Poslovni broj: P-5312/2021-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista IA, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Dake (CA) Popovića iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 09. travnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja FA, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 12. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 149,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose kako slijedi :

- na iznos od 7,67 EUR od dana 1. prosinca 2019. do isplate

- na iznos od 7,67 EUR od dana 1. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 7,85 EUR od dana 1. siječnja 2020. do isplate

- na iznos od 7,85 EUR od dana 1. veljače 2020. do isplate

- na iznos od 7,85 EUR od dana 1. ožujka 2020. do isplate

- na iznos od 7,85 EUR od dana 1. travnja 2020. do isplate

- na iznos od 7,96 EUR od dana 1. svibnja 2020. do isplate

- na iznos od 7.96 EUR od dana 1. lipnja 2020. do isplate

- na iznos od 7,96 EUR od dana 1. srpnja 2020. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. kolovoza 2020. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. rujna 2020. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. listopada 2020. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. studenog 2020. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. prosinca 2020. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. siječnja 2021. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. veljače 2021. do isplate

- na iznos od 7,88 EUR od dana 1. ožujka 2021. do isplate

- na iznos od 5,83 EUR od dana 1. travnja 2021. do isplate

- na iznos od 5,83 EUR od dana 1. svibnja 2021. do isplate

- na iznos od 5,83 EUR od dana 1. lipnja 2021. do isplate

- na iznos od 5,83 EUR od dana 1. srpnja 2021. do isplate,

kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 767,17 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. svibnja 2025. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 21. lipnja 2021.g. traži od tuženika isplatu iznosa od 149,16 eura (1.123,81 kn) temeljem stjecanja bez osnove. Navodi da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine koja se odnosi na zk.č.br. 3061/2, put kod kuće, površine 27 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela [adresa]. Tužitelj ističe da je vlasništvo nekretnine stekao od oca ČA ugovorom o darovanju od 6. studenog 2019. .g. te da je njegov pravni prednik, otac ČA već jednom ishodio pravomoćnu i ovršnu presudu temeljem pravne vlasničke tužbe, i to presudu Općinskog suda u Samobor, broj P-990/2008 od 29. lipnja 2011. (potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1776/11 od 19. rujna 2013.), kojom je naloženo tuženiku da iseli i preda u posjed ČA nekretninu koja je predmet ovog postupka. Na temelju navedene pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samobor, broj P-990/2008 od 29. lipnja 2011., kao ovršne isprave, proveden je ovršni postupak radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine koji se vodio pred Općinskim sudom u Samoboru pod brojem Ovr- 1178/13, a koji ovršni postupak (ovrha) je dovršena na način da je pravni prednik tužitelja ČA uveden u posjed nekretnine. Tuženik je samovlasno oduzeo tužitelj posjed nekretnine te se u trenutku podnošenja tužbe tuženik nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Ističe da tuženik nema pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje nekretnine (nema pravo na posjed). Pored navedenog, tuženik je nepošteni posjednik nekretnine. Tužitelj tuženiku nikada nije dao odobrenje ili suglasnost da posjeduje, odnosno koristi predmetnu nekretninu. Tuženik bez pravne osnove onemogućuje tužitelja u korištenju svoje nekretnine te mu onemogućava posjed iste, dok mu posjed ne želi predati mirnim putem. Tuženik ne plaća tužitelju najam nekretnine niti bilo kakve troškove koji terete nekretninu. Nekretnina koja je u vlasništvu tužitelja, a koju tuženik posjeduje bez pravnog temelja kao nepošteni posjednik, u naravi je put koji je ujedno i građevinsko zemljište, okomito na [adresa] u [adresa] i koji se nalazi zapadno od [adresa] u [adresa]. Iznos mjesečne najamnine za 27 m2 građevinskog zemljišta na području [adresa] iznosi od 42,39 kn, a s povećavanjem cijena 59,40 kn. Ovom tužbom tužitelj na ime stečenog bez osnove potražuje od tuženika plaćanje mjesečne najamnine iz razloga što nekretninu koristi bez dopuštenja i pravnog temelja, i to za razdoblje otkada je tužitelj postao vlasnik nekretnine, odnosno od dana sklapanja ugovora o darovanju između tužitelja i ČA **.**.2019. pa do dana podnošenja ove tužbe, zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje dospijevaju sljedeći dan nakon dospijeća svake mjesečne najamnine. Svaka mjesečna zakupnina dospijeva za tekući mjesec zadnjeg dana u mjesecu. Ukupni iznos najamnina koje tužitelja potražuje od studenog 2019. do dana podnošenja tužbe iznosi 1.123,81 kn, slijedom čega predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kao osnovan uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj lažno i provokativno temelji svoju tužbu na krivotvorinama - lažnog kupoprodajnog ugovora svog oca ČA iz Zapisnika Z-2072/02. Odnosno tužbenog zahtjeva P-990/08 prema tuženom. Navodi da je na osnovu legalnih dokumenata vlasništva kao što su navodi iz sporazuma Z-495/73/86 I, vlasnički list, JA, po navodima sadržaja Ugovora broj Z-1643/68, opis krivotvorenog posjedovnog lista br.886,kojeg je dokumentirano izradila Komisija u navodima ovog dokumenta (str. 1. i2.istog), zatim krivotvoren od službenika ZK odjela suda Samobor (str. istog dokumenta 3,4,5,6,) lažno dopisujući tuđu nekretninu po z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],a zatim ispisati vlasnički list za drugu osobu ti. prodati ČA. U prilogu potvrde šefa zemljišno-knjižnog odjela iz 2016. i 2019.god na koji su način B krivotvorili dokumente Z495/73/86 iZ-1643/68 vlasništva uz pomoć pojedinih osoba ove ustanove, uvjerenje katastra u prilogu decidirano navodi vlasništvo put čestica te utvrdite inkriminirajući posjedovni list br. 886 nestao tri(3) puta iz spisa kojeg je izradila komisija za osnivanje nove zemljišne knjige, a nekome nije jasno zašto. U prilogu dostavlja rješenje prvostepenog suda u Zagrebu i drugostepenog iz Pule.

3. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka poziva na rješenje ovog suda broj poslovni broj Psp-21/19 od 09.11.2020.g., smatrajući da se isti analogno treba primijeniti i u ovom predmetu te da predmetno rješenje ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva.

4. Tužitelj nastavno podneskom od 08.04.2025.g. precizira tužbeni zahtjev na način da isti usklađuje i precizira u valuti EUR koja je sada službena valuta u RH.

5. Iako uredno pozvan, tuženik nije pristupio na ročište za glavnu raspravu održano dana 09. travnja 2025.g., niti je ispričao svoj nedolazak, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 295 ZPP-a Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) na prijedlog punomoćnika tužitelja održao ročište u odsutnosti uredno pozvanog tuženika. Imajući u vidu da je sud nedvojbeno našao da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, sud je na istom ročištu proveo i zaključio glavnu raspravu, te istu zaključio, okončavši postupak u ovoj pravnoj stvari, smatrajući da bi daljnje provođenje postupka stvorilo bespotreban trošak za stranke i dovelo do odugovlačenja postupka. Naime, sud je riješio kako neće dostavljati tuženiku podnesak tužitelja od 08.04.2025.g. obzirom istim nisu iznijeti nikakvi novi navodi na koje bi se tuženik trebao očitovati, već je samo preciziran tužbeni zahtjev u valutu EUR te isti nije snižen niti preinačen uslijed takvog preciziranja, slijedom čega je sud riješio zaključiti glavnu raspravu na ročištu održanom 09. travnja 2025.g. bez dostavljanja predmetnog podneska tuženiku, budući bi daljnje provođenje postupka samo stvorilo dodatni trošak strankama.

6. Sud također nalazi kako uslijed potpuno utvrđenog činjeničnog stanja nepotrebno provoditi dokaz saslušanjem svjedokinje IAZ predložene podneskom od 29.04.2022.g., a i sa kojim je dokaznim prijedlogom tužitelj prekludiran obzirom da isti nije predložio u tužbi budući je riječ o sporu male vrijednosti u smislu čl. 461 a st. 2 ZPP-a, a imajući u vidu da činjenica da tužitelj nije znao točno ime, prezime i adresu imenovane svjedokinje ne predstavlja zapreku za predlaganje navedenog svjedoka, slijedom čega nema mjesta primjeni odredbe čl. 299 st. 2 ZPP-a.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ČA te je izvršio uvid u z.k. izvadak koji se odnosi na zk.č.br. 3061/2, put kod kuće, upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] presudu Općinskog suda u Samoboru (list 6-7 spisa), presliku presude broj P-990/2008 od 29. lipnja 2011. i presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1776/11 od 19. rujna 2013.g. (list 8-21 spisa), presliku rješenja OS u Samoboru broj Ovr-1178/13 od 28.11.2014.g. (list 21 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Žarka Željka radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine (list 22-48 spisa), presliku sporazuma od 06.11.1973.g. (list 59 spisa), presliku povijesnog izvatka vlasničkog lista za nekretninu koja je predmet ovog postupka (list 62, 68-73 spisa), presliku zapisnika od 13.12.1968.g. i od 21.08.1978.g. (list 63-67 spisa), presliku uvjerenja od 10.04.2009.g. (list 74 spisa), presliku rješenja ovog suda poslovni broj Psp-21/19 od 09.11.2020.g. (list 81-95 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Također je provedeno građevinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji, ing. Zrinki Raguž koja je dana 10.05.2024.g. dostavila sudu svoj pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Tužitelj temelji tužbeni zahtjev s osnova stjecanja bez osnove i uporabe tuđe stvari u svoju korist temeljem odredbe čl. 1120 Zakona o obveznim odnosima koji je bio na snazi u utuženom razdoblju (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO). Naime, tužitelj temelji osnov tužbenog zahtjeva na činjenici da je tuženik koristio bez valjane pravne osnove put koji se nalazi na njegovoj parceli okomito na [adresa] u [adresa] i koji se nalazi zapadno od [adresa] u [adresa]. Zagrebu za period od studenog 2019.g. do dana podnošenja tužbe, a zbog čega tužitelj potražuje od tuženika iznos najamnine koju bi inače plaćao tuženik kao najmoprimac da je imao pravni temelj.

9. Obzirom da pravni osnov u ovom sporu predstavlja vraćanje koristi zbog stečenog bez osnove uporabom tuđe stvari u svoju korist, a u visini pretpostavljene najamnine, te kako tuženik osporava osnov tužbenog zahtjeva, odnosno aktivnu legitimaciju tužitelja, navodeći da je isti stekao vlasništvo predmetne parcele krivotvorenim ispravama, to je kod donošenja odluke o ovoj stvari bilo potrebno utvrditi da li je tuženik u utuženom razdoblju, odnosno u periodu od studenog 2019.g. do lipnja 2021.g. bespravno koristio put koji se nalazio na parceli tužitelja u [adresa], slijedom čega je sud proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka ČA te je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Uvidom u z.k. izvadak za nekretninu koja je predmet ovog postupka sud je utvrdio da je tužitelj od studenog 2019.g. uknjižen kao isključivi vlasnik nekretnine koja se odnosi na zk.č.br. 3061/2, put kod kuće, površine 27 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] knjige kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor.

11. Uvidom u presliku pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Samoboru broj P-990/2008 od 29. lipnja 2011.g. sud je utvrdio da je predmetnom presudom u točki I naloženo tuženiku HA iz [adresa], da iseli te preda u posjed tužitelju ĐA (ovdje predniku tužitelja) iz [adresa], nekretninu č.kbr. 3061/2 put kod kuće od 27 m2, upisanu u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to slobodnu od osoba i stvari, dok je točkom II izreke presude odbijen protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je CA vlasnik u cijelosti nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] put kod kuće od 27 m2. Iz iste je nadalje razvidno da je predmetna presuda postala pravomoćna dana 19.09.2023.g., a ovršna 14.11.2023.g.

12. Uvidom u presliku rješenja OS u Samoboru broj Ovr-1178/13 od 28.11.2014.g., sud je utvrdio da je navedenim rješenjem utvrđeno da je ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine koja se odnosi na zk.č.br. 3061/2, put kod kuće, površine 27 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dovršena.

13. Iz preslike pravomoćnog i ovršnog rješenja ovog suda poslovni broj Psp- 21/19 od 09.11.2020.g. razvidno da je tužitelj pokrenuo pred ovim sudom parnicu radi smetanja posjeda protiv tuženika i u kojoj je parnici odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim se tražilo utvrđenje da je tuženik CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u njegovom zadnjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine na način da je 17. siječnja 2019. samovlasno prerezao i u potpunosti uklonio ogradu sive boje koja je bila zaključana lokotom i koja je bila postavljena početku nekretnine, odnosno puta koji je okomit na [adresa] u [adresa] i koji se nalazi zapadno od [adresa] u [adresa] i to na nekretnini - zk.č.br. 3061/2, Put kod kuće, površine 27 m2, upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] k. o. [katastarska općina], kod zemljišnih knjiga koje se vode kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Istim rješenjem je u točki II pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev i u dijelu kojem se nalaže tuženiku CA, OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] o svome trošku postavi prerezanu i uklonjenu ogradu na način kakva je bila prije smetanja posjeda ili da postavi novu ogradu na način kakva je bila prije smetanja posjeda, a koja je po svojstvima identična prerezanoj i uklonjenoj ogradi te tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], uruči ključeve brava prerezane i uklonjene ograde ili novopostavljene ograde te da mu bez odgode omogući da nesmetano koristi ogradu i predmetnu nekretninu, te se ubuduće kloni takvih ili sličnih smetanja posjeda uz prijetnju novčane kazne, sve to u roku od 3 dana pod prijetnjom ovrhe., te u dijelu u kojem se traži da se tuženiku CA, OIB: [osobni identifikacijski broj] bilo zabranjuje bilo kakvo smetanje posjeda predmetne nekretnine - zk.č.br. 3061/2, Put kod kuće, površine 27 m2, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama koje se vode kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižnog odjela [adresa] k. o. [katastarska općina], kod zemljišnih knjiga koje se vode kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Obrazloženje presude temelji se na činjenici da tužitelj nije dokazao svoj posljednji mirni posjed, niti je dokazao svoje tvrdnje da je predmetna zkč. br. [katastarska čestica] kroz ovršni postupak predana u posjed njegovom ocu ČA. Tužitelj kao dokaz tih tvrdnji nije dostavio Zapisnik iz ovršnog postupka o predaji označene nekretnine njegovom ocu u posjed, niti je dokazao da se nalazio u posjedu zkč. br. [katastarska čestica].

14. Iz iskaza svjedoka ČA u bitnome proizlazi da je on 1995.g. kupio kuću u [adresa], dok je 2002..g. kupio staru kuću koja se nalazila na susjednoj parceli i imala je dvije čestice, jedan je bio pristupni put s ceste, a druga je bila čestica na kojoj je bila kuća i koju su kuću naknadno srušili uz potrebne dozvole. Čestica koju tuženik osporava je ova na kojoj se nalazi pristupni put s ceste. Napominje da je tuženik prije 2005.g. povremeno dolazio na česticu koju osporava u ovom sporu i koristio ju je na način da je tamo parkirao svoje vozilo. Svjedok se je 2005.g. s obitelji preselio natrag u Zagreb i tada je kuća u [adresa], kao i parcele koje su kupili 2002.g. ostale prazne i nitko ih nije mogao čuvati. Navodi da je on 2019.g. svom sinu poklonio parcelu koju tuženik osporava i to je provedeno u zemljišnim knjigama, napomenuvši da je između njih i tuženika kroz cjelokupni vremenski period bilo par sudskih sporova koje je tuženik izgubio te su također morali provesti ovrhu radi njegovog iseljenja s te čestice i kada bi ovrha bila dovršena, onda bi se tuženik u međuvremenu opet vratio na tu česticu i istu koristio. Tuženik je u par navrata kada je bio na toj čestici postavljao ograde kako nitko ne bi imao pristup toj parceli, odnosno oni, svjedok i sin. Kako je svjedok tu parcelu prenio sinu 2019., a sin se doselio 2017. godine u [adresa] i tamo živi, on će sigurno znati točnije koliko i na koje sve načine tuženik koristi tu parcelu no prema svjedokovim saznanjima tuženik kroz cijelo vrijeme koristi njihovu parcelu na način da tamo parkira auto. Koliko svjedok zna, ograde sada nema na toj parceli jer su bili primorani u više navrata uklanjati tu ogradu.

15. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da on ima građevinsku parcelu, a predmet ovog spora je put koji vodi do njegove građevinske parcele, a koji koristi tuženik, napomenuvši da je on vlasnik od studenog 2019. a prije toga je vlasnik bio njegov otac. Tuženik stalnim ometanjem i korištenjem puta koji je u njegovom vlasništvu na taj način onemogućava tužitelja i moju obitelj u korištenju tog puta i samog pristupa njegovoj građevinskoj parceli jer je taj put širok otprilike 3, 3,5m te kada tuženik tamo parkira svoj auto, naravno da onda nema mjesta da on ili netko od njegove obitelji može parkirati odnosno pristupiti svojoj parceli. Tuženik inače živi u [adresa], a u [adresa] ima vikendicu sa voćnjakom i dolazi u [adresa] otprilike 3 puta tjedno i kada dođe parkira auto već u jutro i ostane tamo cijeli dan, s time da ponekad i dođe malo kasnije, ne vidi svaki put baš točni moment kada dođe. Tužitelj je siguran da to tuženik radi zlonamjerno i iz provokacije jer je njegova vikendica na glavnoj cesti i on ima svoje parkirališno mjesto i može bez problema parkirati na svome mjestu no on baš svaki put isključivo koristi tužiteljev put odnosno njegovu parcelu i time tužitelja onemogućava u mom vlasništvu. Bas svaki put kada je tuženik u [adresa], koristi put na njegovoj parceli kako bi parkirao auto. Napominje da je 2016. počeo renovirati kuću u [adresa] u kojoj danas živi i u koju se je uselio 2017. tako da je on od 2016. počeo puno češće boraviti u [adresa] i već je tada viđao tuženika kako koristi njihovu parcelu radi parkiranja auta. Od 2017. od kada tužitelj živi u [adresa] pa sve do danas, on redovito viđa tuženika kako koristi put na njegovoj parceli i parkira auto. 2017. kada se je doselio u [adresa] tuženik je na tom dijelu parcele postavio neki svoj lanac koji su oni uklonili 2018. i postavili svoju ogradu no tuženik je brzo nakon toga, otprilike 30 dana kasnije, uklonio tu njihovu ogradu i postavio svoju ogradu u travnju 2019., a mjesec dana nakon toga, tužitelj je uklonio tu ogradu i postavio svoju. Nakon postavljanja tužiteljeve ograde, tuženik je opet srušio tu ogradu u srpnju 2019.g. i od tada nema ograde, napomenuvši da je tuženik pravomoćno kazneno osuđen za rušenje njegovih ograda zbog uništenja tuđe imovine.

16. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima tužitelja i svjedoka ČA jer su isti dati životno, logično, uvjerljivo i u suglasju sa ostalim provedenim dokazima tijekom postupka.

17. Obzirom na nesporno utvrđenje da je tužitelj uknjižen kao vlasnik nekretnine koja je predmet ovog postupka, a koju činjenicu da je tužitelj upisan kao vlasnik nekretnine tuženik nije niti osporio za vrijeme trajanja postupka, to je sud ocijenio kao neosnovan tuženikov prigovor kojim osporava aktivnu legitimaciju na strani tužitelja. Naime, iako je tuženik u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka dostavljao sudu isprave za koje je tvrdio da dokazuju da je tužitelj stekao vlasništvo nekretnine krivotvorenim isprava, sud nalazi da navedena dokumentacija nije od utjecaja na meritum ovog spora, budući da tuženik u slučaju osporavanja tužiteljevog načina stjecanja nekretnine treba podnijeti pred sudom odgovarajući postupak radi utvrđenja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom, a što imenovani nije učinio do okončanja ovog postupka. Stoga, kako je tužitelj bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine u utuženom periodu, pa sve do danas, to sud ocjenjuje kao neosnovan tuženikov prigovor aktivne legitimacije, neovisno o njegovoj tvrdnji da je tužitelj navedenu nekretninu stekao temeljem krivotvorenih isprava.

18. Nadalje, sud upućuje tuženika da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru broj P-990/2008 od 29. lipnja 2011.g. u točki II izreke odbijen njegov protutužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tuženik isključivi vlasnik i nekretnine koja je predmet ovog postupka te se ne može raspravljati o stvari o kojoj je već pravomoćno presuđeno (Ne bis in dem).

19. Sud je nadalje ocijenio kao neosnovan tuženikov stav da se u ovom predmetu treba primijeniti rješenje ovog suda broj poslovni broj Psp-21/19 od 09.11.2020.g. kojim ukazuje na neosnovanost tužbenog zahtjeva, obzirom se u ovom sporu treba utvrditi da li su ispunjene pretpostavke iz instituta stjecanja bez osnove, dok se u predmetnom sporu radilo o parnici radi smetanja posjeda, dakle o posjedovnoj tužbi. Kako je riječ o sporovima s različitim pravnim i činjeničnim osnovama, to sud nalazi da za meritum ovog spora nije relevantna parnica zbog smetanja posjeda koju je izgubio tužitelj.

20. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja koja proizlaze iz provedenih dokaza, odnosno nedvojbeno utvrđenje da je tužitelj od studenog 2019.g. upisan kao knjižni vlasnik predmetne nekretnine, da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Samoboru broj P-990/2008 od 29. lipnja 2011.g. naloženo tuženiku da iseli te preda u posjed predniku tužitelja ČA spornu nekretninu slobodnu od osoba i stvari, da je rješenjem OS u Samoboru broj Ovr- 1178/13 od 28.11.2014.g., utvrđeno da je ovrha radi ispražnjenja i predaje u posjed sporne nekretnine dovršena te povezujući isto sa iskazima saslušanog svjedoka ČA i tužitelja iz kojih je razvidno da tuženik kroz cijeli utuženi period, pa i prije utuženog razdoblja, barem od 2017.g. pa nadalje, koristi pristupni put na tužiteljevoj parceli za parkiranje svojeg vozila, čime je u utuženom periodu onemogućavao tužitelja u izvršavanju svojih vlasničkih prava i neometanom korištenju spornog dio nekretnine uslijed tuženikovog parkiranja, to je sud utvrdio aktivnu i pasivnu legitimaciju na strani stranaka, kao i sam osnov tužbenog zahtjeva.

21. Naime, obzirom na utvrđenje da je sporna parcela u utuženom periodu bila u vlasništvu tužitelja, da je sporni dio parcele koristio tuženik za parkiranje vozila bez valjane pravne osnove, odnosno bez suglasnosti i dozvole tužitelja, i kojim je korištenjem onemogućavao tužitelja u nesmetanom posjedu i korištenje spornog puta na parceli (a koje su činjenice razvidne iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka), to sud smatra i nalazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1121 Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08 125/11; u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da kad je netko tuđu stvar upotrijebio u svoju korist, imalac može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj nadoknadi korist koju je imao od upotrebe. Sud stoga nalazi obvezu tuženika na platež najamnine koju bi inače plaćao tuženik kao najmoprimac da je imao pravni temelj za korištenje pristupnog puta.

22. Sud je nadalje proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskoj vještakinji na okolnost utvrđenja mjesečne naknade za korištenje parcele koja se nalazi na zk_.br. 3601/2, put kod kuće, površine 27 m², br.1145, k. o. [katastarska općina] za utuženi period.

23. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Zrinke Raguž proizlazi da je nekretnina koja je predmet ovog vještačenja upisana u izvadak iz zemljišne knjige kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, br.1145, k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja put kod kuće, u površini 27m˛,u vlasništvu 1/1 BA, [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] (ovdje tužitelja). Predmetna nekretnina je pravokutnog oblika, dimenzija parcele cca 2,45mx11m. Pristup parceli je sa javne ulice A. Stepinca. U skladu sa činjenicama i pretpostavkama koje su iznesene u ovoj procjeni, a nakon obrade i izračuna, mišljenje je vještakinje da tržišna vrijednost zakupa za površinu od 27 m² za period od prosinca 2019.g. do srpnja 2021.g. iznosi 265,68 eura.

24. Sud je nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, jasan i određen, obzirom je vještak detaljno obrazložio isti, a radi se o vještačenju od strane stručne osobe, a na okolnost utvrđivanja činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Predmetnu činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka, iako je tuženik u očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka istaknuo prigovore koje je već istaknuo u odgovoru na tužbu a tiču se pravnog aspekta tužbe kojim osporava sam osnov tužbenog zahtjeva uslijed činjenice da je ista utemeljena na krivotvorenim ispravama, a koje je prigovore sud u cijelosti otklonio iz naprijed već navedenih razloga.

25. Slijedom iznijetoga, a kako je sud je utvrdio visinu tržišne vrijednosti zakupa za spornu nekretninu za period od prosinca 2019.g. do srpnja 2021.g. u iznosu od 265,68 eura, dok je tužitelj tužbom potraživao sveukupan iznos od 149,16 eura za utuženi period, dakle manje od iznosa kojeg je utvrdila vještakinja, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja na platež iznosa od 149,16 eura i odlučiti kao u točci I izreke presude,

26. Kako tuženik tijekom postupka nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je podmirio utuženo potraživanje to je sud utvrdio da je tuženik sukladno odredbi čl. 1120 ZOO-a, u obvezi platiti iznos od 149,16 eura sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22., dalje: Zakon), odnosno u mjesečnim iznosima, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

27. Zatezne kamate dosuđene su tužitelju temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ZOO- a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok je stopa zateznih kamata dosuđena na temelju odredbe čl.29.st 2. ZOO-a, počev od slijedećeg dana od dana njihova dospijeća do isplate. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u točci I izreke presude u odnosu na kamatu kao akcesorno potraživanje.

28. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1 Tbr. 9 toč. 1, 3 i 5, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu u visini od 25 bodova temeljem Tbr 7 toč. 1, trošak sastava podnesaka od 02.05.2022.g. i od 08.04.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 25 bodova, na trošak pristupa na ročište dana 01.03.2022.g. temeljem Tbr 9 toč. 5 u visini od 6,25 bodova, na trošak pristupa na ročišta održane na dane 02.05.2022.g. 05.07.2022.g. i 09.04.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 25 bodova, što iznosi 156,25 bodova te uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 312,50 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 390,63 eura. Također mu je priznat trošak građevinskog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, a koji je trošak bio potreban u cijelosti za donošenje meritorne odluke, kao i trošak pristojbe na tužbu i na presudu, svaku u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 767,17 EUR. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci I izreke presude.

29. Sud nije priznao tužitelju trošak pristupa na ročište održano dana 01.03.2022.g. temeljem Tbr 9 toč. 1 budući mu je dosuđen navedeni trošak temeljem Tbr 9 toč. 5 budući je predmetno ročište bilo odgođeno prije početka raspravljanja zbog neuredne dostave poziva za tuženika. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 12. svibnja 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu od 6,64 eura

2. tuženiku

U Zagrebu, 12. svibnja 2025. godine