Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

Turinina 3

10100 Zagreb

Poslovni broj: 9 P-1003/23-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jeleni Košutić, odvjetnici u Sesvetama, protiv tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Anišiću, odvjetniku u Zagrebu, nakon održane glavne i javne rasprave 28. ožujka 2025., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja CA, odvjetničke vježbenice u Sesvetama, i zamjenika punomoćnika tuženika Danijela Sočanca, odvjetnika u Zagrebu, 12. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je opozvan Ugovor o darovanju nekretnine od dana 14.06.2018.g., ovjeren po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV-15430/2018 dana 18.06.2018.g. zaključen između tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok. ŠA, kao darovatelja i tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da Ugovor o darovanju nekretnine od dana 14.06.2018.g., ovjeren po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV-15430/2018 dana 18.06.2018.g. zaključen između tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok. ŠA, kao darovatelja i tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika nije pravno valjan te ne proizvodi pravne učinke."

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Poništava se Ugovor o darovanju nekretnine od dana 14.06.2018.g., ovjeren po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV-15430/2018 dana 18.06.2018.g. zaključen između tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pok. ŠA, kao darovatelja i tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika.

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb u zk. ul [broj ZK uloška] na zk.č.br. 183/31, u naravi kuća br. 11 i dvorište, [adresa], površine 364 m2 brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovu Ugovora o darovanju nekretnine od dana 14.06.2018.g., ovjerenog po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV15430/2018 dana 18.06.2018.g., zaključenog između tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakovo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju nekretnine iz točke 1. izreke ove presude, tako da se briše pravo vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremeni upis tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela te ŠA OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u ½ dijela.

3. Nalaže se tuženiku ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana dana."

IV. Nalaže se tužitelju GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tuženiku ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.627,20 eura (tisuću šesto dvadeset sedam eura i dvadeset centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 8. studenog 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je opozvan ugovor o darovanju nekretnine od 14. lipnja 2018. Tužitelj u tužbi navodi kako su on i njegova pok. supruga ŠA stvarni, a bili su i zemljišnoknjižni do 25.10.2023. suvlasnici nekretnine, svaki u ½ dijela, označene kao zk.č.br. 183/31, u naravi kuća br. 11 i dvorište, [adresa], površine 364 m2, a koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Od 25.10.2023., temeljem rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. Z-26193/2023 zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine je tuženik. Tužitelj i pok. ŠA su do kolovoza 2018. živjeli i radili u Njemačkoj te su tamo imali i prijavljeno prebivalište, dok su za to vrijeme njihovi sinovi, tuženik i ĐA svaki sa svojom obitelji, stanovali u predmetnoj nekretnini u [adresa]. Obzirom da tužitelj i njegova pok. supruga nisu živjeli u [adresa], postupak legalizacije predmetne nekretnine na adresi [adresa] je vodio tuženik, ali su sve troškove legalizacije snosili tužitelj i njegova pok. supruga ŠA. Tužitelj kao darovatelj je sa svojim sinom, ovdje tuženikom kao obdarenikom zaključio fiktivni Ugovor o darovanju nekretnine od dana 14.06.2018., ovjeren po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV- 15430/2018 18.06.2018., a kojim je tužitelj darovao tuženiku nekretninu opisanu kao ½ dijela zk.č.br. 183/31, u naravi kuća br. 11 i dvorište, [adresa], površine 364 m2, a koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Razlog zašto je tužitelj zaključio predmetni ugovor o darovanju sa tuženikom nije bio njegova stvarna namjera da mu daruje nekretninu već kako bi izbjegli visoke troškove legalizacije nekretnine (a koja je bila u tijeku) obzirom je tuženik rekao svojim roditeljima, tužitelju i pok. ŠA da će troškovi legalizacije nekretnine biti 50.000,00 eura budući da oni kao vlasnici nemaju prijavljeno prebivalište na toj nekretnini jer su u to vrijeme (2018.) živjeli i radili u SR Njemačkoj, a da on ima prijavljeno prebivalište na toj kući, pa ukoliko mu daruju fiktivno predmetnu nekretninu, samo za potrebe legalizacije, ti troškovi bi iznosili 5.000,00 eura, na što je tužitelj pristao i zaključio sa svojim sinom fiktivni ugovor o darovanju nekretnine (isključivo za potrebe legalizacije nekretnine) te isplatio tuženiku 5.000,00 eura za troškove legalizacije. Nakon što je preminula supruga tužitelja, a majka tuženika ŠA (**.**.2023.), 24.10.2023. tuženik je zatražio provedbu ugovora o darovanju nekretnine iako je znao da je isti fiktivan, te je Općinski sud u Novom Zagrebu rješenjem posl.br. Z-26193/2023 od 25.10.2023. dopustio upis tuženika na predmetnoj nekretnini, a što je tužitelj slučajno saznao 30.10.2023. uvidom u e-gruntovnicu, kada je ČA, kćerka tužitelja i sestra tuženika, saznala da je na predmetnoj kući upisan kao vlasnik tuženik. Očigledno je da je tuženik proveo fiktivni ugovor o darovanju obzirom je htio spriječiti da tužitelj i njegovi brat i sestra naslijede imovinu iza pok. ŠA. GA je 31.10.2023. opozvao ugovor o darovanju nekretnine od 14.06.2018., ovjerenog po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV-15430/2018 18.06.2018. Dokaz da stvarne namjere darovanja na strani tužitelja (a svakako onda niti na strani pok. ŠA ukoliko je uopće i potpisala predmetni ugovor) nije bilo je to da se predmetna kuća sastoji od dvije čestice kat. čest. [katastarska čestica] (koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), koja je bila predmet fiktivnog darovanja i to jer je na istoj kuća za koju se tražila legalizacija i kat. čest. [katastarska čestica] koja je označena kao dvorište G ukupne površine 51 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] a koje zemljišnoknjižno i dalje glasi na tužitelja i pok. ŠA, svakog u ½ dijela, baš kako je glasila i kat. čest. [katastarska čestica] prije prijenosa na tuženika. Za dvorište se nije morala tražiti legalizacija, već samo za kuću, pa je predmet fiktivnog ugovora o darovanju bila samo kat. čest. [katastarska čestica] iako se cjelokupna nekretnina sastoji od dvije katastarske čestice. Obzirom da je tužitelj osiromašen u odnosu na vrijeme kada je sa tuženikom zaključio Ugovor o darovanju nekretnine, jer sada više nema u vlasništvu niti jednu nekretninu, a da ponašanje tuženika nakon smrti ŠA ima obilježja grube nezahvalnosti, tužitelj je 31.10.2023. Izjavom ovjerenom po javnom bilježniku Milki Čergar pod brojem ovjere OV-11720/2023 opozvao Ugovor o darovanju nekretnine od 14.06.2018., ovjerenog po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV-15430/2018, 18.06.2018. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je opozvan Ugovor o darovanju nekretnine od 14.06.2018., ovjeren po javnom bilježniku Željki Maroslavac pod posl.br. OV-15430/2018 18.06.2018. zaključen između tužitelja GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao darovatelja i tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao obdarenika, podredno da utvrdi da predmetni ugovor nije pravno valjan te ne proizvodi pravne učinke, a podredno da se isti ugovor poništava.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu u cijelosti. Tuženik ističe da je s tužiteljem i svojom majkom sklopio pravovaljani ugovor o darovanju kojim su majka tuženika i tužitelj tuženiku darovali spornu nekretninu. Nema govora da bi se radilo o prividnom pravnom poslu, a tužitelj isto tako ne dostavlja nikakve dokazne prijedloge kojima bi navedeno dokazao. Bitna pretpostavka za postojanje prividnog (simuliranog ili fiktivnog) ugovora je suglasnost volja ugovornih stranaka o njegovoj prividnosti (Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, posl.br. U- III/2752/2013). Tuženik nema nikakvih saznanja da je predmetni ugovor o darovanju trebao biti simulirani pravni posao, tako da definitivno ne postoji suglasnost volja oko prividnosti ugovora. Majka tuženika isto tako nije namjeravala prividno darovati nekretninu tuženiku, već je isto napravila s voljom da zaista prenese vlasništvo nekretnine tuženiku. Na kraju krajeva, prava volja za darovanjem je postojala i na strani tužitelja u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, ali iz tuženiku nepoznatih razloga, tužitelj sada tvrdi drugačije. Netočno je da je tužitelj snosio troškove ishođenja rješenja o izvedenom stanju, već je sve troškove vezane za taj postupak snosio tuženik. Tuženik je u renoviranje navedene nekretnine tijekom godina uložio ogromne troškove koje tuženik otprilike procjenjuje na iznos od oko 300.000,00 EUR. Tuženik i dalje isplaćuje kredite koje je ishodio radi uređenja sporne nekretnine. Upravo je investicija tuženika u nekretninu bila jedan od glavnih razloga zašto su majka tuženika i tužitelj odlučili tuženiku darovati nekretninu. Po logici tužitelja, svako darovanje bi se moglo opozvati zato jer darovatelj više nema onu stvar koju je darovao obdareniku pa je stoga samim činom darovanja osiromašen. Navedeno se nije dogodilo te tužitelj, koji je većinu života radio u SR Njemačkoj i prima (za hrvatske prilike) visoku mirovinu definitivno nije osiromašen u mjeri koja bi bila zakonski relevantna. Uz to tuženik ističe da on plaća sve režijske troškove tužitelja te u dodatnoj mjeri doprinosi uzdržavanju tužitelja. Netočno je da tužitelj u vlasništvu nema nekretnine. Tuženik dostavlja na spis ugovor o darovanju kojom je majka tužitelja darovala tužitelju građevinsko zemljište u Brezovici koje svakako ima nezanemarivu tržišnu vrijednost pa se u dodatnoj mjeri ukazuje da nikako ne postoji osnova za opoziv darovanja. Tužitelj je također suvlasnik nekretnine u Križopolju te se dostavlja na spis zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg proizlazi navedeno. Tuženik nije počinio nikakvo kazneno djelo te se nije teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju. U odnosu na obje osnove za opoziv, tuženik ističe da tužitelj u ovom trenutku boravi u nekretnini tuženika pa se i iz te okolnosti može zaključiti kako su navodi o osiromašenju i nezahvalnosti potpuno neosnovani i promašeni. Posebno se ističe da je odredbom čl. 494. st. 3. ZOO-a propisano da nasljednik darovatelja može opozvati darovanje samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje. Dakle, tužitelj nikako ne može zahtijevati da se opozove darovanje ½ nekretnine koja je bila u vlasništvu majke tuženika iz razloga što među strankama nije sporno da tuženik nije usmrtio svoju majku, a isto tako da je nije spriječio u opozivu. Posebno se ističe da je nelogično i pravno besmisleno da se istom tužbom traži prvo opoziv darovanja, a zatim i utvrđenje da je darovanje prividno i ništetno. Ako se darovanje nikada nije dogodilo, onda se ne može opozvati. Ova nelogičnost samih zahtjeva tužitelja dodatno ukazuje na činjenicu da je tužba posve neosnovana te da tužitelj traži razne nespojive načine da ospori pravno valjani pravni posao. Ako je jedna od strana pravnog posla preminula ili prestala postojati, uzimajući u obzir gore navedeno, tužbom se u tom slučaju moraju obuhvatiti sveopći pravni sljednici takve ugovorne strane. Sukladno navedenom, tuženik ističe da je tužbu potrebno odbaciti i u odnosu na drugi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz razloga što se ne može procesno raspravljati o tužbi. Navedeno se ističe kao prigovor i u odnosu na treći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev. Uz već istaknuto, nesporno je da je ugovor o darovanju sklopljen 18. lipnja 2018., a odredbom čl. 335. st. 2. ZOO-a je propisano da pravo na poništaj u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Dakle, tužitelj je svakako prekludiran u postavljanju predmetnog trećeg zahtjeva. Kako je sve eventualno kumulirane zahtjeve potrebno odbaciti ili podredno odbiti, razvidno je kako je tužbeni zahtjev za uspostavom prethodnog zemljišnoknjižnog stanja neosnovan te je isti potrebno odbiti.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao izjavu na listu 8, rješenje broj Z- 26193/23 na listu 9-10, ugovor o darovanju nekretnine na listu 11-13, zk izvadak na listu 14-17, ugovor o darovanju od 5. siječnja 2012. na listu 35-36, zk izvadak na listu 37-38, na ročištu održanom 23. travnja 2024. saslušao je svjedoke ČA, ĐA, EA, FA, MA, LA, na ročištu održanom 25. travnja 2024. saslušao je svjedoke OA, VA, SA, ĆA, GAJ, DA, IA, ŽAJ, na ročištu održanom 2. svibnja 2024. saslušao je tužitelja i tuženika, pročitao je sentencu Županijskog suda u Varaždinu na listu 80, podnesak Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu na listu 86, podnesak Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove na listu 87. Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje geodetskog vještačenja s obzirom da je identifikacija nekretnine nesporna, te je odbio prijedlog tužitelja da se ponovno zatraži spis Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne, a sve s obzirom da je to i sam tužitelj mogao učiniti u tijeku postupka.

4. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

5. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

6. Na ročištu održanom 28. ožujka 2025. punomoćnici stranaka su se usuglasili da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.

7. Sporno je jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv Ugovor o darovanju nekretnine od 14.06.2018. sklopljenog između tužitelja i njegove pokojne supruge kao darovatelja, te tuženika kao obdarenika, podredno jesu li ispunjeni uvjeti za njegovu ništetnost, odnosno pobojnost.

8. Člankom 493. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) propisano je da darovatelj koji nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna uzdržavati, može opozvati darovanje i od obdarenika zahtijevati povrat dara.

9. Člankom 494. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, stavkom 2. istog članka propisano je da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji, a stavkom 3. da nasljednik darovatelja može opozvati darovanje samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje.

10. Člankom 496. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku, a stavkom 2. da potpis na izjavi mora biti ovjerovljen od strane javnog bilježnika.

11. Člankom 497. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

12. Dakle u konkretnom slučaju jasno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za opoziv predmetnog ugovora propisani člankom 493. i 494. Zakona o obveznim odnosima. Naime iz dokumentacije u spisu, iskaza saslušanih svjedoka, te iskaza samog tužitelja koji je na ročištu održanom 2. svibnja 2024. iskazao da je u vrijeme potpisa ugovora o darovanju od nekretnina imao u vlasništvu tu kuću, a kasnije je iza oca naslijedio zemljište u Lici s kućom, te da ima u vlasništvu zemljište u Brezovici, koje nije imao u vrijeme potpisivanja ugovora o darovanju, nadalje ima u vlasništvu vozilo VW Tiguan, te da ostvaruje mjesečnu mirovinu od 1.400,00 eura, razvidno je da darovatelj, ovdje tužitelj nije nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromašio da više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje. Nadalje glede grube nezahvalnosti obdarenika, ovdje tuženika, propisane člankom 494. Zakona o obveznim odnosima, jasno je kako niti navedeni uvjet nije ispunjen s obzirom da tijekom postupka nije bilo izneseno od strane tužitelja, a samim time niti dokazano, da bi tuženik učinio prema tužitelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

13. Nadalje valja ukazati na to kako je predmetni ugovor o darovanju u svojstvu darovatelja potpisala osim tužitelja i pokojna supruga istog ŠA, a stavkom 3. članka 494. Zakona o obveznim odnosima propisano je da nasljednik darovatelja može opozvati darovanje samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove darovanje. Tijekom postupka nije bilo sporno da tuženik nije usmrtio pok. majku ili je spriječio da opozove darovanje, a s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog ugovora, na način da se briše vlasništvo tuženika, te upiše pravo vlasništva tužitelja i pok. ŠA, svakog u ½ dijela, jasno je kako ovdje tužitelj nije jedini aktivno legitimiran za opoziv ugovora o darovanju iza pok. ŠA, s obzirom na zakonsku odredbu da nasljednik darovatelja može opozvati darovanje, pa su to su prema navodima tužitelja, tada i djeca pokojne ŠA, ĐA i ČA. U odnosu na navod tužitelja da predmetni ugovor nije potpisala ŠA, valja naglasiti kako to tužitelj nije dokazao tijekom postupka, niti pak je predložio dokazne prijedloge u svrhu dokazivanja istog, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je predmetni ugovor potpisan od pok. ŠA, a naročito što je potpis iste ovjeren od strane javnog bilježnika Željke Maroslavac.

14. Nadalje, valja reći da se prema odredbi čl. 496. ZOO-a darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom obdareniku (stav 1.), te da potpis na izjavi mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika (stav 2.). U konkretnom slučaju tužitelj niti ne tvrdi da je izjavu o opozivu od 31. listopada 2023. uputio obdareniku, niti je to potkrijepljeno materijalnim dokazima u spisu.

15. Slijedom svega navedenog, odbijen je tužbeni zahtjev pod točkom 1.

16. Nadalje glede tužbenog zahtjeva da se utvrdi da predmetni ugovor o darovanju nije pravno valjan, odnosno da isti ne proizvodi pravne učinke, valja reći da je isti u kontradiktornosti s tužbenim zahtjevom pod točkom I. kojim se traži da sud utvrdi da je isti ugovor opozvan, te sa samom izjavom tužitelja od 31. listopada 2023. kojom isti opoziva predmetni ugovor o darovanju, te na kojoj je potpis istog ovjeren od strane javnog bilježnika.

17. U ovom postupku tužitelj tvrdi da stvarna namjera sklapanja predmetnog ugovora nije bilo darovanje nekretnine, već da se radi o fiktivnom ugovoru.

18. Prema odredbi članka 285. stavak 1. ZOO-a, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već među ugovornim stranama prividan ugovor je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe članka 247. ZOO-a, kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Između ugovornih stranaka simuliranog pravnog posla nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao i u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

19. Dakle, kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

20. Stoga, ugovor za koji zakon propisuje (članak 285. stavak 1. ZOO-a odnosno članak 273. stavak 3. ZOO-a) da je bez pravnog učinka među ugovornim strankama, je pravno neegzistirajući (nepostojeći) pravni posao.

21. Ovaj sud zaključuje kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da između ugovornih stranaka ugovora o darovanju nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se ostvarivao, te da u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje osnova ili cilj obvezivanja. Naime osim što je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je predmetni ugovor o darovanju pravno nepostojeći pravni posao u potpunoj suprotnosti i kontradiktornosti s tužbenim zahtjevom da se utvrdi opoziv istog tog ugovora, tužitelj tijekom postupka nije dokazao da na strani tuženika i pok. supruge ŠA nije postignuta suglasnost volja za sklapanje darovnog ugovora, a tuženik je tijekom cijelog postupka tvrdio da je takva suglasnost postojala, dok je predmetni ugovor o darovanju i realiziran s obzirom da se u predmetnoj nekretnini nalaze četiri stana te da tuženik ima ključeve od sva četiri stana, u jednome živi sa svojom obitelji, a jedan stan je dao u najam. Nadalje svjedoci koju su iskazivali suprotno u ovom postupku su izravno zainteresirani za ishod ovog spora s obzirom da se radi o sinu i kćeri tužitelja, te njihovim supružnicima, a s obzirom da imaju interes da tužitelj uspije u ovom postupku kako bi i oni dobili dio u istoj nekretnini. Od ostalih svjedoka saslušanih tijekom postupka nitko nije imao saznanja da bi se radilo o fiktivnom pravnom poslu.

22. Slijedom svega navedenog, kako nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO), valjalo je odbiti tužbeni zahtjev po točkom II.

23. Nadalje, odredbom članka 330. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno, dok je odredbom 331. Zakona o obveznom odnosu propisano da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi. Tužitelj u ovom postupku niti ne tvrdi da je predmetni ugovor o darovanju od 16. lipnja 2018. sklopila osoba koja bi bila ograničeno poslovno sposobna niti da je pri sklapanju tog ugovora bilo manja volje (čl. 330. ZOO), već samo paušalno postavlja kumulirani tužbeni zahtjev na poništenje predmetnog ugovora, dok cijeli tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da stvarna namjera sklapanja predmetnog ugovora nije bilo darovanje nekretnine, već da se radi o fiktivnom ugovoru, a što je gore obrazloženo, slijedom čega sud utvrđuje da takav ugovor nije pobojan, te odbija tužbeni zahtjev kao pod točkom III.

24. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 1. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

25. S obzirom da je tuženik u cijelosti uspio u postupku, to mu je tužitelj dužan nadoknaditi cjelokupne troškove postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 138/23 – dalje: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska od 16.4.2024. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), zastupanja na ročištu 13.2.2024., 23.4.2024., 25.4.2024., 2.5.2024. te 28.3.2025., svako u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9. toč.1. Tarife), sve uvećano za porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife u iznosu od 312,50 eura, odnosno iznos od 1.562,50 eura. Tuženiku je priznat i trošak koji se odnosi na trošak sudskog tumača u iznosu od 64,70 eura. Dakle ukupno priznati trošak tuženiku iznosi 1.627,20 eura.

26. Sud nije priznao tuženiku sastav podneska od 24.3.2024. s obzirom da takav podnesak ne prileži spisu.

27. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 12. svibnja 2025.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika