REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-2214/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TROŠKO-GRADNJA d.o.o., Zagreb, Goranska 7, OIB: 99152417412, zastupanog po opunomoćenici Mariji Perkov, odvjetnici u MARIĆ STAJČIĆ & PERKOV Odvjetničko društvo j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 54, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV., OIB: 18683136487, radi poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit, poreza na dohodak i doprinosa, 12. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22- 01/303, URBROJ: 513-04-23-2 od 4. travnja 2023., za poništenje rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471- 02/22-01/37, URBROJ: 513-07-01/22-11 od 5. srpnja 2022. i obustavu postupka.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spor.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/22-01/303, URBROJ: 513- 04-23-2 od 4. travnja 2023. ispravljena je točka I. b izreke rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/22-01/37, URBROJ: 513-07-01/22-11 od 5. srpnja 2022. na način da glasi „b) da porezni obveznik nema pravo na prijenos poreznog gubitka za 2020. godinu u slijedeće porezno razdoblje u iznosu od 213.634,42 kn.“ te je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. utvrđen manje obračunati porez na dobit u iznosu od 107.712,20 kn, uz pripadajuću zateznu kamatu (točka I. a) izreke), određeno da nema pravo na prijenos poreznog gubitka u slijedeće porezno razdoblje u iznosu od 213.634,42 kn (točka I. b) izreke), utvrđen manje obračunati PDV-e u iznosu od 149.600,43 kn, uz pripadajuću zateznu kamatu (točka I. c) izreke), utvrđen manje obračunati porez na dohodak od kapitala u iznosu od 245.850,41 kn i prirez porezu na dohodak u iznosu od 44.253,08 kn, uz pripadajuće zatezne kamate (točka I. č) i ć) izreke), utvrđen manje obračunati porez na drugi dohodak u iznosu od 113.237,16 kn i prirez porezu na drugi dohodak u iznosu od 3.397,11 kn, uz pripadajuće zatezne kamate (točka I. d) i dž) izreke), utvrđen manje obračunati doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti na temelju drugog dohotka u iznosu od 39.318,46 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje na temelju drugog dohotka u iznosu od 13.106,15 kn i doprinos za zdravstveno osiguranje na temelju drugog dohotka u iznosu od 39.318,46 kn, uz pripadajuće zatezne kamate (točka I. đ), e) i f) izreke), naloženo je plaćanje utvrđenih obveza, uz daljnje kamate, i provedba knjiženja u poslovnim knjigama.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, smatrajući da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, materijalno pravo nepravilno primijenjeno a postupovna pravila Općeg poreznog zakona povrijeđena. Posebno ističe da nije bilo osnove da se utvrđuje obveza poreza na dohodak od kapitala, jer je EL u konkretnom slučaju poslovne udjele stekao tek 16. srpnja 2019., odnosno nije bio član trgovačkog društva na dan 26. veljače 2019. kada je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnina. Stoga je, eventualno, u odnosu na EL moglo doći do utvrđenja poreza na dohodak po osnovi drugog dohotka. U svezi procjene nekretnina, poziva se na procjembeni elaborat sudskog vještaka, dostavljen tijekom upravnog postupka, u kojom je utvrđena znatno manja vrijednost nekretnine od one koju koristi porezno tijelo. Nastavno tome, navodi da mu Porezna uprava, na njegov zahtjev, nije odgovorila na koji način je utvrđena vrijednost nekretnine po m[2] u relevantnoj mjesnoj zajednici/katastarskoj općini. Tužitelj dalje ukazuje na to da je prodaja apartmana u gradnji, za koje je bio u tijeku postupak etažiranja, bila bezuspješna, zbog čega je sklopio ugovore o kupoprodaji nekrekretnina s ĐL i EL. Osporava postojanje odnosa povezanosti s EL u periodu prije 16. srpnja 2019. Uz navedeno, tužitelj ističe da porezna tijela nisu na adekvatan način odgovorila na njegove navode iz prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru, propustila su utvrditi sve relevantne činjenice, posebno one koje idu u korist tužitelj kao poreznom obvezniku, nisu na propisani način obrazložila svoje odluke i povrijedila su temeljna načela postupanja regulirana Općim poreznim zakonom i Zakonom o općem upravnom postupku. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te obustaviti postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode tužbe, pozivajući se u bitnome na navode osporenog rješenja, i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika te je održao raspravu 14. travnja 2025.

6. Prema članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“ broj 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16 i 106/18; dalje: ZPD) porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ZPD-a.

Prema članku 13. stavku 1. ZPD-a, ako se između povezanih osoba u njihovim poslovnim odnosima ugovore takve cijene ili drugi uvjeti koji se razlikuju od cijena ili drugih uvjeta koji bi se ugovorili između nepovezanih osoba, tada se sva dobit u svoti u kojoj bi bila ostvarena, kad bi se radilo o odnosima između nepovezanih osoba, uključuje u poreznu osnovicu povezanih osoba.

Prema članku 13. stavku 2. ZPD-a povezanim osobama iz članka 13. stavka 1. ZPD-a smatraju se osobe kod kojih jedna osoba sudjeluje izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu druge osobe, ili iste osobe sudjeluju izravno ili neizravno u upravi, nadzoru ili kapitalu društva.

Prema članku 9. stavku 1. Pravilnika o porezu na dobit („Narodne novine“ broj 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 115/16, 1/17, 2/18 i 1/19; dalje: PPD) prihodima razdoblja za koje se utvrđuje porez (porezno razdoblje), sukladno članku 5. stavak 1. ZPD-a, smatraju se bruto povećanja gospodarstvenih koristi za isporučena dobra, obavljene usluge i po drugim osnovama u obliku priljeva ili povećanja imovine ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje kapitala do kraja toga razdoblja. Povećanjem kapitala smatraju se i sva izravna povećanja dobiti i svih oblika kapitala osim revalorizacijskih pričuva. S revalorizacijskim pričuvama izjednačavaju se i odgovarajuće pričuve za vrijednosna usklađenja financijske imovine, utvrđene po posebnim propisima.

7. Prema članku 41. stavku 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18; dalje: OPZ) tržišnom se cijenom smatra ona cijena koja bi se mogla postići u uobičajenom poslovnom prometu. Neuobičajeni popusti u poslovanju ili osobni popusti ne uzimaju se u obzir.

8. Prema članku 33. stavku 9. toč. a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16 i 106/18; dalje: ZPDV) u slučaju isporuka dobara i obavljanja usluga osobama koje su u obiteljskim i drugim bliskim osobnim vezama s poreznim obveznikom te u slučaju postojanja financijskih i pravnih veza, uključujući odnose poslodavca i zaposlenika kao i članova njihovih obitelji, veza na temelju članstva, upravljanja ili vlasništva, poreznom osnovicom smatra se tržišna vrijednost u smislu članka 39. stavka 10. ZPDV-a ako je naknada niža od tržišne vrijednosti, a primatelj isporuke nema pravo na odbitak pretporeza u cijelosti u smislu ZPDV-a.

Prema članku 33. stavku 10. toč. ZPDV-a tržišnom vrijednosti smatra se ukupni iznos kojeg bi kupac ili naručitelj u trenutku isporuke dobra ili obavljene usluge prema načelu nenarušavanja tržišnog natjecanja morao platiti isporučitelju dobara ili pružatelju usluge u tuzemstvu.

9. Sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj 115/16 i 106/18; dalje: ZPDH) drugi dohodak je razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema članka 39. stavku 2., odnosno stavku 3. ZPDH-a umanjen za propisane izdatke iz članka 39. stavaka 4. i 5. ZPDH-a.

Sukladno članku 39. stavku 3. toč. 5) ZPDH-a primicima prema članku 39. stavcima 1. i 2. ZPDH-a osobito se smatraju primici u naravi - korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti prema članku 21. stavku 3. ZPDH-a, a koje davatelji tih primitaka daju fizičkim osobama koje nisu njihovi radnici i osobe koje ostvaruju primitke iz članka 21. ZPDH- a.

Prema članku 64. stavku 1. ZPDH-a dohotkom od kapitala smatraju se primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobici, udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju.

Prema članku 66. stavku 1. ZPDH-a izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ZPDH-a smatraju se izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ZPDH-a od koje se plaća porez na dobit.

Prema članku 70. stavku 7. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj ; PPDH) 7) skrivenim isplatama dobiti iz članka 66. ZPDH-a smatra se davanje određenih koristi dioničaru ili članu društva uz naknadu nižu od tržišne.

10. U svezi utvrđenja obveze poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2019., porezna tijela utvrđuju da je tužitelj otuđio četiri stana/apartmana povezanim osobama ispod tržišne cijene, zbog čega je razlika (598.401,12 kn) između prodajne cijene i tržišne cijene utvrđena kao neevidentirani prihod koji u smislu članka 5. stavka 1. ZPD-a i članka 9. stavka 1. PPD-a uvećava ukupne prihode, što posljedično dovodi do uvećanja porezne osnovice i obveze poreza na dobit.

11. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da je porezno tijelo pravilno utvrdilo da je otuđenje četiri stana/apartmana izvršeno između povezanih osoba i da je prodaja obavljena ispod tržišne cijene. Nije sporno da je ĐL tijekom 2019. povezana osoba s tužiteljem u smislu članka 13. stavka 2. ZPD-a i članka 49. stavka 1. OPZ-a, budući da je bio osnivač i direktor društva, posljedično i osoba koja ima kontrolu nad njegovim poslovanjem. Nadalje, za sud je nedvojbeno da je i EL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) tijekom 2019. povezana osoba s tužiteljm u smislu navedenih zakonskih odredbi, a po osnovi ekonomske kontrole i utjecaja nad tužiteljem, s obzirom na iznose pozajmica koje je dao tužitelju (ukupno 3.160.000,00 kn, najvećim dijelom u 2017. i 2018.) i to bez kamata. Radi se o značajnom iznosu beskamatnih pozajmica, koji prelazi iznos troškova nabavne vrijednosti svake od izgrađenih zgrada pojedinačno (3.105.122,96 kn – zgrada A; 2.858.292,97 kn – zgrada B), koji je očigledno služio kao bitan izvor financiranja poslovne djelatnosti tužitelja, faktično usmjerene na izgradnju navedenih zgrada u [adresa]. Za napomenuti je da je tužitelj u 2018. godini iskazao gubitak, a navedena ekonomska povezanost s EL je kasnije tijekom 2019. (16. srpnja 2019.) i formalno potvrđena činjenicom kada je isti u sudskom registru upisan kao član i prokurist društva tužitelja.

11.1. U pogledu prodajne cijene stanova/apartmana, iz zapisnika o poreznom nadzoru proizlazi da su dva stana/apartmana (ukupne korisne površine 102,56 m[2] ) prodana **.**.2019. EL po cijeni od 7.722,31 kn/m[2] bez PDV-a i dva daljnja stana/apartmana (ukupne korisne površine 114,95 m[2] ) prodana ĐL 27. ožujka i 9. travnja 2019. po cijeni od 7.518,07 kn/m[2] bez PDV-a. Sud smatra ispravnom ocjenu poreznog tijela da je navedena cijena ispod tržišne cijene u istoj mjesnoj zajednici/katastarskoj općini (evidentirano u iznosu od 10.484,01 kn/m[2] ).

11.2. U odnosu na prigovore tužitelja u svezi utvrđenja referentne tržišne cijene, ukazuje se da je u istom periodu (28. ožujka 2019.) stan/apartman u istoj zgradi otuđen Aleks taktika j.d.o.o. kao kupcu za iznos od 11.382,01 kn/m[2] (bez PDV-a), što opravdano ukazuje na mogućnost prodaje predmetnih stanova/apartmana po višoj cijeni od one po kojoj su otuđeni povezanim osobama. Nadalje, iz procjembenog elaborata, dostavljenog tijekom upravnog postupka, proizlazi da je cijena po m[2] znatno viša (10.852,85 kn/m[2] do 11.232,60 kn/m ) od one po kojoj su stanovi/apartmani prodani povezanim osobama. Uz navedeno, ukazuje se da porezno tijelo, na temelju članka 9. u svezi članka 18. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine" broj 115/16 i 106/18; dalje: ZPPN), raspolaže relevantnim podacima o ostvarenim prodajnim cijenama nekretnina u svakoj katastarskoj općini. Kod izloženog stanja stvari, sud smatra da su se porezna tijela mogla osnovano pozvati na podatak o tržišnoj cijeni u istoj mjesnoj zajednici/katastarskoj općini (10.492,88 kn/m[2] ). Napominje se da je u odnosu na otuđenja ĐL kao referentni podatak korišten iznos od 10.251,88 kn/m[2] (iako je trebao biti korišten iznos od 10.492,88 kn/m[2] ), što nije na štetu poreznog obveznika.

11.3. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je osnovano kod tužitelja utvrđena razlika između prodajne i tržišne cijene i to razlika od 2.770,57 kn/m[2] (10.492,88 – 7.722,31) u svezi otuđenja stanova/apartmana EL te razlika od 2.733,81 kn/m[2] (10.251,88 – 2.733,81) u svezi otuđenja stanova/apartmana ĐL. Posljedično je došlo do neevidentiranja prihoda u iznosu od 284.149,66 kn bez PDV- a (102,56 m[2] x 2.770,57 kn) u svezi otuđenja EL te u iznosu od 314.251,46 kn bez PDV-a (114,95 m[2] x 2.733,81 kn) u svezi otuđenja ĐL, za koje iznose (ukupno 598.401,12 kn bez PDV-a) je trebalo uvećati prijavljene prihode, posljedično poreznu osnovicu i pripadajuću obvezu poreza na dobit sa zateznom kamatom, što je sve pravilno obračunato u zapisniku o poreznom nadzoru (str. 11) i prvostupanjskom rješenju.

12. U odnosu na utvrđenje da porezni obveznik nema pravo na prijenos poreznog gubitka za 2020. godinu u slijedeće porezno razdoblje u iznosu od 213.634,42 kn, a u svezi nepravilnog evidentiranja višeg iznosa troškova nabavne vrijednosti, sud prihvaća detaljna i argumentirana obrazloženja iznesena u zapisniku o poreznom nadzoru (str. 15 i 16) i osporenim rješenjima, a u odnosu na koja tužitelj nije imao konkretne, pravno relevantne prigovore.

13. U svezi utvrđenja porezne osnovice i obveze PDV-a za 2019., naprijed je obrazloženo iz kojih razloga se kod predmetnih otuđenja stanova radi o transakcijama između povezanih osoba, a koji su podjednako primjenjivi i kod definicije povezanih osoba iz članka 33. stavka 9. ZPDV-a. Kod takvog stanja stvari, u smislu članka 33. stavka 9. toč. a) ZPDV-a (budući da povezane osobe kao kupci nekretnina nemaju mogućnost odbitka pretporeza) i članka 33. stavka 10. ZPDV-a, porezna osnovica se utvrđuje u visini razlike između prodajne i tržišne cijene, što u konkretnom slučaju u svezi otuđenja predmetnih stanova iznosi 598.401,12 kn, kako je to naprijed obrazloženo. Na navedeni iznos pravilno je utvrđena obveza PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 149.600,43 kn, uz pripadajuću zateznu kamatu.

14. U odnosu na utvrđenje poreza i prireza porezu na dohodak po osnovi kapitala, a polazeći od naprijed iznesenog u svezi otuđenja predmetnih stanova ĐL kao članu i direktoru društva ispod tržišne cijene, osnovano je porezno tijelo utvrdilo dohodak od kapitala (skrivenu isplatu dobiti) jer se radi o dohotku od kapitala u smislu članka 66. stavak 1. ZPDH-a u svezi članka 70. stavka 7. PPDH-a. Pri tome je porezno tijelo kao neto primitak uzelo iznos razlike između prodajne i tržišne cijene s PDV-om (392,814,33 kn), na koji je nastavno pravilno primijenjena pripadajuća porezna stopa i stopa prireza, što je sve pravilno obračunato i obrazloženo u zapisniku o poreznom nadzoru (str. 21 i 22) i osporenim rješenjima.

14.1. U odnosu na utvrđenje poreza i prireza porezu na dohodak po osnovi kapitala, a polazeći od naprijed iznesenog u svezi otuđenja predmetnih stanova EL ispod tržišne cijene, osnovano je porezno tijelo utvrdilo drugi dohodak (primitak u naravi) jer se radi o drugom dohotku u smislu članka 39. stavka 1. u svezi članka 39. stavka 3. toč. 5) ZPDH-a. Pri tome je porezno tijelo kao neto primitak uzelo iznos razlike između prodajne i tržišne cijene s PDV-om (355.187,22 kn), na koji je nastavno pravilno primijenjena pripadajuća porezna stopa i stopa prireza, što je sve pravilno obračunato i obrazloženo u zapisniku o poreznom nadzoru (str. 22) i osporenim rješenjima

14.2. Napominje se da EL nije obračunat porez na dohodak od kapitala već porez na dohodak po osnovi drugog dohotka.

14.3. Nastavno na utvrđene porezne obveze, pravilno su utvrđene obveze po osnovi obveznih osiguranja (doprinos za mirovinsko osiguranje po osnovi generacijske solidarnosti, doprinos za mirovinsko osiguranje po osnovi individualne kapitalizirane štednje i doprinos za zdravstveno osiguranje), što je detaljno obrazloženo u zapisniku o poreznom nadzoru (str. 22 do 24) i osporenim rješenjima, a koja utvrđenja sud prihvaća kao valjana, pri čemu tužitelj nije imao konkretne, pravno relevantne primjedbe u tom pravcu.

15. U odnosu na preostale tužbene navode, sud smatra da tijekom upravnog postupka nije došlo do povrede procesnih prava tužitelja, pri čemu su u dostatnoj mjeri utvrđene relevantne činjenice i od strane javnopravnih tijela odgovoreno je na bitne prigovore tužitelja. Sud nije prihvatio prijedlog za provođenje sudskog vještačenja na okolnost tržišne vrijednosti nekretnina (stanova/apartmana otuđenih EL, odnosno ĐL), s obzirom da je tužitelj tijekom upravnog postupka podnio procjembeni elaborat, o kojem se sud naprijed očitovao i naveo iz kojih razloga ne dovodi u pitanje tržišnu vrijednost na koju se poziva porezno tijelo. Osim toga, društvo tužitelja je u isto vrijeme (28. ožujka 2019.) stan/apartman u istoj zgradi otuđilo po višoj cijeni od one koju je koristilo porezno tijelo. Prijedlog za saslušanje svjedoka je nespecificiran, budući da nije konkretizirano koga bi trebalo saslušati i na koje okolnosti, s time da se u ovom predmetu relevantne činjenice mogu utvrditi na temelju materijalne dokumentacije te nije potrebno saslušanje svjedoka.

16. Slijedom izloženog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) odbiti tužbeni zahtjev. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, sud je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (članak 147. stavak 1. ZUS-a)

U Zagrebu 12. svibnja 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Marija Perkov, Odvjetničko društvo Marić Stajčić & Perkov j.t.d., Radnička cesta 54, [adresa] Zagreb

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Koturaška ulica 43/IV., [adresa] Zagreb

3. u spis