Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-937/2024-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠR, s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri, Rijeka, protiv tuženice CR s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Trošelj i Sandra Zorc, Rijeka, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i njezinog punomoćnike te tuženice i zamjenika punomoćnika tuženice NR, odvjetničkog vježbenika iz Rijeke, po objavi od 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos od 4.500,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.337,50 eura, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbija, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u mjesecu prosincu 2022. tuženoj pozajmila iznos od 5.000,00 EUR, s obvezom tužene na povrat navedenog iznosa najkasnije do 15. rujna 2023.Tužena je u prosincu 2023. tužiteljici vratila iznos od 500,00 eura na način daje isti iznos tužiteljici, u ime tužene, uplatila njena kćer DR. Unatoč učestalim pozivima tužiteljice, tužena se oglušuje na iste, iskazujući time vrlo jasnu svoju namjeru da ne izvrši povrat preostalog iznosa zajma. Tužiteljica je putem svojih punomoćnika, dopisom od 27. svibnja2024.g., pozvala tužiteljicu na cjelovito ispunjenje svoje obveze, ali je ista navedeni dopis u cijelosti ignorirala. Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženica je u cijelosti osporila utuženo potraživanje. Ističe kako je tužba nepodobna za raspravljanje jer u istoj nisu navedene odlučne činjenice niti su iste dokazane. Ističe prigovor zastare. Navodi kako je istina da se između tužiteljice i tuženice radi o prijateljskom odnosu, odnosno u konkretnom slučaju o prijateljskoj suradnji, i to na način da je tužiteljica pozajmila novčani iznos tuženici u svrhu pomoći tuženici uslijed loše financijske situacije. Štoviše, iz korespondencije stranaka priloženoj tužbi je jasno vidljivo da stranke nisu ugovorile nikakav konkretan rok vraćanja zajma, a što je i logično i životno, budući da se radilo o prijateljskom odnosu stranaka. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Dakle, predmet ovog spora je povrat pozajmice u iznosu od 4.500,00 eura sa zateznim kamatama od 15. rujna 2022. Među strankama nije sporno da je tužiteljica tuženici pozajmila iznos od 5.000,00 eura, no sporno je je li potraživanje tužiteljice dospjelo i je li tuženica vratila pozajmljeni iznos.

4. Sud je proveo sve dokaze predložene po parničnim strankama i to uvidom u sms prepisku stranaka (list 5-15), dopis punomoćnika tužiteljice tuženici od 27. svibnja 2024. (list 16-17 spisa), saslušani su svjedoci SR, ŠRĆ, HR, ZR i JR te parnične stranke.

5. Iz sms prepiske stranaka proizlazi da je tuženica u poruci od 6. prosinca 2022. zamolila tužiteljicu da joj pozajmi iznos od 5.000,00 eura radi posla u Medulinu, a pozajmicu bi joj vratila do 15. rujna, na što je tužiteljica pristala u poruci od istog dana. Iz korespondencije od 10. listopada 2023. proizlazi da tuženica tužiteljici još nije vratila pozajmicu te tuženica navodi kako je njezino bilo da vrati u rujnu, ali da u prosincu njezina kći JR ima pravo na kredit pa da ju tužiteljica još malo pričeka. Nadalje, tužiteljica u poruci od 14. prosinca 2023. moli tuženicu da joj vrati barem dio pozajmice, npr. 500,00 eura, a tuženica navodi da će joj taj iznos platiti putem računa kćeri JR te tužiteljicu porukom od 20. prosinca 2023. izvješćuje da joj " JR uplaćuje", a kasnijom porukom od istog dana navodi kako će joj na taj način vratiti i ostatak duga. Dana 11. siječnja 2024. tužiteljica ponovo porukom pita tuženicu kakva je situacija s novcem, a ona odgovara da je počela raditi i da mora čekati plaću. Konačno, u razdoblju od 10. do 16. travnja tužiteljica tuženici šalje četiri poruke s upitom vezanim za dug, na koje tuženica nije odgovorila.

6. Dopisom punomoćnika tužiteljice tuženici od 27. svibnja 2024. tuženica je pozvana na povrat pozajmnice s pripadajućim zateznim kamatama uz upozorenje da će u protivnom tužiteljica inicirati potrebne sudske postupke.

7. Svjedokinja SR iskazala je da je dobra prijateljica s tužiteljicom i zna da je tužena jedno vrijeme čak živjela kod nje. Tužena je samohrana majka i u jednom je trenutku pitala tužiteljicu da joj pozajmi 5.000,00 eura. Tužena je sezonski radnik, odnosno planirala je neki posao i taj pozajmljeni iznos je trebala vratiti tužiteljici na kraju sezone. Po pričanju tužiteljice zna da te novce tužena nije vratila, iako je svjedokinji prilikom jednog njihovog susreta rekla da je to učinila. Svjedokinja da je nakon toga zvala tužiteljicu i ona joj je rekla da to nije istina i da je vraćeno samo 500,00 eura.

8. Svjedok ŠRĆ iskazao je da je tužiteljica njegova prijateljica i poslovna kolegica i poznato mu je što se događa i u njezinom privatnom i u poslovnom životu, puno vremena provode zajedno. Tako po priči tužiteljice zna da je pozajmila tuženici 5.000,00 eura, ti novci su tuženici trebali radi nekog posla u Puli. Pitao je tužiteljicu da li je o tome pisana kakva potvrda a ona je rekla da to nije potrebno jer joj je tužena prijateljica. Tužiteljica je čak te godine tuženoj pružila smještaj. Koliko zna, tužena je trebala te novce vratiti po završetku sezone a to nije učinila, misli da nije vratila ništa. Zna da je tužiteljica pozivala tuženu da joj vrati novce te zime i zna da je sa njom pokušala stupiti u kontakt putem poziva i poruka, svjedok je čak osobno vidio neke poruke koje je tužiteljica upućivala tuženoj.

9. Svjedok HR, sin tužiteljice, iskazao je da mu je po pričanju njegove majke poznato da je ona tuženoj posudila 5.000,00 eura u prosincu 2022. godine, a tužena je taj iznos trebala vratiti najesen iduće godine. Koliko zna, ona to nije učinila. Tužena je preko svoje kćeri vratila 500,00 eura, ali nakon toga više ništa. Svjedok poznaje tuženu, ona je živjela kod njih 3 mjeseca ali s njom nije razgovarao o ovoj pozajmici. Zna da je njegova majka s tuženom bila u kontaktu vezano za povrat tih novaca telefonskim putem i putem sms poruka ali tužena je u jednom trenutku prekinula komunikaciju.

10. Svjedok ZR, sin tužiteljice, iskazao je da je da mu je po pričanju njegove majke poznato da je ona tuženoj posudila 5.000,00 eura i to 6. prosinca 2022. godine. Tužena je te novce trebala vratiti nakon sezone. Ona nije vratila dug, jedino je vratila 500,00 eura preko računa od kćeri. Kad je došlo vrijeme da se novci vrate, njegova majka je s tuženom komunicirala preko poruka. Tužena je najprije majci odgovarala da će joj vratiti, a na kraju ju je blokirala.

11. Svjedokinja DR, kći tužene, iskazala je kako joj je poznato da je njezina majka od tužiteljice posudila iznos od 4.500,00 ili 4.000,00 eura. Misli da nije bilo određeno vrijeme u kojem je njezina majka trebala vratiti taj iznos. Ne zna da li je tužiteljica od njezine majke zahtijevala povrat. Zna da je njezina majka tužiteljici vratila iznos od 500,00 eura i to putem njezinog računa, a potom i 3.500,00 eura u ožujku 2024. Te novce je svjedokinja dala majci jer je prije toga u rujnu 2023. kod Erste banke ishodila kredit od 15.000,00 eura radi majčinih potreba vezanih za koncesijski natječaj za jedan restoran na plaži. Svjedokinja je od tog iznosa dala majci oko 10.000,00 eura za natječaj i ovih 3.500,00 eura za povrat pozajmice. To je učinila na način da sam ja digla gotovinu i predala majci. Ne sjeća se o kojim novčanicama se radilo. Nakon što joj je dala tih 3.500,00 eura, majka ju više nije pitala novce za vraćanje pozajmice. Ne zna da li je time njezina majka u cijelosti vratila pozajmicu. Ne zna ništa o tome je li tužiteljica zahtijevala kakve novce od njezine majke nakon što joj je plaćeno tih 3.500,00 eura.

12. Tužiteljica ŠR je iskazala da je s tuženom bila jako dobra prijateljica 20 godina. Ona je 2021. bila u takvoj situaciji da joj je trebao smještaj te je najprije živjela u apartmanu bivšeg supruga tužiteljice. Za vrijeme sezone te godine, za vrijeme dok je tužiteljičin bivši suprug iznajmljivao taj apartman turistima, tužena je živjela kod tužiteljice bez naknade, zatim se nakon sezone opet odselila u apartman, a kada je bivši suprug tužiteljice u prosincu te godine prodao apartman ona je odselila ali su nastavile biti u kontaktu. Ona je za to vrijeme dok je živjela kod tužiteljice, odnosno kod njezinog bivšeg supruga imala prijavljeno prebivalište na toj adresi, a također je i osnovala obrt ili firmu sa sjedištem na toj adresi. U prosincu 2022. godine da je zamolila tužiteljicu da joj pozajmi 5.000,00 eura, ona je tužiteljici rekla da je planirala raditi sezonu u Medulinu i da je predujmila novce za taj posao te da je ostala sa 500,00 eura. Tužiteljica joj je posudila što je tražila, a novce je trebala vratiti do 15. rujna 2023., to je sve i dokumentirano u porukama koje su razmjenjivale. One su se cijelo to vrijeme dopisivale i bile u kontaktu, pružale jedna drugoj podršku. Kad je došlo vrijeme da se pozajmica vrati tužena joj je rekla da nije u mogućnosti jer je sezona bila loša i da su joj Š njezin bivši muž i C - dečko od njezine kćeri dužni neke novce pa da će tužiteljici vratiti kada oni njoj vrate. Međutim, u prosincu 2023. tužiteljica je imala radove u svojem stanu i bili su joj potrebni novci te je tuženicu ponovno upitala da joj vrati pozajmljeni iznos, na što je ona odgovorila da joj može vraćati tek 500,00 eura mjesečno. To je učinila samo 20. prosinca 2023. preko net bankinga njezine kćeri. Nakon toga više ništa nije vratila iako je obećavala da će to učiniti. Početkom ožujka ju je tužiteljica opet upitala, tada su se i čule preko telefona, došlo je i do svađe ali ništa nije vraćeno. Nakon toga joj je tužiteljica uputila poruke u travnju i to putem vibera, whatssupa i sms-a, ali vidjela je da je blokirana. Prvo ih je pročitala, a zatim blokirala. Na niti jednu od tih poruka joj nije odgovorila.

13. Tuženica CR iskazala je da ne spori da joj je tužiteljica pozajmila iznos od 5.000,00 eura. Načelni dogovor je bio da taj iznos vrati do rujna 2023. Međutim, tužiteljica joj je rekla da može taj iznos vratiti kad bude imala novce. Tužiteljici je vratila dio iznosa i to 500,00 eura putem računa njezine kćeri DR, a vratila joj je iznos od 3.500,00 eura koji joj je isplatila na ruke u ožujku 2024. Tom prilikom nitko drugi osim njih dvije nije bio prisutan. Taj iznos od 3.500,00 eura je stekla jer je njezina kći uzela kredit kod Erste banke na iznos od 15.000,00 eura. Ne zna na koji rok otplate. Ne zna detalje o tom kreditu. Kći joj je taj iznos dala na ruke. Mislim da se radilo o novčanicama od 50, 100 i 200 eura. Iznos od 1.000,00 eura još uvijek nije podmirila. Spor između nje i tužiteljice je ustvari nastao ne zbog ove pozajmice nego zbog toga što je tuženica putem natječaja dobila na korištenje jedan lokal naziva Galiot koji je prije toga na korištenje imala firma u vlasništvu tužiteljice. Ona se i dan danas protivi da tuženica tamo obavlja svoju djelatnost. Tuženica je iznos od 3.500,00 eura tužiteljici vratila nekoliko dana prije nego što je dobila ovaj lokal, to je bilo početkom ožujka. Tužiteljica joj je iznos pozajmice predala na ruke, na isti način ja ona tužiteljici vratila 3.500,00 eura. Nitko nije bio prisutan ni kada su njih dvije dogovarale pozajmicu. Tužiteljicu je blokirala nakon što je nastao spor vezano za lokal Galiot. Tužiteljica ju je i nakon što joj je vratila 3.500,00 eura tražila da joj vrati ostatak od 1.000,00 eura, i to kad ju je tuženica zvala telefonom vezano za lokal i tada ju je zatražila povrat ostatka pozajmice. U tom razgovoru je došlo i do sukoba zbog čega je tuženica tužiteljicu blokirala i tu je prestala njihova komunikacija. Te činjenice vezano za povrat dijela pozjamice o iznosu od 3.500,00 eura te o kreditu tuženica nije isticala u odgovoru na tužbu jer nije mislila da će tužiteljica ustrajati na tužbi. Tužitelji nije odmah po dizanju kredita vratila pozajmicu jer je čekala ovaj natječaj o kojem je iskazivala i tada nije znala početnu cijenu licitacije. Tuženica je ponudila 10.200,00 eura i za taj iznos je prihvaćena ponudia pa je ostatak vratila tužiteljici.

14. Kao što je navedeno, među stranka nije sporno da je tužiteljica tuženici pozajmila iznos od 5.000,00 eura, s time da tužiteljica ovom tužbom potražuje iznos od 4.500,00 eura navodeći kako joj je tuženica vratila iznos od 500,00 eura.

15. Slijedom navedenog, nesporno je da su parnične stranke sklopile neformalni ugovor o zajmu u smislu članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO, važećeg u vrijeme zaključenja ugovora o zajmu), a kojim je propisano da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, a nesporno je i da je tužiteljica izvršila svoju obvezu predaje ugovorenog iznosa pozajmice.

16. Iz provedenih dokaza i to osobito iz sms prepiske stranaka, čiju autentičnosti i sadržaj stranke nisu sporile, proizlazi da su stranke, i to na inicijativu same tuženice, dogovorile rok za povrat 15. rujna 2023., odnosno nakon ljetne sezone. To je tuženica predložila u poruci od 6. prosinca 2022., a u poruci od 10. listopada 2023. napisala je kako je njeno bilo da tužiteljici vrati iznos u rujnu. Dakle, već na temelju poruka koje je sastavila sama tuženica utvrđeno je da su neosnovani njezini navodi da su stranke nisu ugovorile nikakav konkretan rok vraćanja zajma, već upravo suprotno, da je tuženičina obveza povrata zajma dospjela 15. rujna 2023.

17. Tuženica, na kojoj je o tome teret dokaza u smislu članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a), nije dokazala da je izvršila svoju obvezu povrata učinjene pozajmice u ugovorenom roku, niti kasnije. Naime, o tome da je tuženica izvršila povrat pozajmice iskazivale su tuženica i njezina kći, svjedokinja DR, no njihove je iskaze sud ocijenio neistinitim i usmjerenim ka postizanju uspjeha u ovom sporu. Obje su iskazale da je tuženica tužiteljici izvršila povrat pozajmice u iznosu od 3.500,00 eura u ožujku 2024. i to sredstvima kredita koji je prema njihovim navodima kći tuženice DR ishodila kod Erste banke. No, u spisu nije priložen nikakav dokaz o tom kreditu, a osim toga svjedokinja DR iskazala je da je taj kredit podigla u rujnu 2023., a tuženica je u poruci upućenoj tužiteljici 10. listopada 2023. navela kako njezina kći ima pravo na kredit tek od prosinca te godine, pa već opisano ukazuje na nevjerodostojnost njihovih iskaza. Osim toga, iz sms poruka od 10. do 16. travnja 2024. proizlazi da tuženica nije odgovorila ni na jednu poruku tužiteljice u kojima ona zahtijeva povrat zajma, a životno je i logično da bi to učinila da je zajam vratila mjesec dana ranije, kako to navodi u svom iskazu. Tuženica nije navela ni dokazala da je na bilo koji način reagirala na pisani poziv punomoćnika tužiteljica radi povrata zajma od 27. svibnja 2024. (koji je također uslijedio nakon razdoblja za koji tuženica tvrdi da je podmirila utuženo potraživanje), niti je tu činjenicu istaknula u odgovoru na tužbu (tamo je tvrdila da nije ugovoren rok za povrat zajma) pa sve te opisane okolnosti upućuju na nedvojben zaključak da tuženica zajam nije vratila.

18. Ovdje se napominje da su svi ostali saslušani svjedoci imali posredna saznanja o spornim činjenicama (po pričanju tužiteljice) pa sud njihove iskaze nije cijenio kao relevantne.

19. Dakle, utvrđeno je da je tužiteljica počev od 15. rujna 2023. ovlaštena zahtijevati ispunjenje povrata zajma, a na temelju članka 9. ZOO-a. Tužiteljici na dugovani iznos pripadaju i zatezne kamate od dana dospijeća pozivom na članak 29. stavak 1. ZOO- a. Stopa zateznih kamata određena je člankom 29. stavak 2. ZOO-a.

20. Prigovor zastare nije osnovan. Budući da se ovdje radi tražbini za koje nije predviđen poseban rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok propisan člankom 225. ZOO-a. Prema članku 215. stavak 1. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Tužitelj je u konkretnom slučaju imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze po dospijeću 15. rujna 2023. pa je tijek zastare u smislu članka 241. ZOO-a prekinut podnošenjem ove tužbe (11. lipnja 2024.) prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP- a. Tuženica, koja je u cijelosti izgubila ovaj spor, dužna je tužiteljici naknaditi parnične troškove prema vrijednosti predmeta spora od 4.500,00 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa). Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za:

- sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife),

- sastav obrazloženog podneska (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu održanom 27.9.24. 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu održanom 17.12.24. 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife)

- zastupanje na ročištu održanom 8.4.25. 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife)

ukupno 1.000,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1.250,00 eura. Tužiteljici pripada i naknada troškova na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,73 eura te sudske pristojbe na presudu u iznosu od 43,75 eura, sveukupno 635,09 eura. Tužitelju ne pripada naknada daljnjeg troška sudske pristojbe na tužbu i presudu jer se prema članku 7. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje ZSP-a) za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., dalje Tarifa sudskih pristojbi), dok se za odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (čl. 7. st. 3. ZSP-a). Stoga se tužiteljici zastupanoj po odvjetniku, koji je dužan koristiti elektroničku komunikaciju sa sudom, kao trošak potreban za vođenje parnice priznaje trošak predmetnih pristojbi u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a ako stranka propusti podmiri pristojbu u skladu s člankom 7. stavak 1. i 3. ZSP-a i tako nastane pristojbena obveza u višem iznosu, to je trošak koji je po načelu krivnje dužna sama snositi. Tužiteljici ne pripada niti naknada troška za sastav podneska od 1. listopada 2024. u kojem je predložila odgodu ročišta zbog spriječenosti njezinih punomoćnika jer je to trošak koji je uzrokovan slučajem koji se njoj dogodio.

22. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Opatiji 12. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP- a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku