Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31 000 Osijek

K-432/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. JM i II-opt. JMŠ, zbog kaznenog djela iz članka 281. stavka 1. i dr. Kaznenoga zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24. u nastavku teksta: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod broj: KO- DO-465/2022-1 od 9. rujna 2022., nakon zaključene javne rasprave dana 9. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Valentina Samardžića, II-opt. JMŠ, te Margarete Krivić, odvjetnice iz Osijeka braniteljice I-opt. u zamjeni za branitelja Krešimira Kmeta i branitelja II-opt. Hrvoja Krivića, odvjetnika iz Osijeka, a objavljene dana 12. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj : 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta: ZKP)

II-okr. JMŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći J i EM rođene E, rođena **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, diplomirana pravnica, udana, umirovljenica, majka jednog djeteta, neosuđivana,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

1) u razdoblju od 1. rujna 2019. do 09. rujna 2019. u Osijeku i Slavonskom Brodu, u cilju da državljaninu Republike Srbije JM pomogne ishodi nepripadajuće osobne dokumente Republike Hrvatske na ime RM sa biometrijskim podacima JM:

- nakon što je došla do osobnih podataka državljanina Republike Hrvatske RM, rođenog **.**.1970. u [adresa] te podatka da isti nikada nije ishodio osobne isprave Republike Hrvatske, nabavila radi uporabe lažnu ispravu nalik na osobnu iskaznicu Republike Italije serijskog broja AX7268988 na kojoj je navedeno da su ju 21. kolovoza 2017. izdala nadležna tijela Republike Italije u Padovi na ime RM, ali s fotografijom JM, svjesna da će ovu lažnu ispravu VM uporabiti kao dokaz identiteta pri podnošenju zahtjeva za izdavanje osobne iskaznice i putovnice Republike Hrvatske,

- pribavila odvjetničku punomoć na svoje ime u kojoj se navodi da ju RM ovlašćuje za zastupanje u postupku ishođenja osobnih isprava Republike Hrvatske, iako svjesna da RM ovu punomoć nije potpisao,

- dana 02. rujna 2019. u Slavonskom Brodu, Ul. Petra Krešimira IV 1, na temelju navedene odvjetničke punomoći od Matičnog ureda Slavonski Brod pribavila domovnicu Klasa: 224-01/19-004/1978 i rodni list Klasa: 223-02/19-02/6377 za RM, svjesna da će ove isprave VM uporabiti pri ishođenju ne pripadajućih osobnih isprava Republike Hrvatske na ime RM,

- dana 09. rujna 2019. u Osijeku, Županijska 4, na temelju iste odvjetničke punomoći od službenika Ministarstva financija – Porezne uprave, Ispostave Osijek zatražila dodjelu i potvrdu o dodijeljenom osobnom identifikacijskom broju za RM, što je službenik Ministarstva financija – Porezne uprave, Ispostave Osijek, prihvatio i RM dodijelio osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj] te izdao potvrdu o OIB [osobni identifikacijski broj]u,

dakle, da bi lažnu ispravu nabavila radi uporabe, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave,

da bi:

zajedno sa I-okr. JM

2) dana 9. rujna 2019. u Osijeku, Trg Lavoslava Ružičke 1, I-okr. VM nakon što mu je II-okr. JMŠ predala isprave opisane u točki 1) izreke na ime RM, lažno se predstavljajući službeniku referade upravnih poslova u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj kao RM uz predočenje lažne isprave nalik na osobnu iskaznicu Republike Italije serijskog broja AX7268988 na ime RM i svojom fotografijom, predočavajući domovnicu Klasa: 224-01/19-004/1978 i rodni list Klasa: 223-02/19-02/6377, te potvrdu o dodijeljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u za RM, u upravnom postupku podnio prijavu prebivališta za RM koju je popunila II-okr. JMŠ, te zahtjeve za izdavanje osobne iskaznice i putne isprave Republike Hrvatske na ime RM, potpisujući ovu prijavu i zahtjeve kao RM, te prilažući svoju fotografiju i dajući otiske svog lijevog i desnog kažiprsta, pa kada mu je službenik referade upravnih poslova u PU osječko-baranjskoj, ne sumnjajući u njegov identitet, povjerovao da je on doista RM, prihvatio je njegove zahtjeve za izdavanjem putovnice i osobne iskaznice i time mu omogućio da mu u provedenom upravnom postupku bude izdana osobna iskaznica Republike Hrvatske serijskog broja [broj osobne iskaznice] i putovnica Republike Hrvatske serijskog broja [serijski broj], obje na ime RM, ali s fotografijama JM,

dakle, da bi I-okr. JM s namjerom pomogla da lažnu javnu ispravu uporabi kao pravu te dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učini da ono u javnim ispravama ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,

pa da bi time, radnjama opisanim u točki 1. izreke počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 u vezi članka 51 KZ/11, a radnjama opisanim u točki 2. izreke - kazneno djelo pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 5. ZKP, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci II-optužene i nužni izdaci i nagrada njenog branitelja Hrvoja Krivića odvjetnika iz Osijeka padaju na teret proračunskih sredstava.

II.

I-okr. VM, sin R i FM, rođene V, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Srbije, otac četvero djece, udovac, nezaposlen, završio sedam razreda osnovne škole, bez imovine

k r i v  j e

što je:

2) dana 9. rujna 2019. u Osijeku, Trg Lavoslava Ružičke 1, lažno se predstavljajući službeniku referade upravnih poslova u Policijskoj upravi osječko- baranjskoj kao RM uz predočenje lažne isprave nalik na osobnu iskaznicu Republike Italije serijskog broja AX7268988 na ime RM i svojom fotografijom, predočavajući domovnicu Klasa: 224-01/19-004/1978 i rodni list Klasa:

223-02/19-02/6377, te potvrdu o dodijeljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u za RM, u upravnom postupku podnio prijavu prebivališta za RM te zahtjeve za izdavanje osobne iskaznice i putne isprave Republike Hrvatske na ime RM, potpisujući ovu prijavu i zahtjeve kao RM, te prilažući svoju fotografiju i dajući otiske svog lijevog i desnog kažiprsta, pa kada mu je službenik referade upravnih poslova u PU osječko-baranjskoj, ne sumnjajući u njegov identitet, povjerovao da je on doista RM, prihvatio je njegove zahtjeve za izdavanjem putovnice i osobne iskaznice i time mu omogućio da mu u provedenom upravnom postupku bude izdana osobna iskaznica Republike Hrvatske serijskog broja [broj osobne iskaznice] i putovnica Republike Hrvatske serijskog broja [serijski broj], obje na ime RM, ali s fotografijama JM,

dakle, lažnu javnu ispravu uporabio kao pravu te dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinio da ovo u javnim ispravama ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,

čime je I-okr. VM počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1 i 3. KZ/11 i ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11,

pa se I-opt. JM, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

I-opt. JM se, na temelju članka 281. stavka 1. KZ/11,

u t v r đ u j e

KAZNA ZATVORA u trajanju od 10 (deset) mjeseci,

te se I-opt. VM, na temelju čl. 51. KZ/11

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATORA u trajanju od 1 (jedne) godine,

ujedno se prema I-opt. JM, na temelju čl. 56. KZ/11

p r i m j e n j u j e

UVJETNA OSUDA

na način da se izrečena jedinstvena kazana zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 40. stavka 2. i 5. KZ/11, u vezi članka 42. stavka 1. i 2. KZ/11, I-opt. JM se uz uvjetnu osudu

i z r i č e

SPOREDNA NOVČANA KAZNA

od 205 (dvjesto) dnevnih iznosa, a visina jednog njegovog dnevnog iznosa je 25,00 EUR-a (dvedesetpetura), što ukupno iznosi 5.105,00 EUR-a (pettisućastopeteura). Na temelju članka 42. stavka 6. KZ/11, nalaže se optuženom JM da plati sporednu novčanu kaznu u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u naloženom roku, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, ona će se naplatiti prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se novčana kazna ne može niti prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijeni s 2 sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, a jedan dan zatvora će se zamijeniti s dva sata rada.

Sukladno članku 148. stavku 6. ZKP, I-opt. VM se u cijelosti oslobađa troška kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KO-DO- 465/2022-1 od 9. rujna 2022. optuženi su I-opt. VM i II-opt. JMŠ zbog kaznenog djela krivotvorenja i to: I-opt. VM, radnjama opisanim u točki 2. izreke - krivotvorenje isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi članka 278. stavka 1. KZ/11 i ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11, a II-opt. JMŠ, radnjama opisanim u točki 1. izreke- kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi članka 278. stavka 1. KZ/11, a radnjama opisanim u točki 2. izreke kazneno djelo pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. u vezi članka 38. KZ/11,

2. Očitujući se o optužbi, I-opt. VM izjavio je da se smatra krivim, dok je II-opt. JMŠ izjavila da se ne smatra krivom.

3. U dokaznom postupku ispitani su I-opt. VM i II-opt. JMŠ, te su pročitane sljedeće isprave: obrana I-opt. JM, zahtjev za izdavanje domovnice Klasa: 224-01/19-004/1978 od 2. rujna 2019., zahtjev za izdavanje rodnog lista iz matice rođenih Klasa: 223-02/19-02/6377 od 2. rujna 2019., punomoć od 30. kolovoza 2019., zahtjev za izdavanje putovnice na ime RM, preslika osobne iskaznice Republike Italije serijskog broja AX7268988 na ime RM i fotografijom JM, domovnica i rodni list broj Klasa 224-01/19-004/1978 i 223-02/19- 02/6377, potvrda Porezne uprave od 9. rujna 2019. o osobnom identifikacijskom broju za RM, prijava prebivališta od 9. rujna 2019. za RM, izvješće o određenom matičnom broju građana za RM, izvješće o međunarodnoj policijskoj suradnji Ravnateljstva policije Klasa NK 215-10/21-02/7421 od 05. listopada 2021. o provjeri valjanosti osobnih iskaznica Republike Italije, izvješće Interpol Beograd od 08. studenog 2021. o utvrđivanju identiteta JM s fotografijama i otiscima prstiju, nalaz daktiloskopske provjere Službe za očevide i krim. tehniku PU osječko-baranjske broj 511-07-10-250- 118-6/2-21 od 19. studenog 2021. o usporedbi otisaka prstiju RM i JM, izlist osoba na kojima je provedena granična kontrola, izvješće Ravnateljstva policije o suradnji s Interpolom Rim od 12. studenoga 2021., zapisnik o ispitivanju osumnjičenika JM sa snimkom, zapisnik o prvom ispitivanju I-okr. JM sa snimkom, zapisnik o drugom ispitivanju I-okr. JM sa snimkom, službena bilješka o predaji putovnice Republike Hrvatske serijskog broja [serijski broj] na ime RM, s putovnicom, zapisnik o prepoznavanju od 28. travnja 2022. sa snimkom, zapisnik o ispitivanju II-okr. JMŠ sa snimkom, dopis Hrvatske odvjetničke komore od 12. ožujka 2025., izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika.

4. I-opt. VM u obrani na raspravi je naveo da ostaje kod svega što je iznio prilikom prvog ispitivanja u ODO-u u Osijeku, ali nije želio odgovarati na pitanja. Stoga su reproducirane snimke obrane optuženika iz ODO-a u Osijeku i tako je utvrđeno kako je optuženik VM naveo da živi i radi u Italiji, ali je državljanin Republike Srbije. Tvrdi da je imao problema prilikom ulaska u Italiju te je čuo da mu DM, zvan F iz [adresa] može nabaviti hrvatske dokumente. Stupio je u kontakt sa F koji mu je rekao da pozna odvjetnicu Višnju Dujmović koja mu može ishoditi hrvatsku dokumentaciju za 1.500,00 EURa. F je dao svoje četiri fotografije, a odvjetnica je pribavila drugu dokumentaciju koja je bila potrebna za ishodovanje osobne iskaznice i putovnice RH. Zajedno s odvjetnicom došao je u Osijek u policiju i na sva pitanja je ona odgovarala, te mu je rekla da kaže da se zove RM i da se tim imenom i potpisuje. Odvjetnica je popunila sve zahtjeve, a on se potpisao kao RM, te je policijski službenik od njega uzeo otiske prstiju. Nakon dva do tri dana ponovno je s odvjetnicom došao u Osijek u policiju i tamo je podigao hrvatsku osobnu iskaznicu i putovnicu. Za učinjenu uslugu odvjetnici je platio 1.500,00 EUR-a, ali nije dobio račun ili kakvu potvrdu. Odvjetnici nije potpisao odvjetničku punomoć, niti joj je predao osobnu iskaznicu Republike Italije. Hrvatsku osobnu iskaznicu i putovnicu nije koristio, a granicu je prešao koristeći srpske dokumente.

5. II-opt. JMŠ je u obrani navela da je kao odvjetnica u dugogodišnjoj praksi često zastupala romsku populaciju. To je počelo još dok je radila kao vježbenica u odvjetničkom uredu PM i kolege. Kasnije je sklopila ugovor s Ministarstvom o pružanju pravne pomoći romskoj populaciji iz RH. Tako su joj dolazile mnoge stranke za različite pravne poslove. Napominje da je riječ o slabo pismenoj populaciji koja loše poznaje hrvatski jezik i teže se izražavaju, te im je najčešće ishodila različite dokumente kao što su: domovnice, potvrde o nekažnjavanju, vlasničke listove, socijalne naknade i sl. Sve te dokumente je ishodila po punomoći. Za ishođenje osobne iskaznice se mora imati javnobilježničko ovjerenu punomoć. U odnosu na konkretan događaj ne sjeća se na koji način je stranka došla u njen ured, da li po preporuci ili s nekim drugim D, jer oni obično dolaze zajedno. Osim toga, često se sele i žive nomadskim životom, pa ne odrade posao do kraja, odnosno dođu, pa ih dugo nema. Opt. VM je tražio da mu ishodi domovnicu i rodni list i predstavio joj se kao RM. Često u ime stranke popunjava određenu dokumentaciju, sukladno podacima koje joj stranka da, ali stranku nikad ne potpisuje. Kaže im da se potpišu onako kako se uobičajeno potpisuju. Dakle, prilikom predaje obrasca na šalteru u Policiji, Centru za socijalnu skrb i sl., uvijek se sama stranka potpisuje na potrebni obrazac. Kao odvjetnica ona ne pribavlja fotografije, niti ih predaje prilikom ishodovanja osobne iskaznice. Stranka sama nosi svoje fotografije i potpiše se na potreban obrazac, a ona postupa prema punomoći te ispunjava obrasce – zahtjeve i sl. Najčešće su joj stranke P plaćali u gotovini, a ona im je izdavala fiskalni račun i to u svom uredu. Rijetko su joj plaćali karticom. Napominje da sukladno Kodeksu odvjetničke etike odvjetnik treba vjerovati svojoj stranci, te da nije mogla provjeriti identitet osobe koja joj dođe u ured i koja joj potpiše punomoć. Slijedom svega, navodi da nije počinila kaznena djela krivotvorenja isprave i pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja kao što je optužena, te moli sud da ju oslobodi optužbe.

U odnosu na točku I. presude.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te svih utvrđenih činjenica sud je utvrdio da tužitelj nije izvan razumne sumnje dokazao da je optužena JMŠ nabavila lažnu javnu ispravu radi uporabe, kao i da nije s namjerom pomogla I-opt. JM da lažnu javnu ispravu uporabi kao pravu i da je tako dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinila da ono u javnim ispravama ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. Time nije dokazano da je II. opt. JMŠ počinila kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i. 3. KZ/11, niti kazneno djelo pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11.

7. Naime, osim iskaza suoptuženika JM, koji je u obrani iznesenoj u ODO Osijek izravno teretio opt. ZM, nema niti jedan drugi dokaz na temelju kojeg bi sud i to izvan svake razborite dvojbe mogao donijeti odluku o tome da je opt. JMŠ prvo opt. JM radi upotrebe nabavila lažnu osobnu iskaznice Republike Italije na ime RM, ali s fotografijom JM, te da je pribavila domovnicu i rodni list za RM, a potom da je predala te lažne isprave u namjeri da ishodi OIB za RM znajući da će taj OIB upotrijebiti opt. VM radi ishodovanja osobnih isprava Republike Hrvatske na ime RM, ali sa svojom fotografijom.

8. No, odredbom članka 431. stavka 2. ZKP-a jasno je propisano da se osuđujuća presuda ne smije isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti na nekontradiktorno izvedenim dokazima, odnosno na onim dokazima koji su provedeni suprotno člancima 234. i 235. ZKP/08.

9. Dakle, u vrijeme podizanja optužnice nedvojbeno je postojala osnovana sumnja da su suoptuženici počinili djela koja su im stavljena na teret jer je takav zaključak proizlazio na temelju rezultata prethodnog postupka. Iako je prvooptuženik prvog ispitivanja u ODO Osijek, kao i na raspravi priznao počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave i ovjeravanja neistinitog sadržaja, ovaj (su)optuženik nije mogao biti konfrontiran s drugooptuženom. Naime, prilikom njegovog iskazivanja u državnom odvjetništvu nije bila prisutna drugooptužena, niti njezin branitelj, a na raspravi opt. VM je odbio odgovarati na njihova pitanja.

10. Dakle, nakon provedene rasprave onaj prethodni stupanj vjerojatnosti koji je predstavljao osnovanu sumnju na počinjenje inkriminiranih delikata više nije bio dovoljan i za osudu drugooptužene. Drugih dovoljno uvjerljivih, relevantnih i dostatnih dokaza da je i drugooptužena počinila predmetna kaznena djela jednostavno nema.

11. Treba navesti da kada optuženik iskazuje na raspravi, taj će se dokaz sukladno odredbi čl. 437. st. 1. ZKP/08 izvesti usmeno, neposredno i kontradiktorno, uz poštovanje prava obrane suoptuženika da postavlja pitanja optuženiku koji ga izravno tereti. Čitanje zapisnika o njegovom prijašnjem ispitivanju služi samo kao kontrolno sredstvo putem kojeg će sud utvrditi vjerodostojnost optuženikova iskaza na raspravi. Međutim, ako se suoptuženik na raspravi brani šutnjom ili ne bude prisutan, pa se sukladno članku 435. st. 2. ili 431. st. 1. ZKP-a, pročita njegov prijašnji iskaz dan tijekom dokazne radnje koju je proveo državni odvjetnik ili istražitelj, tada se samo na takvom iskazu ne može temeljiti kondemnatorna presuda. Stoga, iako je prvooptuženik jasno i nedvojbeno priznao počinjenje djela, odbio je odgovarati na pitanja obrane (te optužbe i suda), pa je njegov iskaz pravno nedostatan za osudu drugooptužene.

12. Odredbom čl. 6. st. 1. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je pravo građanina na pošteno suđenje (engl. fair trail). Engleski i hrvatski tekst Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda objavljen je u Narodnim novinama, MU 18/97 od 28. listopada 1997., a Republika Hrvatska je ratificirala Konvenciju dana 5. studenoga 1997. (NN – Međunarodni ugovori, br. 18/97., od 28. listopada 1997. Pročišćeni tekst, nakon stupanja na snagu Protokola br. 11. objavljen je u NN, MU 6/99, ispravak u 8/99, dok je Protokol br. 12 objavljen u NN, MU 14/2002). Odredbom čl. 6. st. 2. EU Konvencije propisano je da će se svatko tko je optužen za kazneno djelo smatrati nevinim sve dok mu se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom, a stavkom 3. istog članka propisano je da svaki optuženik za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava: a) da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega; b) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane; c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde; d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisutstvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe, te besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu. Valja naglasiti da je Evropska konvencija po pravnoj snazi iznad zakona. Citirana odredba jamči pravo na pošteno i javno suđenje (''fair and public hearing''), što se u praksi Suda dovodilo u vezu s jamstvom da će postupak, ili barem njegovi središnji stadiji, pružiti priliku za neposredno, kontradiktorno i javno raspravljanje. Stoga je pravo na ispitivanje svjedoka jedno od minimalnih prava obrane kojom se jamči pravični postupak i ostvaruje načelo poštenog suđenja. Na temelju iskaza svjedoka optužbe danih u prethodnom postupku sud ne smije donijeti osuđujuću presudu jer takve iskaze koji su dani u odsutnosti obrane sud ne može vrednovati kao odlučujuće dokaze. Svakom optuženiku se naprosto mora osigurati pravično suđenje što između ostalog, podrazumijeva njegovo pravo da ispituje svjedoke na čijem iskazu se temelji optužba.

13. Iz prakse Europskog suda za ljudska prava (presuda Z protiv Republike Hrvatske od 12. srpnja 2008., zahtjev broj 503/05 i druge), proizlazi da načelo pravičnog postupka treba tretirati kao nadzakonsko načelo koje se ne može derogirati niti onda kada su u pitanju inače legitimni ciljevi zaštićeni drugim odredbama EU Konvencije. S tim u vezi, načelo poštenog suđenja nalaže da se optuženiku na primjeren i pravilan način pruži mogućnost da ospori vjerodostojnost i ispituje svjedoke koji svjedoče protiv njega. Upravo takvo stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u rješenju broj: KŽ-US 43/2013 od 5. lipnja 2014. navodeći da je ''pravo na ispitivanje svjedoka optužbe jedno od minimalnih prava obrane kojima se jamči pravičan postupak iz čl. 6. Konvencije''. EU sud za ljudska prava je povredu prava na pravičan postupak zbog uskrate prava optuženiku da ispituje svjedoke optužbe vezao za još jedan element, a to je važnost iskaza tog svjedoka za donošenje osuđujuće presude. Standard važnosti dokaza razvijan je kroz niz presuda, a njegov konačni oblik glasi: “Prava obrane ograničena su u mjeri koja je inkompatibilna s jamstvima iz čl. 6., ako se osuda temelji jedino ili u odlučujućoj mjeri na izjavi svjedoka kojeg optuženik nije imao prilike ispitati ili dati ispitati, bilo tijekom istrage ili na raspravi” (presude Europskog suda za ljudska prava, kao što su AM v. Italija iz 1999, Ć i drugi v. Turska iz 2003, S v. [adresa] iz 2001, i dr.). Europski sud za ljudska prava ističe da pojmovi koji se koriste u EU Konvenciji imaju autonomno značenje koje se stvara i razvija interpretacijama konvencijskih tijela. Tako je ESLJP u predmetu Isgro v. Italija iz 1991. zaključio da pojam “svjedok” ima autonomno tumačenje te da se suoptuženikov iskaz koji je čitan na raspravi, bez obzira na to što on nije osobno iskazivao ni u prvom stupnju ni u žalbenom postupku, treba smatrati svjedočkim iskazom.

14. Na ovaj način Europski sud za ljudska prava je procesna prava optuženika u odnosu na iskaz svjedoka izjednačio s njegovim procesnim pravima u odnosu prema suoptuženiku. Naime, iskaz suoptuženika može imati u postupku svjedočku funkciju u odnosu prema drugom suoptuženiku, što nužno zahtijeva postojanje određenih procesnih prava suoptuženika prema drugom suoptuženiku. Zato je iskaz (su)optuženika dokazno sredstvo sui generis, odnosno predstavlja posebnu dokaznu kategoriju. Suoptuženik je zapravo najbliži svjedok počinjenju djela, ali je istovremeno i najgori mogući svjedok jer nije riječ o promatraču, već o sudioniku, koji u pravilu ima neki vlastiti interes o odvijanju kaznenog postupka. Dakle, prema praksi Europskog suda za ljudska prava ako optuženik u svom iskazu tereti suoptuženika i ako se njegov iskaz samo čita na raspravi, radi se o svjedoku optužbe. U tom slučaju obrana ima pravo ispitati svjedoka optužbe, što neće biti u mogućnosti ako se (su)optuženik na raspravi branio šutnjom ili ako je odbijao odgovoriti na pitanja drugog optuženika ili njegova branitelja. Presuda za drugog suoptuženika ne smije se temeljiti na iskazu suoptuženika kojeg on ili njegov branitelj ni u jednom stadiju postupka nije mogao ispitati. O tome jasno govori presuda ESLJP, Š i O v. [adresa] iz 2007. Zapisnik o takvom iskazu neće se izdvojiti iz spisa predmeta jer je riječ o dokazu o kaznenom djelu suoptuženika koji se brani šutnjom, ali se jedino na njemu u odlučujućoj mjeri ne smije temeljiti presuda.

15. Smisao konfrontacijskog prava prvenstveno je u tome da optuženik svjedoku optužbe može postavljati pitanja kojima će moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegova iskaza i kao takvo ono čini srž načela kontradiktornosti. Riječ je ujedno o smislu načela neposrednosti čija je svrha da sud pouzdanije utvrdi činjenice u kaznenom postupku. Stoga, pravo optuženika na ispitivanje svjedoka optužbe prirodno je povezano s primjenom načela neposrednosti i usmenosti u izvođenju dokaza na javnoj raspravi.

16. Za napomenuti je da obranu opt. ZM sud ne smatra apsolutno kredibilnom. Moguće je da je njena obrana nevjerodostojna. Moguće je da je ona bila svjesna protupravnosti svog postupanja, kao i postupanja opt. VM te da je dakle počinila kaznena djela za koja je optužena. No, možda i nije. Svoje optužne tvrdnje tužitelj jednostavno nije potkrijepio s dovoljno relevantnih dokaza. Zato je optužna tvrdnja i nakon dokaznog postupka ostala samo tvrdnja. Osuđujuća presuda se ne smije temeljiti na mogućnostima, na mišljenjima ili osjećajima, pa niti na vjerojatnostima, koje čak mogu biti i vrlo vjerojatne, pa i vjerojatnije od suprotnog zaključka, već jedino i isključivo na činjenicama. I to na odlučujućim, važnim, odnosno pravno relevantnim činjenicama. Činjenica jest samo ono što se može neupitno i nepobitno ustanoviti i koja vrijedi jednako za sve. Samo odlučne činjenice predstavljaju element bića kaznenog djela. One činjenice koje idu na štetu obrane moraju biti dokazane izvan svake razumne sumnje. Dakle, odlučna činjenica koja ide na teret optuženiku (tj. u prilog optužbi) mora biti dokazana do takve izvjesne mjere da ne postoji razborita mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi isključila njeno postojanje. U ovom je predmetu riječ o tome da su dokazane određene činjenice koje imaju samo indicijalni karakter. To ukazuje na ozbiljnu insuficijenciju činjeničnog supstrata. U pravnom kontekstu indicij je pojam koji ima jasno, nedvosmisleno značenje. To je činjenica na temelju koje se izvodi logički zaključak o postojanju druge činjenice koja je pravno relevantna. Indicij je posredno dokazno sredstvo, što znači da nikada nije dostatan da bi se njime utvrdila neka pravno relevantna činjenica. No, samo niz indicija, i to takav niz koji potpuno isključuje mogućnost da bi neka druga tvrdnja mogla biti istinita (tzv. zatvoreni krug indicija), predstavlja valjan činjeničnu osnovu na temelju kojeg je moguće zaključiti o postojanju neke pravno relevantne činjenice. Tužitelj nije ponudio takve činjenice.

17. Slijedom svega, sud je II. optuženu JMŠ oslobodio optužbe, te je odredio da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U odnosu na točku II. presude.

18. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s iznesenom obranom, nesporno je dokazano da je opt. VM počinio kaznena djela krivotvorenja iz članka 278. stavka 3. u vezi članka 278. stavka 1. i 3. KZ/11 i kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz članka 281. stavka 1. KZ/11, te da nema ispričavajućih razloga, a njegova svijest o protupravnosti i ubrojivost nisu dovedeni u pitanje.

19. Dakle, sud je prihvatio obranu prvooptuženika kao iskrenu i vjerodostojnu jer je životna, uvjerljiva i u skladu je s ostalim dokazima. Tako je izvan razumne sumnje dokazano je da je optuženi VM u inkriminiranom razdoblju nabavio lažnu dokumentaciju (osobnu iskaznicu, domovnicu, potvrdu o OIB [osobni identifikacijski broj]u i rodni list) na ime RM iz [adresa], ali sa svojom fotografijom čime je lažnu ispravu upotrijebio kao pravu, pa je počinio kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. KZ/11 i to u namjeri da ishodi putovnicu i osobnu iskaznicu Republike Hrvatske s vlastitim fotografijama na koji je način doveo u zabludu policiju koja mu je izdala predmetne osobne dokumente pa je počinio kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11.

20. Na opisani način I. opt. VM je ostvario subjektivna i objektivna obilježja predmetnih kaznenih djela. Dokazano je da je prvooptuženik prilikom počinjenja djela bio svjestan obilježja djela i da je htio njihovo ostvarenje. Na taj način optuženi VM je djela počinio s izravnom namjerom (tzv. dolus prvog stupnja).

21. Prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju će primijeniti, sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženika, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu povrede zaštićenog dobra i sve okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno koje utječu na to da kazna bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), kao i način počinjenja, te osobne i imovinske prilike optuženika, njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela i skrivljene učinke samog kaznenog djela te svrhu kažnjavanja.

22. Kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir činjenicu da je prvooptuženik jasno i iskreno priznao djelo u cijelosti i da je izrazio iskreno kajanje čime je u bitnom olakšao i ubrzao dovršetak ovog kaznenog postupka, te da je otac četvero maloljetne djece i da se dolično i pristojno ponašao prilikom suđenja. Činjenice koje bi predstavljale otežavajuće sud nije utvrdio.

23. Slijedom svega uz primjenu pravila o stjecaju, I. opt. VM je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i to na način da mu je za kazneno djelo krivotvorenja isprave utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, te mu je za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja utvrđena jednaka zatvorska kazna.

24. Nadalje, sud je uvjerenja da nije neophodno izvršenje izrečene kazne zatvora jer smatra da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na optuženika postići i uvjetnom osudom s najduljim zakonskim rokom provjere od pet godina. Uz navedenu uvjetnu osudu, a s obzirom da je riječ o djelima počinjenim iz koristoljublja, sud je optuženiku izrekao i sporednu novčanu kaznu u iznosu od 5.105,00 EUR koju prvooptuženik mora platiti u paricijskom roku od 15 dana jer će u suprotnom biti određeno izvršenje jedinstvene zatvorske kazne. Dakle, i bez izvršenja zatvorske kazne uz sporednu novčanu kaznu će se dostatno izraziti društveno-moralni prijekor zbog počinjenih djela, te će djelovati na opt. JM da ne čini kaznena djela, čime će utjecati i na sve druge da ne čine kaznena djela, te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela kao i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, a ujedno će se optuženiku omogućiti socijalna reintegracija.

25. Iako je optuženik proglašen krivim, u cijelosti je oslobođen od obveze naknade troška postupka jer je bez imovine i otac je četvero maloljetne djece, a nedvojbeno da je postupak završen u kratkom razdoblju, kao i da mu je izrečena nemala sporedna novčana kazna koja će biti uplaćena u državni proračun.

26. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 12. svibnja 2025.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KO-DO-465/2022

2. I-opt. VM

3. Branitelj Krešimir Kmet, odvjetnik iz Slavonskog Broda

4. II-opt. JMŠ

5. Branitelj Hrvoje Krivić, odvjetnik iz Osijeka