REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br.: P-4870/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja ĐN, [adresa], odvojak 38, OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 koga zastupa punomoćnik Mateja Vidaković Sertić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2025. godine u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) dana 12. svibnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Odredba članka 3. NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 041-50-2718898 od 21. ožujka 2005. godine zaključenog između tužitelja ĐN, [adresa], odvojak 38, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi "3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita", utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke. II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da tužitelju tužitelja ĐN, [adresa], odvojak 38, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 504,17 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. ožujka 2005. po stopi utvrđenoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 76/96, 72/02, 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535 da na ime parničnog trošak isplati tužitelju tužitelja ĐN, [adresa], odvojak 38, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 21. ožujka 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 041-50-2718898 kojim je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.965,60 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja. U čl. 3 citiranog ugovora tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje jednokratne naknade od 3,30% od iznosa kredita za ulaznu naknadu u iznosu od 504,17 eura. Navedena naknada nema specifikaciju stvarnih troškova i pruženih usluga, tužitelj navodi da je citirana odredba ništetna. Slijedom toga tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnom citiranu odredbu čl. 3 Ugovora o kreditu te da naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 504,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. ožujka 2005. do isplate, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, tvrdi da nije vezan za utvrđenje presuda na koje se poziva tužitelj iz razloga što je predmetni ugovor sklopljen i naknada naplaćena 2005., prije nego što je RH ušla u Europsku uniju. Tuženik ističe prigovor zastare. Tvrdi da ugovaranjem jednokratnih troškova za obradu kredita nije narušeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz odredbe čl. 3 ZOO-a, ta odredba nije nepoštena sukladno odredbi čl. 81 st. 1 i 2 Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u potvrda tuženika (list 6 spisa), otplatni plan (list 8 do 11 spisa), Ugovor o kreditu (list 12 do 18 spisa), knjigovodstvena kartica (list 20 do 28 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka (list 65 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije sporan sadržaj čl. 3 Ugovora o kreditu, tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio visinu tužbenog zahtjeva.
6. Članak 59 Zakona o zaštiti potrošača propisuje da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuje, te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi naplaćuju.
7. U članku 81 stavak 1 Zakona o zaštiti potrošača, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u stavku 2 propisano smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 3 propisano da činjenica ako se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u stavku 4 propisano ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
8. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, odnosno tužitelj, obvezuje prilikom obrade kredita platiti banci 3,30% od odobrenog kredita.
9. Prema članku 295 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.35/05, 41/08, dalje: ZOO), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
10. Iz predmetnog ugovora proizlazi da je to tipski ugovor kojeg je pripremio tuženik, te da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, to proizlazi i iz iskaza tužitelja na ročištu 24. ožujka 2025. gdje navodi da je kod tuženika sve išlo automatski, ugovor je pročitao, misli da ga je razumio, bilo mu je bitno da može otplaćivati rate prema svojim prihodima. Ne sjeća se da mu je itko objasnio da će platiti određeni novčani iznos za obradu kredita ali isto tako nije imao mogućnost pregovaranja o tzv. ulaznoj naknadi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetna ugovorna odredba nametnuta od strane tuženika, te je očito da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača odnosno tužitelja, te je temeljem odredbe čl. 81 stavak 1 ZZP, nepoštena, a temeljem odredbe članka 87 stavak 1 ZZP ništetna.
11. Tuženik u odgovoru na tužbu iznosi niz neosnovanih prigovora a posebno vezano uz prigovor zastare. U konkretnom slučaju zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost.
12. Dakle, visina tužbenog zahtjeva nije sporna te je sud tužitelju na zatraženi iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća do isplate prema odredbi čl. 29. st 1 ZOO.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja i tuženika po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja i tuženika u sporu.
15. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, sastav podneska 28.11.2024. prema tbr. 8 točka 1 – 200,00 eura, te za zastupanje na ročištu 24.3.2025. prema tbr. 9 točka 1 – 200,00 eura, zastupanje na ročištu za objavu presude 12.5.2025. prema tbr. 9 točka 3 – 100,00 eura, što ukupno iznosi 700,00 eura koje treba uvećati za 25% PDV ili 175,00 eura, pa je sud priznao tužitelju trošak u ukupnom iznosu od 875,00 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod III.
U Zagrebu, 12. svibnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. tužitelju po pun.
2. tuženiku po pun.
