REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kzd-87/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu za mladež, uz sudjelovanje Lucije Prtenjača, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene MŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. i čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/23, 36/24 u daljnjem tekstu: KZ/11) sve u sv. čl. 51. st. 1. KZ/11 povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-80/2024 zaprimljene kod ovog suda 30. rujna 2024. godine i mijenjane na raspravi 7. svibnja 2025., nakon održane rasprave s koje je isključena javnost dana 7. svibnja 2025., dana 12. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine«, br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu ZKP)

okrivljenica MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer M i J rođ. A, rođena **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, spremačica, zaposlena, s mjesečnim primanjima od 800,00 eur-a, udana, majka dvoje djece, neosuđivana

k r i v a  j e

što je dana 28. svibnja 2024. u razdoblju od 10,10 sati do 10,20 sati, u Kožinu, Područna škola Kožino, za Put zgona kbr. 1, u Osnovnoj školi Petar Preradović vrijeme velikog odmora, nakon kraće verbalne prepirke sa djetetom žrtvom JŽ, rođenim **.**.2012., koji je učenik 5. razreda navedene škole, počela vikati na navedeno dijete, svjesna da je navedeno dijete žrtva u dobi od nepunih 12 godina, zbog čega je fizički slabije od nje te nije u mogućnosti pružiti joj nikakav adekvatan fizički otpor, i da ga može tjelesno ozlijediti i pristajući na to, prišla djetetu, uhvatila ga za njegovu desnu ruku u predjelu zgloba, nakon čega ga je potegnula prema sebi, pri čemu je dijete sa svojom lijevom rukom uhvatilo ogradu stepeništa na kojem se nalazio, kako ne bi glavom udario o pod, nakon čega ga je počela vući sa stepenica prema ulaznim vratima škole kako bi ga izvukla iz iste, te je ga na takav način izvukla ispred škole i nije mu dozvoljavala da se više vrati unutra, pa kada ju je navedeno dijete tražilo da ga pusti da ponovno uđe u školu kako bi uzeo svoj mobitel i nazvao roditelje, to mu nije dopustila, pri čemu je dijete žrtva JŽ zadobio lake tjelesne povrede u vidu blagog otoka desnog ručnog zgloba,

dakle, drugog tjelesno ozlijedila a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njegove dobi

čime je počinila kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11

II. Na temelju odredbe iz čl. 117. st. 2. KZ/11 okrivljenica MŽ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

III. Temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema okrivljenoj MŽ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenica u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini kakvo novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se okrivljenici MŽ snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 u iznosu od 448,17 EUR-a (četiristo četrdeset osam eura i sedamnaest centi) u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

V. Nasuprot tome, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08,

okrivljenica MŽ (s osobnim podacima kao naprijed),

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da je dana 28. svibnja 2024. u razdoblju od 10,10 sati do 10,20 sati, u Kožinu, Područna škola Kožino, za Put zgona kbr. 1, u Osnovnoj školi Petar Preradović vrijeme velikog odmora, postupajući na način opisan pod t. I. svjesna da time ugrožava pravilan psihofizički razvoj navedenog djeteta, pa pristajući na to, ugrozila pravilan psihofizički razvoj mlt. AŽ te su kod djeteta nastali simptomi posttraumatskog stresa i anksioznosti,

dakle, da je zlostavila dijete,

čime da bi počinila kazneno djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po čl. 177. st. 2. KZ/11.

VI. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog dijela kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je dana 30. rujna 2024. godine optužnicu poslovni br. KOz-DO-80/24, protiv okrivljene MŽ, zbog učina kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 i čl. 177. st. 2. KZ/11 u sv. čl. 51. st. 1. KZ/11.

2. Okrivljenica je izjavila da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret.

3. Okrivljena MŽ je u svojoj obrani navela da pošto je mali nije poslušao da ga je uhvatila naglo za ruku, nije ga srušila, a on je izašao vani i sjeo na zidić. Kad je završio odmor, on je počeo plakati da ga boli ruka, niti je bio na podu, niti se igdje udario. Žao joj je što je tako reagirala. Nije mu zavrnula ruku, samo ga je uhvatila za zglob. Bila je na ulazu u školi, on je odnio marendu u učionicu, kasnije se vratio po mobitel, a ona mu nije dala. Dijete je otišlo iz škole, a brzo je njegov otac došao i izvrijeđao je i ispljuvao te je udario. Profesor ĆŽ je bio i kad je ona malog uhvatila za ruku. Nikad ni sa kim nije imala sukob, tako niti s ovim dječakom.

3.1. U obrani na raspravi 07. svibnja 2025. (l.s. 249) okrivljena je navela da je već 19 godina zaposlena kao spremačica u OŠ Petar Preradović, od čega u posljednje 3 godine u Područnim školama u [adresa] i [adresa]. Nikad u svojoj karijeri nije imala nikakvog problema s djecom niti ju je itko ikada za išta prijavljivao. U Područnoj školi u Kožinu ravnatelj ju je zamolio da djeci dijeli marende, na što mu je rekla da nema higijenski minimum, ali on je ipak rekao da treba dijeliti marende pa ih je ona dijelila svaki dan. Dana 28. svibnja zamolili su ju da pričuva učenike jer nije bilo nastavnika iz prirode, pa su djeca bila u školskoj dvorani gdje ih je ona čuvala. Radilo se o petom razredu u koji ide i JŽ. Okrivljena je bila s njima otprilike do 10,00 sati, a onda je išla podijeliti marende u drugoj prostoriji gdje ih i inače dijeli. Malo prije početka velikog odmora razredu koji je bio s njom dijelila je marendu, a učenik DŽ ju je uzeo i otišao nazad u dvoranu. Budući da nije dozvoljeno nositi hranu u dvoranu, rekla mu je da to ne nosi i da djeca ne ulaze u dvoranu jer je dvoranu zaključala i nastavila dijeliti marende. Tada je počeo i veliki odmor. Inače, pravilo u školi je da ako je lijepo vrijeme djeca veliki odmor provode vani, a ako je loše vrijeme mogu biti u školi. Tog dana je bilo lijepo vrijeme. Učenik JŽ svoju je marendu bio odnio u učionicu te izašao iz učionice i spustio se niz skale. Škola ima tri učionice u prizemlju i tri učionice na katu, spaja ih stepenište koje ima dva podesta. JŽ se, nakon što je sišao niz stepenice, ponovno vraćao nazad i rekao da bi jeo marendu te je otišao u razred i uzeo hranu. Kad se vraćao, počeo je skakati s podesta na podest stepenica i to je ponovio dva, tri puta. Budući da neki razredi još nisu izašli na veliki odmor jer su pisali test, potrebno je da u školi bude mir, pa mu je rekla da izađe iz škole, ali ju nije poslušao. Tada je krenula prema njemu uz stepenice, a i on prema njoj te su se sreli treću do četvrtu stepenicu ispod prvog podesta. Uhvatila ga je za desnu ruku i odvela van škole. Nije bilo nikakvog otpora od strane JŽ. Nije bilo ni vike, nije ga vukla ni tukla. Tada je došao i profesor ĆŽ, s kojim je razgovarala, a učenik DŽ je prošao njoj iza leđa i otišao u učionicu i uzeo mobitel od JŽ. Budući da mobiteli nisu dozvoljeni u školi, kad se vraćao, uzela mu je taj mobitel i držala ga u ruci nekih dvije, tri minute da bude vidljiv. Kad je JŽ ulazio u školu, dala mu je taj mobitel. JŽ je uzeo mobitel bez da je išta rekao i sva djeca su mirno prošla dalje. Čim je ušao u razred, netko od djece je došao i rekao da Ć plače i da ga boli ruka. Tada su profesor ĆŽ, profesor KŽ i ona došli u učionicu da vide što je s JŽ. Htjela je odvesti JŽ u ambulantu preko puta i primila ga je za ruku, ali je on rekao da neće s njom ići pa ga je odmah pustila. Profesor ĆŽ ga je odmah nakon toga odveo u ambulantu, ali ambulanta nije radila. Nakon toga je izašla iz učionice, izašla u školsko dvorište i počela skupljati otpad od marendi. Došao je Krešimirov otac i udario ju te vrijeđao i psovao. Udario ju je otvorenim dlanom u lijevu stranu glave i zatiljka te je imala povredu srednjeg uha. Kasnije je potražila liječničku pomoć jer joj se vrtjelo. Za vrijeme velikog odmora nitko od profesora nije izašao pred školu iako bi dežurni profesor trebao biti nazočan. Navedenog dana sva djeca su bila vani, što je oko 78-ero djece. Liste dežurnih profesora se nalaze u zbornici. Nikad u svojih 19 godina rada u školi nije imala nikakav problem s djecom, a čak su joj kolege znale prigovarati da je i predobra s njima. Dijete JŽ zna iz škole, kao i svu drugu djecu, i to otkako je tamo, tj. njegov treći, četvrti i peti razred. Nikad nije imala nikakvih problema s JŽ, a i on je bio normalan prema njoj, osim što je živahan kao i sva druga djeca. Nakon ovog događaja više nije radila pa nije ni susretala JŽ u školi. Kad bi djeca šarala po školi, ona bi im rekla da to ne rade profesoru nego njoj jer ona to mora očistiti. Visoka je 168 cm, a za JŽ ne zna točno, kao dijete od 12 godina, dosta niži od nje, mršav i slabušav. Po njenoj procjeni 110, 120 cm visok, ali ne može ona procjenjivati visinu djece. JŽ je držala za ruku od trenutka kad ga je uhvatila na stepenicama do izlaza iz škole, a to je možda dva metra razdaljine. U niti jednom trenutku JŽ nije pao na pod već je lijepo sišao niz stepenice i izašao vani. Tijekom tog događaja nije plakao, a vidjela je da kasnije u razredu plače, a prethodno je i čula od druge djece da plače, kao što je već navela. JŽ je primila za desnu ruku u predjelu iznad zgloba, prema laktu. Nije ga ni u jednom trenutku potegnula, niti vukla. Kad se DŽ vratio u školu, pitao ju je da ide na wc i pustila ga je, ali je tek kasnije, kad se DŽ vratio s mobitelom, vidjela da nije išao na wc nego po mobitel u učionicu. Ne zna da bi JŽ ranije bio žrtva vršnjačkog nasilja. Nakon što je JŽ izvela iz škole, on nije tražio da ga ponovno pusti u školu, već je vidjela da sjedi s djecom na zidiću.

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoka ĆŽ, a uz suglasnost stranaka pročitao je zapisnik o ispitivanju zz žrtve MŽŠ (l.s. 56-57) i zapisnik o ispitivanju svjedoka zz žrtve OŽ (l.s. 58-59), a pročitao je i zapisnik o ispitivanju djeteta žrtve JŽ putem audio video uređaja te je reproducirana DVD snimka (l.s. 45-47, 50) i zapisnik o ispitivanju djeteta HŽ putem audio video uređaja te je reproducirana DVD snimka (l.s. 48-49, 50), kao i ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu i to liječnička dokumentacija za dijete žrtvu JŽ (l.s 4-5, 23, 31), sudskomedicinsko vještačenje (l.s. 33- 34), psihologijsko vještačenje (l.s. 63-72), podnesak Ministarstva znanosti i obrazovanja mladih od 18. listopada 2024. (l.s. 115), podnesak Ministarstva znanosti i obrazovanja od 13. veljače 2025. (l.s. 119-143), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra za okrivljenu (l.s. 159-165). Sud je također pročitaospis Općinskog suda u Zadru posl. broj Pp-2915/2024 te je pročitao izvadak iz prekršajne (l.s. 146-147) i kaznene evidencije za okrivljenu (l.s. 148).

5. U svom iskazu dijete žrtva JŽ naveo je da je u 10,10 počeo školski odmor i on je išao spremiti marendu jer nije bio gladan. Spustio se dolje i išao se igrati s prijateljima ali se sjetio da mora spremiti marendu u klupu da mu je netko ne ukrade, i onda se vratio i igrao i treći put kad je krenuo prema razredu čistačica je VŽ i MŽŠ potjerala iz razreda i on se vratio i na šestoj stepenici MŽ ga je vidjela i počela mu je psovati boga i D, agresivno je krenula prema njemu, primila ga je za ruku, iskrivila je malo, povukla a on je malo udario o zid i lijevom nogom o stepenice. Lijevom rukom se primio za rukohvat da ne udari glavom o pod. Izvukla ga je iz škole. Prijatelj DŽ se vratio da mu uzme mobitel, išao mu ga je dati ali mu je čistačica uzela mobitel iz ruke i udarila ga u potiljak sa svojim mobitelom. Nakon tog ih je sve pustila u razred. Nakon minutu ipo je ušla u razred s profesorom iz hrvatskog, plakao je jer ga je jako boljela ruka, počela ga je vući za tu ruku da ga odveze, profesor iz hrvatske rekao joj je da ga pusti i profesor iz matematike je rekao će ga on odvesti kod doktora. Doktor nije radio pa su se vratili u razred. Profesori su mu rekli da može ići doma i da nazove roditelje. DŽ gaje pratio do kuće, sreli su putem njegovog tatu. Tata gaje odveo do škole, tražio čistačicu ali nije vidio što je dalje bilo. Odvezao ga je tata kod doktora. Ne zna da postoji zabrana ulaska u učionice za vrijeme odmora. Ne zna zašto je čistačica tako reagirala prema njemu. Prije njene reakcije mu nije ništa rekla. Bio je u šoku i u strahu kad se to događalo. Ispitivala ga je psihologica, ali sve što je napisala je krivo napisala. Nigdje van škole nije išao kod liječnika. MŽ mu se nije ispričala. MŽŠ je vratila mobitel kad ih je pustila u školu nakon odmora. Za rukohvat se uhvatio lijevom rukom da ne padne na glavu.

6. Svjedok mlt. HŽ je u svom iskazu naveo da su on i VŽ bili u razredu, došla je spremačica i izvikala se na njih i prostačila da izađu vani, oni su joj rekli da se smiri i da će izaći. Oni su izašli, JŽ je ostala marenda u razredu, on je pošao po nju i spremačica se gore kod skala zaletila po njega, uhvatila ga i bacila ga dolje. On se uhvatio za ogradu i nije pao. JŽ ga je pitao da mu donese mobitel iz razreda jer ga je jako bolila ruka. Pošao je po mobitel i kad je silazio dolje spremačica mu ga je iščupala iz ruke, kako je krenuo izaći vani, ona ga je s njezinim mobitelom po glavi udarila. On i VŽ su izašli i sjeli na zidić. Kad je bio gotov odmor ušli su u razred i ispričali sve to profesoru iz matematike. JŽ je bolila ruka, išao ga je otpratiti i na pola puta su sreli Krešimirovog tatu koji ih je odvezao do škole. Nisu bili nemirni taj dan, dugim razredima je svima dopuštala da ulaze. Čistačica je za ruku uzela JŽ , to je sam vidio. Vidio je i VŽ. Oni su bili na rubu od vrata i to gledali. Nakon svega JŽ je bolila ruka, plakao je. Nisu imali prije sličnih problema sa spremačicom. Ne zna zašto je ona tako reagirala taj dan. Kad je čistačica povukla za ruku JŽ, JŽ se nalazio na stepenicama, malo ispod podesta. Ona je bila iza JŽ, a JŽ je bio na stepenici.

7. Svjedok OŽ, otac djeteta žrtve JŽ, u svom je iskazu naveo da koliko se sjeća, bilo je to u mjesecu svibnju 2024. godine kada je oko 10,10 sati suprugu, JŽŠ, nazvao njihov sin JŽ koji je tada pohađao peti razred osnovne škole u [adresa] i rekao joj je da ga je u školi netko istukao i bacio niz stepenice. Prilikom tog poziva K i on bili su u svojoj kući u mjestu [adresa],. On je odmah nakon toga sjeo u svoje vozilo i krenuo prema školi, putem je susreo svog sina JŽ koji je bio uplakan, sav crven, a s njim je bio prijatelj HŽ koji mu je čak nosio torbu. Primijetio je da je i HŽ bio uznemiren. Pitao ih je što se dogodilo, a oni su mu onako uplašeno rekli da ih je u školi, ispred ulaza i ispod hodnika, napala čistačica, da je vikala na njih, da im je "poslala O" te da je njegova sina JŽ udarila o zid i bacila niz stepenice. Bio je iznenađen takvim ponašanjem čistačice, pa ih je odmah pitao što su oni napravili, a oni su mu kazali da nisu napravili ništa, da su samo išli u razred. Zajedno s njima odvezao se do škole, a kada su došli tamo, HŽ je otišao po nekog od nastavnika jer ga je on poslao kako bi mogao s nekim razgovarati i vidjeti što se dogodilo. Za to vrijeme JŽ i on stajali su u predvorju, a sjeća se da je tamo bio jedan dječak koji se zove H i za kojeg zna da je iz mjesta Petrčane, koji im je u razgovoru rekao da je njega čistačica uhvatila za vrat. Do njih je došao nastavnik koji, kad je vidio da je on uzrujan, rekao mu je da ne zove policiju te da će sve to nekako riješiti. On je njemu rekao da ga iste sekunde vodi do čistačice, a djeci je rekao da čekaju u predvorju škole. Nastavnik ga je odveo na jugozapadnu stranu škole gdje je na vanjskoj klupici sjedila čistačica i pušila, a za nju su kasnije saznali da se zove MŽ. Pitao ju je zašto je njegovo dijete udarila u zid, zašto ga je bacila niz stepenice i pitao ju je što je on to napravio, na što mu je ona odgovorila riječima: „što je tražio to je i dobio“. Tada joj je rekao da ustane, da stoji mirno i da će joj on opaliti šamar otvorenom rukom po lijevom obrazu. Ona se potom ustala, a on ju je desnom rukom udario po lijevom obrazu, pljunuo ju je u lice, rekao joj je da joj je bolje što je to rekao i nastavnicima koji su se tu zatekli rekao je da paze na svoje dijete te je svog sina sa suprugom K odvezao kod liječnika. Kasnije mu je sin JŽ, kada se malo smirio, ispričao da je prilikom događaja išao po sendvič koji mu je bio u ruksaku. Dok je išao po sendvič, tada je prišla čistačica MŽ, uhvatila ga je za desnu ruku i navukla je prema natrag, zatim ga je udarila po vratu i o rukohvat stepeništa, a tom prilikom je koljenom lijeve noge udario u stepenicu. JŽ je MŽ potom izvukla iz unutrašnjosti škole povlačeći ga za ruku niz stepenice, a kada ga je izvela iz škole, JŽ se pokušao domoći svog mobitela koji mu je bio u razredu, međutim MŽ mu nije dala da se vrati u školu. JŽ su najprije odveli u ambulantu u Ninu, a nakon što su dobili uputnicu za bolnicu u Zadru, gdje mu je pružena liječnička pomoć. Na svom djetetu prilikom dolaska je zamijetio vidljivo crvenilo u predjelu glave i šake desne ruke, da mu je taj dio bio vidno natečen, a u predjelu koljena mu je bila rasparana trenirka. On je gotovo cijelo vrijeme plakao, doslovce drhtao i jecao te mu je stalno ponavljao kako mu nije jasno što je to učinio čistačici da bi se ona tako ponašala prema njemu.

8. Svjedokinja MŽŠ, majka djeteta žrtve JŽ, u svom je iskazu navela da ju je 28. svibnja 2024. godine, oko 10:40 sati, dok se nalazila kod kuće na adresi stanovanja u mjestu [adresa], nazvao njezin sin JŽ, koji se u tom trenutku trebao nalaziti u školi. Drhtavim glasom, plačući, rekao joj je da dolazi kući. Budući da je u to vrijeme trebao biti kraj velikog odmora, pitala ga je zašto se vraća kući, na što joj je odgovorio da ga je čistačica napala, odnosno rekao je nešto u stilu da ga je čistačica istukla i da mu se čini kako ga je bacila niz stepenice. U tom trenutku pored nje se nalazio njezin partner OŽ, otac JŽ, koji je čuo njihov razgovor. Nakon što je prekinula poziv, ukratko mu je ispričala što joj je JŽ rekao. OŽ je odmah sjeo u automobil i krenuo prema školi. Kada je vidjela sina JŽ u automobilu, on bio vidno uznemiren, uplašen, drhtao je i govorio joj da ga boli koljeno lijeve noge i desna ruka u predjelu zgloba i šake. Ruka mu je bila crvena i natečena. Kada su došli u ambulantu u Ninu, dobili su uputnicu i potom su otišli u Opću bolnicu Zadar, gdje je JŽ pružena liječnička pomoć. Vezano za sam događaj u školi, njezin sin JŽ ispričao joj je da se incident dogodio za vrijeme velikog odmora. Budući da su učenici tada dobivali marendu, a on nije bio gladan, svoj je sendvič ostavio u razredu i izašao van. Nakon pet do deset minuta ogladnio je i odlučio se vratiti u razred po sendvič. Tada je zatekao čistačicu, za koju su kasnije saznali da se zove MŽ, kako tjera dvojicu učenika iz razreda. JŽ je krenuo stepenicama prema razredu i na šestoj stepenici susreo MŽ, koja je krenula prema njemu. Najprije mu je rekla: "A di ćeš ti sada?" Kada je rekao da ide po marendu, opsovala mu je boga i D, zgrabila ga za desnu ruku, gurnula ga prema zidu, a zatim mu je tu ruku okrenula iza leđa i povukla ga niz stepenice. Prilikom tog čina pao je i lijevim koljenom udario o stepenicu, a lijevom se rukom uhvatio za rukohvat kako ne bi pao do kraja. Cijelo vrijeme ga je čistačica držala za ruku i nastavila vući prema podestu i ulaznim vratima škole. Kada je izašao van, MŽ je stala na vrata.

9. Svjedok ĆŽ je naveo da je profesor matematike u školi Petar Preradović, a radi i u matičnoj školi u Zadru kao i u područnoj školi u [adresa]. 28. svibnja 2024. je upravo bio došao u Područnu školu Kožino, oko 10,10 sati, a tada i počinje veliki odmor te traje do 10,25 sati. Koliko mu je poznato, preporuka je učenicima da, ako je lijepo vrijeme, uzmu marendu i izađu van zgrade, ali organizacija velikog odmora nije njegovo područje pa ne može točno tvrditi. Kad je ušao u zgradu bio je u prizemlju i vidio je čistačicu MŽ kako govori učeniku koji je bio na stepenicama da se spusti i da izađe. Ona je digla ton, ali nije vrijeđala, a učenik je bio na stepenicama i neodlučan. On je tada pošao prema wc-u i čuo je da jedan od učenika govori nešto otprilike "uhvatila ga je za ruku". Taj učenik s kojim je čistačica pričala mu je poznat jer mu predaje i zove se JŽ. Kako mu se čini, na tim stepenicama je učenik JŽ bio jedini učenik. Kratko se zadržao u wc-u i otišao 5-10 minuta u zbornicu te potom u učionicu gdje je imao sat i to upravo petog razreda, u kojem je i učenik JŽ. Dvije, tri minute nakon početka sata u učionicu su ušli profesor hrvatskog KŽ i spremačica MŽ. Inače, profesor KŽ je na neki način desna ruka ravnatelja škole budući u Područnoj školi ne postoji ravnatelj. Profesor KŽ je učenicama govorio da ih želi posjetiti na pravila da se ne zadržavaju u učionicama. Ne zna točno iz kojeg razloga su oni došli u učionicu ali pretpostavlja da mu je spremačica ispričala za situaciju pa su oni došli u razred da učenicima ponovi pravila. Dok su oni bili unutra učenik JŽ se požalio da ga boli ruka, ali nije rekao radi čega. Pitali su ga oko toga i budući se ambulanta nalazi odmah preko puta škole, ponudili su mu da ode na pregled. Spremačica MŽ se ponudila da učenika JŽ odvede do ambulante. U tu učionicu se ulazi gledano sa strane stražnjih klupa. JŽ je sjedio u zadnjoj klupi, a profesor KŽ i spremačica su, kako su ušli, odmah bili pored njegove klupe. Tad je spremačica povukla učenika JŽ za ruku da ide s njom do ambulante, a ne sjeća se za koji dio ruke, ali s obzirom na raspored sjeđenja, morala je biti lijeva ruka. To povlačenje je trajalo nekih sekundu, dvije, a učenik JŽ je pružio otpor i nije htio ići sa spremačicom MŽ. Nazočni profesor KŽ ih je razdvojio te se on ponudio da odvede učenika u ambulantu. Učenik je sa njim otišao do ambulante bez otpora, ali su se vrlo kratko zadržali jer ambulanta nije radila. Koliko se sjeća, na ruci nije bila vidljiva nikakva ozljeda nego se učenik samo držao za ruku. Ne može se sjetiti da mu je učenik govorio radi čega ga boli ruka. Kad su se vratili, on je kontaktirao roditelje da dođu po njega te su ga mi i namjeravali pustiti kući. Pošto nikoga nije bilo kući, poslali su učenika JŽ da u pratnji drugog učenika ode kući. Oko 10,45 sati učenik JŽ se vratio u učionicu i rekao mu da ga traži njegov otac. Izašao je i tada je upoznao njegovog oca kojeg nije znao od prije. Otac je tražio gdje je spremačica, što on nije znao znao, pa su je pošli potražiti i našli su je u krugu škole. Učenikov otac je krenuo prema njoj i glasno vikao te ju je ošamario. Svjedok navodi da nije htio da to učenik JŽ gleda pa je s njim pošao u školu. Još se neko kratko vrijeme čula galama i tada je sve prestalo. Koliko mu je poznato, nitko nije zadužio spremačicu da kontrolira da li se učenici zadržavaju u zgradi tijekom velikog odmora. Uvijek je netko od učitelja dežuran tko vodi računa o tome da bude red, ali naglašava da su oni mala škola u kojoj svi uskaču i preuzimaju razne dužnosti na sebe. Koliko je čuo, spremačica MŽ je nekoliko puta rekla učeniku da izađe vanka. Spremačica, dok je to govorila, bila je u podnožju stepenica, nekih 4 metra. Spremačica i inače glasnije priča i nije mu se u tom događaju učinilo ništa neobično. Od trenutka od kad je čuo da ga je povukla za ruku dok je došao u razred je prošlo 15 minuta. Misli da je čuo da su djeca u razredu prepričavala da je spremačica JŽ povukla za ruku. Bio je žamor među učenicima, a na upit da li je JŽ bio uznemiren odgovara da se držao za ruku. Dijete nisu pitali zašto ga boli ruka, ali čuo je da je netko od učenika dobacio da ga je spremačica povukla za ruku. Učenik se počeo žaliti da ga boli ruka tek nakon što su profesor KŽ i spremačica ušli u razred. Nije ni kasnije učenika pitao što se dogodilo. Poznata su mu djeca DŽ i VŽ, ali ih tijekom događaja na stepenicama nije vidio, niti je vidio išta osim onoga što je naveo u svom iskazu. Nije vidio da bi dijete DŽ nosio mobitel JŽ. Učenici se uglavnom ne zadržavaju u učionici tijekom velikog odmora, eventualno odu u wc u prizemlju. Kamere u školi ne postoje.

10. Iz nalaza i mišljenja provedenog sudskomedicinskog vještačenja po dr. UŽ proizlazi da je medicinskom obradom oštećenika JŽ (11) utvrđena sljedeća ozljeda: blagi otok desnog ručnog zgloba. Ova ozljeda predstavlja tjelesnu ozljedu. Ozljeda je nastala djelovanjem tupe mehaničke sile, do čega je moglo doći mehanizmom hvatanja i pritiska za donji dio podlaktice odnosno za područje ručnog zgloba, od strane druge osobe. Radilo se o energičnom hvatanju koje međutim nije nužno moralo biti praćeno zavrtanjem ručnog zgloba. Prema tome, ozljeda je mogla nastati na način opisan u inkriminaciji (hvatanje za ruku, zavrtanje ruke i povlačenje za ruku), ali i na način opisan u obrani okrivljenice (hvatanje za ruku, bez zavrtanja ruke). U medicinskoj dokumentaciji je navedena i administrativna dijagnoza natučenja koljena koja je uvedena temeljem anamnestičkih podataka i bolnosti iskazane prilikom pregleda, a u odsutnosti objektivnih znakova ozljeđivanja, pa se stoga ne radi o ozljedi u sudskomedicinskom smislu. Zaključno, oštećenik je u događaju zadobio tjelesnu ozljedu. Inkriminiranim postupanjem nije za očekivati nastanak teške tjelesne ozljede.

11. Iz nalaza i mišljenja provedenog psihologijskog vještačenja djeteta žrtve proizlazi da je maloljetni JŽ dijete iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti u odnosu na kronološku dob, a da osobine ličnosti i emocionalno- socijalna zrelost odgovaraju kronološkoj dobi (anksioznost povezana sa školskim obavezama). Utvrđeno je da postoje anksioznost i simptomi posttraumatskog stresa kao posljedice inkriminiranog događaja te je preporučeno mlt. JŽ da se s roditeljima uključi u savjetovanje radi posljedica inkriminiranog događaja.

12. Iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljene proizlazi da okrivljena MŽ ne boluje ni od kakve duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnog duševnog razvitka ili neke druge teže duševne smetnje. Ne boluje ni od bolesti ovisnosti. In tempore criminis ista je bila ubrojiva, odnosno bila je sposobna upravljati svojom voljom i postupcima, bila je sposobna shvatiti značenje svojeg postupanja. Ne postoji opasnost da bi okrivljena u budućnosti počinila neko teže kazneno djelo.

13. Sud nije analizirajući pisani dio provedenih vještačenja pronašao nikakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja u njima. Štoviše, sud je zaključio da su vještaci u njima dali uvjerljivu argumentaciju u pogledu činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u ovome postupku, pa ih je prihvatio.

14. Analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj svezi, te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom okrivljenice ovaj sud nalazi dokazanim da je da je okrivljenica počinila kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 2. KZ/11

15. Nesporno je da je mlt JŽ dijete od 12 godina, učenik osnovne škole „Petar Preradović“ Područne škole Kožino gdje i okrivljenica radi kao spremačica, te da ga je zaustavila na stepenicama unutar škole za vrijeme trajanja velikom odmora i za ruku odvela van škole. Sporno je bilo da li je dijete JŽ od takvog postupanja okrivljenice zadobio tjelesne ozljede.

16. Okrivljenica je u svojoj obrani navela da je dijete JŽ samo uhvatila za ruku i odvela van škole a da ga nije potezala niti vukla te da nije padao na pod već da je lijepo sišao niz stepenice. Nasuprot tome, dijete JŽ navodi da mu je okrivljenica kad ga je vidjela na stepenicama počela psovati, agresivno krenula prema njemu, primila ga za ruku, iskrivila je malo, povukla a on je malo udario o zid i lijevom nogom o stepenice i primio se za rukohvat da ne udari glavom o pod te ga je izvukla iz škole. Svjedok mlt. HŽ je naveo da se čistačica zaletila po JŽ na stepenicama, uhvatila ga i povukla za ruku a JŽ se uhvatio za ogradu i nije pao. Roditelji mlt . oštećenika iako nisu neposredni svjedoci događaja u svojim iskazima prenose što im je o dinamici događaja prenio njihov sin. Svjedok ĆŽ je naveo da je vidio učenika JŽ na stepenicama i okrivljenicu kako govori učeniku koji je bio na stepenicama da se spusti i da izađe. Ona je digla ton, ali nije vrijeđala, a učenik je bio na stepenicama i neodlučan. Tad je pošao prema wc-u i čuo je da jedan od učenika govori nešto otprilike "uhvatila ga je za ruku".

17. Dakle, okrivljenica ne spori da je dijete uhvatila za ruku ali se iskazi ispitanih razlikuju u pogledu dinamike i intenziteta događaja. Iako je mlt. JŽ oštećenik a mlt. HŽ njegov prijatelj, sud nije našao poseban razlog da bi oni lažno teretili okrivljenicu. Vještačenjem je utvrđeno da je do ozljede kod mlt. oštećenika moglo doći energičnim hvatanjem i pritiskom na donji dio podlaktice odnosno za područje ručnog zgloba od strane druge osobe. S obzirom na navedeni nalaz, mehanizam nastanka ozljede potkrepljuje energično hvatanje kako su ga opisali mlt. oštećenik i mlt. svjedok a što je suprotno mirnom odvođenju za ruku kako ga je opisala okrivljenica. Analizirajući navedene iskaze a u svezi s provedenim sudskomedicinskim vještačenjem sud smatra iskaze mlt. JŽ i mlt. HŽ u pretežitom dijelu istinitim te ih je uvažio dok nije uvažio obranu okrivljenice u dijelu u kojem je suprotna iskazima navedenih svjedoka i provedenom sudskomedicinskom vještačenju. U postupku je utvrđeno da je okrivljenica u vrijeme događaja imala 56 godina i da je tjelesno i psihički zdrava dok je oštećenik dijete u dobi od 11 godina, uzrasta tipičnog za svoju dob. S obzirom na svoju nisku dob radi se o posebno ranjivoj osobi. Okrivljenica je opisala kako osim zaduženja koje ima kao spremačica u školi, mora obavljati i druge zadaće koje ne ulaze u opis njenog posla, pa je tako navedenog dana čuvala djecu koja nisu imala sat, dijelila marende učenicima, umjesto dežurnog profesora je održavala red tijekom velikog odmora i brinula o sedamdesetosmero djece. Sud je izmijenio činjenični opis na način da je umjesto da je okrivljenica pri nanošenju tjelesne ozljede postupala s izravnom namjerom, osudio da je postupala s neizravnom namjerom. Naime, ničim nije utvrđeno da je okrivljenica postupala s izravnom namjerom odnosno sa sviješću i sa htijenjem, ili sigurnim znanjem da tjelesno ozljedi dijete. Ona je namjeravala dijete izvesti iz škole, te ga je uhvatila za ruku i izvukla, ali s obzirom na energičan način povlačenja, osjetljivost tijela djeteta u toj dobi, koje je znatno fizički slabije od nje i nije joj u stanju pružiti otpor, bila je svjesna da postupajući na opisani način može kod djeteta prouzročiti tjelesne ozljede ali je pristala na to.

18. Zaključno, utvrđeno je da je okrivljenica nedvojbeno s neizravnom namjerom tjelesno ozlijedila mlt. oštećenika, posebno ranjivog zbog njegove dobi, čime se u ponašanju okrivljenice ostvaruju objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 pa ju je valjalo proglasiti krivim i osuditi po zakonu.

19. Sud je iz činjeničnog opisa ispustio dio da je okrivljenica uzimala mobitel mlt. HŽ , budući se isto ne odnosi na kazneno djelo koje se okrivljenici stavlja na teret.

20. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koju valja primijeniti prema okrivljenici sud je istoj kao olakotnim cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, a kako to proizlazi iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa te činjenicu da je mlt. oštećenik zadobio neznatnu tjelesnu ozljedu, dok posebno otegotnih nije našao. Stoga je imajući u vidu sve naprijed navedeno sud okrivljenicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a temeljem čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema okrivljenici je izrečena uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako okrivljenica u roku kušnje od dvije godine ne počini kakvo novo kazneno djelo. Ova je kazna primjerena obliku krivnje i pogibeljnosti kaznenog djela kao i nastalim posljedicama, a ista će po mišljenju suda utjecati na okrivljenicu kao i na sve druge građane da ne čine kaznena djela.

21. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljenici plaćanje troškova provedenog postupka koji se odnose na trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura te paušalni trošak u iznosu od 50,00 eura, što sveukupno iznosi 448,17 eura u roku od trideset dana od pravomoćnosti presude.

22. Optužnicom se okrivljenici stavlja na teret da je počinila kazneno djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 postupajući na način opisan pod t. I. svjesna da time ugrožava pravilan psihofizički razvoj djeteta JŽ, pa pristajući na to, ugrozila njegov pravilan psihofizički razvoj te su kod djeteta nastali simptomi posttraumatskog stresa i anksioznosti, dakle da je zlostavila dijete.

23. Članak. 177. st. 2. KZ/11 propisuje da tko zlostavi dijete ili ga prisili na pretjerani rad ili rad koji ne odgovara njegovoj životnoj dobi, na prosjačenje ili ga navodi na drugo ponašanje koje je štetno za njegov razvoj ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.

24. Okrivljenica se tereti da je svojim ponašanjem opisanim pod t. I. zlostavila dijete. Pravno dobro koje se počinjenjem radnje zlostavljanja povređuje jest tjelesni i duševni integritet djeteta. S tim u vezi, sudska praksa definira zlostavljanje djeteta kao prouzročenje trajnije ili ponavljane tjelesne boli ili duševne patnje značajnijeg intenziteta tj. kao prouzročenje „znatnog stupnja psihičke ili fizičke neugode” (VSRH, Kzz-30/04; Kzz-34/06; ŽS u Šibeniku, Kžzd-27/17; ŽS u Bjelovaru, Kžzd-12/21; Kžzd-26/21) („dr. sc. ŽŽ - Kazneno djelo povrede djetetovih prava – aktualne materijalnopravne i procesnopravne dvojbe“). Iako se u praksi najčešće radi o dugotrajnom protupravnom ponašanju, da bi se ostvarila obilježja ovog kaznenog djela, takvo ponašanje može biti i jednokratno, ali je tada potrebna ekstremnost jednokratnog postupanja. Sud je bio dužan sagledati ovaj događaj u kontekstu objektivnih okolnosti konkretnog slučaja, uključujući trajanje, intenzitet i način postupanja okrivljenice. U konkretnom slučaju radilo se o kratkotrajnom i izoliranom događaju u kojem je okrivljenica dijete povukla za ruku i izvela ga iz škole, pri čemu je dijete zadobilo blagi otok desnog ručnog zgloba. Sam čin odvijao se u vrlo kratkom vremenu, bez radnji koje bi ukazivale na osobitu grubost odnosno ekstremnost u postupanju okrivljenice. Mjesto događaja su bile školske stepenice, udaljene svega nekoliko metara od izlaza iz školske zgrade, kamo je dijete odvedeno i zatim pušteno. Stoga iako je dijete zbog ponašanja okrivljenice doživjelo određeni stres, sud je zaključio da intenzitet, trajanje i modalitet postupanja okrivljenice u konkretnom slučaju nisu bili takvi da bi kod njega prouzrokovali znatan stupanj psihičke i fizičke neugode potrebnih bi se ostvarila bitna obilježja kaznenog djela koje se okrivljenici stavlja na teret.

25. Shodno navedenome, sud zaključuje da nije dokazano da je okrivljenica počinila kazneno djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. 2. KZ/11, dakle da je zlostavila dijete, pa ju je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

26. Sud je na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 riješio da troškovi ovog djela kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna u dijelu u kojem se isti mogu razdvojiti u odnosu na troškove nastale zbog kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

U Zadru, 12. svibnja 2025.

Sudac za mladež

Davor Dubravica

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

DNA:

1. ODO Zadar na broj KOz-DO-80/2024

2. Okrivljenica MŽ

3. Braniteljica Tanja Budimir Gulan, odvjetnica iz Zadra

4. Punomoćnik oštećenika Zoran Životić, odvjetnik iz Zagreba

5. U spis