REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: P-702/2019-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćnici Martini Radovan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanom po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene i zaključene glavne javne rasprave dana 3. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Martine Radovan i punomoćnice tuženika, odvjetnice Klea Butković, , temeljem članka 335. st. 4. ZPP-a, 12. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 16. ožujka 2023., odnosno podneskom od 15. svibnja 2024. .

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim članak 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj: 116-114/2008 od dana 7. svibnja 2008., ovjerenog 12. svibnja 2008. po javnom bilježniku Vlasto Podgajski, pod brojem OV-10769/08, sklopljenog između KU iz [adresa] i Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, a koji glasi: "Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 337,80 CHF (tristotridesetsedam švicarskih franaka i 80/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća".

II. Utvrđuje se ništetnim članak 6. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu broj: 116-114/2008 od dana 7. svibnja 2008., ovjerenog 12. svibnja 2008. po javnom bilježniku Vlasto Podgajski, pod brojem OV-10769/08, sklopljenog između KU iz [adresa] i Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, a koji glasi: "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta Banke. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope i visini anuiteta.“

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 360,41 eura (slovima: tristo šezdeset eura i četrdeset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i to:

- 1,84 eura od 01.01.2009. do isplate

- 1,84 eura od 01.02.2009. do isplate

- 1,84 eura od 01.03.2009. do isplate

- 1,84 eura od 01.04.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.05.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.06.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.07.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.08.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.09.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.10.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.11.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.12.2009. do isplate

- 4,77 eura od 01.01.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.02.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.03.2010. do isplate

-4,77 eura od 01.04.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.05.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.06.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.07.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.08.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.09.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.10.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.11.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.12.2010. do isplate

- 4,77 eura od 01.01.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.02.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.03.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.04.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.05.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.06.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.07.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.08.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.09.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.10.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.11.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.12.2011. do isplate

- 4,77 eura od 01.01.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.02.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.03.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.04.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.05.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.06.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.07.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.08.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.09.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.10.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.11.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.12.2012. do isplate

- 4,77 eura od 01.01.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.02.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.03.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.04.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.05.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.06.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.07.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.08.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.09.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.10.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.11.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.12.2013. do isplate

- 4,77 eura od 01.01.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.02.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.03.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.04.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.05.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.06.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.07.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.08.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.09.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.10.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.11.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.12.2014. do isplate

- 4,77 eura od 01.01.2015. do isplate

- 4,77 eura od 01.02.2015. do isplate

- 4,77 eura od 01.03.2015. do isplate

- 4,77 eura od 01.04.2015. do isplate

- 4,77 eura od 01.05.2015. do isplate

- 4,84 eura od 01.06.2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 01.01.2009. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.022,16 EUR (slovima: pet tisuća dvadeset dva eura i šesnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose i to:

- 2,28 eura od 1.07.2008. do isplate

- 0,98 eura od 01.10.2008. do isplate

- 17,36 eura od 01.11.2008. do isplate

- 6,38 eura od 01.12.2008. do isplate

- 20,52 eura od 01.01.2009. do isplate

- 22,68 eura od 01.02.2009. do isplate

- 23,66 eura od 01.03.2009. do isplate

- 20,96 eura od 01.04.2009. do isplate

- 21,79 eura od 01.05.2009. do isplate

- 17,61 eura od 01.06.2009. do isplate

- 14,53 eura od 01.07.2009. do isplate

- 15,35 eura od 01.08.2009. do isplate

- 16,98 eura od 01.09.2009. do isplate

- 16,83 eura od 01.10.2009 do isplate

- 15,19 eura od 01.11.2009. do isplate

- 18,27 eura od 01.12.2009. do isplate

- 20,74 eura od 01.01.2010. do isplate

- 24,25 eura od 01.02.2010. do isplate

- 23,44 eura od 01.03.2010. do isplate

- 28,21 eura od 01.04.2010. do isplate

- 27,31 eura od 01.05.2010 do isplate

- 29,06 eura od 01.06.2010. do isplate

- 44,31 eura od 01.07.2010. do isplate

- 41,17 eura od 01.08.2010. do isplate

- 50,76 eura od 01.09.2010. do isplate

- 47,45 eura od 01.10.2010. do isplate

- 42,12 eura od 01.11.2010. do isplate

- 53,36 eura od 01.12.2010. do isplate

- 67,66 eura od 01.01.2011. do isplate

- 57,54 eura od 01.02.2011. do isplate

- 61,43 eura od 01.03.2011. do isplate

- 56,91 eura od 01.04.2011. do isplate

- 57,73eura od 01.05.2011. do isplate

- 76,88 eura od 01.06.2011. do isplate

- 78,74 eura od 01.07.2011. do isplate

- 94,73 eura od 01.08.2011. do isplate

- 86,52 eura od 01.09.2011. do isplate

- 77,52 eura od 01.10.2011. do isplate

- 76,56 eura od 01.11.2011. do isplate

- 75,87 eura od 01.12.2011. do isplate

- 80,16 eura od 01.01.2012. do isplate

- 83,90 eura od 01.02.2012. do isplate

- 84,40 eura od 01.03.2012. do isplate

- 81,81 eura od 01.04.2012. do isplate

- 83,56 eura od 01.05.2012. do isplate

- 84,75 eura od 01.06.2012. do isplate

- 82,74 eura od 01.07.2012. do isplate

- 83,27 eura od 01.08.2012. do isplate

- 81,76 eura od 01.09.2012. do isplate

- 78,55 eura od 01.10.2012. do isplate

- 82,02 eura od 01.11.2012. do isplate

- 83,69 eura od 01.12.2012. do isplate

- 82,48 eura od 01.01.2013. do isplate

- 75,93 eura od 01.02.2013. do isplate

- 81,49 eura od 01.03.2013. do isplate

- 81,98 eura od 01.04.2013. do isplate

- 79,80 eura od 01.05.2013. do isplate

- 73,01 eura od 01.06.2013. do isplate

- 72,84 eura od 01.07.2013. do isplate

- 74,51 eura od 01.08.2013. do isplate

- 77,18 eura od 01.09.2013. do isplate

- 80,88 eura od 01.10.2013. do isplate

- 78,97 eura od 01.11.2013. do isplate

- 80,32 eura od 01.12.2013. do isplate

- 81,85 eura od 01.01.2014. do isplate

- 82,80 eura od 01.02.2014. do isplate

- 84,82 eura od 01.03.2014. do isplate

- 84,16 eura od 01.04.2014. do isplate

- 81,93 eura od 01.05.2014. do isplate

- 81,22 eura od 01.06.2014. do isplate

- 81,54 eura od 01.07.2014. do isplate

- 84,07 eura od 01.08.2014. do isplate

- 86,20 eura od 01.09.2014. do isplate

- 85,75 eura od 01.10.2014. do isplate

- 87,60 eura od 01.11.2014. do isplate

- 88,85 eura od 01.12.2014. do isplate

- 88,32 eura od 01.01.2015. do isplate

- 88,32 eura od 01.02.2015. do isplate

- 88,32 eura od 01.03.2015. do isplate

- 88,32 eura od 01.04.2015. do isplate

- 88,32 eura od 01.05.2015. do isplate

- 88,22 eura od 01.06.2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 01.07.2008. do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.932,02 EUR (slovima: tisuću devetsto trideset dva eura i dva centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od

12. svibnja 2025. do isplate.

VII. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.815,00 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto petnaeset eura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, koju je podnio 12. lipnja 2019., preporučenom pošiljkom, a koja je zaprimljena na sudu 14. lipnja 2019., navodi da je s tuženikom 7. svibnja 2008., sklopio Ugovor o kreditu broj: 116-114/2008, koji je ovjeren 12. svibnja 2008. po javnom bilježniku Vlasto Podgajski pod brojem OV-10769/08, kojim je tuženik odobrio tužitelju namjenski kredit u iznosu od 22.748,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj navodi da je predmetni kredit isplatio u prvoj polovici 2015. Nadalje, tužitelj u bitnome navodi da je tuženik u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 6,50%, zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio i onih sadržanih u početnom planu kredita. Slijedom navedenoga, tužitelj ističe da je dio članka 6. predmetnog Ugovora o kreditu, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope ništetan. Naime, kako to ističe tužitelj, nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamatne stope, nije mogao provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene jer za to nisu postojali egzaktni kriteriji.

2. Nadalje, u podnesenoj tužbi tužitelj ističe da mu nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Naime, kako to navodi tužitelj prešućivanje posebnog rizika koji predstavlja ugovaranje valutne klauzule CHF bilo je protivno načelu savjesnosti i poštenja, posebice jer su prema Zakonu o zaštiti potrošača banke dužne upozoriti na sve moguće rizike ugovaranja određene valutne klauzule.

3. Tužitelj se poziva na pravna utvrđenja u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., zatim na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. te na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.

4. Također, tužitelj je predložio donošenje rješenja kojim će se tuženiku naložiti da dostavi taksativno navedenu dokumentaciju koja je vještaku potrebna za izradu nalaza i mišljenja.

5. Podneskom od 16. ožujka 2023., odnosno 15. svibnja 2024., tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja postavio konačni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnim odredbi sadržanih u članku 4. stavak 3. i članku 6. stavak 1. i 2. Ugovora o kreditu broj: 116-114/2008 od dana 7. svibnja 2008., ovjerenog 12. svibnja 2008. po javnom bilježniku Vlasto Podgajski, pod brojem OV-10769/08, sklopljenog između KU iz [adresa] i Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6. Također, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 360,41 EUR na ime povećanja kamatne stope i iznos od 5.022,16 EUR po osnovi tečajne razlike sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose uz naknadu troškova parničnog postupka.

6. U odnosu na navedeno valja ukazati da je gore navedenim podnescima, tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 360,61 EUR (koji proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita) i iznos od 5.022,16 EUR (koji proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita) sve sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate. Na navedeni način, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev, budući tužitelj u tužbi nije precizirao iznos koji potražuje tužbom, već je naveo da će iznos odrediti nakon što bude dostavljena potrebna dokumentacija i provedeno financijsko vještačenje.

7. Sud je dopustio preinaku, budući je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. posl. br. Su IV – 162/2021, zaključeno da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem stoga je sud odlučio kao u izreci rješenja.

8. U odgovoru na tužbu od 12. prosinca 2019. (list 43-76), tuženik je u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare navodeći da se na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, iz čega proizlazi da je za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 14. lipnja 2014. nastupila zastara potraživanja. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi zahtjevu tužitelja kojim predlaže donošenje rješenja kojim bi se naložilo tuženiku da dostavi dokumentaciju kako je ista taksativno navedena u tužbi. Tuženik ističe da se ne može obrazloženo tvrditi da bi iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene, a time i ništetne. Nadalje, tuženik ističe da se prema članku 502. c. ZPP, tužitelj može pozivati na presude iz kolektivnih tužbi samo u postupku naknade štete te da tužba o tome nema nikakvih navoda.

9. Tuženik nadalje ističe da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornim odredbama Ugovora o kreditu, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli bile jasne, lako uočljive i razumljive. Nadalje, tuženik ističe da je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu, da su predmetnim ugovorom o kreditu strane izričito prihvatile odredbe o promjenjivosti kamatne stope temeljem poslovnih uvjeta, odluka o kamatnim stopama te temeljem drugih općih akata tuženika, kao i sve njegove kasnije izmjene i dopune. Također, tuženik ističe da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja te da je takvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju. Isto tako, tuženik ističe da je aktivno radio na edukaciji i upozoravanju potrošača na rizike vezano uz rast tečaja švicarskog franka, između ostalih i u glasilu tuženika pod nazivom "Hypo Times" iz 2005., a i putem interneta. Tuženik ističe da nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Tuženik je osporio i tijek zateznih kamata, isticao je da se vještaku treba dati zadatak na način da za sve izračune koristi kamate primjenjive na HRK kredite za predmetno razdoblje. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku.

10. Ukazuje se na zaključak usvojen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 23. studenoga 2023. posl. br. Su IV–56/2023-9 koji glasi:

"Na kome je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003, 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007, 125/2007)?

U parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamata prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača, a ako banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.''

11. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku Ugovora o kreditu broj: 116-114/2008 od 7. svibnja 2008., ovjerenog po javnom bilježniku Vlasto Podgajski pod poslovnim brojem OV-10769/08 od 12. svibnja 2008. (list 9-14), ponudu broj: 07/08 Auto-Peba d.o.o. od 2. svibnja 2008. (list 15-16), otplatni plan (list 17-20), zahtjev od 10. lipnja 2019. (list 21), dopis Addiko Bank d.d. od 10. lipnja 2019. (list 22), promjena osobnih podataka klijenata – fizičkih osoba Addiko Bank d.d. od 10. lipnja 2019. (list 23), rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-041-02/19- 10/19, Urbroj: 567-02/10-19-01 od 22. svibnja 2019. (list 24-37), članak objavljen u broju 8 iz prosinca 2005. (XII/05) pod naslovom "Kretanje tečaja CHF i EUR" (list 60- 62, 69-71), članak pod nazivom "Stambeni krediti uz valutnu klauzulu EUR ili CHF? (list 63-68, 72-76), preslika rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4736/19 od 17. prosinca 2019. (list 79-82), obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53002812 od 10. travnja 2009. (list 108), Otplatni plan (list 109-111), Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 23. veljače 2021. (list 112), Obavijest o parametrima kamatne stope od 18. prosinca 2013. (list 113), Obavijest o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53002812 od 4. prosinca 2008. (list 114), Otplatni plan (list 115-117), Specifikacija uplata (list 118-120), Pregled prometa za klijenta od 23. veljače 2021. (list 121-133), provedeno je financijsko vještačenje te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 6. srpnja 2022. (list 144-150), saslušan je svjedok DU (list 195-196), izvršen je uvid u očitovanje vještaka na prigovore od 21. veljače 2025. (list 204-205), saslušan je vještak Zrinko Ručević (list 210), saslušan je tužitelj kao stranka (list 210-211).

12. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja kao korisnika kredita prema tuženiku kao kreditoru radi utvrđenja ništetnim odredaba Ugovora o kreditu broj: 116- 114/2008, sklopljenog između stranaka 7. svibnja 2008., koje se odnose promjenjivu kamatnu stopu prema jednostranoj odluci tuženika, odnosno isplate iznosa koje je tužitelj preplatio uslijed jednostrane promjene kamatnih stopa od strane tuženika i promjene tečaja švicarskog franka za koju je valutu vezana obveza iz navedenog ugovora.

14. Napominje se da je rješenjem ovog suda poslovnog broja P-702/2019 od 22. veljače 2021., naloženo tuženiku da dostavi taksativno navedenu dokumentaciju, koju je tuženik dostavio uz podnesak od 25. veljače 2021.

15. Između stranaka postupka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 22.748,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF kreditora, važećem na dan korištenja kredita. Sporna je valjanost ugovornih odredbi iz kojih proizlazi da je kreditor ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno aktima Banke. Također, sporna je valjanost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja.

16. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovnog broja Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Naime, navedeno je suprotno odredbama članaka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/07) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno člancima 96. i 97. ZZP/07.

17. Člankom 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz članka 502.a stavak 1. ZPP) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu članka 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" broj 70/19) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

18. Tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba, neovisno o tome što je sud vezan za utvrđenja iz gore navedenih presuda. Naime, tužitelj kao ugovorna strana predmetnog Ugovora o kreditu ima pravo tražiti utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredaba sukladno članku 327. stavak 1. ZOO, u svezi članka 322. ZOO. Ovo i iz razloga jer je tuženik osporio u cijelosti pravnu osnovu tužbe.

19. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko sadržaja spornih odredbi Ugovora o kreditu, sud je saslušao svjedoka DU i tužitelja.

20. Svjedokinja DU na ročištu od 13. studenoga 2024. (list 194-196) iskazivala je da je bila zaposlenica tuženika od 2003. do 2017., da nije potpisala predmetni Ugovor o kreditu broj: 116-114/2008 od 7. svibnja 2008. te da se ne sjeća je li sudjelovala u realizaciji konkretnog ugovora. Svjedokinja je između ostaloga navela da je realizacija kredita za kupnju automobila izgledala na način da bi klijent kontaktirao dobavljača automobila, a banci bi se obratio radi završnog financiranja te bi dokumentaciju za financiranje dostavio prodavač iz auto-kuće. Nakon toga banka bi pregledala dokumentaciju, ako bi nešto nedostajalo kontaktirala bi prodavača radi nadopune dokumentacije i kredit bi išao dalje u obradu.

21. Saslušan kao stranaka na ročištu od 3. ožujka 2025. (list 209-211), tužitelj je iskazivao da je sklopio ugovor o kreditu s tuženikom za osobne potrebe, za prijevoz obitelji, da nije imao kontakta sa bankom prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, da je formulare ispunio u auto-kući koja je proslijedila papire banci. Tužitelj je nadalje naveo da je kamatna stopa bila unaprijed navedena u ugovoru o kreditu, da mu ništa posebno nije skretana pažnja u odnosu na kamatu, da nije znao da može doći do promjene kamatne stope te da ne zna što je to valutna klauzula.

22. Sud prihvaća iskaz svjedoka DU i iskaz tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ih uvjerljivim i istinitim te sadržaj iskaza navedenog svjedoka i tužitelja nisu ničim dovedeni u sumnju.

23. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/2007, 125/2007; dalje: ZZP), koji člankom 74. stavak 1. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja nominalna kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o efektivnoj kamatnoj stopi, odredbu o pretpostavkama pod kojima efektivna kamatna stopa na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, kao i kamate i ostale troškove koje potrošač mora platiti kako bi otplatio zajam te, ako je moguće, ukupan iznos tih uplata, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, nominalnu godišnju kamatnu stopu za zajam i nominalnu godišnju kamatnu stopu za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Stavkom 2. određeno je da u slučaju kada nije moguće izraziti efektivnu kamatnu stopu, pisani ugovor mora sadržavati odgovarajuću obavijest potrošaču koja mora sadržavati najmanje obavijest o nominalnoj godišnjoj kamatnoj stopi i troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu izmijeniti.

24. Članak 96. stavak 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, stavkom 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 102. stavak 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

25. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008; u daljnjem tekstu: ZOO) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen 7. svibnja 2008. Člankom 269. stavak 1. ZOO propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. istog članka propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema članku 272. stavak 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema članku 270. stavak 1. ZOO kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

26. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužitelj kao potrošač u smislu članka 3. točka 1. ZZP s tuženikom, kao trgovcem, zaključio naprijed navedeni Ugovor o kreditu broj: 116-114/2008 od 7. svibnja 2008. radi kupnje novog motornog vozila. Nadalje je utvrđeno da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF kreditora važećem na dan korištenja kredita. Također, iz provedenih dokaza, a imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, utvrđeno je da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorene kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, kao i u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF (članak 4. stavak 3. i članak 6. stavak 1. i 2. predmetnog Ugovora o kreditu).

27. Naime, sklopljeni ugovor o kreditu ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, a niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope. Povrh toga, u ugovoru nisu jasno određeni parametri za promjenu kamatne stope, a budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, smatra se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo (članak 81. stavak 2. ZZP), a tuženik nije dokazao suprotno. Ugovorena redovna kamata sadržajno odgovara naknadi koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih od strane kreditora (banke) na određeno vremensko razdoblje, uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga odredba o takvoj kamati mora biti određena, odnosno barem odrediva u smislu članaka 269. stavak 2. i članka 272. stavak 1. ZOO.

28. U konkretnom slučaju u članku 6. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama ili drugog akta tuženika. U navedenoj odredbi nisu jasno određeni parametri, odnosno kriteriji pod kojima se može mijenjati kamatna stopa. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako predmetni članak Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope nije bio ni određen, a niti odrediv u trenutku sklapanja toga Ugovora. Osim toga, navedeni Ugovor je sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama, čime je tužitelj kao potrošač stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku. Polazeći od navedenoga po ocjeni ovog suda, sporna odredbe o promjenjivosti kamatne stope predstavlja nepoštenu odredbe u smislu članka 81. stavak 1. ZZP. Prema članku 3. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema članku 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da se istima istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koju promjenu dužnik ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema jasno definiranih uvjeta i razloga zbog kojih se kamatna stopa može mijenjati, odnosno kriteriji promjene kamatne stope nisu jasno određeni. Tužitelju je trebalo objasniti razloge promjene kamatne stope, omogućiti pojedinačno pregovaranje o tome i na taj način omogućiti istom kao potrošaču da pristane na takve odredbe. Trebalo mu je omogućiti da prigovori povećanju stope redovne kamate ili zatraži raskid ugovora. Stoga tužitelj kao potrošač nedvojbeno nije imao utjecaja na sadržaj predmetne odredbe (cijenu), pa je postupanje tuženika suprotno članku 247. ZOO koji propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznesenog, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredba kojom je propisana promjenjivost kamatne stope ništetna. Slijedom navedenoga, sporna je ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te stoga ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

29. Također, utvrđeno je da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan.

30. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Naime, tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 12. ZOO jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku.

31. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je predmetna ugovorna odredbe ništetna (članak 4. stavak 3. predmetnog ugovora o kreditu) u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP.

32. U odnosu na pozivanje tuženika na oglase upućene klijentima vezano za rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i novinske članke objavljene u glasilu pod nazivom "Hypo Times", valja reći da je iz istih vidljivo da se korisnike kredita, odnosno potrošače, nije posebno informiralo niti upozoravalo na bilo koju ugovornu odredbu, pa tako niti na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Isto tako, u odnosu na dokumentaciju na koju se poziva tuženik u odgovoru na tužbu valja dodati da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi parnične stranke sklopile eventualne dodatke predmetnom Ugovoru o kreditu kojima bi bile izmijenjene odredbe osnovnog ugovora u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

33. Prema članku 323. stavak 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, člankom 323. stavak 2. ZOO propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu članka 1111. stavak 1. ZOO.

34. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 6. srpnja 2022. (list 144-150), izračunao preplaćeni iznos kredita s osnove koja proizlazi iz promjene kamatne stope, kao i valutne klauzule, ukoliko se tečaj CHF valute u trenutku realizacije kredita uzme kao važeći tečaj. Vještak je izračunao da ukupno potraživanje tužitelja vezano za razliku obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konačne otplate, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 360,41 eura, dok razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konačne otplate, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita iznosi ukupno 5.022,16 EUR.

35. Na nalaz i mišljenje vještaka, stranke su imale primjedbe i to tužitelj u dijelu u kojem je vještak obračunavao negativne razlike. S druge strane tuženik je u podnesku od 5. studenoga 2024. istaknuo da je vještak pravilno prilikom provedbe vještačenja utvrdio i tzv. negativnu razliku. Naime, kako to navodi tuženik, sve kada bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan (što tuženik osporava u cijelosti), da bi tužitelj eventualno imao pravo samo na onaj iznos navodne preplate koji je umanjen za tzv. negativne razlike. Između ostalih primjedbi, tuženik je isticao da je vještak nalaz i mišljenje izradio na način kao da se radi o ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom te s fiksnim tečajem, iako su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom te s valutnom klauzulom u CHF.

36. Na primjedbe tužitelja i tuženika, sudski vještak Zrinko Ručević očitovao se podneskom od 21. veljače 2025. (list 204-205) te je saslušan na ročištu od 3. ožujka 2025. (list 210-211). Vještak je u bitnome naveo da su sva podmirenja bila s danom dospijeća pojedine obveze ili kasnije te je stoga primjena tečaja na dan dospijeća u konkretnom slučaju ispravna. Na navedenom ročištu stranke su suglasno navele da nemaju primjedbi na iskaz vještaka.

37. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te iskaz vještaka s ročišta od 3. ožujka 2025., budući je isti stručan i objektivan.

38. Upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetne ugovorne odredbe koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od 360,41 eura. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj na temelju ništetne ugovorne odredbe koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita preplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od 5.022,16 EUR.

39. Slijedom navedenoga, sud je tuženiku naložio isplatiti tužitelju zatraženi iznos od 360,41 EUR i 5.022,16 EUR, kako je to zatražio tužitelj preciziranim tužbenim zahtjevom od 15. svibnja 2024. Na taj iznos dosuđene su zatezne kamate i to na pojedinačne iznose navedene u točkama III. i IV. izreke, na temelju članka 1115. ZOO, imajući u vidu da tuženik nije bio savjestan. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22; u daljnjem tekstu: ZOO) te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 156/22).

40. Pritom valja ukazati da tuženik nema pravo na isplatu iznosa u vidu razlike tečaja za iznos tzv. negativnih razlika, odnosno za razdoblja otplate kredita kada je tuženik obračunavao tužitelju i naplaćivao anuitete kredita po tečaju nižem od srednjeg tečaja tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenog Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora, anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu. Također, tuženik nema tražbinu prema tužitelju kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelja po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno na dan korištenja kredita. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima. Naime, ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu. Navedeno je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom navedenoga, tuženik je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu te stoga tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredbi ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu članka 323. stavak 2. ZOO, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a to je tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Uostalom, tužitelj nije ništa primio niti stekao bez osnove, budući da je uplate primio tuženik te stoga ne postoji obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Naime, ukazuje se da je Vrhovi sud Republike Hrvatske u presudi posl. broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. dao odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija i koji glasi: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita."

41. Neosnovano tuženik ističe prigovor zastare za potraživanje tužitelja na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika te za potraživanje tužitelja na temelju ništavih odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu članka 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odluci tuženika počinje teći ispočetka pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i to donošenjem presude poslovnog broja Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014., a u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 14. lipnja 2019., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem članka 225. ZOO.

42. Osobito se ukazuje na stav zauzet na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022. broj: Su-IV-33/2022-2 i to objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

43. U tom smislu na sjednici je postavljeno pravno pitanje:

"Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020."

44. U odgovoru su doneseni slijedeći zaključci:

1. Pravna shvaćanja izražena u presudi br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020., nisu uzajamno proturječna, naprotiv, međusobno se podupiru i dopunjavaju.

2. Presuda u predmetu Rev-2245/2017-2 donesena je povodom izvanredne revizije i daje odgovor na pravno pitanje: „Predstavlja li tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena sukladno čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN, br. 79/2007, kako je izmijenjen - ZZP/07) tužbu definiranu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 35/05, kako je izmijenjen - ZOO) odnosno radnju vjerovnika kojoj ZOO daje učinak prekida zastarnog roka?“

45. Odgovor na ovo pitanje glasi: „Prema shvaćanju revizijskog suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.„

46. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz Rev-2245/2017-2).

47. Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

48. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

49. Zaključak iz točke 49. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.

50. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužitelju stečenog bez osnove u odnosima prema tuženiku ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.

51. Napominje se da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, budući isti nije niti mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. U slučaju kada je tužitelj već u tužbi utužio razliku s osnova promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita te valutne klauzule, dakle iznose koji su konačnim tužbenim zahtjevom precizirani te imajući u vidu da se tako preinačeni dio tužbenog zahtjeva zasniva na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od početka samog postupka, po stajalištu ovog suda ne može se govoriti o zastari za preinačeni dio tužbenog zahtjeva jer je točan iznos naknade štete s osnova ništetnosti utvrđen tek provedenim vještačenjem. Sama činjenica da je vještak u svom nalazu i mišljenju iskazao novčani iznos za koji je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev ne može ići na štetu ovdje tužitelja. Zbog navedenog je za ocjenu prigovora zastare odlučan dan podnošenja tužbe temeljem članka 242. stavak 1. ZOO, a ne dan preinake tužbe, budući da je tužitelj za visinu naknade štete s osnova ništetnosti saznao tek po provedenom vještačenju. Stoga bi po ocjeni ovog suda shvaćanje da je za ocjenu prigovora zastare kod preinake tužbe odlučan dan preinake tužbe bilo usmjereno prema formalizmu koji otežava uspostavljanje pravične ravnoteže između suprotstavljenih prava vjerovnika i dužnika i njime bi se tužitelju ograničilo njegovo pravo na pristup sudu kao aspekt prava na pravično suđenje (tako i ŽS u Splitu poslovni broj Gž 2439/2016 od 8. lipnja 2017.). Ukazuje se na zaključak sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024., pod poslovnim brojem Su-IV-123/2024, koje glasi: " U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

52. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 21. veljače 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak sastava podneska od 15. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 9. listopada 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 13. studenoga 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), trošak pristupa na ročište od 3. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. Tarife), dakle ukupan iznos od 1.200,00 EUR na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife obračunat porez na dodanu vrijednost u iznosu od 300,00 EUR. Također, sud je tužitelju priznao iznos od 331,81 EUR na ime troškova vještačenja te iznos od 100,21 EUR na ime sudske pristojbe na presudu. Slijedom navedenoga, ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 1.932,02 EUR. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu odredbe članka 151. stavak 3. ZPP.

53. Tužitelju nisu priznati sljedeći troškovi: iznos od 200,00 EUR za trošak sastava podneska od 18. lipnja 2020., iznos od 200,00 EUR za trošak sastava podneska od 7. travnja 2021., iznos od 200,00 EUR za trošak sastava podneska od 10. svibnja 2021., iznos od 200,00 EUR za trošak sastava podneska od 16. ožujka 2023., budući se prema ocjeni ovog suda ne radi o podnescima potrebnim za vođenje postupka. Polazeći od navedenoga, tužitelju nije priznat iznos od 800,00 EUR, uz PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 200,00 EUR uz zakonske zatezne kamate.

54. Budući tuženik nije uspio u parnici valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu parničnog troška sukladno članku 154. ZPP (točka VII. izreke).

55. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2025.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku