijetko, iako nije riječ o služnosti koja se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, i u razdoblju kraćem od 20 godina (od 1986. do 2004. ili 2005.). Izvedeni dokazi ne govore drugačije, a tužitelji ne tvrde i svjedoci DJ i LJ ne opisuju da se sadržaj sporne služnosti izvršavao na neki drugi način ili češće.
Tužitelji nisu pošteni posjednici spornog prava služnosti kolnika jer su znali da je između ranijih vlasnika njihove nekretnine i tuženika postojao spor i da je tuženik DJ i LJ zabranio izvršavanje sporne služnosti. Da je tome tako opisuju sami tužitelji navodeći da su im prodavatelji prilikom prodaje čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina] rekli da imaju pravo pješačkog prolaza i pravo kolnog ulaza i da oko toga postoji spor s tuženikom. Stoga radnje tužitelja usmjerene na izvršavanje sadržaja sporne služnosti kolnika ne čine podlogu za zaključak da je sporno pravo osnovano dosjelošću.
11. Tužitelji tužbenim zahtjevom sukladno pokazivanju na licu mjesta pravac sporne služnosti kolnika određuju tako da se služnost izvršava ne samo na tuženikovoj čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina], nego pokazuju da se služnost izvršava i na dijelovima susjednih nekretnina (u površinama kako je to ranije navedeno), zbog čega je tužbeni zahtjev i po toj osnovi djelomično neosnovan jer ovim sporom nisu obuhvaćene čk.br. 2369/5, čk.br. 2369/4 i čk.br. 2369/3 iz k. o. [katastarska općina] i na njih se presuda donesena u ovom postupku ne može odnositi.
Nije sporno da su tužitelji na vlastitom objektu prema [adresa] u [adresa] izveli prolaz koji je širok ne više od jednog metra, a nije sporno ni to da dio nekretnine na kojem se proteže sporna služnost u naravi predstavlja dio tuženikovog dvorišta ispred tuženikove kuće. Tuženik ne boravi u kući sagrađenoj na čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina], a ostatak te čestice u naravi je relativno usko dvorište izduženog oblika. S obzirom na to da je predmet ovog spora utvrditi jesu li tužitelji dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti kolnika na tuženikovoj nekretnini, navedene činjenice nisu od utjecaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Predmet ovoga spora utvrđivanje je jesu li se ispunili zakonom propisani uvjeti potrebni za osnivanje stvarne služnosti kolnika dosjelošću. Dakle, predmet ovoga spora nije osnivanje služnosti kolnika, nego utvrđivanje postoji li ta služnost ili ne i u tom smislu neodlučni su razlozi koje tužitelji iznose, a koji se odnose na moguće potrebe tužitelja u budućnosti. Također, predmet ovoga spora nije ograničavanje ili ukidanje stvarne služnosti pa je ovaj sud mišljenja da na ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva ne utječu činjenice koje se tiču tuženikovih prigovora u kojima tuženik navodi da bi sporna služnost bila previše tegobna za njega ili njegovu nekretninu. Ako smatra da je tako, tuženik bi mogao u slučaju utvrđenja da služnost postoji zahtijevati ograničavanje ili ukidanje služnosti.
12. Svi navedeni razlozi dovode do zaključka da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava služnosti kolnika dosjelošću na tuženikovoj čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] u korist čk.br. 2369/7 iz k. o. [katastarska općina] pa tuženik to stvarno pravo ne mora ni priznati ni trpjeti, nije osnovan zahtjev da se to pravo upiše u zemljišnu knjigu i nema osnove da se tuženiku zabrani uznemiravanje ili onemogućavanje sadržaja sporne služnosti. Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim i odlučeno je kao u toč. I. izreke.
13. Podredno, ukoliko bi se ipak na temelju utvrđenih činjenica zaključilo da su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje sporne služnosti dosjelošću, tada bi tužbeni zahtjev bio djelomično osnovan. Svjedoci DJ i LJ u iskazima suglasno navode da su oni vozilima na tuženikovu nekretninu mogli doći do linije koja je na skici izmjere (list 117) prikazana točkama A i B zelene boje međusobno udaljenim 7,15 metara kojom se pružala nekadašnja drvena ograda između bunara i nekadašnje stare kuće na tuženikovoj nekretnini i da su dalje stvari nosili rukama, a uspoređivanjem skice lica mjesta od 22. travnja 2022. i skice lica mjesta od 10. siječnja 2024. (na skici lica mjesta očitom je omaškom naznačeno da je skica sastavljena 2023.) može se zaključiti da je položaj nekadašnje drvene ograde na tuženikovoj nekretnini onemogućavao izvršavanje sadržaja služnosti kolnika koji su tužitelji pokazali u dijelu koji se približno odnosi na širinu susjedne čk.br. 2369/3 iz k. o. [katastarska općina] (ranije vlasništvo CJ, sada Euroscan j.d.o.o.). U tom slučaju tužbeni zahtjev bio bi osnovan u dijelu koji se odnosi na dio tuženikove čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] koji je na skici izmjere mjerničkog vještaka određen točkama A- B-C-D-E-F-I-J, pri čemu je ukupna površina toga dijela služnosti 55,80 m2, a tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan u dijelu koji se odnosi na dio tuženikove čk.br. 2369/1 iz k. o. [katastarska općina] koji je na skici izmjere mjerničkog vještaka određen točkama G-H-I-J, ukupne površine 18,20 m2 (list 144-146).
14. Odluka o naknadi troškova postupka iz toč. II. izreke temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku jer je tuženik u cijelosti uspio u sporu pa su mu tužitelji dužni nadoknaditi parnične troškove. Ti troškovi ukupno iznose 1.250,00 EUR i odnose se na jednokratnu nagradu za zastupanje za četiri radnje (sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištu 8. rujna 2021., zastupanje na uviđaju 6. travnja 2021. i zastupanje na ročištu 15. ožujka 2023.) u iznosu od 500,00 EUR, sastav podnesaka od 10. srpnja 2022., 7. veljače 2024. i 5. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svaki podnesak, zastupanje na ročištima 6. lipnja 2024. i 27. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište i PDV u iznosu od 250,00 EUR. Ti troškovi bili su potrebni za vođenje parnice i odmjereni su temeljem Tar.br. 7. toč. 2. važeće Odvjetničke tarife. Odluka o trošku zastupanja punomoćnika na ročištu za objavu i uručenje presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.
15. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.
U Bjelovaru 12. svibnja 2025.
Sudac
Miroslav Borković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.
